Zašto se mladost više ne slavi?

28.08.2007.

04.08.2007.

Danas moji Goričani prosvjeduju na Jankomiru.
Naša Blues je otvorila temu podrške... na kojoj sam napisala:
Prosvjednici NARAVNO imaju i moju podršku. Jučer sam osobno razgovarala s nekima od njih. Pozvana sam tamo. No rekla sam im ovo što ću sada napisati.
Razumijem potrebu za javni prosvjed, ljudi kojima je ovakvih ponašanja preko glave. A u Gorici, kao i u cijeloj zemlji je situacija doista zrela da se vrišti.
Osobno smatram da prosvjeduju na pogrešnom mjestu. Pravo mjesto za prosvjed je Ministarstvo pravosuđa.
Kauboji su kauoboji zato što im je to netko omogućio. Svatko tko misli da može bilo kakvim upozorenjima promijeniti kauboje grdno se vara. Njih u red mogu dovesti propisima samo oni koji za to primaju plaću.... a plaćamo ih MI koji smo žrtve kauboja i žrtve nesavjesnog rada upravo tih ljudi koje plaćamo.
Osobno ne vidim sebe u uličnim prosvjedima..... što ne znači da ih ne razumijem i da ih ne podržavam. Ja prosvjedujem svakodnevno... pišući javno.... a prosvjednike pozdravljam i poručujem im da dijelim njihovu uvrijeđenost, nezadovoljstvo i ljutnju.
Jučer je na RVG-u objavljena vijest da je umro i dečko koji je vozio automobil u kojem je na licu mjesta život izgubila Ružica. Ni na jednom portalu, ni u jednim vijestima ta informacija nije potvrđena.

Dana 25.05.2007. (simboličan datum) pisano je pismo koje je u moj dom stiglo od Države. Točnije... od Općinskog državnog odvjetništva mog grada.
Blogeri se vjerojatno sjećaju moje priče koju sam objavila na blogu, a koja svjedoči o premlaćivanju mog sina. Ukratko ću ponoviti.
Moj sin (17 godina) fizički je zlostavljan od šestorice vršnjaka pred školom i za vrijeme nastave.... pred razredom.
Počinitelji (dvojica poznatih, za četvoricu se nije saznalo tko su) su pred policijom, predstavnicima škole i roditeljima priznali da su pod utjecajem alkohola mog sina pretukli iz zabave, bez konkretnog povoda. Razgovarala sam sa glavnim zlostavljačem koji mi je vrlo mirno na telefon ispričao da mi je tukao sina jer mu nije simpatičan i neka si pazim na njega.
Dijete smo odveli na pregled u odjel Hitne pomoći u Domu zdravlja našeg grada, upućeni smo na snimanje i pregled u Klaićevu bolnicu u Zagrebu. Liječnici u Domu zdravlja i bolnici profesionalno su obavili svoj posao, bili su zgroženi događajem koji su po službenoj dužnosti prijavili policiji. Mi smo događaj prijavili policiji prije njih. Pripadnici policijske postaje našeg grada bili su također vrlo susretljvi, također su profesionalno i savjesno odradili svoj posao. Liječnicima i svima iz policijske postaje moga grada od srca zahvaljujem na čovječnom ponašanju i savjesnom obavljanju posla. Škola je također odmah odreagirala i dva glavna zlostavljača od tada nisu više učenici te škole. I svima u školi hvala što nisu zatvarali oči i što su svoj posao odradili savjesno.
No sada se vraćam na pismo koje i nisam imala namjeru objaviti na blogu.... ali nakon ovog događaja sa malim Žužićem odlučila sam ga ipak objaviti. A i red je da vam ispričam nastavak, kad sam vam ispričala početak priče.
Pismo je naslovljeno na mog sina i piše ovako:

„Obavještavamo Vas da smo u kaznenom predmetu prema mlt. XY s današnjim danom donijeli rješenje kojim se prema imenovanom ne pokreće kazneni postupak, a temeljem čl. 65. Zakona o sudovima za mladež, a radi kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98. Kaznenog zakona počinjenog na Vašu štetu dana 21. veljače 2007. godine.

Obavještavamo Vas da kao oštećenik svoj imovinsko pravni zahtjev možete ostvariti u građanskoj parnici, kod nadležnog Općinskog suda.“
Zlostavljač XY poručio mi je po nekim dječacima da njemu nitko ništa ne može i da će njegov tata sve to srediti.
Moja obitelj neće podnositi imovinsko pravni zahtjev. Nas ne zanimaju odštete u materijalnom obliku.
Mene je u ovoj priči zanimalo što će moja Domovina – Država reći.... zanimalo me kakvu će poruku poslati mladosti?!!!! Poruka je prilično obeshrabrujuća.
Djeco, nema pomoći. Smije vas tući tko god želi i neće biti kažnjen zbog toga. Morate se štititi sami.
Što da kažem sinovima? Kako ćemo krenuti u sljedeću školsku godinu? Trebam li im uz knjige i bilježnice kupiti i neko lako naoružanje kojim će se sami štititi od kauboja?
Zlostavljač XY će uskoro postati punoljetan. Jednog dana će netko izgubiti glavu.... jer njemu je Država upravo pokazala da smije biti nestašan. To će ići sve dalje i dalje.... a kad netko izgubi život...tada će samo u novinama pisati da je XY imao toliko i toliko prijava.... da je bio godinama jako nestašan.... ali tada će biti za nekoga kasno.....
I možemo mi pljuvati koliko god hoćemo po bivšem sistemu... ali nekada smo mi na Dan mladosti nosili štafetu, mahali zastavicama i zrakom se širio miris jorgovana. Sada su došla neka druga vremena..... miris krvi, straha i bespomoćnosti.

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Rujan 2011 (3)
Lipanj 2011 (2)