Neke stare... požutjele slike...

02.05.2008.

Danas sam sa sinom i majkom putovala odnijeti cvijeæe na grobove naših najmilijih koji su otišli.
Vozio nas je moj sin.... koji je ponosni vlasnik vozaèke dozvole veæ nekoliko dana.
Bio je to prilièan psihièki napor.... ali nije bilo loše... živi smo se vratili, a on je poèeo nizati kilometre u svom vozaèkom iskustvu.
Ta moja putovanja na vjeèna poèivališta su moji mali rituali do kojih jako držim i uvijek u meni bude èitav spektar emocija.... i puno, puno uspomena.
Na mjestu gdje mi je pokopan otac postoje dvije nadgrobne ploèe. Jednu smo izradili nakon njegove smrti, a ona nosi spomen na oca i njegove roditelje, a pored te ploèe je veliki kameni križ sa slikom mog strica koji je poginuo kao partizan... na sam dan osloboðenja našeg kraja.
Na velikom kamenom križu piše da je pao za slobodu u 23. godini života, a u malom okviriæu je slika lijepog mladiæa sa titovkom na glavi.
I gledam danas opet taj grob..... i ponosna sam na djeda i baku što su i u ovom tužnom spomenu na otišlog sina imali snage pomiriti križ i petokraku. To mi je cijelog života nešto normalno.... tek uz ove današnje prièe oko toga kome treba, a kome ne iæi na grobove postajem svjesna velièine i èistoæe njihovih stavova... u vrijeme kada je to valjda bilo još škakljivije....
No.... nisam htjela pisati o svojim partizanima.
Vozeæi se krajem gdje sam odrasla i gdje sam završila osnovnu školu sjetila sam se djetinjstva i mojih školskih dana. Sjetila sam se svoje uèinionice, profesora, mojih prijatelja.... tako duboko sam ušla „unutra“da sam osjetila miris mog razreda.
Moja škola je nosila ime Ive Lole Ribara. Svake smo godine na školskim priredbama èitali referate o Loli.... Pred kraj osnovne škole je èak došlo do laganog zasiæenja od svih tih tema.... ali danas mi se u sjeæanje vratilo puno toga.... i osjetila sam potrebu isprièati svom sinu o tom mladom partizanu. Pišem ovu temu..... da više nikada... na tako dugi period ne potisnem sve one drhtaje koje sam osjeæala kada sam èitala Lolino pismo djevojci ili sluèajuæi pjesmu Korni grupe Ivo Lola.
Napisat æu ono èega se sjeæam.... a našeg blogera CBK molim da nam napiše nešto na tu temu.... jer koliko se sjeæam potiho se šuškalo o nekakavim izdajama.
Dr.Ivo Ribar bio je jedan od Titovih najbližih suradnika. Predsjedavao je zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943.g. U ratu je izgubio suprugu (ubili je Nijemci u Srijemu) i dva sina... Ivu Lolu i Juricu Ribar.
Ivo Lola Ribar roðen je i proveo nekoliko godina svojeg života u Ðakovu, o èemu svjedoæi i spomen-ploèa u Ðakovu, u ulici Ante Starèeviæa. Završio je pravo u Beogradu. Za vrijeme studija pristupio je komunistièkoj omladini te 1937. vodi omaldinsku komisiju CK KPJ, a od 1940. je sekretar CK SKOJ-a. Kao èlan CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju partizanskog pokreta. Bio je blizak suradnik Josipa Broza, a u listopadu 1943. odreðen je za šefa prve partizanske vojne misije u stožeru saveznièkog zapovjedništva za Sredozemlje.
Ivo Lola Ribar poginuo je 27.11.1943. na partizanskom aerodromu kod Glamoèa u 27. godini života.
Par minuta prije polijetanja aviona sa kojim je trebao otputovati kod saveznièkog komadanta za Srednji Istok... mislim da se zvao M. Wilson, doletio je njemaèki avion i bacio par bombi.
Od gelera bombe poginuo je Lola, 2 engleska oficira i još dva partizana.
Lola je volio djevojku Slobodu iz Beograda. Napisao joj je pismo... u sluèaju da se ne vrati živ iz rata....



Najdraža jedina moja!


Pišuæi ovo pismo ja se pouzdano nadam - optimista sam, kao i uvijek! - da te ono nikad neæe stiæi veæ da cemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano.

U ovom trenutku, kada polazimo u posljednju, odluènu etapu boja od kojeg zavisi, pored ostalog i naša licna buduænost i sreæa, - želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.

U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreæu i život koji smo htjeli nismo , kao ni milioni drugih, mogli ostvariti izolirano, veæ samo preko naše borbe i naše pobjede. I zato su te dvije stvari u suštini , u meni samom, jedno.

Znaj dušo, da si ti jedina koju sam volio i koju volim. Sanjao sam i sanjam o našoj zajednièkoj sreæi - onakvoj kakvu smo željeli, o sreæi dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreæa, jedina koju treba željeti.

Ako primiš ovo pismo - ako dakle ja ne doživim taj veliki trenutak, nemoj puno tugovati, najdraža! U svijetu u kome budeš tad zivjela, naæi æes , uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi.

Za tebe sam siguran da æe tvoj put biti prav i onakav kakav mora biti. Na njemu, na putu života naæi æes sreæu.

Puno, puno te volim, jedina moja! I želim da nikad ne dobiješ ovo pismo, veæ da zajedno s' tobom doèekam veliki trenutak pobjede. Želim te svojom ljubavi uèiniti onako sretnom kao što to zaslužuješ.

Uvijek tvoj.

Na žalost Sloboda nije primila ovo pismo. U trenucima kada ga je pisao nije ni slutio da su ona i cijela njena obitelj odvedeni u beogradski logor Banjica i tamo ubijeni.

Korni grupa uglazbila je ovo pismo.... Pjesmu je na svoj poseban naèin otpjevao Zlatko Pejakoviæ. Blogeri.... sjeæate li se pjesme?

Korni Grupa - Ivo Lola


Najdraza moja, jedina moja,
Ne stiglo te ovo pismo.
Verujem u zivot,videcu te opet
Nadam se,nadaj se.

Samo borba za slobodu
Samo ljubav prema tebi
U zivotu mome jos postoje
Nek u pobedi se u jedno spoje

Ivo Lola,Ivo Lola
Ivo Lola nije sam
S nama Ivo Lola nije sam...

Ako primis pismo na praznik slobode
Ne daj smrti da nadjaca.
Ziveces u svetu sanjanom za dvoje
Ne tuguj,vec raduj se...

Zivot neka put tvoj bude
Sve moje nek u tebi zivi
Nadji osvetu i srecu nadji
Moja jedina,u sebi me nadji

S nama Ivo Lola nije sam...


I to je sve èega se ja mogu sjetiti.
I stojim tako pred spomenikom... i slikom mog strica.... koji je još mlaði poginuo.... i potiho... u sebi pitam: „Jesi li ti stigao napisati pismo? Jesi li imao dragu koja te èekala?“

Uvijek kad napišem temu u ovom tonu jave se nezadovoljni i pitaju me da li moram prièati o tim „jugo“ temama kada iza sebe imamo Domovinski rat koji je ispisao mnoge strašne prièe kojih smo se dužni sjeæati. Odmah napominjem da ovom temom ne želim povrijediti nièije osjeæaje, umanjiti bilo koje i bilo èije žrtve. Ovo su tek moje uspomene iz djetinjstva.... i ja ih želim zabilježiti....
Molim sve one koji znaju još nešto o Loli da napišu kroz komentare....

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)