Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

utorak, 22.03.2022.

Ljubav je matematika

Kasno je, mi smo tu dva sata ispred Hrvatske. Na proljetnim sam praznicima. Upravo sam se otuširao. Što vam to govori?

Prije tuša sam gledao neke Youtubere i razmišljao kako bih i ja mogao postati jednim. Dapače, već neko vrijeme o tome razmišljam, samo se ne mogu odlučiti koju bih temu odabrao kao glavnu za svoj kanal. Putovanja, učenje jezika, fenomen gej zajednice, ili samo klepetat o svakodnevnim zbivanjima? Glava mi je pukla od razmišljanja, otišao sam je osvježiti jednom kupkom.

Zvuk prštanja vode iz tuša naveo me pak da razmišljam o svom ljubavnom životu i dečku s kojim se trenutno viđam.

Sjetio sam kako smo se dobro proveli na prvom spoju koji je trajao dan i pol, a onda sam shvatio da mi je i nakon toga svaki put bilo super s njim. Prošli vikend bio je već četvrti zaredom da odlazim kod njega. On živi u super distriktu za razliku od mene pa uvijek ja idem kod njega, a neprestane mećave snijega i konstantna hladnoća bile su nam već drugi vikend izlika da ga provedemo gledajući filmove, ispijajući vino i seksajući se. Otpočetka smo se super slagali, karakteri su nam se fino nadopunjavali, imali smo dosta sličnih interesa i nikada među nama nije bilo neugodne tišine. Ali.

Ali kad bi mi bar bio jednako tako fizički privlačan.

To me zatim navelo na razmišljanje - je li ono što zovemo ljubav zapravo samo skup karakteristika koje smatramo privlačnima i kojih mislimo da smo dostojni kod partnera?

Da objasnim. Sve frajere s kojima sam dosad bio smatrao sam sebi inferiornijima, je li to zbog visine, veličine penisa, izgleda lica i tijela, materijalnoga stanja, obrazovanja ili nečega šestog. Oni su u pravilu bili zagrijaniji za mene nego ja za njih, i uvijek bi završilo tako da bih ih se ja zasitio i krenuo dalje. Dečko s kojim se trenutno viđam je predivna osoba, puno bolja od mene. Obrazovan, putovao, ima love ali opet ne previše, a rekoh već da se super slažemo. Međutim, dosta je niži od mene što mi nije po guštu, ja imam skoro dva metra. Ima manjega od mene, iako mu uopće nije malen, prosječne je veličine. To bih mu sve i mogao nekako oprostiti da je ljepše građen, da ide u teretanu ili da se bavi rekreativno nečim jer ja se bavim, ali ne. I što da ja sad radim? Lijepo nam je skupa, ali kad ga uhvatim za prsa ili za guzicu, nisam zadovoljan ulovom.

Jedina donekle iznimka bio je jedan amer s kojim sam izlazio prije ovoga. Isto obrazovan, situiran, taman, nikad prije nisam dejtao crnca. Bilo nam je odlično na prvom spoju, bili smo skupa do jutra i pokušavali se neprimjetno hvatati u zadimljenom klubu punom konzervativnih hetero turčina okruženih "hostesama". Da sad ne duljim, bilo je tu svega, susreli smo se još par puta prije no što me on počeo izbjegavati. Uspio sam ga dobiti za još jedan susret. Kad sam ga otvoreno pitao što se dogodilo jer sam skužio da se ohladio zbog čega sam se i ja u međuvremenu ohladio i krenuo dalje, rekao je da je u jednom trenutku dok smo se ljubili samo shvatio da me njegovo tijelo odbacuje i da je instiktivno shvatio da ja nisam pravi za njega. Meni je ta izlika bilo čisto sranje, zbog čega sam nastavio čačkati i shvatio da se u isto vrijeme viđao s drugim, dok sam ja čekao tri tjedna da se razriješi ta cijela situacija s njim. Naravno, jebao sam mu sve po spisku, a prema vani se smiješio i rekao da bi bilo super da ostanemo prijatelji i odemo na spoj u četvero, svatko sa svojim. Nismo se više vidjeli, ne vjerujem ni da hoćemo.

Kasnije sam tek pomislio, što ako sam ga ja bio nedostojan? Iz moje perspektive on je bio netko tko mi je mogao parirati, napokon netko koga bih mogao pokazivati okolo i govoriti, da, to je moj dečko. Međutim, iz njegove perspektive ja sam možda predstavljao nekoga tko nije dovoljno zgodan, nema dovoljno love, nema dovoljno životnoga iskustva ili nešto četvrto, ja sam njemu bio ono šta su meni bili svi moji prethodni.

Zato sam zaključio, ljubav je matematika. Koliko imaš za ponuditi, toliko ćeš i dobiti. Ako za mjesečnu stanarinu možeš ili želiš ponuditi samo 200 eura, onda ne možeš očekivat da ćeš živjet u penthouseu. Isto tako i u međuljudskim odnosima, pogotovo odnosima među spolovima.

Čekam jednoga od onih rijetkih sretnika u ljubavi da me opovrgnu. Ne trudite se, nećete me impresionirati.

22.03.2022. u 00:46 • 7 KomentaraPrint#^

utorak, 08.03.2022.

Kulturne razlike i pristup seksu

Moram vam ispričati jednu današnju anegdotu...

Idemo s posla kolegica nastavnica, školska medicinska sestra i ja. Sestra je jedna mlada draga cura, 24 godine, muslimanka s hidžabom.

Išli smo skupa do autobusne stanice. Putem do stanice pita mene sestra kako sam naučio francuski (jer predajem francuski) i da bi ga i ona tako žarko htjela naučiti, ali nema vremena. Meni su takva pitanja dopizdila jer nije govorenje jezika ništa posebno, ako si motiviran i dosljedan, naučit ćeš.

Prije nego što sam išta stigao reći, ubacuje se druga kolegica i kaže da ja još govorim i talijanski, španjolski, na što sestra ostade iznenađena i upita me koliko ja to jezika govorim. Budući da i natucam nekoliko drugih jezika, a sad učim i turski jer živim u Turskoj, pa onda još dodaj i vječnu dilemu hrvatski - srpski - bosanski - crnogorski, rekoh četiri, pet, šest, prestao sam brojati više. Ona šokirana, pa kako misliš prestao si brojati. Ja uto bez razmišljanja rekoh da je to kao seks, negdje oko desetog partnera prestaneš brojat, nakon čega se njoj lice sledilo i prestala je pričati, udaljila se od nas i odjetjela na bus bez nas, mi smo čekali sljedeći.

Kolegica mi je onda rekla da je sestra bila baš ljuta. Kvragu, sad će okrenut glavu svaki put kad je pozdravim, pomislih.

I tako, svaki dan nešto novo naučiš od kulture u kojoj živiš, u tome i jest ljepota življenja u drugim državama <3


08.03.2022. u 17:38 • 19 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>