Godišnje izvješæe

16.12.2007.

Ovo su dani kada radimo izvješæa o proteklim aktivnostima, podvlaèimo crte... zbrajamo, oduzimamo. Postavljamo si pitanje: „Koliko smo zadovoljni prethodnom godinom?“ Postavljamo si èak i smjelije pitanje: „Da moramo umrijeti u sljedeæoj.... što nam je važno, a nezavršeno ostalo iza nas?“ Ovo su dani darivanja.... pa za sve „svoje“ ljude biramo neki dar.
Darove obièno kupujemo u materijalnom obliku, ali i postavljamo si pitanje da li smo u prethodnoj godini darivali dovoljno, jesmo li koga zaboravili... u onom nematerijalnom obliku... kroz osmjehe, lijepu rijeè, toleranciju, poštenje i èasne postupke. Pa èak stanemo i pred ogledalo i provjeravamo možemo li još uvijek gledati sami u svoje oèi bez da maknemo pogled.... stoji li nam glava još uvijek uspravno ili ju je godina na odlasku pognula.
Ti nematerijalni darovi su darovi našoj vjeri... našim uvjerenjima. Neki na taj naèina daruju Boga (bez obzira na koji naèin vjeruju i kojoj religiji pripadaju ili ne pripadaju ni jednoj).... neki one koji su ih odgajali, svoje uèitelje, voðe i sve one kojima je stalo kakvi smo ljudi.
Na kraju godine pogledamo i svoju djecu.... svi se osvrnemo na podatak koliko smo ih materijalno osigurali kroz nekretnine, osiguranja, obrazovanje... ali i postavljamo pitanje da li smo im posvetili dovoljno vremena, da li smo im pružili dovoljnu podršku i da li smo ih nauèili svim onim èarolijama života koje se ne uèe u školi i na cesti? Da li smo ih nauèili kako preživjeti onoga dana kada nas ne bude da umjesto njih podmetnemo leða, kako preživjeti kad naiðu na prepreke, kako biti nesebièan i nerazmaženi u ovom razmaženom svijetu gdje je osobna ugoda važnija od svega? Jesmo li ih nauèili da je priroda majka hraniteljica i božanstvo kojem se trebaju klanjati, a ne robinja koju smiju iscrpljivati i bahato se ponašati? Jesmo li ih nauèili da ne okreæu glavu od siromašnih i neuglednih... jesmo li ih nauèili da priskoèe u pomoæ kad je netko u nevolji? I koliko smo u tome što smo ih bili dužni nauèiti ostavili prostora za njihovu osobnu slobodu? Koliko smo poštovali njihovu osobnost i pravo na vlastiti izbor?
I u nizu tih uobièajenih pitanja koja si postavljamo na kraju godine na kraju se pitamo: Koliko smo ovisni o bilo kome? Što nam je najvažnije na svijetu? Koliko smo ovisni o poslodavcu, mužu, ženi, crkvi, prijateljima, vlastitim predrasudama? Jesmo li spremni braniti svoj pogled u ogledalu bez obzira na cijenu u materijalnom obliku?

Kad sam si odgovorila na sva ova pitanja mogu vam samo reæi da se osjeæam strašno umorna, ali i zadovoljna. Kad sam odgovorila na sva ta pitanja... onako konkretno... tranèirajuæi prethodnu godinu rodilo se još jedno pitanje koje je postavila hajduèica Dona, prilièno glasno i drsko... „a koliko si uèinila za sebe osobno... koliko si se smijala i radovala u prethodnoj godini?“ Pitanje me malo štrecnulo... ali evo pišuæi ovaj post stigao je odgovor i na njega.... pa može li èovjek uèiniti više za samoga sebe od tog pogleda u ogledalu i zadovoljstva što su svi odgovori na pitanja u skladu sa vlastitim uvjerenjima?
Prethodna godina je prošla bez bolesti u obitelji.... ima li veæe sreæe od toga?
Prethodnu godinu obilježili su i problemi.... suze, borbe, razoèaranja, iznenaðenja.... smjenjivali su se nepogrešivo dan i noæ.... toplina i hladnoæa.... dobro i zlo....
2007. godina otvorila mi je vrata blogo svijeta i omoguæila mi komunikaciju s predivnim ljudima, omoguæila mi novi naèin preispitivanja same sebe.
Bila je to godina nemira, ali i velikih pobjeda! Bila je to uspješna godina koja je poput zrnca bisera obogatila ogrlicu zvanu život.

Svaki naš novi dan nas nauèi nešto novo... a godina još više. Ova školsku godinu – škole života završila bih mislima Janeza Drnovšeka:

„Sebiènost, borba za prevlast nad drugima imaju svoju cijenu uspjeha: patnju, tugu i nesreæu. A sve samo zbog toga da bi netko imao više od drugih. To je filozofija pobjednika.

No, jesu li oni uistinu pobjednici? Kakva je pak cijena koju oni plaæaju? Plaæaju svojom dušom. Plaæaju tupošæu osjeæaja i svijesti.

To nije pobjeda, veæ poraz. Svijet za koji plaæamo takvu cijenu, svijet je poraženih koji nisu u stanju iæi dalje jer su zaglavili u blatu nesvjesnosti.

Njihov je svijet tužan i isprazan. Matarijalni su užici kratkotrajni i prolazni. Èim se naviknemo na njih, više nas ne mogu zadovoljiti. Zatim dolazi praznina koju pokušavamo zatrpati s neèim novim, a bez uspjeha.

Iz blata nesvjesnosti nema puta dalje. Sve se vrti u krug koji se neprestano i ponovo vraæa na poèetak. Ponavljanje, prazan hod bez ispunjenja. Praznina i tupost.

U takvom je svijetu bolje odabrati drugu stranu. Èinit æe se da smo poraženi, ali to æe biti samo na izgled. Èinit æemo se gubitnicima, ali zapravo æe nas patnja proèistiti i voditi nas naprijed prema osvješæivanju. A svjesnost otvara beskonaène moguænosti ispunjenja.

Omoguæava rast i nastavak puta. Što su jadni užici sebiènosti i ogranièene svijesti u usporedbi s tim?

To je put nesebiènosti, a istovremeno to je i put sebiènosti jer time ne pomažemo samo drugima, veæ pomažemo i sebi.“

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)