Lopočev cvijet...
Nona, mama i ja, tri generacije u prošlom stoljeću .
tri lica, tri tijela, tri života, tri lica tražiše istinu.
One su među anđelima, ostala sam sama.
Bio je to recital za pamćenje, vidim mamu
na pozornici, kazuje Rumievu poeziju,
Sve čestice ovog svemira postaše mnoga ogledala,
svako od njih odražava neki vid nebeske ljepote.
Dio te ljepote spusti se na ružu i slavuj postade
lud od ljubavi. Miris njen zapali obraze svijeće,
na stotine crnih leptira sagori u tom plamenu.
Od njega se zapali i sunce i nagna lopočev
cvijet da izroni iz tamnih dubina.
2019 je umrla, kremator, sahrana s tisuće
latica crvenih ruža, suze, polaganje urne
u obiteljsku grobnicu, dostojanstvena
komemoracija u teatru, njen glas se
širio gledalištem, na daskama koje
život znače su se kolege glumci
opraštali od nje.
Nedostaje još uvijek, a sunce često nagna lopočev cvijet da izroni iz tamnih dubina!
Dijana Jelčić
|
