Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/domination

Marketing

700 km... s jednim tankom!


u torbu je išlo planirano što manje obleke, jer svake godine pofuram duplo previše i onda niš ne obućem osim jednih traperica, kupaćih, par bokserica i tri majice kratkih rukava... i onda me vidjevši pretovarenu torbu nazovu šminkerom :)
ovaj put torba je bila rahitično mlohava pa sam uspio postić suprotan efekt... jer sam došo kod frenda u Malinsku koji nije sa sobom dofuro torbu, ni kofer, nego grob za nekog šakil o'nila! u tom treutku sam si pomislio: "jebote, pa tolki je moj ormar doma!"
uglavnom... sam sam sjeo u svoj autić i otisnuo se po bespućima preskupog autoputa... obožavam se vozit sam (iako bi idealno bilo vozit se s nekim s kim se prejebeno kužim) i slušat najdražu mjuzu na koju niko ne prigovara, pjevat s onim pjevnim refrenima, stajat onda kad se meni stoji, prduckat cijelim putem i zatvorit prozore da se što više smijem....
dani su bili jednostavni i lijeni. buđenje, razbuđivanje, biranje mjuze, pašteta, plaža (na kojoj sam uporno svaki dan morao govorit: "Neću tabletu za crnjenje, jebote!"), kuhanje (njihov posao), pranje suđa (isključivo domijev posao. i opće mi nije bilo teško, zavolio sam to), prvi gemišt, drugi gemišt.... izlasci van, cuganje, vožnjica....... i REPETE...

plaža prepuna RTL-ovih zvjezdica. ako se neko od vas bavi paparacologijom, dolje vam je ona cura kaj vodi Lovator (pojma nisam imo ni kaj je lovator ni ko je ona dok me društvance nije zarazilo spikom o njoj), Tatjana Jurić (kad to pišem duboko i teško uzdahnem..) i Vedran Ješe, Robert Prosinečki, te nezaobilazni i svima "neodoljivi" Neno Pavinčić (njemu bi se mogo smijat danima. koji glupančić:)...

tjedan dana i put me dalje vodio na jedno totalno neusputno skretanje prema Puli... kratak i sladak posjet istarskom ipsilonu i odvratna vožnja kroz mrak i smrad 4 i neš kilometara dugačke Učke... Par pivica, kupanje i spavanac kod Srkija (fala, prijatelju!)... lišen prigovora o zdravlju kože, sjeli smo na sunce i zgorio sam taman po svojoj mjeri...

ubrzo sam krenuo natrag i, iako čudan termin za ljetovanje, bio sam skroz sretan kaj se vraćam u svoj rodni grad (koji je srcu uvijek drag), na svoj sjever hrvatske, opet gledat zege-rege, opet vidjet ruglo od stadiona, opet vidjet semafore pred kojima ne trebaš panično zvat frenda: "E, di sad, jebote?!", opet sjest na klupicu kod srednje, opet pozdravljat svakog drugog čovjeka na cesti, opet leć u svoj krevet, opet usred popodneva besposleno ležat u sobi, opet dogovarat svakojake podvige i roštilje, opet prošetat centrom, opet sjest u svoj vrt i ne čut dosadne zrikavce... opet i opet....

iako ću tek kroz nekih 10 dana bit sam doma u svom stanu koji je "projektiran za tulume" (jel vam to golica maštu, a?), i iako je ovo tek prva runda mojeg ljetovanja na jadranu ove godine, moram sa srećom reć VRATIO SAM SE. I SRETAN SAM ZBOG TOGA... grad je prazan (il bar prazniji) pa ću ga s guštom takvog doživjet... PRIDRUŽITE MI SE. bit će nam fora

n.p. ROBBIE WILLIAMS - sing when you're winning


Post je objavljen 27.07.2005. u 16:31 sati.