Ipak postoje!

01.02.2008.

Iza mene je naporan i grozan tjedan. Noæu sam sanjala zmije, loše ljude i èudne situacije.... jutrom sam se budila nervozna, a dani su me uvjeravali da su snovi stvarnost.... da sve te zmije i loši ljudi gmižu oko mene. Laganje, varanje, kupoprodaje, izdaje, smicalice, podmetanja izmjenjivali su se poput scena u filmu. Poèetkom tjedna sam podvriskivala, pružala otpor, èudila se i snebivala.... a onda sam polako poèela gubiti nadu.... poèela sam si postavljati pitanje jesam li ja to prolupala.... jesu li pouke iz svih prièa koje volim šarena laža?
Uvijek postoje neki ljudi koji su na suprotnoj strani u našim borbama. U svakoj borbi spremni smo na udarce i pazimo na poteze protivnika.... no kad nas iza leða udari onaj koji se navodno bori na našoj strani – tada to jaèe boli. Kada se proda ili izda naš... tada mi doðe da lupam glavom u zid.... možda mi sine kako se pod istim naslovom uopæe možemo naæi s takvim spodobama?!!!!
I uz sva ta pitanja proèitala sam i ovu prièu:

„Jednog dana oko 1870. godine menadžer jedne velike željeznièke kompanije na istoku Sjedinjenih Amerièkih Država iznenadio se kad ga je posjetio jedan od njegovih konkurenata.

Ne gubeæi vrijeme na formalnosti, èovjek je iznio plan prema kojem bi obje kompanije mogle prevariti zajednièkog konkurenta i izbaciti ga s tržišta. Rezultat bi bio zarada u milijunima dolara ovih dviju kompanija.
Menadžer je odmah odmaknuo stolicu od svojeg stola i rekao: "Gospodine, mi tako ne obavljamo poslove. Osim toga, siguran sam da gospodin Vanderbilt [vlasnik] to ne bi odobrio."

"Ne vidim zašto biste gnjavili staroga gospodina", nastavio je èovjek. "I - ne znam jesam li to
spomenuo - imam èek na deset tisuæa dolara na vaše ime."

"Žao mi je", èvrsto je odgovorio menadžer. "Ne dolazi u obzir."

"Hmmm, zar sam rekao deset tisuæa? Pogriješio sam. Èek je napisan na dvostruku svotu."

Na to se menadžer povukao još dalje od svojeg stola i zurio u svojeg posjetitelja koji je, pogrešno protumaèivši njegovu reakciju, brzo dodao: "Dobro, naæi æemo naèina da èek bude na trideset tisuæa dolara."

Skoèivši na noge, menadžer je zaurlao: "Izlazite iz mojeg ureda! Odmah, vi nitkove, prije nego što vas izbacim!"

Nakon što se posjetitelj povukao, ušao je tajnik koji je slušao cijeli razgovor. Našao je svojeg šefa kako sjedi za stolom i briše èelo.

"Gospodine," rekao je, "ne mogu vam reæi koliko se divim što ste…"

"Nemojte tako govoriti", odgovorio je šef dižuæi ruku. "Morao sam ga brzo izbaciti jer se poèeo približavati mojoj cijeni." „


I prièa je dodavala ulje na vatru.... na sva ta pitanja sumnje koja su me opsjedala.
Što mi se desilo? Zašto ne mogu razumijeti i prihvatiti takva ponašanja? Jesam li roba s greškom?
I bila sam sretna da je danas petak.... da se mogu povuæi u svoj mir i odmoriti tijelo i misli od svih tih spoznaja i uznemirujuæih pitanja. Na putu prema doma posjetila sam ljude koji su mi važni.... ali ih dugo nisam vidjela jer me uhvatio ritam premnogih obaveza i laganih histerija oko svega što imam prilike gledati oko sebe. Otišli smo na kavu..... slušala sam prièe tih dragih ljudi.... gledala u njihove iskrene oèi i poèeli su stizati odgovori na sva pitanja koja su me muèila. Sumnja koju budi prièa iz ove teme je obièna škakljalica. Postoje ljudi koji ne gmižu! Postoje ljudi koji ne skidaju šeširiæ pred „velikima“, postoje hrabre žene koje gledaju u oèi moænike i iskreno im kažu da nisu oduševljene što ih vide! Postoje ljudi koji ne žive u tuðim debelim crijevima! Postoje ljudi koji vjeruju u prave vrijednosti i èuvaju svoj ponos! Postoje ljudi koji se ne prodaju! Ekipo s kave, hvala vam što ste mi tako spontano vratili vjeru i ponudili odgovore na sva moja pitanja... a da vam ih glasno nisam ni postavila! Prošlog tjedna desila se formalna potvrda naše velike pobjede! Presretna sam zbog toga! Ali ja se i danas osjeæam pobjednicom jer ste mi dokazali da postoje ljudi koji ne saginju glave i ne gmižu! Vjerujte mi.... ta spoznaja mi je važnija i puno vrednija od prošlotjednog dokaza naše zajednièke pobjede... koja je velika do neba.... ali ova današnja je rasparala nebo i otišla u beskonaènost. Hvala vam.
p.s. Ronko... tebi moram još nešto dodati....
U doba mog odrastanja... majka je uvijek moj temperament i pretjeranu potrebu da izgovaram istinu smirivala reèenicom: „Umiljato janje dvije majke sisa!“ Ja sam joj na to uvijek dodavala: „... a bezobrano sisa tri!“ Sviðaš mi se tako bezobrazan! Nemoj im dozvoliti da slome taj pozitivni bezobrazluk i otpor u tebi!

Blogeri.... teška su vremena i mnogi ljudi se prodaju... netko za novac, netko za sitne privilegije... a neki se nude tako jeftino u nadi da æe im kapnuti nešto.... a jadni se nisu u stanju ni pogaðati za cijenu kile svog vlastitog mesa. Smatrate li da su u ovim teškim vremenima prodaje, izdaje i uvlaèenje u tuðe guze nešto što se ljudima ne treba zamjeriti ili ste iskljuèivi i ne možete prihvatiti i razumijeti takva ponašanja?
Ako vjerujete da baš svaki èovjek ima svoju cijenu... koja je vaša cijena? Za koliko ili za što bi mogli prodati svoj ponos, svoju neovisnost ili pak svog kolegu..... ili ono najvažnije pozitivan uzor svojoj djeci? Koliko to vrijedi?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)