Naslikane misli

13.02.2008.

Svi mi nosimo maske.... skrivamo se iza nekih fasada, a naše ponašanje je omeðeno raznim pisanim i nepisanim normama.
O svim ljudima koje poznajemo imamo neko mišljenje. Mišljenje o njima izgraðujemo na temelju njihovih postupaka prema nama i drugim ljudima, na temelju njihovih životnih rezultata, ponekad i na temelju nekih traèeva, pa i naših predrasuda. No ponekad naši senzori u njima èitaju i ono što ne vidimo... ono što oni ne pokazuju, a mi to ipak osjeæamo i otkrivamo, a da si ne znamo objasniti o èemu se to radi. U tom oèitavanju skrivenih ljudskih osobina izviru dobro i zlo.
Ljudi se trude svidjeti drugim ljudima. Vole se sviðati nadreðenima, kolegama, muškarci ženama, a žene muškarcima. U tim nastojanjima ponekad znaju biti tako prozirni i smiješni... a mi sve to vidimo i jedva se suzdržavamo da ne prasnemo u smijeh i da glasno ne prokomentiramo svoja opažanja. Ponekad i prokomentiramo.... ali onda ih to rastuži. Možda smo i sami na isti naèin smiješni nekim drugim ljudima.... na isti naèin proèitani.
Kada dvoje ljudi èitaju isti tekst.... ne moraju ga isto razumijeti. Tako je i sa ovim èitanjima. Sve te simbole govora tijela i svega onoga što se jasno ne izrièe ljudi mogu proèitati ispravno, ali èesto i pogrešno.
Prezirem traè.... i ne volim slušati sve te prièe... jer one nam se urezuju u svijest i kad god sretnemo neku osobu sjetimo se svih tih bljuvotina koje smo èuli... bez obzira da li vjerujemo ili ne vjerujemo u njih. Ljude volim sama upoznavati... strašno ih volim slušati, gledati njihove pokrete, slušati boju njihova glasa, tražiti iskru u njihovim oèima.
Izbjegavam snobovska društva, izbjegavam preprièavanje tuðih života... no imam jednu drugu... strašnu manu.
Eh... da je na papir preslikati sve te slike koje vrtim u svojim mislima kad razgovaram s ljudima... da je sve to pretoèiti na papir.... bilo bi tu materijala za tužbe, bilo bi tu štofa da nadležni crkvenjaci istjeruju vraga iz mene.... jer ponekad sam zbilja odvratna.
Inaèe strašno volim ljude. To je kad o toj ljubavi govorim generalno. Èesto iza ružnih i hladnih maski prepoznajem prave èarobnice i èarobnjake... predivne duše. Èesto ispod etiketa koje nisu IN pronaðem predivnih ljudi, ali ove moje odvratne misli se dešavaju kod odreðene vrste ljudi. To su oni koji se smješkaju, strašno se prave pametni... oni i jesu pametni, ali svoja znanja i pamet koriste za podmetanja, smicalice, traè i osobni probitak.... ne vole baš previše raditi, ali se vole okoristiti tuðim radom... vole se okititi tuðim perjem... to su manipulatori.
I oni obièno imaju umjetne... skupocjene zube. Široko se osmjehuju.... muškarci su kavaliri... rasipaju se u dokazivanju svoje kavalirštine na svakom koraku, a takve žene su obièno cendrave, afektiraju dok prièaju i ne znaju što bi od silnog prenemaganja.
Njima je strašno važno da budu viðeni i da se svima sviðaju. Svoje reèenice zapoèinju uvijek osobnom zamjenicom JA. I mudri im obièno podilaze.... ili ih izbjegavaju... jer takvima se nije dobro zamjeriti. A oni koji nisu baš previše mudri stalno imaju otvorene rane od takvih spodoba.
I onda kad se netko iz te skupine raskokodaèe ispred mene... obièno šutim, slušam, a misli mi uopæe nisu damske, pristojne... to su misli prave grešnice... prostakuše i divljakuše.
Naše misli su najveæe bogatstvo.... one su jedino što doista posjedujemo... jedino što nam nitko ne može ukrasti, nasilno oduzeti, nasilno ih proèitati. U njima možemo nekoga izvrijeðati, možemo nekoga pomaziti, poševiti, pohvaliti... ili zakljuèiti da je netko toliko nenapet... da nam je totalno bez boje, okusa i mirisa.
Blogeri... zamislite da se naše misli o drugim ljudima naslikaju kao slika ili napišu kao prièa.... one koje ne izgovaramo, ali sigurna sam da ih svi imamo i da ih živo proživljavamo u kontaktu s drugim ljudima. Uf... bilo bi tu raznih èudesa....
Muškarci koji mi idu na jetricu (a ne mogu im to uvijek glasno izgovoriti) su najveæe žrtve u mojim mislima. Èesto o njima mislim na naèin: „Jadnaaa li ona žena koja se jutrom probudi i tebe ugleda pored sebe!“ ili „Sigurno imaš malog kad si takav kompleksaš!“ ili „Eeee moj jado... dugo ti nisi ševio!“
Kad mi se neki muškarac sviða.... tada na njemu prvo vidim niz drugih stvari prije no što mi na pamet padne njegovo spolovilo, ali kad mi neki nije simpatièan... tada obièno sve ono što je na njemu odvratno povezujem sa njegovom eventualnom spolnom nemoæi i sliènim stvarima.
Blogerice, jeste li i vi ovako bezobraze u svojim mislima... ili su vaše slike iz glave pitome, damske i lijepe?
Blogeri.... kakve su vaše misli kad vam žene nisu simpatiène? Ne morate mi opisivati svoje misli kad su vam žene napete.... da nam se tema ne pretvori u porniæ.

Prièa anonimnog autora....

Naslikano nevidljivo

U potrazi za poslom jedan slikar doðe u manje mjesto.
Meðu onima koji su željeli da ih slikar naslika bio je i mjesni pijanac.
Premda je bio prljav, neobrijan i poderan, sjedio je dostojanstveno pred slikarom.
Umjetnik je radio nešto duže nego što je to bilo uobièajeno.
Tada ustade i pokaza pijancu sliku.
„To nisam ja“, reèe mu pijanac ugledavši urednoga i lijepo odjevenog muškarca na slici.
No umjetnik, koji je vidio unutarnju ljepotu ispod pijanèeve zapuštene vanjštine, odgovori mu: „Ali možeš postati.“

Zato se ja nikada ne bih dala slikati.... zamislite da mi slikar proèita misli... i stavi ih na papir...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)