Kakvi smo gospodari?

02.12.2007.

Lutam blogovima i vidim da ljudi veæ polako razgovaraju o predstojeæim blagdanima. Razgovara se o darovima... o trošenju.
Upravo sam proèitala èlanak u kojem piše kako æe hrvatski gradovi odvojiti po 10 milijuna kuna za ukrašavanje i blagdanski program.
Lijepo je obilježavati dane koji su nam važni.... ali da li je lijepo rasipati novac graðana na lažni sjaj i blještavilo u trenucima kada poskupljuje sve ono najneophodnije za život?
Kako gospodarimo u svojim obiteljima?
Ako smo siromašni pa nemamo npr. prikljuèak el. energije, vode... nemam rješeno grijanje, tada sasvim sigurno neæemo kupiti skupi auto... nego radimo listu prioriteta i rješavamo ono što nam je najhitnije i najpotrebnije za život naše obitelji.
Ako nam je blagajna suha...tada sasvim sigurno majka neæe kupovati sveèane haljine, a otac novu i skupu muzièku liniju. Nabavit æe prvo ono što je najpotrebnije da bi djeca bila sita, napita i uredna. Znaèi... imamo listu prioriteta.... znamo što je najvažnije, što je važno i što je manje važno. Zabava i ugoda su ono što obièno trpi pred osnovnim potrebama i to je normalno.
I onda meni nije jasno! Mi smo siromašna zemlja. Toliko smo silno dužni.... a ponašamo se bahato poput pijanih grofova.
Ako vam je susjed dužan puno love... i vidite da je skroman i da se bori svojoj djeci osigurati osnovno... tada æete biti zadovoljni što ste mu mogli pomoæi... Ali ako vam je isti taj susjed dužan... a vi vidite da su mu djeèica gola, bosa i gladna, a on posuðeni novac troši u kladionici tada æete se sigurno naljutiti i poželjeti da vam što prije vrati vaš novac kojim se razbacuje.
Ne znam baš koliko je normalno posuðivati lovu po bijelom svijetu i onda je trošiti na drangulije?!!!!!
Valjda nam svi ti ukrasi i parade trebaju umjesto celofana... da nam zamotaju nova poskupljenja.
Božiæ je vjerski blagdan. Vjera nas poziva na skromnost. Znaèi takvo ponašanje je u suprotnosti s vjerom. Novu godinu bi takoðer trebali doèekati skromno i odgovorno jer svi želimo da nam bude bolja.
Graðani su prezaduženi! Nisu ni svjesni što æe im se desiti ulaskom u EU, kada se suoèimo s realnom vrijednošæu naše kune. Puno ljudi veæ dugi vremenski period živi u neskladu sa svojim moguænostima. Zašto je to tako? Pa zato što ih tako uèi država!
Dragi blogeri... nisam vam ovim postom željela pokvariti predblagdansko raspoloženje... nego sam samo htjela porazgovarati na temu: Kakvi smo gospodari?
Moramo li baš dizati kredite da bi se ovili lažnim sjajem? Moramo li se zaduživati da bi otišli na skijanje, da bi kupili skupu odjeæu i automobile... da se sluèajno naš susjed ne bi vozio u boljem? Znamo li odrediti vlastite prioritete? Znamo li uopæe u obitelji bilo što obilježiti na primjeren naèin... ili mislimo da baš sve možemo kupiti u velikom tržnom centru? Jesu li sjajne drangulije ono što naša djeca i obitelj trebaju?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)