A di si ti?

24.10.2008.

Imam osjeæaj da sam se zaboravila smijati...
Sjedim veèeras i pokušavam se sjetiti kad sam se zadnji puta nasmijala... onako opušteno i od srca.
Svakodnevno sreæem mnoge ljude... ni oni mi ne djeluju da im je do smijeha.
Na licima ljudi prepoznajem zabrinutost, strah i nezadovoljstvo.
U svim zajednicama koje poznajem - prepoznajem narušene meðuljudske odnose.
Ljudi se otuðuju i dijele po premnogim kriterijima.... imam osjeæaj da svakodnevno smislimo novi razlog za nove podjele i nerazumijevanje. I tako podijeljeni... postali smo si sve dalji... poput ranjenih zvijeri.
Ti razlozi za podjele i netrpeljivost nisu roðeni u srcima ljudi. Oni su posijani.... namjerno.
Obavijeni smo nepravdom. Zaokupljeni smo nepravdom. I u toj osobnoj borbi za golu kožu, za opstanak i protiv osobnih nepravdi postali smo ranjivi, nepovjerljivi... gubimo vjeru u život po pravilima... gubimo vjeru u sve ono sveto... sve ono èemu su nas uèili djedovi i postavili nam kao temelj za izgradnju naše osobnosti.
Veæ dugo smo zabrinuti, a ovaj dan je u našu sivu knjigu strepnji i strahova upisao novi dogaðaj.
Oni koji nas vode ne ulijevaju mi povjerenje... no ne želim ih napadati i analizirati u trenucima kad gori. Sve što mislim o njima napisala sam u nebrojenim postovima prije ovog.
Veèeras vas imam potrebu zagrliti.... i napisati vam svima da niste sami. Jer u ovom ludilu smo svi zajedno.... dijelimo ove tmurne oblake koji su se nadvili nad našim glavama.
Imam vam potrebu napisati da mi je noæas Zvijezda prišapnula da stanje u našem Domu... u našem društvu ne mogu popraviti samo oni koji nas vode... a koji su u velikoj mjeri i zaslužni za ovo što se dogaða.
Mi smo prihvatili nered... mi smo pristali na život bez pravila, reda i poštenja.... mi smo im pomogli u stvaranju ovog pièvajza od vlastite zemlje.
Poèinitelje konkretnih zlih djela neka traže oni koji su za to plaæeni... no kada ih i naðu neæemo imati bolju atmosferu u našem Domu ako se svi zajedno u tome ne potrudimo i postanemo bolji.
Recimo NE podvalama, recimo NE nepravdama, recimo NE korupciji i svim drugim „virusima“ koji nam razbolijevaju društvo! Recimo NE svim kršenjima pravila i morala - èak i onda kad su naše guze u pitanju! Potrudimo se sami biti na pravoj strani.
Danas je teško prepoznati tko su pozitivni likovi u prièi zvanoj Hrvatska, teško je prepoznati tko je na pravoj strani. No to nije važno. Mi znamo razlikovati dobro od zla... a samim time od sebe možemo stvoriti pozitivne likove vlastite prièe. Kada nas to uèini što više... ovo društvo æe biti bolje. Tada æemo biti jaèi... i nièega se više neæemo bojati.
Mi nismo od prirode obojani razlièitim politièkim bojama ili napravljeni da felšamo na lijevo ili desno. To su drugi izmislili za nas. To ne postoji.
U ovoj zemlji to više ne smije biti važno. Sada postoji samo DOBRO i ZLO i opasno prevelika siva i bezbojna masa. Postoji POŠTENJE i NEPOŠTENJE.
Bezbojna, siva i neodluèna masa koja ne zna bil piškila, il kakila... masa koja bi bila jebena i poštena je najopasnija za ovo društvo. Vrijeme je odluke! Na svima nama je da stanemo pred ogledalo i postavimo pitanje vlastitoj faci: „A di si ti? – Na kojoj si strani?“

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, èu i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i èistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i èisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i gijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajednièkog vrela.I hrana nam je duše iz naše opæe zdjele,
i sebièni je peèat jedan nasred èela.

Stojimo èovjek protiv èovjeka u znanju
da smo svi bolji, meðusobno svi skupa,
a naša krv, poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reæi u uho oholosti,
no, vrlo sretno za oèajnièku sreæu,
da smo svi isti u zloæi i radosti,
i da nam breme kobi poèiva na pleæu.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad æu ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! Ja živim i umirem u svima;
ja bezimeno ustrajem u braæi.
/ Tin Ujeviæ/


p.s. Puki, nikada mi se nije sviðao tvoj naèin ponašanja i rada. Napisala sam javno neke tekstove u kojima sam ti izrazila svoje neslaganje.
No... to su bile reakcije kada zbilja više nisam mogla šutjeti.... Puno toga sam prešutjela.... jer sam te se bojala.
Strašno mi je žao što odlaziš na ovakav naèin... a još više mi je žao što si otišao a da nisi imao prilike spoznati da si suodgovoran za stvaranje ovakve atmosfere u našem društvu... Ti se više nièega ne moraš bojati.... i to ti opet daje prednost pred svima nama koji ostajemo u zemlji straha.
Ruža je za tebe... kao simbol pozdrava novinaru koji je ušutkan (bez obzira na moje mišljenje o tvom pisanju)....Želim ti miran san... a Sari, Anki, roditeljima i svima koji su te voljeli izražavam najiskreniju suæut... kao i obitelji Nike Franiæa

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)