ovo je potpis

26.10.2011., srijeda

Otišao sam na trg cvijeća....



Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg gvožđa
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

(J. Prevert.)









Ne znam za trg željeza i za trg roblja, ali ovaj mirisni trg cvijeća možete pronaći u blizini Notre Dame, kad se od Seine ide prema zgradi Policije i Crkvi.

Nedjeljom se ova tržnica pretvara u trg ptica, jedina takva preostala tržnica u gradu. A nekad ih je bilo toliko da je i Prevert pisao o njima.

Pa u to ime, evo i dva stiha na originalnom jeziku:

Je suis alle au marche aux oiseaux
Et j'ai achete des oiseaux
Pour toi
mon amour

Je suis alle au marche aux fleurs
Et j'ai achete des fleurs
Pour toi
mon amour...

Pa kad budete sljedeći put u Parizu, sjetite se ove pjesme, zaboravite gorki dio i odmah se koncentrirajte na ovaj romantični i "svojoj" osobi kupite žutog kanarinca. Ili bar cvjetić.




- 12:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

13.10.2011., četvrtak

Chateau de Vincennes - iliti venesansni dvovac :))



Prije posta imam zamolbu: molim da mi se na mail (sa strane) javi Maja B., udana G. - ona koju sam srela u frizerskom salonu nakon x godina - ili njena sestra - jer ja sam naravno izgubila sve podatke. Naravoučenije - nemojte pisati važne brojeve na sitne papiriće. Hvala. kiss

A sad na post.


Već toliko dugo sam u Parizu, a postoje neke destinacije koje još nisam vidjela. Neću ih nabrajati redom, jer me je u jednu ruku i, u nedostatku bolje riječi i sram, ali nadam se da će se ta činjenica uskoro i ispraviti.

Uglavnom, jedna od tih destinacija je istočni dio Pariza - konkretno predgrađe Vincennes. Uvijek se sjetim moje prijateljice koja je, kad je vidjela ime stanice u vlaku metroa počela brojati na prste i rekla: "C c c - devet slova piše, a kaže se Vansen".

Vincennes je, u stvari, jedno prekrasno istočno predgrađe Pariza, do kojeg se može doći direktno metro linijom br. 1, ili RER-om A.
Upozorenje: ako idete metroom, tada plaćate samo karticu za prvu zonu. Ako idete RER-om, plaća se kartica za drugu (ili treću, nisam sigurna) zonu.

Sva predgrađa su nekakva priča za sebe, veličine kao manji gradovi u Hrvatskoj - imate osjećaj kad prijeđete zonu, da ste doslovce u drugom gradu; ali Vincennes me se posebno dojmio - osim još dva zapadna predgrađa - iz razloga što jednostavno osjećate da ste u Parizu. A opet, znate da niste.

Centralni dio (ujedno i turistički) zauzima dvorac koji je nekad bio kraljevska rezidencija. U njemu je 1422. godine umro kralj Henri V. - a da bi olakšali pripreme za prijevoz do Engleske, pazite ovo: skuhali su njegovo tijelo u kuhinji ovog dvorca.

Sada dvorac (u kojem se nalaze i muzej vojnih oznaka i muzej dvoraca - a kula zamka je najviša u Europi) izgleda kao da će iz njega svaki čas izaći Zlatokosa:





U sklopu kompleksa je i gotička kapelica, bolje rečeno - kapelurina :)



Ono što mi se manje svidjelo (ali nisam imala vremena ni gledati posebno) je ovaj dio - valjda priručne zgrade - ali su me u tom trenutku tako podsjetile na nekakav nacistički logor, ne mogu si pomoći. Nije ni čudo da je Napoleon u svoje vrijeme dvorac pretvorio u arsenal, a kasnije i u tvrđavu.



Ali, ono po čemu je Vincennes još poznat, to je Cvjetni park i jezero. Napoleon III. je taj park darovao Parizu kao javni park, a njegov arhitekt Hausmann (onaj što je napravio skoro cijeli grad) je dodao jezera i kaskade. Od Cvjetnice do kraja svibnja u ovom parku traje najveće zabavište u Francuskoj, a ima i zvjerinjak.





Mi nismo naišli na zvjerinjak, ali kako je park i područje oko parka ujedno i izložbeni / sajamski prostor naišli smo na indokinski vikned (odnosno izložba posvećena Kambodži i Vijetnamu):



pa smo išli malo u šumu:



Šalim se, nije to šuma. To je paviljon sa bonsai drvećem:







Iako paviljona nije bilo puno, bilo je prilično interesantno, a i dijelili su one kapice koje se nose kad berete rižu, tako je većina ekipe po parku furala te kapice. A nije ni čudo, jer ljeto u listopadu uvijek dobro dođe.

I za kraj, jedna zanimljivost:

Jeste li znali da cvijet lopoč služi znanstvenicima kao predložak za buduće kućne površine? Naime, taj cvijet je jedina biljka (i vrsta uopće) na svijetu koja ne može na sebi zadržati niti zrnce prašine!

Možda radi ovog prirodnog tuša u sredini? Ne znam, nije ni bitno. Uživajte u ljepoti cvijeta i nadajmo se da će kućne površine bez prašine uskoro ući u široku potrošnju.





- 14:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

10.10.2011., ponedjeljak

Sajam kulinarstva - iliti Salon Cuisinez


Nema me tjednima, pa ja opet hranu na hranu.

Ovaj vikend u Parizu (od 6 -9 listopada) održan je sajam kulinarstva, u izložbenim prostorijama Porte de Versailles. Održani su i drugi sajmovi u drugim paviljonima, doduše, ali budući da sam o photo sajmu pisala prošle godine, nisam se htjela ponavljati. A i kulinarski sajam je, ruku na srce, bio zanimljiviji.

Iskreno, ne znam što sam očekivala. Možda par štandova, nekoliko animatora, prodaju raznih poznatih i manje poznatih delicija, i slično.

A što se u stvari događalo?
E.

Događalo se to da je svakih sat vremena na većini štandova bila degustacija nekih proizvoda.
Događalo se to da je velika većina Top chefova ili davala tečajeve, ili organizirala natjecanje ili davala recepte i prezentacije.

Inače, emisija Top Chef je istog koncepta kao emisija Masterchef, samo što u Top-ovima sudjeluju profesionalni kuhari, koje ocjenjuju kolege.

(digresija: Masterchef se trenutno prikazuje u Francuskoj, na TF1, četvrtkom uvečer - pomaže mi da preguram vrijeme dok ne započne na HRT).

Događalo se i to da su sudionici sajma bili u stalnoj interakciji sa događajima, i da na trenutak nije bilo dosadno. Iako su cijene bile poskuplje, tj. sajamske, nije se moglo desiti da kupite mačka u vreći, jer se ama baš sve moglo degustirati. Od aperitiva, digestiva, čajeva, kava, preko slanog, slatkog, sira, džema, začina pa da ne nabrajam dalje.










Moglo se, dakle, učiti od šefova - ovaj je štand bio otvoren cijeli dan, u kojem su veliki majstori pokazivali male tajne kuhinje. Gužva je bila velika, i ogroman broj zainteresiranih je, vjerujem, na kraju ostao zadovoljan.



Moglo se prijaviti na razne natječaje - prijaviš se da, recimo, skuhaš neko jelo pod paskom profesionalca:



ili da dekoriraš stol - na kraju dana se ocjenjuju radovi i dobijaju neke nagrade:



a ni djeca nisu bila zanemarena - naime, njima je pružena prilika da sudjeluju u pravljenju svoga tosta kojeg će na kraju i pojesti:



Sajam kulinarstva, vjerujem, ne možete zamisliti bez štanda kuharica - odnosno knjiga, i naravno da je bilo i toga. Ne samo "običnih" kuharica, nego i stripova sa kuharskom temom, ili onih sa duhovitim naslovima:





A bilo je i strojeva raznih. Ako ne strojeva, a ono ideja:

udubina za wok na indukcijskom štednjaku :klanj:



starinski dizajn super moderne rezalice:



kuhalo za juhu - staviš sve sastojke, ubaciš hladnu vodu, uključiš, odeš na kavu i za pola sata imaš juhu:



ili, npr. elektronska kuharica - tablet koji je vrlo praktičan za u kuhinju, na koji možete ubacivati svoje recepte (a oko 350 njih već dođe unutra), u kojem imate step by step opise ili one u video izdanju - ali isto tako i radio, i mp3 - da vam ne bude dosadno dok ste u kuhinji:



Naravno, neću vam ni spominjati ostale, tradicionalne, štandove, sa hranom koja je tipična za francuske regije. Domaću proizvodnju. Sireve i čajeve. Fois gras. Kolače. Vina. Ukiseljeno povrće. Talijanske štandove.
To neću ni spominjati, da ne ogladnite opet.

Ali ako ogladnite, popijte prvo jedan aperitiv od mene. Živjeli!







- 15:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


dodaj rss

Komentari On/Off

dan po dan

donazuli@gmail.com

donazuli@gmail.com


page counter