Marketing
Ipak postoje!
Iza mene je naporan i grozan tjedan. Noću sam sanjala zmije, loše ljude i čudne situacije.... jutrom sam se budila nervozna, a dani su me uvjeravali da su snovi stvarnost.... da sve te zmije i loši ljudi gmižu oko mene. Laganje, varanje, kupoprodaje, izdaje, smicalice, podmetanja izmjenjivali su se poput scena u filmu. Početkom tjedna sam podvriskivala, pružala otpor, čudila se i snebivala.... a onda sam polako počela gubiti nadu.... počela sam si postavljati pitanje jesam li ja to prolupala.... jesu li pouke iz svih priča koje volim šarena laža?
Uvijek postoje neki ljudi koji su na suprotnoj strani u našim borbama. U svakoj borbi spremni smo na udarce i pazimo na poteze protivnika.... no kad nas iza leđa udari onaj koji se navodno bori na našoj strani – tada to jače boli. Kada se proda ili izda naš... tada mi dođe da lupam glavom u zid.... možda mi sine kako se pod istim naslovom uopće možemo naći s takvim spodobama?!!!!
I uz sva ta pitanja pročitala sam i ovu priču:
„Jednog dana oko 1870. godine menadžer jedne velike željezničke kompanije na istoku Sjedinjenih Američkih Država iznenadio se kad ga je posjetio jedan od njegovih konkurenata.
Ne gubeći vrijeme na formalnosti, čovjek je iznio plan prema kojem bi obje kompanije mogle prevariti zajedničkog konkurenta i izbaciti ga s tržišta. Rezultat bi bio zarada u milijunima dolara ovih dviju kompanija.
Menadžer je odmah odmaknuo stolicu od svojeg stola i rekao: "Gospodine, mi tako ne obavljamo poslove. Osim toga, siguran sam da gospodin Vanderbilt [vlasnik] to ne bi odobrio."
"Ne vidim zašto biste gnjavili staroga gospodina", nastavio je čovjek. "I - ne znam jesam li to
spomenuo - imam ček na deset tisuća dolara na vaše ime."
"Žao mi je", čvrsto je odgovorio menadžer. "Ne dolazi u obzir."
"Hmmm, zar sam rekao deset tisuća? Pogriješio sam. Ček je napisan na dvostruku svotu."
Na to se menadžer povukao još dalje od svojeg stola i zurio u svojeg posjetitelja koji je, pogrešno protumačivši njegovu reakciju, brzo dodao: "Dobro, naći ćemo načina da ček bude na trideset tisuća dolara."
Skočivši na noge, menadžer je zaurlao: "Izlazite iz mojeg ureda! Odmah, vi nitkove, prije nego što vas izbacim!"
Nakon što se posjetitelj povukao, ušao je tajnik koji je slušao cijeli razgovor. Našao je svojeg šefa kako sjedi za stolom i briše čelo.
"Gospodine," rekao je, "ne mogu vam reći koliko se divim što ste…"
"Nemojte tako govoriti", odgovorio je šef dižući ruku. "Morao sam ga brzo izbaciti jer se počeo približavati mojoj cijeni." „
I priča je dodavala ulje na vatru.... na sva ta pitanja sumnje koja su me opsjedala.
Što mi se desilo? Zašto ne mogu razumijeti i prihvatiti takva ponašanja? Jesam li roba s greškom?
I bila sam sretna da je danas petak.... da se mogu povući u svoj mir i odmoriti tijelo i misli od svih tih spoznaja i uznemirujućih pitanja. Na putu prema doma posjetila sam ljude koji su mi važni.... ali ih dugo nisam vidjela jer me uhvatio ritam premnogih obaveza i laganih histerija oko svega što imam prilike gledati oko sebe. Otišli smo na kavu..... slušala sam priče tih dragih ljudi.... gledala u njihove iskrene oči i počeli su stizati odgovori na sva pitanja koja su me mučila. Sumnja koju budi priča iz ove teme je obična škakljalica. Postoje ljudi koji ne gmižu! Postoje ljudi koji ne skidaju šeširić pred „velikima“, postoje hrabre žene koje gledaju u oči moćnike i iskreno im kažu da nisu oduševljene što ih vide! Postoje ljudi koji ne žive u tuđim debelim crijevima! Postoje ljudi koji vjeruju u prave vrijednosti i čuvaju svoj ponos! Postoje ljudi koji se ne prodaju! Ekipo s kave, hvala vam što ste mi tako spontano vratili vjeru i ponudili odgovore na sva moja pitanja... a da vam ih glasno nisam ni postavila! Prošlog tjedna desila se formalna potvrda naše velike pobjede! Presretna sam zbog toga! Ali ja se i danas osjećam pobjednicom jer ste mi dokazali da postoje ljudi koji ne saginju glave i ne gmižu! Vjerujte mi.... ta spoznaja mi je važnija i puno vrednija od prošlotjednog dokaza naše zajedničke pobjede... koja je velika do neba.... ali ova današnja je rasparala nebo i otišla u beskonačnost. Hvala vam.
p.s. Ronko... tebi moram još nešto dodati....
U doba mog odrastanja... majka je uvijek moj temperament i pretjeranu potrebu da izgovaram istinu smirivala rečenicom: „Umiljato janje dvije majke sisa!“ Ja sam joj na to uvijek dodavala: „... a bezobrano sisa tri!“ Sviđaš mi se tako bezobrazan! Nemoj im dozvoliti da slome taj pozitivni bezobrazluk i otpor u tebi!
Blogeri.... teška su vremena i mnogi ljudi se prodaju... netko za novac, netko za sitne privilegije... a neki se nude tako jeftino u nadi da će im kapnuti nešto.... a jadni se nisu u stanju ni pogađati za cijenu kile svog vlastitog mesa. Smatrate li da su u ovim teškim vremenima prodaje, izdaje i uvlačenje u tuđe guze nešto što se ljudima ne treba zamjeriti ili ste isključivi i ne možete prihvatiti i razumijeti takva ponašanja?
Ako vjerujete da baš svaki čovjek ima svoju cijenu... koja je vaša cijena? Za koliko ili za što bi mogli prodati svoj ponos, svoju neovisnost ili pak svog kolegu..... ili ono najvažnije pozitivan uzor svojoj djeci? Koliko to vrijedi?
Post je objavljen 01.02.2008. u 22:03 sati.