Vatre...
Ljubav je kazna, kažnjeni smo ljepotom zajedništva, kažnjeni smo sudbinom da ne ostanemo sami.
Marguerite Yourcenar
Vatre, zbirka lirskih proza, povezanih osjećajem ljubav. Opisala je stvarne i mitološke likove,
progovorivši njoj svojstvenim jezikom.
O sebi kaže,
S vremena na vrijeme čini mi se da u nekom susretu,
u razvoju dogadjaja prepoznajem osobnu sudbinu,
ali kada je suviše puteva, oni nikuda ne vode.
Osjećam se lijepo u tom neredu, u prisustvu
jedne ličnosti, ali njen oblik kao da je uvijek
ocrtan pritiskom okolnosti, a crte joj se mute
kao slika koja se ogleda u vodi. Uostalom,
masa mojih sklonosti, želja, planova,
ostaje neodredjena i neuhvatljiva,
kao što je avet.
Marguerite Yourcenar nam daruje ono najljepše što književnost može darovati,
razmišljanje o pustolovini života, snovitosti i sudbini.
Ljubav se ponekad javlja kao bol i
izazov srcu. Susreli smo se da
bi se dogodila ljubav, da bi
osjetila moć izazova umu
i srcu.
Želim iskreno voljeti da bi
ljubav osjetila kao tugu,
kao ubojicu snova,
vatru što peče,
zvijer koja proždire.
spoznah
moram dovoljno voljeti i da bi kazala,
da, to sam ja. ubojica, kradljivac, vatra,
zvijer u kavezu moje sudbine i osobnosti.
Kažnjena sam sudbinom, nisam ostala sama.
Dijana Jelčić
|
