Soba izvan vremena...
Kada se u sutonu svjetlost slijeva u tminu
zvijezde se pokažu u svom punom sjaju.
Noć punog mjeseca mi krade san, budi
nesanicu, brojanje odkucaja zidne ure,
nadmetanje s ponoćnim suncem,
našu nedjeljivost od vremena.
Pričinja mi se, čujem lelek sebra u sebi,
zvuk robovanja nečem nepoznatom.
Svjetlost lampe na radnom stolu,
ispisane rečenice kazuju priču o
zgusnuću naše svakodnevice.
u sobu izvan vremena
Dijana Jelćić
|
