Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

četvrtak, 05.05.2022.

Privatne škole u Turskoj, dio drugi

U Izmiru sam. Sjedim na terasi s predivnim pogledom, s jedne strane planine, s druge strane more. Pijem kavu i slušam Olivera. Može li mi biti bolje?

U prošlom postu pisao sam o svom nezadovoljstvu u školi u kojoj sam radio. Škola je bila predaleko od Istanbula, živio sam u odvratnom industrijskom dijelu i do posla putovao dugo i naporno, plaćali su me sramotno malo, a povrh svega, i sâm posao mi je bio ekstremno dosadan i nimalo izazovan. Imam dobru ušteđevinu, zbog toga sam odlučio da mi je bilo dosta i previše tu raditi.

Dan nakon pisanja posta imao sam sastanak s ravnateljicom, po tko zna koji put sam joj rekao sve ovo što tu pišem. Ona je i dalje drvila po svome, potpuno ignorirajući moju želju da sporazumno završimo moj ugovor. Zbog toga sam ga sâm završio i rekao da ću ostati do kraja travnja, nakon toga neka se snalaze. Taj dan osjećao sam se opušteno i otpušteno, osjećaj je bio fantastičan.

Zadnji dan na poslu bio je ujedno i zadnji dan u stanu kojem sam živio. Cimerica je našla puno bolji stan u centru grada, a ja sam privremeno otišao s njom. Koja razlika u odnosu na prethodni stan!

"Da sam ovdje živio otpočetka, možda bih i ostao na onom poslu i u Istanbulu", pomislio sam, jer imati loš posao i još živjeti tamo gdje ne želiš nije dugoročno održivo, jedno od to dvoje bih nekako podnio.

Dan nakon preseljenja otišao sam u Izmir. Naime, dečko s kojim se trenutno viđam je od tamo, otišao je posjetiti majku koja tamo živi, a majka je inzistirala da dođem kod njih. Sada sam gost prave turske obitelji koja se uvečer okuplja za stolom uz topli obrok te gleda cjelovečernje turske serije. Svi me divno tretiraju i guraju raznorazna jela preda mnom, nimalo se ne mogu požaliti. Život je zaista lijep kad si mlad, zdrav i financijski neovisan.

05.05.2022. u 12:29 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>