Stanje jutros ko normalno
Nema želja, ništ ne treba
Za skok duhom sve do neba,
U poljanu beskrajnosti
Igralište podsvijesti
Bez graničnih mogućnosti.
U okruženju radosti
Zadovoljstva i ljubavi
Darova stvoriteljevih
Na zemlji umnom čovjeku
Smisla i svrhe postojanja
Tek kratkoročnog trajanja
Gostovanja u dolini suza
Umniku glas žednomu
A za riječi gladnomu
Bi pratilja poputbina.
U nemoći bez pravih riječi
Privid, intimu duše izreći
Preostaje još samo šutnja i muk
Jecaja violine zvuk.
Muk, muk bogatstvo neizrecivo i
Uhu nerazumljivo, kao lišća govor
Šumski, zov slapova riječnih
Razgovor vihora olujnih
Šumovi iz daleka jata ptica
I poruka zaljubljenih srdaca
I sve još što neznam izreći,
A punina muka sadrži i
Tek pogledom obznani, pa
Temelje prijateljstva svih ljudi izgradi.
Sve što usud daje čovjeku
Zemaljskomu putniku
Neimaru umniku
Za postojanje na zemlji
Kao stalna pratnja
Biva radosna poputbina.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Povečernja zvonca'
Post je objavljen 25.01.2021. u 16:12 sati.