domijeve nacije

- 16:31 - komenterejšn (10) - ko još printa?! - povijest

ponedjeljak, 18.07.2005.

pluća zagreba

nakon razgledavanja pejzaža mojih predaka (i nasljednika), ovaj vikend ipak je bio rezerviran za naš najdraži gradić. i nije moglo bit ljepše.
prvo sam se uspio iz kreveta iskobeljat u vrijeme kad je sunce već bilo viiiiisoko na nebu. sljepljene face od jastuka, štrafte od plahte po prsima i trbuhu, pramen kose svugdje samo ne u nekom normalnom položaju.... nakon uobičajenih "jutarnjih " radnji tipa umivanje, zubi, internet, već je počeo zvonit mobitel s pozivima "ajmo! počinjemo!"... i tak, već sam bio na putu prema šogiju di je već trajala zajebancija, gledo se tenis i spremalo se na tekmu. sjeli u moj punto i krenuli prema gradu... sjeli na najdražu i najružniju tribinu.... pljuščinu smo prevarili tak da smo majice potrpali u džepove i goli do pasa (množina od psi) se smijali i vrištali. kad je stalo, majice opet na sebe i - opet suhi... poslije tekme morali su past ćevapi negdje u bespućima dubrave, a svečani završetak proveden je na "plućima Zagreba"... Sljeme. vožnja po cestici koja dovodi do najjebenijeg pogleda na metropolu. ipak, tam je već bila ekipa koja je dijelila ideju s nama, al su slušali "cigančeee, cigančeee, da ti kupim zlatno lančeee!"... i tak, nije ti fora s visine gledat zagreb kak mirno leži i spava, a u uši ti ulazi oskvrnuće glazbe... dno dna. ipak, ekipica zna za još jedno mjesto... reko bi s maaalo lošijim pogledom, al sveukupno puno bolje mjesto... kapelica, pljugica, klupice, red-bull, muzika iz auta, svjež zrak (maaaalo okupan cigaretama)...
hrana za dušu i tijelo... al opet pogađate... nisam imo fotić... al sam skužio da volim taj grad... fakat.

P.S. btw. cure, nemojte započinjat rasprave tipa "pa kak vi možete pratit taj nogomet?! totalno glupo, 22 frajera koja uzdižete do neba naganjaju loptu"!! nemojte, jer nema smisla... nit sam ja kriv kaj to voli pol svijeta nit ćete vi IKAD išta u tom pogledu promijenit... dakle, vi svoje, mi svoje i svi sretni... nemojte jebat! jučer sam se svađo s jednom curom, jer je uvjerljivo imala najgluplje mišljenje koje sam ikad o tome čuo i onda umjesto da začmrlji i prihvati moju pristojnost koja joj ne želi uzvračat, mene počne napadat da kak sam glup... e nećeš!!! ma, o tome bi mogo post napisat.... vidimo se.

- 14:00 - komenterejšn (17) - ko još printa?! - povijest

subota, 16.07.2005.

dvorci i moderne riječi

nakon svih tih predsjedničkih priznanja, došo je red da i okusim malo taj život. u četvrtak sam od ministrice Ane bio pozvan u razgledavanje Zagorja i svih kul mjesta u blizini njezinih rezidencija...
ugodan put u autu i preslušavanju tih "silnih" 6 cdova koji stanu u čendžer... već nakon pive na terasi osamljenog hotela ko iz priče, približavali smo se dvorcu Miljana (kraj Kumrovca)... sagrađen 1700ineke, zatvoren za javnost (jer je prejeben i ide na neku bolesnu aukciju) zbog dobrih veza i poznanstava našli smo se unutar ograde i pozdravljeni smo s riječima: "jako mi je drago kaj vas vidim. Ana, znaš di je kaj, samo uživajte. zovite ak nekaj ne kužite..."...
i krenuli smo. ulazimo u prejeben (tu riječ ćete često vidjet) vrt, pa u najjebeniju kuhinju i blagovaonu... svaka druga nam je bila "EE! daj gle ovoooo. wow!" "ideš! ne'rem vjerovat! zaaaakon...." pa mala kapelica kao jedna od soba, pa soba u kojoj su se kovale bitke (najjebenija soba u kojoj sam si već zamišljo di bi bio biljar, di bi bio projektor, di će bit platno... a jebiga, kaj sad! nemre baš sve ostat isto :)
i to je bilo samo prizemlje. prvi kat je popunjen s nekih 6 salona, 4 kupaonice, sofe, stari šah (odigrali smo 4 poteza.), klavir, slike, cjenik iz 1890. itd... uz znatiželjno uzdignutu glavu i razrogačenim očima, svaka soba dobila je titulu "Jeeeebote. tu bi fakat mogo živjet!"...
tavan je kao ispražnjen (i nesvjesno) pretvoren u prejebeno najbolju sobu u ovom dijelu galaksije: potkrovlje, dva klavira, ispod kupolica od prozora stepenica prema dolje koja načini udubljenja koja žude za tim da si tam uz "vju" stavite neki nabrijani jacuzzi.... opet ja...

i tek onda smo otišli razgledat dvorište!! a svi koji me znaju, znaju da nisam upiso FER, kosio bi travnjake i ekipi bi sređivo vrtove za ogromnu paru, tak da mi je to najjbeniji dio....vani, tenisko igralište (ostavština od jednog vlasnika iz novijeg doba), klet s vanjskim bazenom i mlinom, 6 kočija (!!!!), 3 starinska auta (al kad kažem starinska, ne mislim na jugića iz devedes'te sa super fergazerom, nego na aute iz '40)... kućica sa unutarnjim bazenom koji kroz zid prelazi u vanjski, ogromna livada, šumarci, "tu i tam" pokoje jezerce (koje ni ne skužiš od svih drugih stvari), ribnjak (!!!), cvijetnjaci......

i sad slijedi moje vlastito samokažnjavanje. domi, jebeni kontaminirani debilni idijote! zakaj nisi ponio fotić?!?! ha? kaj si mislio da buš gledo?! debilu..
svjesni vlastite gluposti i plaćanja danka neiskustvu, krenuli dalje i sa sjetom u očima posjetili Kumrovec i cijelo izložbeno selo (koje te vraća u vrijeme Hobitta i pradjedovia Gruntovčana)... a kaj mislite? prejebeno!!
plan je oprat ljagu s ovog odvratnog bezsliknog (kao, bez slike, kuiš?) posta (uvu prčvariju s neta opće neću ubrajat) i u devetom mjesecu uhvatit zadnji vlak za slikanje u pozicijama koje će postat realnost kad zaradim prve pare. jer, cijena? prava sitnica!

- 00:33 - komenterejšn (11) - ko još printa?! - povijest

utorak, 12.07.2005.

tako ti...

opet nas cure zajebavaju i koriste svoju bolesnu lukavost... "pa mislim, kuiš, to ti baš i ne ovisi o spolu. to ti ima veze kolko imaš kila".... znači vi ste po kilama buldožeri?! jooooj, opet nam mažete oči govnima, prodajete muda pod bubrege.... al nek vam bude. opet nećete priznat... inače, najčešće se spominje piva (u kombinaciji s nekim pizdarijama), al vidim da ljudi počinju priznavat moj patent kojim je vodka i više nego uspješno zamijenjena lozom u mixu s red-bullom...
inače, od toga trbuh boli ko blesav drugi dan, al ovaj vikend sam i to vješto pobijedio.... nakon gemišta, 4 red bull loze i neke brojke izzy-a, došo sam doma s već sumnjivim zatezanjem u mom želucu koji je nakon gastroskopije (ljudi, ne idite ak ne morate!) posto otporniji, al i zahtjevniji. odrezo sam šnitu sira, pojeo ga, popio čašu vode i ponovno napunjenu ju stavio kraj kreveta... kad sam se budio, popio sam gutljaj-dva i nastavio... upalilo je prejebeno i sad se smijem štetočini Chadu koji je imo mamurluk ko iz priče, a neće priznat da se za vrijeme rundi s redbull lozama šverco sa spikom "idem ja na wc" i onda dosađivo pol birca, pričo sa bratičem od tetkovog zamjenika razvodnika 23. klase u vojsci, pa se prebacio na zaboravljene ličnosti iz osnovne škole... nek mu bude, meni je bilo bolje...

i tak, vrijeme se bezobrazno krati na podjebavanje ekipe koja još rješava ispite, na jebanje svega oblacima koji su dosadniji od popisa korištene literature u skripti o relejnoj zaštiti...
inače mi je ljeto kao godišnje doba priraslo srcu zbog bezbrižnosti, glupog i primitivnog trošenja vremena i para, zbog mogućnosti da na svaki prijedlog odgovoriš "može!"... i sunce i samozapaljenje asfalta su mi bili samo popratna pojava... al sad mi se već sere od ovoga!!! ipak bi dobro došlo malo kratkih hlača, džozli, bosih nogu, ženskih haljinica, izbjegavanja nošenja grudnjaka, škiljenja ko da te mačka upravo omacila itd... umjesto da sam već šesnaest puta zgorio na suncu i da se toga riješim za ovo ljeto, NE, ja moram hodat u dugim rukavima i još se pitam zakaj si nisam deblje čarape obuo....

tolko o globalnom zatopljenju. globalno zatopljenje MY ASS!!! tako ti kiša padala i na vjenčanju, i na sprovodu, i na promociji, i na roštilju di misliš nekog zbarit... ne znam kome je ovo bilo upućeno... možda Bogu, al sam čuo da on već ima ženu... ma nema veze...

P.S. sad su ta vremena, pa sretno svima na prijemnima! držte se više psihički nego fizički. trebat će vam... a vi ostali, rješite ispite al se sjetite da je prijemni ipak THE ONE ispit....

- 22:52 - komenterejšn (14) - ko još printa?! - povijest

nedjelja, 10.07.2005.

cure mogu popit više od dečkiju! jelda?

e sad. nakon ovakvih par dana napokon mogu reć da se stvari opasno zahuktavaju... požurio sam se s obvezama, pa malo samujem jerbo ljudi imaju još siiiitnih pizdarija za obavit. a bome ni ovaj kišni 10.7. ne zgleda baš ko da bi se trebo sunčat negdje na Zrću i gledat kak frajeri u 3 popodne dolaze s ful opremom na frizurici, džozlama, žvakačom i poskrivečki iza svježe opranog auta na parkingu rade zadnjih 20 sklekova da zgledaju zategnutije dok plaćaju cugu 2 miljarde kuna... zaželio sam se toga :)

nego, kaj sam htio reć? ipak se tu i tam nađe ekipa pa se zagledavamo u dno naših čašica. tak da sam zadnjih par dana mazio šankove s jednom frendicom iz kvarta (čita miljon blogova al nema svoj). i tak, nakon pljačkanja bankomata i dočekivanja fajrunta u lokalnim ne-noćnim barovima, ispijanja litre i vode, odlazilo se i dalje i dalje... dok smo već oboje gledali zelene zmajeve kak lete nad nama, zapitali smo jedno drugo: "Pa mislim stvarno, kolko ti možeš popit?!"

I onda cure ne piju tolko?! da ne duljim: CURE MOGU POPIT VIŠE OD FRAJERA!!! i zato, ajmo neku poluanketu! ovo je teško na pismeno odlučit, jer se takve stvari procjenjuju na licu mjesta (pod licem mjesto mislim onu štangu ispod šanka na kojoj držite noge il se nalakčeni iritantno naginjete konobaru i zavaljani od cuge pljujete mu po faci da vas bolje čuje), al dajte neke osvrte na vlastite mogućnosti jerbo već godinama pokušavam dokazat ove tvrdnju...
ajmo! ukusi? količina? razmak između dve cuge? doba dana? čaše, pljoskice, flaše il kaleži optočeni zlatom? i sve ostalo poželjno za dobru kapljicu i za obaranje rekorda... dakle, loze, redbullovi, pive, gemišti, đin-tonici, đumbir-špiriti, bambusi, viski-bazga, rakijetine (domaće i šatro domaće), đus-vodke, mastike, pelinkovac s čokoladnim mlijekom... bilo kaj...

u svemu, ipak je najvažnije pitanje odnos cuganja kod djevojaka i dečkiju... bacite se na procjenu...
jer, nakon popisa stanovništva došlo je do opće pomutnje u gradskim poglavarstvima, jer su skužili da stranicu s tim pitanjima nisu zaklamali. i to vjerojatno zato kaj je taj frajer u tom trenutku obaro svoje rekorde... i još je živ.... al za malo...

- 15:28 - komenterejšn (21) - ko još printa?! - povijest

četvrtak, 07.07.2005.

amerikanci u grotlu zagreba...

bilo je to godineeeee devecto i treće......

dobro, nije baš devetsto i treće, al brijem da je to bila dve iljadita. par ljeta prije toga lunjo sam po bespućima otoka Raba. pado s 8 metara visoke stijene, završavo u Rijeci u bolnici, umiro na operacijskom stolu, pio, pleso, igro biljar, slušo gažere Saturnus kak svaku večer u trenutku špice odsviraju Coco Jumbo... i tak, te dve iljdaite, ja zapičio nekam drugdje na more i vratio se u ZG. ljudi su sami doma, cuga se pelinkovac, gledaju se filmovi, sluša se mjuza, čaga se, reže se prezbušt u 3 ujuto, gađa se smetlište s vrećom s osmog kata i ostale stvari koje će se ovog ljeta ponovit. zvoni telefon i frendica iz Slovenije me zove s Raba da vidi kaj ima i da me nekaj zamoli. daje mi frenda iz New Yorka (stari mu je s raba pa zato dolazi) da mi objasni situaciju...
Dakle, on je dofuro svoja dva frenda na Rab da "vide egzotičnu državicu na jugu europe"... majstorima drugi dan ujutro ide avion iz zagreba prema doma, a bus imaju popodne. "dal bi ti njih htio udomit na jednu noć i odfurat ih na aerodrom ujutro?"... čim sam vidim uzbuđenje i nesvakidašnju situaciju pristo sam. pokupio sam ih na autobusnom prepoznavši ih ko jednog ogromnog i jednog pinkleca. Ogromni se zvao Nathaniel i (budući ne postoje pravi Amerikanci) starci su mu bili neka kombinacija Nizozemske i Irske. Kepec se zvao Nathan i bio je mali mučačos cigo kombinacija Mexico-Italija... dakle, crni i bijeli, Nate & Nate....
stali smo nekaj pojest i ovaj visoki ni pet ni šest oće "fried chicken"... pa jebemtisunceameričko, mislim si u sebi... kaj jebeš sad?! i ko za vraga konobar veli "ok"... najeli se oni, računali neke postotke za tip, i nakon dva tjedan u hrvatskoj ja sam prvi koji im objašnjava da tog kod nas nema.... kaj je na cjeniku, platiš... njima je to bilo čudnooooo ko kad neko u danjašnje doba pošalje klasično pismo a ne i-mejl....
dođemo do mene doma, smjestim ih u svoju sobu... ko pravi naivni balkanac nit sam išta maknuo iz sobe, nit sam se bojo za novce... niš...

i onda slijedi večer... već polupijani (ma kaj polupijani?! zdrobljeni) Odžaklajza me zove na telefon dok mu iza leđa trešti ugodni ljetno raspoloženi The Police... chad se dere iz pozadine, a goc mi poručuje da se izvolim s njima nacrtat na tulumu... ja izbezumljen. ugodno iznenađen gocovim gostoprimstvom prema amerima....
dolazimo, ja ih upoznajem (pokušavam bar) s ekipicom i sa okruglim stolom na kojem više nije bilo mjesta od pepeljara, čaša od gemišta i ogromnog busena koji smo taj dan sredili za "nek se ima!"... vidim ja njima strah u očima koji govori "pa ovi hrvati su ludi! di smo mi to došli?! pa ovi slovenci na rabu nas nisu na ovo pripremili"... malo se skuliravaju i posjednemo mi njih na posebna mjesta i počinje spika... svi učili njemački u školi, gramatika leti od englesko-hrvatskog do nepostojeće-engleskog... sve super... smijeh, objašnjavanje tipa "ma mi hrvati vam pijemo zbog rata (u zagrebu ga je fakat bilo :) i to od kad nam šaka izraste dovoljno da zgrabimo pivu"... izmišljaju se narodne predaje, sređuje se nova uljapšana povijest naše države, našeg grada... oni nas rečenicama tipa "i have only 3 VCRs in my house" pokušavaju uvjerit da kod njih nije viši standard itd itd... sve lijepo divno krasno, sve dok nisam zamijetio da se ovaj mali napušio ko svinja i već je zelen, a veliki (provjereno znam da je na rabu bio sramežljiv i da nisu niš pili) eksa treći gemišt, pokazuje nam trbušnjake, ustaje, umire od smijeha, drži se za međunožje i viče "to pee! to peeee!"... vrag odnio šalu, oni padaju po dnevnom boravku, mali cigo ide k meni natrag doma spavat jer nemre stajat, ovaj veliki već leži na kauču kod fatty-ja... KAOS...

ponosan kaj smo im pokazali da su Nelly sa svojim flasterom i Jay Z s čubama veličine boga smiješni za nas... ovo je prava stvar... uz još malo lupanja po vratima, držanja za zidove i jauke iz kupaone uspio sam i velikog smjestit na krevet....

drugi dan je za 6 ujutro zakazan odlazak na Pleso... veliki ne zna di je... mamurluk ko iz priče... mali s tupim pogledom prazne glave jede pol kroasana. veliki se na odlasku klanja mojom majci i zahvaljuje joj se do neba na gostoprimstvu... moja mama nasmiješena samo pametno klima glavom, makar je u školi učila samo Ruski i na engleskom je u to vrijeme znala reć sam jes!... na check outu veliki bez pardona u supermen pozi spava na šanku i klecaju mu koljena i simpatična službenica baš kad ga je htijela prodrmat ugleda dvije karte koje se naziru od ispod pulta... mali je dosego!!!
oni mi se zahvaljuju do boga, padaju hvalospjevi prema zagrebu, rečenice tipa "we'll never forget you!", grljenje, ispričavanje kaj sam ih upozno na jedan dan a oni se taj dan razbili, ispričavanje kaj me nemru propisno pozdravit jer imaju "fan-fuckin'-tastic hangover"... ja im želim sretan put i objašnjavam im da nam je bilo u cilju da se ponapijaju kao farewell tulum...

odletjeli su i djelomično zaželjeli da se više nikad ne nađu u jednoj takvoj državici, da više nikad ne budu na milosti i nemilosti nekog tamo "zaostalog naroda".... ipak, ovaj veliki je tog famoznog 11.9.2001. uspio bit u šopingu na Manhattanu i nesto je, naravno, i bila je opća panika... ipak, sve je ispalo oke, nije bio onaj koji se bacio s miljontog kata...
al kad je vidio zgradurinu kak se urušava, sigurno si je na trenutak pomislio "Bože, hvala ti na svemu. bar sam posjetio Hrvatsku".....

n.p. MOLOKO - statues
P.S. lakiraju mi parkete u dnevnoj sobi pa sam omamljen ko pas već dva dana... ihaaaa

- 12:39 - komenterejšn (9) - ko još printa?! - povijest

utorak, 05.07.2005.

nabavio sam si konja...

neke stvari se ne mijenjaju... tmurno vrijeme, kao prvo, a s tim dolazi i ostalo... al, jebiga.
nego, htio sam razjasnit jednu stvar. Knez Domagoj je, davnih dana od jednog pape proglašen najgorim knezom u Hrvata. ALI! on je samo bio lud i totalno je ugnjetavo strance i nije dao da nas jebu. u tom smislu "najgori". jebote, koje stručno i intelektualno objašnjenje... znam da bi bilo pametnije da prvo pročitam nekaj konkretnije i službenije il da prepustim takva objašnjenja nekom ko je imo povijest duže od dva razreda srednje škole (ajde, kikiriki, ti si na filozofskom i znam da si nedavno dribljala povijest).
al budući da sam mu ja dozvolio da se privremeno koristi mojim imenom, mislio sam da je moja dužnost da ga ispričam kod čitača bloga. naime, pred neki dan mi se javio (u snovima, istina, al i to je nekaj) i poručio mi je da ponosno nosim to ime (iako se nikome tak ne predstavljam jer mi je predugačko) i da što prije zavladam nekom državom... budući svi znaju da sam to već davno obavio, dečko je bio oduŠEVLJEN mojim entuzijazmom i dozvolio mi je da naslijedim njegovom konja Svena...

osim mojih saborskih vještina, mislim da može bit ponosan i na moje intelektualno stanje... danas sam se ujutro sjeo u svog puntača, klizio po oblačnim zagrebačkim cestama, psovo se s ekipom kaj ne daje žmigavac (ljudi, on IMA svoju svrhu! pogotovo kad stojiš na semaforu di ima traka koje vode i lijevo i ravno!!!) i prema fegzu pičio skroz nesvjestan da ću razvalit i zadnji ispit na četvrtoj godini...
to se desilo i sad samo čekam rezultate i pismenu službenu potvrdu da ljeto može počet (unatoč nebu boje govna)... a kad se tek sjetim kaj smo sve tihi vozač i ja izvodili i na ispitima (muljenj, smijanje ogromnim očima naše prezgodne asistentice, provjeravanje dal je profa fakat zaspo), i na labosima ("this coputer will selfdestruct in 5,4,3..."), i na predavanjima (ponajviše kljucanje), i na pauzama i na učečim sessionima (uletavanje šišmiša u sobu, pljuga u učionici na faxu)... primi me nostalgija... al ne smijem se bunit!
prije nego mi pošaljete cvijeće kao znak čestitke i počnete se grepst (ili grebst?...hm.) za besplatne red-bull loze sjetite se da na mom faxiću ima 9 semestara (morali su majstori bit preorginalni) pa me čeka još dva predmeta i pisanje diplomskog...

tolko o nabijanju kompleksa (džezistica, naj se ljutit, budeš ti to :)... ko bi reko, MORANCHEgevara, makar tek upisuješ fax, imat ću duže ljeto od tebe... buahahahaaaa.

sad idem radit NIŠTA (zaželite mi sreću il mi se pridružite)

n.p. HERNAN CATTANEO - renaissance the master

- 19:32 - komenterejšn (12) - ko još printa?! - povijest

petak, 01.07.2005.

malo onak kišni mejl...

kiša nas nemilosrdno pere (pod "nas" mislim na ugodne crvene cigle koja nas čuvaju od svega dok mi sjedimo pred telkom il pred skriptom)... čudne misli se kreću po zraku, ja se budim u pristojna vremena, dan mi je onak fora ispunjen, potrošio sam brdo love zadnje vrijeme, bliži se i zadnji ispit (bauštela će bit presretna ovakvim rečenicama) a ja se do 3 popodne stignem naspavat, otić prolunjat po gradu, kupit si naočale (OAKLEY-ice dobrodošle srcu mom!!!), otić do faxa, vratit se doma, prileć malo na jedan afternun nep, probudit se i vidjet da još imam tucet, pregršt i napretek vremena...

fora osjećaj, al ipak jedan koji upućuje da nekaj nije oke sa mnom... dani baš nisu onakvi kakvima ih je zamišljo neki ljeto-ljubac, još se nije zahuktalo pijančevanje i sposobnost da se mamurluci svakodnevno liječe klinovima. još se ne osjeća da svi imaju love u džepu i da se može odlazit na nepotrebne rano-popodnevne pive. još mi niko (kranjčar izdajica) ne kuca usred dana na prozor i zove van. još niko ne zove oko 2 popodne i kaže "idemo zgorit malo na bazen? il idemo zapalit nekaj dobro kaj sam nabavio?" još nema one sveopće bezbrižnosti koja nam je zadnje vrijeme na pameti, a meni bome i bliže od toga (zahvaljujući stvarima koje zbog džezistice s bauštelije ne smijem spomenut)...

E, sad, a kaj nije oke sa mnom? Opet se povijest ponavlja i opet mi se oko neke stvari ponavljaju gluposti i čudne situacije... oni koji me znaju (a pogotovo jedna osoba) znaju o čemu pričam... al takav je život (kakve li samo glupe izreke! upravo pišam po glavi tog frajera dok mu je ostatak tijela zakopan u pijesku na nekoj ogavnoj šoderici). stvari idu, pa stanu, mijenjaju se ili ostaju iste... nekad bolje, nekad lošije, samo je pitanje kak se to složi u glavi... zadnje vrijeme sve me ide, pa nemre baš sve :)

ipak, danas dobivam jedan mejl s nekim materijalima za ispit u utorak i, osim tog atačmenta, piše text:

"Iznimno opasan materijal koji izaziva vrtoglavicu i žgaravicu ako se ne koristi pravilno.
Upute za primjenu:

1. gledati najviše dvaput dnevno po pola sata
2. čitati na tašte pomoću cvikera za zavarivanje
3. biti blizu zahoda
4. koristiti samo noću i kad nitko ne gleda!
5. Ne smiješ to pokazati mami jer će te čudno gledati!
6. ako ti upadne u oči, isperi hladnom vodom
7. Nakon seanse uzeti dugačak godišnji odmor

Čuvaj se!"

Osim činjenice da sam se dobro nasmijo, ova sedma točka i meni i vama, suputnici moji, puno toga otkriva...
što se svega tiče, bit će sve oke. mora! znam to! držte se... a pogotovo ti!