Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac
ponedjeljak, 25.01.2021.
Svakidašnjica
Sije daleko sunašce
A zemljica se okreće
U rajskom vrtu drveće
I cvijeće raste i cvjeta
I opojno miriše
Danas, jučer ili sutra
Budeći radost čovjeka
U svakidašnjici postojanja.
*******
Kada dođe pravo vreme
Olakša se teško breme
Vjetrina puhne lahorom
A živo biće svojglasom,
Kosići fućkaju
Slavuji bigljišu
Šumske sove huću.
*******
Ljudi, umom nadareni umnici
Bezglasno umuju
Jer dar i snagu uma
Na zemlji samo čovjek ima,
Radosni pjevaju, a samo u boli jauču
A plakanje i jauci
Životne su želje znaci.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja yonca'
Poputbina
Stanje jutros ko normalno
Nema želja, ništ ne treba
Za skok duhom sve do neba,
U poljanu beskrajnosti
Igralište podsvijesti
Bez graničnih mogućnosti.
U okruženju radosti
Zadovoljstva i ljubavi
Darova stvoriteljevih
Na zemlji umnom čovjeku
Smisla i svrhe postojanja
Tek kratkoročnog trajanja
Gostovanja u dolini suza
Umniku glas žednomu
A za riječi gladnomu
Bi pratilja poputbina.
U nemoći bez pravih riječi
Privid, intimu duše izreći
Preostaje još samo šutnja i muk
Jecaja violine zvuk.
Muk, muk bogatstvo neizrecivo i
Uhu nerazumljivo, kao lišća govor
Šumski, zov slapova riječnih
Razgovor vihora olujnih
Šumovi iz daleka jata ptica
I poruka zaljubljenih srdaca
I sve još što neznam izreći,
A punina muka sadrži i
Tek pogledom obznani, pa
Temelje prijateljstva svih ljudi izgradi.
Sve što usud daje čovjeku
Zemaljskomu putniku
Neimaru umniku
Za postojanje na zemlji
Kao stalna pratnja
Biva radosna poputbina.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zvonca'
srijeda, 13.01.2021.
Umnik
Čovjek zemaljski neimar
Uz umovanje dar
Posta umnik oholičar
Po dosegu spoznaje ubogar.
Blagodat duhom siromašnima
Vrata su im kraljevstva
Nebeskog otvorena
A takvi bi oduvijek
Rođeni zemaljski čovjek.
Domoljubac - Zvinimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zvonca'
Abeceda
Škola uči. Pa se znade
„A“ govoreno ili pisano
Prvo slovo abecede
Ljudskom glasu je podobno.
Ino glasi – ina slova
Temelj su riječi i govora
Glazba ljudskog druženja.
I bi užitak medeni
Lelujati se u zvucima
Daleke jeke iz plavetnila
Polja nebeskoga
Na krilu ljubavi datoga
Svima zemaljskim dušama.
A kada se mjesec mladi,
Ruka vrtna sjeme sadi.
Bezvezna je vrtna muka
Raste korov mjesto luka.
Ipak, vrt i mali cvjetnjak
Nude smiraj, zaboravak
Briga i zgoda svagdašnjih
Uz miris cvjetni prolaznih.
A u pola noći stojim
Budan čekam, zvijezde brojim
Dan se rađa, zora rudi
Cvjeta cvijeće „zdravo ljudi“.
Pozdravlja još posebice
Majku, suprugu, kćerku
Moga življenja sudjelnice.
Složnu obitelj gradili,
Radost življenja ostvarili
Sa ljubavlju u srcima
Sretno zadovoljno postojali
U zemaljskoj domaji.
Svejedno je, što je tu je
Nebeske orgulje bruje
Gromoglasnost grmljavine
Zalutala duša čuje
Žarko nadanje grleći.
Kućo moja, rajski dome
Primi žednog iz tuđine.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zonca'
GRMLJAVINSKA
ZLI KAD GDJE SE TUKU LJUDI
OTAC, GROMIVNIK NEBESKI
LJUT GROMOVIMA SPOR PRESUDI.
I ZAGRMI GRMLJAVINA
ŽARKIM STRIJELAMA PREPUNA
GRMI TUTNJI ZEMLJA STRESA
JAUK SE ČUJE DO NEBESA.
MJESEČINE NOČAS NEMA
MJESEC ZAD OBRAKA DREMA
SELOM, GRADOM,
ŠUMOM, DOLOM,
TIŠINA MIRNA VLADA.
BUDI SE U PONOĆ NADA
RADOST ŽIĆA DA PREVLADA
ŽIĆA SLOGE I LJUBAVI
ZA SVE LJUDE NA ZEMLJICI.
I PRESTALA JE TUČNJAVA
BRAĆA BOLNA IZRANJENA
U TEGOBAMA SMIRENA
DOK STASA MLADA BRATIJA.
TAMA STRAHA JE RAZDERANA
LJUDSKA ZLOBA STIŠANA
NAKON OBLAKA I KIŠE
SUNAŠCE VEDRINOM DIŠE.
Domoljub - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zvonca'
Oda sunašcu
Sunašce drago, sunčeko
Meni su blago jedino.
Tvoje svjetlo i toplina
Svem na zemlji darovana je milina.
Pobuda su sveg življenja
Svem što raste il se kreće
Bio mrav il drveće.
I nadalje umnik
Slobodne volje zahvalnik.
Zahvalnik za postojanje,
Toplog sunca obasjanje
Za duhovno okruženje
Emotivne zajednice
Prijateljstva i ljubavi,
Svih dana postojanja.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz zbirke 'povečernja zvonca'
| < | siječanj, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanja o postojećoj stvarnosti
Kontakti
Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu.
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.
Živim u Rijeci od 1947. godine.
Statisika posjeta
Free counters