Korupcija

28.08.2007.

15.04.2007.

Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za pravosuđe i sigurnost Franco Frattini sudjelovao je na posljednjoj sjednici hrvatske Vlade.
U razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije izjavio je:
„U borbi protiv korupcije Hrvati trebaju promijeniti mentalitet, jer su skloni vjerovati da je "mala" korupcija prihvatljiva i da je sasvim normalno liječniku ili cariniku dati nekoliko eura, kaže Franco Frattini.“

Čovjek je u pravu. Nedavno su bili objavljeni rezultati ankete na temu korupcije u Feralu koji potvrđuju kako većina građana u Hrvatskoj misli da korupcija nije ništa strašno... Kako se to desilo? Mislim da je to zato što je korupcija u ovoj zemlji prisutna već predugi period. Ljudi su se navikli da sve moraju plaćati ispod pulta i usvojili su to kao nešto normalno. Kad je glava bližnjih u pitanju još nekako i mogu razumijeti da ljudi pogube kompase pa pokušavaju sve da spase bližnjeg, ali u ovoj zemljici se plaća baš sve na taj protuzakonit i nemoralan način. Ne plaća se samo liječnicima i carinicima... plaćaju se ispiti, čak gotove diplome, potplaćuju se službenici u javnim poduzećima da bi čovjek što prije ostvario svoja prava. Postoji razrađeni sistem maltretiranja građana koji ih tjera na takva ponašanja inače njihovi predmeti (bez obzira o čemu se radi) predugo leže u ladicama. Svaki čovjek bi se trebao zapitati koliko puta je platio nešto na takav način... ili čak koliko puta je sam bio u prilici naplatiti za nešto za što je već plaćen, da bi požurio ili odradio kako treba. Prije par godina sjedila sam sa jednom Splitskom lajonom na Biogradskoj rivi i laprdale smo na razne teme... tada smo se dotakle katastrofalnog stanja u hrvatskim školama. Dugo prije toga čitale smo se na forumima. I tada kaže ona meni: „Dona, ti nisi normalna! Pa daj shvati već jednom da vrećice sve rješavaju!“ E, pa ja to ne mogu shvatiti, niti prihvatiti! Kažu za nas Podravce da smo škrti... ali ovdje se radi o principu... dali podravskom ili nekom trećem nemam pojma. Nije li ponižavajuće ponašati se na takav način? Tako ponižavamo i sebe, a i osobu kojoj plaćamo. Bila sam čak u situaciji da je profesorica mom sinu rekla: „A ti si sin od žene što radi u .......... i nije sklona dogovorima.“ Osjetili smo to u njenom odnosu prema klincima kroz četiri godine... samo zato što sam savjesno radila svoj posao i jer nisam dozvolila da činjenica što predaje mojoj djeci od mene učini osobu koja će kršiti pravila i nju staviti u privilegirani položaj o odnosu na ostale građane u sličnoj ili istoj situaciji. I sve tako umreženo funkcionira... usluga za uslugu (naravno radi se o protuzakonitim uslugama), kunice, vrećice i druga čudesa. Odavno već nisam bila u bolnici ili u Domu zdravlja..... na svu sreću nismo bolesni, pa kontrole obavljamo privatno... kad već moram plaćati idem kod privatnika. No koliko je ljudi koji si to ne mogu priuštiti? Vjerujem da poznajete ljude koji su se prodali za manju ili veću lovu, koji su se prodali za fotelju ili neku uslugu koja im je donijela osobnu korist. Takve prodaje su samo njihov problem ako pri tom nisu oštetili druge ljude.... a takve su situacije rijetke.... jer ako nema društvene štete tada nema potrebe za kupovanjem ljudi. Ljudi obično kažu da svaki čovjek ima svoju cijenu.... a ja sam moram primijetiti da je cijena ljudi u Hrvatskoj vrlo niska.
Razmišljate li vi koji ste upali u mrežu takvih ponašanja o tim stvarima? Razmišljate li o onima koji si to ne mogu priuštiti? Razmišljate li o onima koji se ne žele tako protuzakonito i nemoralno ponašati? Da li ste svjesni što radite svojoj vlastitoj zemlji? Da li ste svjesni čemu učite svoju djecu? I onda se svi bunimo da su nam loši političari, uvijek su nam krivi oni na vlasti... a sami... svakodnevno radimo niz protuzakonitih radnji i pružamo strahovit otpor redu, radu i normalnim ponašanjima. Skloni smo filozofiranju i molariziranju kad nisu naše guze u pitanju, ali većina kad treba nešto više i ne pokušava na zakonit način nego se odmah uključuje u tu začaranu mrežu koja nas sve zajedno spušta na samo dno.
Neka se zbog ove priče u prilogu temi ne uvrijede časni odvjetnici i bankari... to je tek priča... a opet ne znam autora....
Stari pobožni propovjednik je umirao. Znao je da mu je ostalo još svega nekoliko sati života. Zato je pozvao dva svoja vjernika. Jedan je bio bankar a drugi odvjetnik. Obojica su smatrala prednošću da budu s njim u njegovim posljednjim trenucima. Kada su došli do njegovog kreveta, starac je podigao svoje ruke i dao im znak da sjednu svaki s jedne strane njegovog kreveta. Par trenutaka je vladala potpuna tišina. Obojica su se pitala zašto ih je pozvao, a zatim su se prisjetili njegovih brojnih dugih, dosadnih propovijedi o pohlepi i lakomosti.

Konačno, bankar je skupio hrabrosti i zapitao:
Pastore, zašto ste izabrali baš nas dvojicu da dođemo i budemo s Vama u vašim posljednjim trenucima?
Stari propovjednik je podigao pogled i slabašnim glasom rekao:
Želim da budem što sličniji Isusu, i da umrem kao i On - između dva lopova!

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)