Trn

20.12.2007.

Danima se veæ osjeæam kao da svijet oko sebe, a i sebe gledam s nekog drugog mjesta.
Toliko sam umorna od svega da se više ne osjeæam u samoj sebi.... nego se povlaèim u svoj Svijet Èudesa (koji se nalazi na jednom tajanstvenom oblaku). I gledajuæi sebe... iz tog kuta izvan sebe razmišljam o trnu koji mi je izrastao na stabljici i ne mogu ga uvuæi u sebe... ne mogu ga uništiti – da bih druge zaštitila od sebe.
Doista èesto svojim lišæem oblažem taj trn... da ne bih povrijedila... i da se ljudi koji se sluèajno ubodu na njega ne bi osjeæali povrijeðeno ili poniženo.... Uvijek pronalazim razloge za skrivanje svog trna.... èesto bježim iz šarenog vrta upravo iz tog razloga. No ipak se netko napikne.... i onda me kasnije to muèi. Osjeæam se nepristojno i neprilagoðeno.
Imam ja veæ lijepe godinice na svojoj kièmi... odavno sam skinula ružièaste naoèale... i svakodnevno se trudim nauèiti samodisciplini i obuzdati svoje burne reakcije koje dolijeæu direktno iz srca, a na svijet koji me okružuje prenosim preko svog trna.
Posao koji radim povezan je sa borbom za pravednije društvo, u jednom malom segmentu koji se odnosi na odreðeni broj ljudi i na odreðeno podruèje.
U toj borbi djeluju još neke grupe koje se bore na svoj naèin. Jedna od tih grupa je nastala izdajom u našim redovima, leglo je izdajica i osoba kojima je osobni interes na prvom mjestu. Naèin njihove borbe je strašno prljav, a štete koje takve prodane duše proizvode svima koji se nalaze u podruèju naše borbe su prestrašne. Zbilja se u životu trudim baš sve gledati sa svim strana, uvijek pronalaziti pozitivno u pojedincima, udrugama, strankama... ma baš u svemu, ali kad je ova grupa u pitanju tada ne mogu pronaæi ništa pozitivno èime bih mogla ublažiti tu silnu antipatiju koju osjeæam prema njima.
Postoji jedna žena koju nikada nisam upoznala, ali poslovno suraðujemo. Živi u jednom gradu na jugu zemlje i u našim kontaktima mailom i telefonom jako mi je draga i simpatièna.
Suradnja s tom ženom nema veze s ovim grupama... suraðujemo u dijelu koji je administrativnog karaktera. Uz poslovnu komunikaciju èesto mi pošalje neke duhovne poruke u obliku lanaca sreæe. Ne odgovaram na tu vrstu pošte jer nemam vremena... ali uvijek s osmijehom doèekam njene mailove jer mi je simpatièno što mi žena s kojom nikada nisam prekoraèila okvire poslovnog odnosa ima potrebu slati takvu poštu.
Juèer mi je stigla njena èestitka za blagdane. To me naravno obradovalo.... ali ispod njenog potpisa velikim šarenim slovima bio je ispisan naziv grupe koju sam gore opisala.
Gledala sam u tu èestitku i glavom mi je poput neonske reklame bljeskalo pitanje: „Jel ti to mene zajebavaš, provociraš ili si totalno neupuæena?“ Onda je moja potreba za gledanjem svega s pozitivne strane donijela zakljuèak da je jadna žena neupuæena pa sam joj na èestitku odgovorila èestitkom u kojoj sam njoj i njenoj obitelji, iskreno i iz dubine srca poželjela puno zdravlja, osobne sreæe i zadovoljstva... ali ispod te dvije reèenice èestitanja napisala sam p.s. gdje sam joj napisala kako na žalost njenoj udruzi ne mogu poželjeti uspjehe jer ono što oni smatraju uspjehom ugrožava mnoge sudbine, prava i interese onih do kojih mi je stalo. Taj dodatak èestitki je bio trostruko duži od same èestitke.
I eto.... jadna žena se nabola na moj trn. Sve bi bilo krasno da je èestitku potpisala samo svojim imenom..... no napisala je dodatak i ja joj bez dodatka nisam mogla odgovoriti.
Ne mogu ni pod krinkom blagdana sliniti i ponašati se licemjerno – u suprotnosti s mojim osobnim uvjerenjima.
Èestitke ne služe da bi u njima iznosili svoja uvjerenja i vodili borbe. Èestitke služe za èestitanje i to je jedino ispravno i pristojno. Ali isto je tako pristojno èestitati samo onima kojima doista želimo sve najbolje, a formalno prenemaganje i glumatanje mira i ljubavi meðu onima koji se bore za potupno razlièite stvari i na strašno razlièite naèine je licemjerno, pa tako prema mojim kriterijima i nepristojno.
Sumnjam da ona razumije moju reakciju... samo je htjela biti pristojna, ali hebiga, doèekao ju je trn..... Žao mi je zbog nje osobno što se napiknula, ali mi nije žao što sam tako odreagirala jer je moja rekacija èista ko suza... a i suze nisu baš slatke...
Prošlog tjedna sam uspjela izbjeæi akciju mog trna. Pozvana sam na jedan domjenak.
Na tom domjenku bilo je puno mojih heroja oluje i zbog njih bih se rado odazvala jer su mi jako važni. Kako sve u životu previše analiziram tako mi je i za domjenke važno tko ih organizira, tko ih financira, pronalazim tisuæu pravih, a skrivenih motiva..... i onda sam odluèila ne otiæi na tu feštu... jer me strašno zasvrbio moj trn i prišapnuo: „Nemoj iæi tamo! Imat æeš potrebu èestitati, a tada æeš se osvrnuti na prethodnu godinu i naglasiti planove za sljedeæu.... a to æe se shvatiti kao kritika na prošlost i prijetnja za buduænost, a nisu ovo dani kada je primjereno šetati svoj trn.... pusti ih neka to odfeštaju bez tebe.... a ti æeš pikati na pravim mjestima i u pravo vrijeme, a svoje heroje oluje možeš vidjeti kad poželiš.“
Zbog tog svog trnovitog tereta ne mogu jesti i piti baš sa svima.
Inaèe... nije bilo baš sve trnovito ovih dana. Bio je tu i jedan prelijep domjenak s ljudima koje volim, u koje vjerujem i zajedno se borimo za bolji svijet... bilo je predivnih èestitanja i situacija.
Od sutra sam na godišnjem... koji æe trajati duže od onog ljetnog. Taj godišnji je došao u pravo vrijeme jer me svrbe svi šavovi.... i imala sam osjeæaj da æu se sva raspucati.
Ove dane æu posvetiti samo bližnjima, a najviše sebi.... jer ostala sam si dužna samo svog vremena. Planiram spavatiiiii, èitati, kuhati, spremati kuæu ko mali sivonja, lutati, visiti na netu dok mi ne pozli, odmarati svoj trn i svaštajošnešto.

Blogeri, imate li trnje.... ili su vam stabljike glatke baš u svim prilikama?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)