Gledati svoja posla

30.05.2008.

U prethodnom sam postu malo napala modernu psihologiju.... ali da ne ispadne kako se baš s nièim ne slažem, za novu temu sam odabrala tekst Dr.Richarda Carlsona koji mi se jako sviða.

„Dovoljno je teško pokušati ostvariti smiren život u suoèenju s vlastitim sklonostima, pitanjima, životnim problemima, navikama te proturjeènostima i složenostima života. Ali kad se osjeæate prisiljeni rješavati tuðe probleme, vaš cilj – kako postati smireniji – postaje gotovo neostvariv.
Koliko se èesto uhvatite da govorite stvari kao što su: „Ja to ne bih uèinila na njezinu mjestu“, ili „Ne mogu povjerovati da je to uèinio“, ili „Što ju je spopalo?“ Koliko se èesto rasrdite ili zabrinete zbog stvari nad kojima ne samo što nemate nikakva utjecaja i u èemu ne možete konkretno pomoæi, nego se vas uopæe i ne tièe?
To nije recept da izbjegnete pomagati ljudima, nego da znate kad treba pružiti pomoæ, a kad se ne petljati. Bio sam od onih koji bi priskakali u pomoæ i pokušavali riješiti problem a da ih nitko ništa nije ni pitao. Ne samo što se moj trud èesto pokazao jalovim, nego ga gotovo nikad nitko nije cijenio, a kadšto bi mi drugi i zamjerili. Nakon što sam se oporavio od svoje potrebe da se prekomjerno upliæem, život mi je postao puno jednostavniji. A buduæi da više ne guram nos tamo gdje mu nije mjesto, imam puno više vremena da budem od pomoæi kad me netko zamoli ili kad je moja pomoæ nužna.
Gledati svoja posla znaèi puno više od pukog izbjegavanja iskušenja da se pokušaju riješiti tuði problemi. To znaèi i da se ne prisluškuju tuði razgovori, ne šire glasine, ne ogovaraju ljudi iza leða, i ne analiziraju ili pokušavaju otkriti tuði motivi. Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se mnogi od nas usredotoèuju na tuðe nedostatke ili probleme jest izbjeæi pogled na sebe.
Kad se uhvatite da gurate nos tamo gdje munije mjesto, èestitajte si na tome što ste imali dovoljno skromnosti i mudrosti da se svladate. Vrlo brzo oslobodit æete tone dodatne energije kako biste pozornost usmjerili tamo gdje je zaista potrebna.“

Blogeri, znate li gdje je granica vaših djelovanja kad su drugi ljudi u pitanju? I koliko vam smeta kad drugi prelaze tu granicu i ulaze u vaš intimni prostor i vrijeme?

Ne volim ljudima postavljati pitanja kad to nije nužno, ali isto tako ne volim kada drugi meni postavljaju pitanja na koja ne znam da li bi ih prešutjela ili bih oštro odreagirala.
Ako mi netko postavi takvo pitanje.... ne radi se o tome da imam neku tajnu ili da se nešto ne smije znati.... nego me uhvati lagana ljutnja što je netko toliko drzak pa gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Sve što sam spremna dijeliti s drugima ja isprièam i bez pitanja... kada je tome vrijeme, a ako nešto ne želim dijeliti s drugima tada su pitanja suvišna.
Isto se tako odnosim prema drugima. Nikada ne pitam ono za što smatram da nije moj problem i da spada u podruèje u kojemu ja nemam što tražiti... bez obzira da li me škaklja znatiželja.
Odavno sam nauèila poštovati tuðu privatnost.... a onda... eto, „drsko“ oèekujem da se poštuje i moja.
Svjesna sam da ljudi èesto takva pitanja ne postavljaju sa zlim namjerama.... Naprosto ne znaju drugaèije komunicirati.... trude se biti ljubazni. No meni se nakostriješe sve dlake na tijelu od takvih „ljubaznosti“.
Mislim da treba imati poštovanja prema vlastitom nosu. Nos raste raste od laganja, ali i ako ne pazimo gdje ga sve guramo.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)