Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

petak, 05.03.2021.

Razredništvo i nedisciplinirana djeca

Ovaj tjedan bio mi je najdinamičniji otkad sam u prosvjeti. Odlučio sam dovesti svoj razred, najveće divljake u školi, u red. Voda je došla do grla i više se tako nije moglo. Shvatio sam da je jedini način da ih discipliniram taj da ih rastavim na proste faktore.

Kad su mi dodijelili razredništvo, kao zamjena za kolegicu koja je išla na porodiljni, odmah su mi rekli da su oni jedan od "najkompleksnijih" razreda u školi i da se kolegica dobrano namučila s njima prošle godine. Sada su drugi razred, a drugaši inače najviše polude, da bi se u kasnijim razredima pomalo smirivali. Kad sam ih tek dobio, negdje na polovici prošloga polugodišta, nisu mi djelovali nimalo strašno i pitao sam se zašto se baš oko toga razreda stvorila takva fama.

Nakon nekoga vremena, počeo sam shvaćati što sve ne štima u tom razredu. To je razred pun dobrodušne, pametne djece, ali nemotivirane za smjer koji su upisali i potpuno nedisciplinirane. Puno toga vuku od doma, ali i kolege nastavnici snose dio krivice jer su im previše toga puštali. Karakterne razlike među učenicima u tom razredu su ogromne, prisutna je ogromna razredna nekohezivnost i izrazito negativna radna atmosfera.

Prvo polugodište nekako smo izgurali, kolege su rekle da su uočili blagi napredak u odnosu na prošlu godinu, a ja se razredništvom i nisam pretjerano bavio jer mi je prva godina i sve mi je novo pa sam se fokusirao na izvođenje predmetne nastave.

Došlo je i drugo polugodište i nastavak online nastave. Već se i tu dogodilo nekoliko incidenata s njima za vrijeme nastave određenih predmeta koje sam trebao smjesta riješavati, ali pravi raspašoj započeo je povratkom u školske klupe. Ne bi prošao ni dan, a da me netko od kolega ne bi zaustavio u zbornici s riječima "Ovi tvoji su danas bili ovakvi, pa bili onakvi..." ili "Ovi tvoji su živi užas" ili "Znaš šta je ovaj/ova danas napravio/la?"

Pustio sam ih prvi tjedan da se ižive, računajući kako je to sve nuspojava prokletog lockdowna i online nastave, da su se zaželjeli jedni drugih. Rekao sam im da sljedeći tjedan očekujem poboljšanje. Nije ga bilo. Na satu razrednika obećavali bi brda i doline, a čim bih ja otišao, nastavili bi po svome.

Sve je eskaliralo ovaj tjedan. U ponedjeljak smo imali sat razrednika, pokušao sam riješiti toliko međusobnih razmirica i konflikata u tih 45 minuta da sam, nakon neuspjeloga sata, potpuno ispijen izašao iz učionice i takav ostao cijeli dan.

U utorak smo ponovo imali sat razrednika. Prije toga sata dočekala me kolegica koja je upravo imala moj razred s riječima "Ona tvoja xy se stalno izruguje onome xy jer nije obranio gol na tjelesnom, a i inače ga uvijek nastoji poklopiti." Jedan učenik me prije sata dočekao ispred zbornice s riječima "Razredniče, samo da vas upozorim, unutra je teški raspašoj". Pao mi je mrak na oči.

Ušao sam unutra, dezinficijens je bio proliven po jednoj klupi, a svi su se kleli da oni nisu bili ti koji su ga prolili. Napao sam onu učenicu jer je vrijeđala drugog učenika, a ona je zauzvrat rekla da "što on njoj ima govorit zašto nema radnu". Bio je i incident sa skrivanjem tuđega ruksaka, zbog kojega sam u ponedjeljak 10 minuta kasnije počeo s predmetnom nastavom jer je učenica taj ruksak toliko dugo tražila. Taj sat bio sam neprepoznatljiv. Urlao sam, zamalo opsovao i posvađao se s onom istom učenicom koja je, kako bi dokazala da je krivo optužena, samo izletjela iz razreda, bez ikakve dozvole. Dobila je opomenu razrednika, nije se tome nadala. Taj isti dan druga je učenica na drugom satu pušila cigarete, kolegica mi je rekla da se odjednom stvorio oblak dima. I ona je dobila opomenu razrednika.

Nakon toga sata razrednika, zvao sam redom sve roditelje i počeo objašnjavati što sve ne štima kod njihove djece. Neki su bili šokirani, a ja sam priznao kako sam puno ranije trebao reagirati. Sutradan su roditelji opomenutih počeli dolaziti u školu, na informativni razgovor. Svi su se složili s dobivenim pedagoškim mjerama.

U srijedu je njihov uvijek nasmijani, prijateljski nastrojen razrednik na sat došao potpuno ozbiljan, i s popisom novih pravila kojih će se svi bez pogovora pridržavati, inače padaju pedagoške mjere. Među tim pravilima bilo je - zabranjeno je korištenje mobitela na satu, ostavljaju mobitel prije svakoga sata na prvu klupu. Novi raspored sjedenja, moraju ga se pridržavati 'ko pijan plota. Nema više upadica, vrijeđanja, provociranja i slično, svako ometanje nastave zapisivat će se u dnevnik, a dvije takve bilješke dovode do opomene razrednika i zovu se roditelji u školu. Tjedni redari obavljaju svoje dužnosti po p.s.-u, inače će biti kažnjeni (pitam se jesu li dotad uopće znali što znači riječ 'redar'). Maske se obavezno nose, pogotovo na hodnicima. Koga god vidim bez maske na hodniku, crno mu se piše. Napomenuo sam da ću dolaziti u nenajavljenu inspekciju u razred da vidim drže li se strogo svih pravila.

Gledali su me u šoku. Shvatili su da je vrag odnio šalu. Dobili su popis tih pravila napismeno u Whatsapp grupi, i oni i roditelji i kolege. Kolegama sam napomenuo da i najmanji prijestup zapisuju u dnevnik. Roditelje sam zamolio za suradnju pri provođenju ovih pravila, jer ja sâm to ne mogu, oni su mi ključan faktor.

Jučer i danas kolege su me zaustavljale s riječima "Šta si ti to napravio sa svojima?", "Šta se dogodilo tvom razredu?", "Danas je bio mir živi." i "Prvi put sam uspjela odraditi sat kako sam isplanirala". Svi su komentirali nova pravila koja sam svima proslijedio.

Danas sam imao sat s njima i ostao u pozitivnom šoku. Radna atmosfera. Nema upadica. Svi prate nastavu i dižu ruku da nešto kažu u vezi nastave. Neću lagati, ego mi je zatitrao, bio sam ponosan na sebe. Međutim, to sve sam napravio prvenstveno zato što volim tu djecu i vidim potencijal u njima, a i zato što više nisam mogao slušati kolege.

Divljake sam vratio na tvorničke postavke, sad idemo u smjeru izgradnje novih, boljih verzija njih samih, idemo iskoristiti taj potencijal koji imaju. Ipak se neću previše ponadati, još će ih se dugo trebati držati na lancu. Nadam se samo da više neću prokleti ta dva sata koja sam dobio na razredništvo.

05.03.2021. u 21:38 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>