Munje i gromovi...
Pjesma iz zbirke Osamnaest crvenih ruža,
sanjane plave daljine, prohujala mladost,
zrelost uramljena snom i putovanjima
život zgusnut u škrinji pamćenja.
Danas susrećem ljepotu cvijeća u kutku
našeg grada, u našem kvartu miris ruža.
Zamišljam razgovor leptira nad cvijećem,
lepetom krila pričaju o okusu
Vratili smo se ostavivši iza sebe puteve
kroz plodna polja alpskih visina, travnjake
s čuvarima koza i tamo vječno živuću Heidi
fontanu Ženevskog jezera i zov čokoladarnica.
Ne želim se vraćati u odživljeno, ali ne želim
zaboraviti naš travnjak po kojem sam u ljetnim
svitanjima koračala bosa, niti zrcaljenje sunca u
sjaju rose. u nestajućim suzama prohujale noći
Dan se bliži kraju, vidim bljesak neba, čujem grmljavinu,
brzinu svjetlosti i sporost zvuka, odajom titraju odkucaji srca.
Dijana Jelčić
|
