Sebiènost je ubila ljubav

03.02.2008.

Ne osjeæam se ni mladom, ni starom.... osjeæam se kao teta u srednjim godinama... i mislim da sam upravo sada u dobi kada mogu pošteno pisati na ovu temu.
Gledajuæi prirodu vidimo savršeni red i smisao. Izmjenjuju se godišnja doba pravilnim ritmom, izmjenjuju se raðanje i umiranje.
U društvu se taj red malo poremetio.
U ovoj trci za materijalnim na visokoj cijeni su mladost i jurnjava.
Svi smo u poduzeæima imali prilike svjedoèiti kako kolegice i kolege koji su bogatiji godinama teže i sporije prihvaæaju promjene. Isto tako svi smo svjedoci kako ljudi bogatiji godinama teže pronalaze posao, a svjedoci smo i sramotno ponižavajuæe situacije u kojoj se danas nalaze naši umirovljenici.
Poznajem mnoge stare ljude koji žive sami... na rubu siromaštva, a svoju djecu i unuèad viðaju jako rijetko. Izgovori djece su redovito da se nema vremena, mora se zaraðivati kako bi se moglo živjeti.
I upravo u tom grmu leži zec!
Mladi su prekrasni.... puni energije, brzi, lijepi, sposobni. No mladost koja je sama sebi dovoljna postaje siguran put u neki ružan svijet... svijet sebiènosti i iskrivljenih vrijednosti.
Djed i majka su mi èesto prièali o njihovom odnosu prema starijima..... ti odnosi su u mojoj mladosti bili bitno drugaèiji, a sada... u mladosti moje djece opet su bitno razlièiti.
Poštovanje prema starijima postalo je otrcana fraza.... reèenica koja kod mladih izaziva podsmijeh. Kako æe poštovati nešto što je sporo, staro i potrošeno?!!!! Danas je moderno platiti bivšim robijašima da prebiju profesoricu iz matematike ako je stara previše stroga i zahtjevna.
Polako stasa generacija koja nije imala prilike sjediti u bakinom i djedovom krilu.... generacija mladosti i brzine, koja je odrasla bez prièa koje prièaju bake, s kljuèiæem oko vrata... to je generacija koja živi na brzoj hrani, vozi se na brzim biciklima, motorima, autima, koja uèi brzo èitanje, koju zanima brza zarada... to je generacija kojoj se žuri i nema vremena poslušati što to preci šapuæu.
Takva mladost je sebièna mladost. Kome odgovara sebièan pojedinac? Moænicima! Sebiènim pojedincima se lakše manipulira. Kod sebiènjaka smo sigurni da se ne mogu udružiti i dogovoriti s drugim ljudima..... ne mogu protestirati.... jer oni u svojoj sebiènosti ne znaju dijeliti s drugim ljudima.
U ne tako davno vrijeme u domaæinstvima su živjele tri i više generacija. Meðusobno su si pomagale, zajedno su stvarale i osiguravale buduænost. Veæ su generacije (nešto starije od mene) odluèile živjeti samostalno i u „miru“.... Kad se malo potrudimo pratiti statistiku i prouèiti u kakvoj je situaciji današnja obitelj.. veæ u skoroj buduænosti naziremo još sakatiju obitelj. Ne, da u njoj više nema staraca (djedova i baka).... u njoj neæe biti ni roditelja u paru koji æe zajednièki skrbiti o djeci. Takvim... sve manjim obiteljima osigurava se sve veæa potrošnja i sve veæa otuðenost i sebiènost.
Èitajuæi blogove mladih, starijih i starih svuda nailazim na rijeè LJUBAV. Svi su u potrazi za ljubavlju. Gdje je nestala? Gdje se sakrila? Ne, nje nema u velikim tržnim centrima, nju ne može osigurati politika..... nju nam neæe darovati neki sluèajni prolaznik kojeg sretnemo na životnom putu. Ljubav se spoznaje u djedovom i bakinom krilu.... u toplini doma.... u mirisu domaæeg kompota koji baka skine s police kad vani ugledamo prve pahulje snijega.
Zadnjih desetljeæa svjedoci smo porasta kriminala. No zadnjih dana mi se èini da se ljudi više ne ubijaju obièno.... nije više dovoljno pregaziti nekoga autom (namjerno).... ma treba ga gnjeèiti 10 minuta. Kakav li to mora biti osjeæaj?!!!! Pitam se.... da li se u tom trenutku taj èovjek osjeæao moæno? Traži li i on ljubav?
Nedavno je moj mlaði sin pronašao moju knjižicu koju imam kao davaoc krvi... pa je pitao:
„Koliko ti plate kad daš krv?!“ Kad sam rekla da se to ne plaæa.... on nije mogao doæi k sebi od èuðenja: „Pa zakaj onda daješ krv? Još bi kužil da daš nekome kog znaš.... ali ovak.... ti zbilja nisi normalna!“ I kada mi to kaže dijete kojemu prièam prièe od kada se rodio, svaki moj dan je posveæen njemu i bratu.... ja ozbiljno postajem zabrinuta za ovaj svijet.
I tako.... kad se pojedinci pretvore u sebiènjake.... koji su neopasni za moænike jer su kao pojedinci slabiji no u grupi.... polako na površinu ispliva spoznaja da je sebiènost razorna i za samog pojedinca. Kod ljudi koji ne znaju potražiti u sebi dobro.... a još se manje trude dobro tražiti u drugim ljudima i svijetu oko sebe... dolazi do teških razoèarenja kad skuže da ne mogu posjedovati partnera, da ne mogu posjedovati vlastitu djecu. Tada mamine princeze vrište od tuge..... lupaju nožicama u pod... a tatini kraljeviæi sjedaju i brze automobile i svoj bijes iskaljavaju na cestama.
Imam osjeæaj da se u današnje vrijeme slobodom smatra vladavina nagona nad razumom.... nemoral i razuzdanost. No to nije istinska sloboda. Slobodu spoznajemo tek onda kada postanemo svjesni prava na tu slobodu svih ljudi koji nas okružuju. Tek kada je priznamo drugim ljudima i sami postajemo slobodni.
Èitam na forumima djecu od 15 godina... pa dalje..... i èudim se.... Oni razgovaraju o depresiji, spominju terapije koje su im propisane.... to su nazivi lijekova za koje ja nikada nisam ni èula. Raspravljaju o samoubojstvima.... samoæi.... i svima baš svima – nedostaje ljubav. Kada im zatitraju srèeka od neke topline koju nisu upoznali.... nego ih je okrznula sluèajno oni je požele zarobiti.... oni je požele posjedovati.... Nisu krivi zbog tog pokušaja. Pa tako ih uèimo od najranijih dana. Neki æe na životnom putu sami nauèiti da najveæe vrijednosti ne možemo posjedovati, ali im možemo dozvoliti da nas obogate..... i da je u tome najveæa ljepota i bogatstvo života.... a mnogi æe nesretni umirati u depresijama i crnim mislima.... nezadovoljni cijelog života.... jer nisu imali nikoga da ih nuna u krilu i prišapne im što je to ljubav....

Paulo Coelo "Jedanaest minuta"

"Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno svjetlucavo perije. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli.
Jednoga dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrla njezin let, srce joj je jaèe zakucalo, oèi zasjale od osjeæaja. Pozvala ju je da zajedno lete i putovale su nebom u potpunome skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu.
No tada se dogodilo: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! I žena osjeti strah. Strah da to nkada više neæe osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih moguænosti te ptice da leti.
Osjetila se usamljenom.
I pomislila:
Napravit æu klopku. Sljedeæi put kada se ptica pojavi, više neæe moæi otiæi.
Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se sljedeæeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci.
Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile: "Pa ti imaš sve." No. došlo je do neobiène promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svog života, poèela je mršavjeti, izgubila sjaj, postala ružna - i žena više nije obraæala pažnju na nju, samo ju je hranila i èistila njezinu krletku.
Jednog lijepog dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i poèela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjeæala se samo dana kada ju je prvi puta vidjela kako zadovoljno leti meðu oblacima.
Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuðivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizièko tijelo.
Bez ptice, i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata.
"Zašto si došla?" upita žena.
"Da bi ti mogla ponovo s pticom letjeti nebom," odgovorila je smrt. "Da si je pustila da slobodno odlazi i vraæa se, voljela bi je još više; no sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo pronašla."

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)