Naš prvi obred...
Dotaknuta tvojim pogledaom
vidim obzor davnih sanjarija,
u iluziji romor proročanstva,
umire i ono što je lijepo,
osjećam nestajanje minulog,
more šumi nastajanjem
novog,
na obzoru svjetlost bojom
vjenčanice kiti mladi dan,
ruke vremena skladaju
odu radosti novim
trenucima.
Zaustavljeni na vratima
nedohvatnog sutra
pričamo o navikama,
pijemo prvu kavu,
naš prvi obred
u budnosti.
Dijana Jelčić
|
