domijeve nacije

nabavio sam si konja...

neke stvari se ne mijenjaju... tmurno vrijeme, kao prvo, a s tim dolazi i ostalo... al, jebiga.
nego, htio sam razjasnit jednu stvar. Knez Domagoj je, davnih dana od jednog pape proglašen najgorim knezom u Hrvata. ALI! on je samo bio lud i totalno je ugnjetavo strance i nije dao da nas jebu. u tom smislu "najgori". jebote, koje stručno i intelektualno objašnjenje... znam da bi bilo pametnije da prvo pročitam nekaj konkretnije i službenije il da prepustim takva objašnjenja nekom ko je imo povijest duže od dva razreda srednje škole (ajde, kikiriki, ti si na filozofskom i znam da si nedavno dribljala povijest).
al budući da sam mu ja dozvolio da se privremeno koristi mojim imenom, mislio sam da je moja dužnost da ga ispričam kod čitača bloga. naime, pred neki dan mi se javio (u snovima, istina, al i to je nekaj) i poručio mi je da ponosno nosim to ime (iako se nikome tak ne predstavljam jer mi je predugačko) i da što prije zavladam nekom državom... budući svi znaju da sam to već davno obavio, dečko je bio oduŠEVLJEN mojim entuzijazmom i dozvolio mi je da naslijedim njegovom konja Svena...

osim mojih saborskih vještina, mislim da može bit ponosan i na moje intelektualno stanje... danas sam se ujutro sjeo u svog puntača, klizio po oblačnim zagrebačkim cestama, psovo se s ekipom kaj ne daje žmigavac (ljudi, on IMA svoju svrhu! pogotovo kad stojiš na semaforu di ima traka koje vode i lijevo i ravno!!!) i prema fegzu pičio skroz nesvjestan da ću razvalit i zadnji ispit na četvrtoj godini...
to se desilo i sad samo čekam rezultate i pismenu službenu potvrdu da ljeto može počet (unatoč nebu boje govna)... a kad se tek sjetim kaj smo sve tihi vozač i ja izvodili i na ispitima (muljenj, smijanje ogromnim očima naše prezgodne asistentice, provjeravanje dal je profa fakat zaspo), i na labosima ("this coputer will selfdestruct in 5,4,3..."), i na predavanjima (ponajviše kljucanje), i na pauzama i na učečim sessionima (uletavanje šišmiša u sobu, pljuga u učionici na faxu)... primi me nostalgija... al ne smijem se bunit!
prije nego mi pošaljete cvijeće kao znak čestitke i počnete se grepst (ili grebst?...hm.) za besplatne red-bull loze sjetite se da na mom faxiću ima 9 semestara (morali su majstori bit preorginalni) pa me čeka još dva predmeta i pisanje diplomskog...

tolko o nabijanju kompleksa (džezistica, naj se ljutit, budeš ti to :)... ko bi reko, MORANCHEgevara, makar tek upisuješ fax, imat ću duže ljeto od tebe... buahahahaaaa.

sad idem radit NIŠTA (zaželite mi sreću il mi se pridružite)