Nigdje ništa slično na svijetu ne postoji.
Sve ovo bio je dio života i dio smrti.
Čuvamo to, kao što su pokojnici u grobu
čuvali predmete koji će im trebati kada
prijeđu na onu stranu rijeke. Žene nisu
zaboravljale ponijeti kozmetički pribor.
A ni nakit...
Vidjeli smo originale davno nestale
u ruševinama antičkog grada, a staklo
samo priča priče o sebi, izaziva divljenje,
poziva na traganje za izvorom te ljepote.
Želja se ostvarila u radionici muzeja,
puhač je porađao staklo, oblikovao replike
pronađenog blaga, zdjele za voče,
pehare za ulje i vino, cocone za parfeme.
Otkrio nam je tajnu udaha i izdaha,
moć umijeća utkanog u želju svih
otišlih i dolazećih puhača staklenih ljepota.