Lutam blogovima i vidim da ljudi već polako razgovaraju o predstojećim blagdanima. Razgovara se o darovima... o trošenju.
Upravo sam pročitala članak u kojem piše kako će hrvatski gradovi odvojiti po 10 milijuna kuna za ukrašavanje i blagdanski program.
Lijepo je obilježavati dane koji su nam važni.... ali da li je lijepo rasipati novac građana na lažni sjaj i blještavilo u trenucima kada poskupljuje sve ono najneophodnije za život?
Kako gospodarimo u svojim obiteljima?
Ako smo siromašni pa nemamo npr. priključak el. energije, vode... nemam rješeno grijanje, tada sasvim sigurno nećemo kupiti skupi auto... nego radimo listu prioriteta i rješavamo ono što nam je najhitnije i najpotrebnije za život naše obitelji.
Ako nam je blagajna suha...tada sasvim sigurno majka neće kupovati svečane haljine, a otac novu i skupu muzičku liniju. Nabavit će prvo ono što je najpotrebnije da bi djeca bila sita, napita i uredna. Znači... imamo listu prioriteta.... znamo što je najvažnije, što je važno i što je manje važno. Zabava i ugoda su ono što obično trpi pred osnovnim potrebama i to je normalno.
I onda meni nije jasno! Mi smo siromašna zemlja. Toliko smo silno dužni.... a ponašamo se bahato poput pijanih grofova.
Ako vam je susjed dužan puno love... i vidite da je skroman i da se bori svojoj djeci osigurati osnovno... tada ćete biti zadovoljni što ste mu mogli pomoći... Ali ako vam je isti taj susjed dužan... a vi vidite da su mu dječica gola, bosa i gladna, a on posuđeni novac troši u kladionici tada ćete se sigurno naljutiti i poželjeti da vam što prije vrati vaš novac kojim se razbacuje.
Ne znam baš koliko je normalno posuđivati lovu po bijelom svijetu i onda je trošiti na drangulije?!!!!!
Valjda nam svi ti ukrasi i parade trebaju umjesto celofana... da nam zamotaju nova poskupljenja.
Božić je vjerski blagdan. Vjera nas poziva na skromnost. Znači takvo ponašanje je u suprotnosti s vjerom. Novu godinu bi također trebali dočekati skromno i odgovorno jer svi želimo da nam bude bolja.
Građani su prezaduženi! Nisu ni svjesni što će im se desiti ulaskom u EU, kada se suočimo s realnom vrijednošću naše kune. Puno ljudi već dugi vremenski period živi u neskladu sa svojim mogućnostima. Zašto je to tako? Pa zato što ih tako uči država!
Dragi blogeri... nisam vam ovim postom željela pokvariti predblagdansko raspoloženje... nego sam samo htjela porazgovarati na temu: Kakvi smo gospodari?
Moramo li baš dizati kredite da bi se ovili lažnim sjajem? Moramo li se zaduživati da bi otišli na skijanje, da bi kupili skupu odjeću i automobile... da se slučajno naš susjed ne bi vozio u boljem? Znamo li odrediti vlastite prioritete? Znamo li uopće u obitelji bilo što obilježiti na primjeren način... ili mislimo da baš sve možemo kupiti u velikom tržnom centru? Jesu li sjajne drangulije ono što naša djeca i obitelj trebaju?
Post je objavljen 02.12.2007. u 23:01 sati.