dinajina sjećanja

nedjelja, 31.08.2025.

Svanuće istine...




Emil Cioran, filozof poznat po svom pesimizmu, često je govorio o temama kao što su ljudska patnja, apsurdnost života i iluzornost sreće. Među njegovim poznatijim citatima su: "Čovjekova sposobnost da obožava odgovorna je za sve njegove zločine" i "Čovječanstvo se divi samo onima koji ga vode u propast". Također je isticao kako je "Tuga samo ustajala krv" i da "Nema istinske umjetnosti bez jače doze banalnosti".


Čitala sam Cioranove misli, putovala kroz
povijest, filozofiju, metafiziku, kroz njegovu
mudrost se obračunavala sama sa sobom,
naučila prihvatati neuspjehe, sukobljavati
se s njima. U trenucima kad mi se pričinjalo
da sam žigosana nečim što nisam znala što
je pisala sam sinopsis nepostojećih zbivanja,
slušala Bachove sonate, sazrijevala u istini.
Životni putevi su prašnjavi, blatni, asfaltni,
livadae iz snova, ali rijetko plesni parket.
Upitah se jesam li sprema ponovno osjetiti
radost, ugodu i strast?
Odgovor je bio, počela sam zore koreografirati
bečkim Valcerom. zenite Ravelovim Bolerom,
sutone argentinskim Tangom.





U glavi vir plesnih koraka i spoznaja,
živeći život dočekah svanuće istine.



Dijana Jelčić

- 09:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 30.08.2025.

Munje i gromovi...




Pjesma iz zbirke Osamnaest crvenih ruža,
sanjane plave daljine, prohujala mladost,
zrelost uramljena snom i putovanjima
život zgusnut u škrinji pamćenja.

Danas susrećem ljepotu cvijeća u kutku
našeg grada, u našem kvartu miris ruža.
Zamišljam razgovor leptira nad cvijećem,
lepetom krila pričaju o okusu

Vratili smo se ostavivši iza sebe puteve
kroz plodna polja alpskih visina, travnjake
s čuvarima koza i tamo vječno živuću Heidi
fontanu Ženevskog jezera i zov čokoladarnica.

Ne želim se vraćati u odživljeno, ali ne želim
zaboraviti naš travnjak po kojem sam u ljetnim
svitanjima koračala bosa, niti zrcaljenje sunca u
sjaju rose. u nestajućim suzama prohujale noći




Dan se bliži kraju, vidim bljesak neba, čujem grmljavinu,
brzinu svjetlosti i sporost zvuka, odajom titraju odkucaji srca.


Dijana Jelčić

- 09:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 29.08.2025.

Lopočev cvijet...




Nona, mama i ja, tri generacije u prošlom stoljeću .
tri lica, tri tijela, tri života, tri lica tražiše istinu.
One su među anđelima, ostala sam sama.

Bio je to recital za pamćenje, vidim mamu
na pozornici, kazuje Rumievu poeziju,

Sve čestice ovog svemira postaše mnoga ogledala,
svako od njih odražava neki vid nebeske ljepote.
Dio te ljepote spusti se na ružu i slavuj postade
lud od ljubavi. Miris njen zapali obraze svijeće,
na stotine crnih leptira sagori u tom plamenu.
Od njega se zapali i sunce i nagna lopočev
cvijet da izroni iz tamnih dubina.

2019 je umrla, kremator, sahrana s tisuće
latica crvenih ruža, suze, polaganje urne
u obiteljsku grobnicu, dostojanstvena
komemoracija u teatru, njen glas se
širio gledalištem, na daskama koje
život znače su se kolege glumci
opraštali od nje.





Nedostaje još uvijek, a sunce često nagna lopočev cvijet da izroni iz tamnih dubina!


Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.08.2025.

Zlatna ribica...




U djetinjstvu su mi se ostvarivale želje, već tada naučih
željeti samo ostvarivo, tiha pedagogija mog nonića,
pričao mi je bajku o ribaru i zlatnoj ribici.
Puškinovu, kratku, mudru bajku
o ljudskoj pohlepi.

Onda sam susrela tebe, veselog putnika stazama
znanja, mudrosti, literature i glumišta koji govori,
želim čistu savijest gledanu kroz prizmu uma,
čistu ljubav utaknu u tkivo svijesti, usrećio si
me, bila je to istost ostvarivih želja.
Što želiš za rođendan, upitah,
zlatnu ribicu, šapnuo si.
Zlatne ribice ispunjaju želje, sjetih se bajke, darovah mu
mali aquarij sa dvije zlatne ribice, ostvarujmo si želje
uzajamno, rekoh.



Aqurij više nemamo, selidba je učinila svoje, ali želje si ostvarujemo.




Dijana Jelčić


- 09:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 27.08.2025.

Putovanja...





Kolovoz se kotrlja kraju, slijedi jesen.
Prisjećam se naših jesenjih putovanja,
bili smo na krovu Milanske katedrale
u Madridu muzej Prado, Londonski
Hyde park, u Parizu Louvre, a onda
smo lutali trgovima, na svakom
susretali ljude, smiješili su se,
uzvraćali smo osmijehe.
Upoznavali smo i sebe same, bili
smo isti, a uvijek drugačiji, kao
djeca veselja i sreće.
Znatiželjno smo upijali moć
iznenađujućih ljepota, doživjeli
osjećaj bezgranične slobode.



Suma naših godina, bolest, operacija, kontrole,
terapije, danas uživamo na trgu fra Grge Martića.


Dijana Jelčić

- 08:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2025.

Vatre...






Ljubav je kazna, kažnjeni smo ljepotom zajedništva, kažnjeni smo sudbinom da ne ostanemo sami.
Marguerite Yourcenar


Vatre, zbirka lirskih proza, povezanih osjećajem ljubav. Opisala je stvarne i mitološke likove,
progovorivši njoj svojstvenim jezikom.
O sebi kaže,
S vremena na vrijeme čini mi se da u nekom susretu,
u razvoju dogadjaja prepoznajem osobnu sudbinu,
ali kada je suviše puteva, oni nikuda ne vode.
Osjećam se lijepo u tom neredu, u prisustvu
jedne ličnosti, ali njen oblik kao da je uvijek
ocrtan pritiskom okolnosti, a crte joj se mute
kao slika koja se ogleda u vodi. Uostalom,
masa mojih sklonosti, želja, planova,
ostaje neodredjena i neuhvatljiva,
kao što je avet.

Marguerite Yourcenar nam daruje ono najljepše što književnost može darovati,
razmišljanje o pustolovini života, snovitosti i sudbini.

Ljubav se ponekad javlja kao bol i
izazov srcu. Susreli smo se da
bi se dogodila ljubav, da bi
osjetila moć izazova umu
i srcu.
Želim iskreno voljeti da bi
ljubav osjetila kao tugu,
kao ubojicu snova,
vatru što peče,
zvijer koja proždire.
spoznah
moram dovoljno voljeti i da bi kazala,
da, to sam ja. ubojica, kradljivac, vatra,
zvijer u kavezu moje sudbine i osobnosti.




Kažnjena sam sudbinom, nisam ostala sama.


Dijana Jelčić



- 12:12 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.08.2025.

Knjiga života...





Na skalinama zrelosti odsanjah ljubav
među zvjezdama i dočekah susret
na asfaltu velegrada.
Osjetih moć bliskosti. razotkrila je
tajne srca, Kupidovom strijelom
probila kukuljicu samoobrane,
spoznah u besmislu se krije
srž smisla, tražena istina.



Zahvalih se Kupidu i otvorih novo poglavlje u knjizi života.
.



Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2025.

Borgesov dan, danas...






Danas bih mogao…
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otići daleko…puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.

Jorge Luis Borges
24.8.1899..14.6.1966


Danas je njegov dan ispreplitanja izmišljaja i zbilje.
Danas je najbolji dan, danas je dan plavih daljina.
Danas osjećam razigranost srca i tvoju dobrotu.
Danas mogu hodati putevima mojih praotaca,
do usnule Aleksandrije i goruće biblioteke,
Danas imam dva lica, prvo koje nevidim i
drugo, poznato, ovo što vidim u zrcalu.
Danas mogu dosegnuti horizont i
vidjeti očima inače nevidljivo.



Danas gledam Borgesovim očima, vidim vrijeme i tebe iza vremena.
.


Dijana Jelčić

- 11:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 23.08.2025.

U rasponu...





"Govorim ti ozbiljno. Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mesec, ni more i kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, sunce i mesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, već da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naučimo gledati i poštovati ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.“

Herman Hesse…“Narcis i zlatousti“...




ponekad iz mene u dijalogu s tobom
progovara Narcis, ti mi tad odgovaraš
riječima Zlatoustog,
duhovno i svjetovno u nadmetanju,
učili smo poštovati ono što jesmo,
tebe u tebi, mene u meni.

U rasponu naših suprotnosti,
jutros si rekao
čuo sam te u snu,
vidjela sam te u snu,
sanjali smo iste snove.




Smiruju me u trenucima strahovanja i čekanja tvoj glas i osmijeh.




Dijana Jelčić

- 07:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.08.2025.

Varijacija na temu ljubav...





Ljubav je energija, ne gubi se
samo mijenja oblik, rekoše
znalci. upitah se, u kakvim
oblicima se pojavljuje.
Odživjeh destljeće pripadanja
svijetu nježnih izazova od
osnovne škole, gimnazije
i studija... 1962 do 1972...
bili smo uvijek isti a drugačiji
izgledom, on je od dječaka
postao mladić s bockalicama
na licu, ja dobijah znakove
ženstvenosti. Mjenjala su se
muško ženska htijenja, vizije
dolazećeg. On je sanjao život
u uvali djetinjstva i mirne dane,
a ja čeznuh za plavim daljinama.
Dogodio se rastanak bez razloga
s razlogom... odrasli smo.

Sjećanje na osamnaest crvenih ruža,
zanose mladosti, ljepotu vjerovanja
u ostvarenje snova još uvijek budi
minule uspomene.

On je otišao u svoju mladost, ja u svoju.
Na vhuncu samoće sam uspijela,
razbacane i razbijene djeliće
sjećanja skupiti u cijelinu,
i ukorićiti zbirku Osamnaest crvenih ruža...






Dijana Jelčić

- 09:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 20.08.2025.

Snovito sjećanje...




Jedno davno ljeto na azurnoj obali. Nica, s povjesnim
starim i novim djelom grada, zimovalište je
bogatim englezima, pa je i šetnica uz more
nazvana, Promenada des Anglais,
engleska promenada. Šetali smo gradom,
divili staroj i novoj arhitekturi, ljepoti kala i suncem
obasjanih ulica. Umorni od lutanja odabrali smo
jedan dan za kupanje.
Uz more nekoliko plaža. Privukao nas Forum
s kafeterijom, restoranom i modnom pistom.
Gledali smo reviju lijepih žena u badekostimima,
pareima, haljinama za plažu, izgledale su kao
večernje uz bljeskanje nakita i diadema.
U restoranu poznata lica iz svjetskih glumišta,
bili smo uljezi u svijet nedohvatljiv a blizak.
Mladi konobar nas je pitao kojim jezikom
govorimo. Onda nam je prišao šef restorana,
porijeklom hrvat, ispričao priču o boravku
na golom otoku i bijegu iz domovine.
U Nici se oženio francuskinjom,
ima dva sina, govore samo francuski.
Rekao nam je kako vrijedi pogledati
Chagallov muzej, poslušali smo ga.





Nezaboravno je to ljeto, krcato snovitim sjećanjem...


Dijana Jelčić

- 08:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2025.

Svijet u mojoj glavi...






U glavi postoji mjesto na kojem se
ogleda cijeli svijet,
kaže znanost o djelovanju mozga.
Postavljam si pitanja da bih zapamtila
pročitano.
Kako je svijet ušao u moju glavu?
Što se događa u glavi kada sam tužna?
Zašto prestajem plakati u njegovom zagrljaju?

Pišući pjesme pronalazim odgovore!

On osmjehom obrisa suze
s moga obraza i šapnu mi,
ja sam tu ali umoran sam
budi kraj mene, budi tu,
dozvoli mi da budem kraj
tebe da ne budem sam.

Zatvorih njegov šapat među dlanove,
dignuh ruke ka izlazećem suncu
i vidjeh zagrljena dva srca.

U glavi se dogodio sukob misli i osjećaja
i ono nemoguće postade ovo moguće,
ostvarilo se nedohvatno stanje uma
svijet u glavi je doživio uragan, roj
neurona, nazvanih leptirima je
izazvao promjene spoznaje,
dirnuo podsvjest, otopio
lednicu zaborava.



Svijet u mojoj glavi je oživio uspomenama.


Dijana Jelčić...

- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.08.2025.

Bolero...




Ravelov Bolero je komponiran samo jednom melodijom
i jednim ritmom, a njenim ponavljanjem je nastalo djelo
za orkestar bez muzike, kako je autor nazvao "Bolero".

Izgovaram riječ u kojoj se kriju sve riječi svijeta,
koja na svim jezicima znači isto, vladarica je u
dodirima, mirisima, bojama, zvucima i okusima.
To je riječ koja zaustavlja ratove, miri svjetove,
utjelovljena u vrijeme nastajanja života, glazbe
i plesa, izazov je koracima na dlanu umijeća.

Ponavljam riječ. glasno, glasnije, najglasnije,
osjećam uvijek isti ritam, sjećam se plesa
Maje Pliseckaje, sklada njenih pokreta,
pokušavam plesati u ritmu bolera.





savršeno odplesan ritam bolera


Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.08.2025.

Moderato cantabile...








Arsen Dedić 28. srpnja 1938. – 17. kolovoza 2015.
nezaboravan pjesmom i bićem je plijenio naša srca.
pjesmom iz filma Moderato cantabile stvara snovito
tkanje našoj zbilji.

Rijeka donosi jesen dugo umire grad
u nama toliko ljeta, mi smo siročad svijeta
Reci dali ćeš noćas moći ostavit sve
svoju kuću navike ljude i poći a neznati gdje.

Neka svi mržnjom isprate nas ali draga
život čeka, sad je čas čitav svijet bit će
tvoj novi dom, neka kažu avantura je to.

Nikad žaliti nečeš svoje stvari, ime ni grad
i u hladnoj sobi hotela bit ćeš slobodna sad.
Duga očajna kiša magla zastire zrak
nekim putem tijesno kroz jesen nas će odvesti vlak.






Dijana Jelčić

- 07:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 16.08.2025.

Akt mašte...







Kako sam izgubila osječaj onih divnih nemira, upitah mamu
Ljubav je akt tvoje mašte, zaspala je Trnoružićinim snom
i čeka sudbonosni poljubac, kazala je.smješeći se.

Na trgu cvijeća dobih buket jasmina ubranog
u dolini zelene rijeke i sudbonosni poljubac,
do tada je srce otkucavalo probne otkucaje,
ponekad preslabo, pa prejako, tada osjetih
kako se sjedinjuje s ritmom njegovog srca.

Odmaštah novi susret, dogodio se, vratili se
izgubljeni nemiri, od tada više nepostoje sati,
dani, mjeseci, godine, sve je trenutak i ljubav.





istina je, ljubav se događa i traje aktom mašte.


Dijana Jelčić

- 08:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 15.08.2025.

Naglo ljeto...






Tizianova slika, Gospino uznesenje ka nebeskom Jeruzalemu,

1987, naše naglo ljeto, dan velike majke,
iz zlata sutona je izranjala Luna, nebom
se razasula srebrena kosa. šutjeli smo,
riječi su bile nepotrebne, misaonost se
slijevala u osjećaj.

Na žrtveniku noći lumin sjećanja,
drevan stih, život je sjen i san.
proročanstvo u zvjezdama,
i mjesečina do svitanja.

U svitanju je nestajala Luna, na nebu
je ostao tek njen sjen, u nama se budio život.





Camus je rekao, voljeti nekoga znaći željeti ostariti s njim,
to poželjeh te noći, želja mi se ostvarila...


Dijana Jelčić…


- 11:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2025.

Bilo je...




Gospina ukazanja širom svijeta, vjerovanje u čuda.
zavjeti i hodošašča, nije važno hoću li saznati istinu!

Lurd i Fatima, zapisi djevojčice i bljesak
ukazanja nad promatračima, njihova
sjećanja utkana u veo pamćenja, .
preobražena u zavjete Majci
nad majkama.





Kad vjeruješ u čuda, čuda se događaju.
Dani prvih susreta, opustjele grane
prastarog drveta i okus oskoruša,
znamen keltskog vjerovanja.
Drvo šapuće tajne, čuje ih tko zna slušati.
Šum vjetra u krošnji oskoruše, čula sam ono
što sam sanjala, šapat
Rodila se ljubav.




Bilo je kao u snu, a bila je zbilja...



Dijana Jelčić


- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2025.

U konklavi...








Na početku prije početka je bila svijest
o ničemu, sama u sebi i oko sebe, onda
se dogodio prvi titraj, prvi bljesak spoznaje,
srž istine u tišini božanskih sakramenata.

Svjesnost slobodna, a omeđena
zakonima, iza čela, slika parije šaha,
riječi kraljevi… riječi lovci… riječi pijuni…
premećem ih, darujem nova značenja
znakovima uma naglašavam impreative,
strahove, zvukove, mirise, boje, okuse.
U konklavi svijesti donešena odluka,
nad žrtvenikom vremena bijeli dim.





Žigosana spoznajom konačnosti sanjam beskonačnost



Dijana Jelčić

- 09:09 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 12.08.2025.

Zadar daruje ljepotu..




Bili smo u muzeju stakla, slušali priču kustosa,

Nigdje ništa slično na svijetu ne postoji.
Sve ovo bio je dio života i dio smrti.
Čuvamo to, kao što su pokojnici u grobu
čuvali predmete koji će im trebati kada
prijeđu na onu stranu rijeke. Žene nisu
zaboravljale ponijeti kozmetički pribor.
A ni nakit...

Vidjeli smo originale davno nestale
u ruševinama antičkog grada, a staklo
samo priča priče o sebi, izaziva divljenje,
poziva na traganje za izvorom te ljepote.
Želja se ostvarila u radionici muzeja,
puhač je porađao staklo, oblikovao replike
pronađenog blaga, zdjele za voče,
pehare za ulje i vino, cocone za parfeme.

Otkrio nam je tajnu udaha i izdaha,
moć umijeća utkanog u želju svih
otišlih i dolazećih puhača staklenih ljepota.





Zadar daruje ljepotu. Oduvjek.


Dijana Jelčić


- 10:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.08.2025.

Izvan zbilje...





08 i 10. 08. 2006...smo bili u Dubrovniku,
slavili Zdenkov rođendan i Ivanovo vjenčanje.
dva slavlja, a onda smiraj pjenušanja zbilje.





Odšetali smo do Bokara i Lovrijenca.
Voliš li mir ove noći?, pitao si.
Volim tvoj nemir.
Čekam smiraj najezde uzbuđenja.
Što osjećaš?
Ljepotu rođendana pod zvjezdama,
sreću mladenaca u vrtu Excelziora,
tebe došlu iz plavih daljina, tvoj glas,
kazivanje pjesme mladencima u čast,
tvoja mudrovanja i ljepotu ove noći.
A šta ti osjećaš?
Sreću prohujalog slavlja, radost minulih
godina, tebe mislioca, glumca, pjesnika.
Ušuljao si se u zbilju i postao nezamjenjiv
i izvan zbilje I budna te sanjam…






Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2025.

Kvartovka oaza...






Između nekad i sad, u održivosti umnih zbivanja,
tragedije i komedije antičkog vremena,
ishod… odluka bogova, dramu su smislili ljudi.
Bila si pripitomljena mislima, neprisutna u trenutku.
Razoružala sam srce, postala plijen uma,
promatrala let ptica, odgonetala zakone gravitacije.
A onda je oživjelo ono bezimeno šti u meni raslo.
Ljubav ti je razoružala razum!

Da, čovjek sam, ništa ljudsko nije mi strano.
Priznaješ, sklona si svim ljudskim slabostima?
Da, sve mane nosim u sebi, neke pripitomljujem srcem,
neke obuzdavam voljom, nekima dozvolim djelovanje.
Koje su to?
Neorganiziranost, kaotičnost misli, nagomilavanje riječi,
prkos, tvrdoglavost, noćna lutanja ka zvijezdama,
ludost maštarija i mreža snovitosti.
Ti razbijaš kliše uvjetnosti, osmišljavaš bezuvjetnu zbilju.




Park fra Grge Martća kvartovska oaza bezuvjetne zbilje. sloboda slabostima...


Dijana Jelčić

- 09:00 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 09.08.2025.

Soba izvan vremena...





Kada se u sutonu svjetlost slijeva u tminu
zvijezde se pokažu u svom punom sjaju.
Noć punog mjeseca mi krade san, budi
nesanicu, brojanje odkucaja zidne ure,
nadmetanje s ponoćnim suncem,
našu nedjeljivost od vremena.

Pričinja mi se, čujem lelek sebra u sebi,
zvuk robovanja nečem nepoznatom.
Svjetlost lampe na radnom stolu,
ispisane rečenice kazuju priču o
zgusnuću naše svakodnevice.
u sobu izvan vremena





Dijana Jelćić

- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.08.2025.

Prijateljstvo...




Prijateljstva iz mladosti
odrastaju s nama. Traju
kao godine, tjedni, dani
i noći, kao mi i naše
mane i vrline.

Bježanje od nekih istina,
lažni razgovori s odraslima,
nezadovoljstvo s pedagogijom
roditelja i učitelja, razgovori nas
buntovnika bez razloga. izmišljaji
nepostojećih opasnosti, to su mane
skrivene u nezrelosti.

Godine školovanja, šetnje korzom,
plesne dvorane, naši susreti u
kafićima i trgovima cvijeća.

Kraj studija, svakom posao nudi
kupovnu moć, nevažnu za
prijateljstvo, za mane, za
osjećaj vjerovanja u
ljepotu istinite
ljubavi.





Prijatelji cijelog svijeta, zgusnuti u srce, su melem tugama, pjenušac radostima



Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 06.08.2025.

Simboli mira i slobode...





Salvador Dali je licem žene oslikao strah.


Nebo je plakalo kada je odlazila,
biserne kapi su se slijevale
njenim licem kada je
odlazila.

Padala ie metalna kiša nad
gradom u kojem je rođena,
obzor se gubio u sivom
otrovu ponad grada
u kojem je živjela.

Pilot je lebdeći beskrajem
tuđega sna prosuo smrt.

Vrijeme liječi rane govori joj ljubav
pa kada se jednoga dana susretnu
iza vrata vremena sa iste će obale
obale gledati kako se suze zrcale
u davnom nedosanjanom snu.





Hirošima... 06. 08. 1945, razoren grad,
umiranje ljudi, preživjela je Kupola,
simbol mira, a na fotografiji jato
ptica, simbola slobode .



Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2025.

Sjećamo se...





04. 08, 1995 bili u Zadru.
Prijatelji umorni od podruma,
zvuka granata i jauka ranjenih
zahvalni na našem sudjelovanju
u njihovom strahu i boli. Te nas je
noći probudila tutnjava nad morem,
nagovještaj kraju pakla nad gradom i
domovinom..

05. 08, 1995. pao Knin, na
Kalelargi, Pjaci, Foši, Novoj rivi,
sreća, zagrljaji, na licima osmjesi i
suze radosnice.
Bio je to dan za pamćenje.




Danas, trideset godina kasnije, gledamo fotografije i sjećamo se.




Dijana Jelčić

- 18:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.08.2025.

Naš prvi obred...




Dotaknuta tvojim pogledaom
vidim obzor davnih sanjarija,
u iluziji romor proročanstva,
umire i ono što je lijepo,
osjećam nestajanje minulog,
more šumi nastajanjem
novog,
na obzoru svjetlost bojom
vjenčanice kiti mladi dan,
ruke vremena skladaju
odu radosti novim
trenucima.
Zaustavljeni na vratima
nedohvatnog sutra
pričamo o navikama,
pijemo prvu kavu,
naš prvi obred
u budnosti.






Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.08.2025.

Interna psihoanaliza...





Bojišnica intime, bezvremeno stanje svijesti,
spoznaja lomljivost i nepredvidljivost života,
naizgled zaboravljeni kaos dobija obličje
postaje smisao, u sjećanje se vraćaju
besmislene rečenice, izgovorene
u pustopljinama nebitnosti,
javljaju se glasovi izgubljeni u žamoru
svakodnevice kao jeka osmijeha,
jecaji tuge, vapaji boli.
Prohujala nevažnost postaje bit sjećanja,
postaje osjećaj uklesan u pamćenje,
to je proces sazrijevanja, imenovanje
bezimenosti, izranjanje iz senzualne amnezije.
Ta interna psihoanaliza rezultira odbacivanjem
tereta prošlosti, otapanjem ledenice podsvjesti,
oslobađanjem zatomljenih osjećaja,





Neka se ljubav odmara tišinom,
pleše ritmom svitanja, zenita i sutona
i bude blaga moćnica životu tvom i mom.


Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 02.08.2025.

Nepobitno stvarni...







Misao dotaknuta uspomenom na minulo
daruje slikaru novo nadahnuće, a pisac
novom idejom krši zakone pravopisa,
piše, isti smo, a različiti na granici
tišine i pjesme, vjetra i oluje.

U magiji opsjena se rađaju nove ideje,
vrijeme odlazi u nepovrat, a mi puni
snovitih nadanja koračamo vizijom
nestvarnih zbivanja, putevima
među zvijezdama.

Nad gradom bljesak, urlik neba i jecaji kiše.
u dnevnoj sobi nestvarna stvarnost i mi
nepobitno stvarni...






Dijana Jelčić

- 09:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 01.08.2025.

Utopija...









Ovo nije bilo ono dobro poznato jutro u kojem je
zidni sat otkucavao šest puta i u kuhinji mirisala
svježe skuhana kava, nisam bila sigurna, bio je
lucidan san. Dobro poznati predmeti ovog jutra
su bili drugačiji.

Oko nas lebde milijarde misli. riječi su nepotrebne,
slike postaju zov života. Željeli smo promjenuti
svijet, a on se sam od sebe promjenio.
"Kada je to bilo?" zaiskri slika
"Jučer " njegova misao je dolazila iz daljina
"Gdje si?"
"Pronašao sam novu stranu svijeta."

Trg cvijeća je mirisao snom. On je sjedio
na terasi male kavane, one iz vremena
studentskih nemira, ali bila je drugačija,
mjenjala je oblik zrcaljenjem u kapima
mora koje nas je okruživalo.
Pričinilo mi se da vidim obris zvonika u Combray
i njegovu misao o spavaču koji se dugo budio.

"Želite li nešto popiti" bljesnu tuđa misao.
"Čaj i madeleine" zaiskri moja.



Dijana Jelčić... ovo je djelić moje davno napisane priče
Misaona Proustiana



- 17:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>