Svanuće istine...
Emil Cioran, filozof poznat po svom pesimizmu, često je govorio o temama kao što su ljudska patnja, apsurdnost života i iluzornost sreće. Među njegovim poznatijim citatima su: "Čovjekova sposobnost da obožava odgovorna je za sve njegove zločine" i "Čovječanstvo se divi samo onima koji ga vode u propast". Također je isticao kako je "Tuga samo ustajala krv" i da "Nema istinske umjetnosti bez jače doze banalnosti".
Čitala sam Cioranove misli, putovala kroz
povijest, filozofiju, metafiziku, kroz njegovu
mudrost se obračunavala sama sa sobom,
naučila prihvatati neuspjehe, sukobljavati
se s njima. U trenucima kad mi se pričinjalo
da sam žigosana nečim što nisam znala što
je pisala sam sinopsis nepostojećih zbivanja,
slušala Bachove sonate, sazrijevala u istini.
Životni putevi su prašnjavi, blatni, asfaltni,
livadae iz snova, ali rijetko plesni parket.
Upitah se jesam li sprema ponovno osjetiti
radost, ugodu i strast?
Odgovor je bio, počela sam zore koreografirati
bečkim Valcerom. zenite Ravelovim Bolerom,
sutone argentinskim Tangom.
U glavi vir plesnih koraka i spoznaja,
živeći život dočekah svanuće istine.
Dijana Jelčić
|
