Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (36)

Marketing

  • ANCHI, i to je život !

    Ja imam mali nos.
    Jel to znači da ga nikamo nemrem gurat ili da ne lažem?
    Pozdrav tebi.

    avatar

    30.05.2008. (23:55)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    po principu pitanja i ogovora se možemo naći rame uz rame. ni sam ne volim postavljati suvišna pitanja a isto tako ne volim kada mi se ista postavljaju. razumljivo mi je i prihvaćam da različiti ljudi igru pitanja i odgovora percipiraju na drugačije načine. pošto nemam što kriti niti se čega sramim na kronkretno pitanje odgovaram konkretnim odgovorom i to istinom onako kako je vidim. da li će se nekom sviđati ili ne to je njihov problem, no ako me baš pitaju dobiti će što su tražili. u svemu postoji i doza deplomacije kojom želim ukazati na to gdije je granica tolerancije, a ako netko baš hoće doio je ono što je tražio. samo kako su judi tašti zaboravljaju da su time puno više dali nego što su dobili.
    na konkretno pitanje volim konkretan odgovor, ne provokativan, ali jasan. do sada aje svatko prema svom nastupu dobio ono što je tražio, a sam se ničim nisam osjećao nelagodno, čak naprotiv, svatko je dobio dostojanstvenu šansu, njegov problem što je nije prepoznao.
    nisam problematični tip, čak naprotiv, ali za mene je popravni samo jedan puta u životu. tko ga nije prepoznao, što se mene tiće, njegov problem.
    moram dodati još nešto što nema veze sa ovim postom odnosno komentarom. jako mi se svidjelo "...domaaa... doma sam blesav do daske... :))))". ti znaš što znači predodžba. jel tako?

    avatar

    31.05.2008. (00:04)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Anchi, to znači da ga trebaš čuvati i njegovati... da ne naraste. ;)
    @Prirodno_celav, jako mi se sviđa tvoj komentar. ;)

    avatar

    31.05.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • MNP

    Trebamo poštovati druge više nego sebe, uvijek polazim od toga;
    tako se lako nalazi granica koja se ne treba priječi u odnosima sa drugima.
    Za raliku od "zapadne ideologije", uvijek pomažem kad procijenim
    da treba, bez pitanja, bez molbe, bez riječi, bez da očekujem zahvalnost
    ....veoma diskretno ("da nezna desnica što ljevica radi")
    Mnogima od nas je teško zatražiti pomoć...a tako je vidljivo da nekom treba pomoć.:)

    avatar

    31.05.2008. (13:24)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @MNP, u pravu si. Vidljivo je kad nekome treba pomoć. No i s pomaganjem treba jako oprezno. Jučer je bila odlična emisija o hendikepiranim ljudima. Tema je obrađivala odnos zdravih prema npr. slijepima. Ljudi u nastojanju da pomognu znaju biti toliko agresivni.... pa umjesto da pomognu dodatno ponize onoga kome žele pomoći.
    Na žalost ne znaju svi diskretno i suptilno prepoznati te granice.

    avatar

    31.05.2008. (13:48)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    slažem se da sa pomaganjem treba oprezno. svako pomaganje proisteklo je iz dobre namjere. ne kaže se za ludu da je "put do pakla popločan dobrim namjerama". niti jedno pomaganje nesmije ugroziti dostojanstvo onog kojem se pomaže, a to je pak vrlo, vrlo sklizak teren. pa se stoga može kazati da onaj tko ne zna pomoći samom sebi ne može ni drugom. iz čega proizlazi jasna poveznica da, da bi poštivao drugog prvenstveno moraš poštivati samog sebe. kad spominjem poštivanje ne mislim na zadovoljenje ega. lijep pozdrav :)))

    avatar

    31.05.2008. (14:05)    -   -   -   -  

  • alkion

    Svaka medalja, pa tako i ova, ima dvije strane. Čemu ona druga strana ako je ne možeš ili ne smiješ pogledati... Malo uprošćeno, ali donekle opravdava moje naredne riječi. Naime, čovjek bi još i danas bio na nivou kromanjonca (ili već) da nije radoznalo biće, da nije pitao i sebe i druge. Po meni, ne radi se o pitanju ili o prešućivanju pitanja. radi se o traženju granice gdje je nešto bespotrebna radoznalost a nešto stvarna potreba. Ponekad voljena osoba, iako ništa ne govori, očekuje da joj se posvetimo, da je zapitamo o njenom trenutnom stanju, o nekom problemu ili razlogu za veselje. Svi smo mi ljudi, svi imamo neku kulturu, neko naučeno i nasljeđeno ponašanje, pa i svatko od nas ima drugačiji karakter. Ja osobno spadam u vrlo radoznale ljude, volim sve rastaviti do najsitnijih detalja kako bih ustanovio kako i zašto nešto funkcionira. Ponekad sam takav i u međuljudskim odnosima. Nije lako odrediti granicu kada nekome postaješ višak, dosadan, nametljiv, previše radoznao a kada mu stvarno pomažeš. Nismo niti svi u stanju u pravom momentu zatražiti tu istu pomoć. Svi smo mi uhvatili sebe kako se pomalo ljutimo na naše prijatelje jer nam nisu posvetili dovoljno pažnje u nekim našim kriznim momentima, a oni su samo možda upravo pokušavali biti nenametljivi. Presložena tema da bi se ovako olako i jednostrano prikazala. Zato valjda i jesmo različiti. Netko postaje svršen u nenametljivom i nesebičnom pomaganju drugima (majka Tereza) a netko u tom ode u ratni zločin...:)))

    avatar

    31.05.2008. (14:52)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Prirodno_celav, slažem se s tobom.
    @Alkion, i ja sam strašno znatiželjna. Znatiželja me potiče na učenje i životni napredak. No ta vrsta znatiželje nije ista kao ona kada guramo nosiće u tuđe intime....
    A razlika između pažnje i agresivnosti je upravo ono o čemu želim razgovarati.
    Tek kad su voljene osobe u pitanju trebali bi s vremenom naučiti gdje su te granice.... jer ako nekoga volimo ne želimo ga gušiti.... niti od onoga tko nas voli očekujemo da guši nas.

    avatar

    31.05.2008. (15:42)    -   -   -   -  

  • alkion

    Dona, upravo o tome i govorim. Ne možemo jednostavnim rezom reći e sad se ja ne mješam, ovdje stajem, ili bašupravo ovdje startam... svaka situacija za sebe zahtijeva i neki naš stav, neku našu odluku kako, kad i zašto se hoćemo ili nećemo u nešto umiješati. To nas u stvari i čini boljom ili lošijom osobom, ta sposobnost i pravovremena odluka što i kako preduzeti u datom momentu... :)))

    avatar

    31.05.2008. (16:41)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Ma lako tebi.... kad nisi siguran napišeš pjesmu i to je to! :))))))))))))))))

    avatar

    31.05.2008. (17:34)    -   -   -   -  

  • alkion

    Tuše!

    avatar

    31.05.2008. (18:17)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Polazim od toga,što nije drago meni,nije ni drugima.

    avatar

    31.05.2008. (18:29)    -   -   -   -  

  • primakka

    ovisno o temi i akterima. apsolutno me ne zanimaju tuđi životi nepoznatih ljudi, prvenstveno sa naslovnica. poznanicima se ne petljam u živote ma kako zapleteni i višesferni bili i ne nalazim krivce odnosno žrtve ni za šta. čemu? kod prijatelja osjetim nevolju i to ide spontano. svojim najbližima, pogotovo djeci, nastojim se upetljati kad osjetim da se nešto zbiva a oni sami to ne znaju definirati. općenito djeci pokušavam pomoći u rješavanju nekih problema, ali sve sam svjesnija da je to poprilično složeno. ostaje nam slušati i biti prisutan kao oslonac jer kad tad će zatražiti pomoć.
    teško je gledati svoja posla kad neko nejak tone pokraj nas. ako ne reagiram tada, ne moram ni uživati u tuđoj sreći.

    avatar

    31.05.2008. (18:30)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    kako je marisol rekla polazim od sebe
    vidim po blogu da se ljudi petljaju di ne triba
    zato kvalitetni blogeri odlaze,dosta im je toga
    kao i svugdi sljam prevlada prije ili kasnije

    avatar

    31.05.2008. (20:15)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Ovaj bi post trebali pročitati svi ljudi ovog svijeta, samo bijim se, da bi
    stvarno razumjeli samo oni koji se i bez njega već tako ponašaju...
    Niste li primijetili, da ona štiva, za koja vjerujete da bi nekoga mogla u nečem
    poučiti, nikad ali baš nikad , ne razumiju upravo oni, na koje bi se to odnosilo?

    avatar

    31.05.2008. (20:30)    -   -   -   -  

  • Wxy. :-*

    ...hmmmm...
    ...XD...
    ..it's okei ;)...

    avatar

    31.05.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • Nemam pojma!

    "Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih se mnogi od nas usredotočuju na tuđe nedostatke ili probleme jest izbjeći pogled na sebe."
    Takav će uvijek zabijati nos u tuđa posla jer:
    "Niste li primijetili, da ona štiva, za koja vjerujete da bi nekoga mogla u nečem
    poučiti, nikad ali baš nikad , ne razumiju upravo oni, na koje bi se to odnosilo?"

    avatar

    31.05.2008. (22:56)    -   -   -   -  

  • Katja

    Nastojim se ponašati po onoj "ne čini drugima ono što ne želiš da oni naprave tebi", a moja granica privatnosti je vrlo jasna i ne dopuštam da se prelazi, stoga se nadam da ni ja ne prelazim tuđu.
    Odnos prema djeci je malo drugačiji, postoje situacije kad je, ma koliko mi bili obzirni i štovali njihovu privatnost, nužno upetljati se.

    avatar

    31.05.2008. (23:17)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Ne mogu vjerovati! Upravo sam napisala post koji bi mogao biti odgovor na tvoj :)))))) Telepatija! A to mi je i pouka da ubuduće obiđem blogere prije nego počnem pisati post :))))
    Uglavnom, mrzim kad mi se petljaju!

    avatar

    31.05.2008. (23:32)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    "Sve što sam spremna dijeliti s drugima ja ispričam i bez pitanja"
    Isto mislim, ostalo je prostor koji branim.
    Hvala na komplimentu i dobrim zeljama.

    avatar

    01.06.2008. (02:02)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Znaju me po nepetljanju, čak toliko da kažu kako me ništa ne zanima. Naravno, nije tako, samo volim svoj nos i ne guram ga nigdje.

    avatar

    01.06.2008. (09:41)    -   -   -   -  

  • vagabundo

    Formulacija "gledati svoj posla" cini mi se da je malo u neprikladnom tonu za stvarnu problematiku o kojoj se govori. Jer, nisu sva posla kojima se bavimo samo nasa posla, ona na koja nitko drugi nema pravo. S druge strane postoje i samo nase stvari, one na koje "stranci", oni s kojima nismo u intimnijim odnosima, nemaju pravo.
    Ali jedako ili jos neprikladnije i bezobraznije moze biti kada nas netko pita za stvari za koje unaprijed zna da nas raspravljajuci o njima dovodi u nelagodu. Takve stvari mogu biti cak i one koje su za vecinu sasvim uobicajne i koje mnogi svalkodnevno razmjenjuju. Ne mora to biti bas sve samo iz domene "tudjih poslova". I po mojem misljenju upravo to je ono sto je jos gore od onih uplitanja koja mozemo okartakterizirati uplitanjem u tudje poslove. Jer, takvo ponasanje nije smao posljedica promitivizma nego izvire iz same srzi ljudske pokvarenosti.

    avatar

    01.06.2008. (12:41)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Jutros sam kod @Suncokretića ostavila komentar koji bi slobodno mogao biti i komentar na tvoj post. Zato ga kopi-pejstam ovdje:
    Moglo bi se reći da sam se prestala truditi objašnjavati drugima zašto ja nešto želim onako kako ja hoću, ili moj muž i ja (ako se radi o savjetima za obitelj, gradnje, popravke), a ne želim da bude onako kako oni hoće. Ma, dogodi se da i ja znam pametovati drugima, pa radim na tome da to na vrijeme primjetim i prestanem. Poštivati drugoga i drugačije je mudrost na kojoj se kroz život treba raditi, a prvi korak u tom radu je uočiti to na sebi. To je kao sindrom starijeg brata, sestre, prijatelja, i sl. No, pošto sam ja mlađa sestra i uvijek sam bila poslušna, obično se meni dijele savjeti. Godine uhvatila jesam i naučila sam kako se više ne obazirati previše na takav sindrom , a opet uvik ću bit mlađa sestra. .-))) Ponekad je dobro poslušat dobar savjet, ali ga triba znat pripoznat. :-))
    Nastojim se ne petljat drugima u živote, također cijenim i obratno. Ali saslušati nekoga kome je potrebno uho i ako osjetim da toj osobi treba pomoć u bilo kojem obliku-ne ustručavam se isto i ponuditi onako kako osjetim da je dobro za tu osobu. :-)))

    avatar

    01.06.2008. (23:41)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Od kada sam na blogu.hr..a to je zamalo 3 i po godine,tih pokušaja guranja nosa u moju privatnost-bilo je bezbroj......Neke sam lijepo odvratio od svojih namjera i znatiželje,one upornije jednostavno eliminirao.Dakle,to o čemu pišeš..da,slažem se s tim i potpisujem u cjelosti.Granice pristojnosti i intime i postoje zato da bi ih se poštivalo.Veliki osmjeh ostavljam!

    avatar

    02.06.2008. (12:21)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Marisol, to je najveća životna mudrost.
    @odmak od, za djecu smo odgovorni. Dok su maloljetni pogotovo... a i cijelog života smo im dužni pomagati. Samo se zadiranje u njihove živote mora bitno razlikovati u periodu dok nisu ni pred zakonom odgovorni i kasnije kada imaju pravo na svoj život. Tada moramo biti tiha sjena... koja doleti kad zatreba. ;)
    @zuzayok, slažem se.
    @dordora2, uvijek je to tako u životu.
    @SeXy_tRiO, bok!
    @Nemam pojma, odlično si to posložio. :)
    @Katja, isti odgovor kao i kod "odmak od"... što se djece tiče. Inače... slažem se. :)
    @Suncokretić, očito nas isti vjetrovi opuhuju ovih dana. ;)
    @morska zvijezdo, očito se slažemo. :)
    @Koraljka, sviđaš mi se takva. ;)
    @vagabundo, naslov je formulirao poznati psiholog kojeg sam ispod citiranog teksta potpisala.
    Ja sam mislila na one samo naše stvari i naša posla... na koja nitko drugi nema pravo.
    Naravno da postoje posla koja nisu u vlasništvu pojedinca... pogotovo ako se radi i društvenom interesu ili zaštiti nemoćnih. Tada smo dužni reagirati.
    @gustirna, lijep komentar. :)
    @Magična Noć, veliki osmijeh za tebe. Ja sam na ovim stranicama nešto sitno preko godine dana i na svu sreću nisam imala tih problema. Na net-u sam se s takvim pokušajima susrela na jednom forumu... dok sam bila friška..... Žao mi je što i ovdije imaš tih problema.

    avatar

    02.06.2008. (16:16)    -   -   -   -  

učitavam...