Zajašimo maglu!

11.01.2008.

Ovaj tjedan bijelim sam svijetom hodala kratkog fitilja. Uffff.... išla sam na živce samoj sebi.
Danas sam se malo smirila i opustila.... a i sama sa sobom pokušala raspraviti uzroke takvog raspoloženja.
Bio je to poèetak rada nakon dvoipotjednog godišnjeg. Oèito sam se predugo odmarala. Oèekivala sam da æu biti odmorna, opuštena i orna za posao. A zapoèela sam tjedan nervozna do bola. Doèekalo me puno posla.... i sve sam ja odradila... ali nije me bilo lako imati u svojoj blizini. Na poèetku tjedna okefala sam Uèitelja.... a sve sam mu to mogla objasniti i pitomije. Sva sreæa da me poznaje.... pa nosi zaštitnu kacigu kad mene uhvate ovakve šize.
Sve probleme (tuðe greške) inaèe rješavam telefonom i dogovorom... ali ovaj tjedan sam poput zlice napisala hrpu pismenih reklamacija – pa neka ostane pisani trag o nemarima, aljkavostima i zabušavanju! Baš sam gadura!
No ipak mislim da je pravi razlog mog neraspoloženja ova magla. Poklopila nas je poput sivog i bljutavog kaveza. Volim sve od prirode.... èak i kad divlja kroz svoje oluje, tuèe i ostale nepogode.... ali jedino što ne volim od prirode je siva magletina. Osjeæam se zarobljenom u tom sivom kavezu, nemam zraka i ponašam se poput divlje zvijeri kad je netko zatvori.
Ne volim živjeti bez sunca zlatnoga.... Ne volim ovaj dio godine.... sve je tako blatnjavo, bljutavo, sivo i mutno.
Josipa vrišti: „Magla svuda.... magla oko nas....“, Rundek romantièno cvili: „to tajna ide gradom i spusta velove“.
Živimo u oblacima. No nismo odletjeli na bijele debeljuškaste oblake u vedrom i sunèanom danu.... nego su nas oni poklopili.... i sve nam zamutili.
Za sva naša raspoloženja možemo naæi sliènost i u raspoloženjima prirode.
Naše tuge i suze podsjeæaju na teške jesenje kiše..... sunèani dani, prepuni zelene raskoši i života preslikani su u našem dobrom raspoloženju i dobroj formi, oluje podsjeæaju na naše ljutnje i povremena pucanja, vjetar smo prekopirali od prirode u svojim nemirima koji nas tjeraju da iskoèimo iz vlastite kože. Maglu prepoznajem kao neznanje, mutež, muljažu, sužen pogled, predrasude, zbunjenost, zlu namjeru, loše raspoloženje i sjetu.
Sve prirodne pojave možemo prepoznati u sebi.... ali i u društvu kao cjelini.
Magli se ne smijemo prepustiti.... maglu treba zajahati..... i èvrsto vjerovati da æe ona kad tad otiæi, a vratit æe nam se drago zlatno sunce..... To tako mora biti.... to nam dokazuje priroda!

Za lakšu vjeru i oèuvanje nade da æe Sunce Drago doæi.... veèeras vam prièam prièu nepoznatog autora....

Cetiri su svijece polagano gorjele. Bila je tisina i mogao se cuti njihov razgovor.

Prva je svijeca rekla:
“JA SAM MIR, NAZALOST LJUDI ME NE USPIJEVAJU SACUVATI, MISLIM DA CU SE UGASITI.“
I odmah se ugasila.

Druga je svijeca rekla:
„JA SAM VJERA, NAZALOST MNOGI LJUDI IMAJU POVRSNU VJERU, MISLIM DA CU SE UGASITI.“
Tek sto je to rekla, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.

Treca je svijeca zalosno progovorila:
“JA SAM LJUBAV. NEMAM VISE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MEINE I KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIZE.“
I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je uslo jedno dijete i ugledalo tri ugasene svijece.
“STA JE TO?” upitalo je dijete.
VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.
I rekavsi to pocelo je plakati.

Tada je progovorila cetvrta svijeca:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOCI CEMO UPALITI UGASENE SVIJECE. JA SAM NADA.”

Djetetu su zablistale oci dok je sa upaljenom svijecom vracalo svijetlo ugasenim svijecama.

NEKA NIKADA NE PONESTANE NADE U NASIM SRCIMA!!!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)