Lanac ili glad, pitanje je sad?!!

19.02.2008.

Priznali mi to ili ne.... svi živimo na lancu. Vezani smo na razne naèine.... prvo u roditeljskom domu, u školi, na poslu, u braku....
Vezani smo i kao zemlja.
Slušam ovih dana... tako bi rado priznali neovisnost Kosova... ali ne možemo. Navodno taktiziramo.... èekamo pravi trenutak. Ali to izgovaramo glasno. Nije li taktiziranje kada mutiš, a o tome šutiš.... a ne ovako.... poput ulizica se osmjehujemo Europi i glasno im poruèujemo da smo poslušni i neæemo ništa uèiniti sami... dok nam ne skinu lanac.
Znaèi... lancem smo vezani kao pojedinci... a vezani smo i kao zemlja.... i to kroz cijelu povijest.
Pogledajmo kako je naša draga Ivana o tome progovorila basnom u stihovima... ionako vukovi izumiru.... pa da ih bar temom ispratimo....


Ivana Brliæ Mažuraniæ
(1874.-1938.)


Pas i vuk

Živio u nekom dalekom gradu
- Ime tog grada ljudi i ne znadu –
Jedan velevrijedni, nešto stari pas.
Živio on lijepo, ustrajno i vjerno
Lizao gosparu desnu ruku smjerno.
Lajao po želji u pravi èas.

Gospar ovo pseto veoma ljubljaše:
„Gledaj, kako krasno vjernim repom maše,
Hajde da mu dadem dobar zalogaj!“
Pas i gospar tako živjeli u sreæi.
Gospar po gosparski – a moj pas po pseæi.
Jednome i drugom život bio raj.

Jednog vruæeg dana – žarko bilo ljeto.
Pusti gospar s lanca ovo dobro pseto:
„Hajde, šeæi malo, traži šumski hlad!“
Poslušalo pseto, pošlo da se šeæe.
Mada mu se danas i šetati neæe.
Al on milost prima, bilo makar kad.

Tako šeæuæ stigne u zelenu šumu.
Što se iza grada sterala po humu.
Pa ga tamo sretne jedan stari vuk.
Pas i vuk su braæa. Bilo kako bilo.
Jedan s drugim èesto razgovara milo.
Zavadi ih sam uvijek sluèaj puk!

„Zdravo, brate vuèe!“, pa mu šapu pruži.
„A što mi ga radiš? Kako zdravlje služi?“
„Hvala“, vuk æe na to, zdrav sam kao ris“.
„Zdrav si možda, brate, al si mršav jako.
Mora da se hraniš, bolan, svakojako.“
Pa on digne njušku ponosno u vis.

„Nije tako loše“, vuk se izvinjava.
Al na rebra viri istina mu prava!
Zato pseto poène govor lijep i dug:
„Nemoj tako, vuèe, brini se na vrijeme.
Kud æeš preko zime sklonit staro tjeme.
Zima loša drzga, a glad zao drug.

Gledaj samo mene, moje stegno primi.
Ja sam tust i gojan ljeti ko i zimi.
A na meni dlaka kano svila sja.
Možeš i ti, brate, tako pretil biti!
Ja æu te kod svog meštra namjestiti.
Živjet æeš divno, ko što živim ja.

Posla malne ništa, samo lajat treba.
Pa ti za to nose: mesa, sala, hljeba
A nad glavom uvijek blagotvoran krov!
Pa još ljubav meštra, pa još mnoge hvale,
Pa još nagradice, velike i male.
Zar to nije bolje nego glad i lov?

Vuk pokliknu na to: „Hajd´mo, brate mili.
Hajde da ne bi kako okasnili.
Ti spomenu meso: koli krasan zvuk!
Zbogom, šumo kitna, a vi, srne mile,
Ukoliko dosad ostadoste èile,
Sada ste bez brige, ode stari vuk!“

Oni da æe poæi – pokasali malo,
Al je u to vuku nešto na um palo
Gledajuæ svoga pobratima vrat.
„Što je ono, brate, oko vrata tvoga?
Jošte za života ja ne vidjeh toga!
Što je ovo? Reci, ako si mi brat!“

„Ah, to nije ništa, to je kolut samo
Tu se lanac kopèa, da ne odem kamo...
To ne boli ništa i ne muti san!“
„Tebe lancem vežu?“, vuk razvali ralje,
„E, oprosti, pseto, onda ne idem dalje...
Jer se vuk ne rodi da je okovan!“

Pa okrenu leða svom nazovi-drugu.
I uhvati odmah stazu posve drugu.
Stazu gdje ga èeka s nova stari jad.
Al on strese dlaku i zaurla smjelo:
„Vuk slobodu svoju ne daje za jelo!
Pseto bira lanac – vuk æe birat glad!“

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)