dinajina sjećanja

četvrtak, 31.07.2025.

Oči boje meda...







Ponekad u suton neki lik
gleda nas iz dubine ogledala;
poezija je poput ogledala koje
nam otkriva naše lice skriveno
u Heraklitovoj rijeci vječnih mijena,
eto stilizirah Borgesovu misao o istini.





Kada snovitost postane punina budućeg,
rađaju se zvijezde, iskri vrijeme poezije,
događa zaobljenost blizine i daljine,
začudna datost iznjedrena iz
neotkrivenih kutova uma.

LJUBAV je ponekad samo riječ na papiru,
skladno napisana rečenica, nježno izražena
općenita misao, ali kada Carl Sandberg poezijom
kaže, "Ničega nema u ovoj pjesmi- osim tvoga lica,
ničega nema ovdje do tvojih žednih kao noć sivih očiju"

Čitala sam pjesme dvojice velikana pjesništva, sanjala
puteve pitanja i staze odgovora. bila je to kušnja budnosti,
bjeg u osamu, sagorijevanje u samoći i sudbinsko pitanje,
Hoću li uspjeti osjetiti odživjeti ljepotu poezije i susresti
u carstvu mjesećine oči boje mog neostvarenog sna?

U svjesti misaoni muk, srce zaboravlja poneki otkucaj,
ćutim iskušenje zanosa. u romoru tvoga glasa himna
dolasku, stilizirao si stih Carla Sandberga

"Ničega nema u ovom trenu osim tvoga lica,
ničega nema ovdje do tvojih očiju boje meda"






Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 30.07.2025.

Pitam se...





Oduvijek se igram riječima a one živahne sugovornice
moje snovitosti ponekad postaju ukrotiteljice moje
neuračunjivosti, otvaraju mi vrata novih smiraja
u kojima pronalazim njihova nova značenja.
Na balu jezika zaplešu tango nutrine,
postaju svjetlost i osvijetle umu
nevidljivo,
zaigraju misaonom slikom i otkriju njene dimenzije,
toj viziji daruju konture osjećaja, svjetleću iluziju
kojoj izričajem stvaraju obličje čitljive rečenice
i razumljive pjesme. Nadam se!

U dubini bog mora, igrom demonske djece
ključa povijest Mediterana. u potopljenoj
galiji jecaj galiota, nadao se slobodi na
obali smiraja.Epitaf sužanjstvu utkan
u valove, kao madrigal donešen
vjetrom u krošnje starih pinija.
Iz Posejdonovog carstva
stižu tonovi morskih
orgulja, obilježje
gradu mojih
djedova..




Čitljive jesu... mislim... jesu li i razumljive?... pitam se...
.

Dijana Jelčić

- 08:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.07.2025.

Plava košulja...





Sjećam se mog prvog dolaska njoj.
čekala me u zračnoj luci, izgubljena
u velikoj plavoj košulji. U zraku sam
pio iz čaše u kojoj se zrcalio tvoj lik i
smiješio se. rekao sam
Zašto Sandberg?, pitala je
Zato jer čujem tebe u glasu žena koje
prolaze pored mene.
Ja sam sinoć u ogledalu vidjela tebe
nasmijanog, tvoju snenu sjenku u meni.
Tvoje lice me gleda iz izloga u gradu,
prisutna si u vrevi na ulcama, u gužvi
na trgovima, da, uvijek si u meni.

Vozilia je pored jezera i govorila,
ovo jezero je okruženo brezama
i borovima, prisjeća me na tebe i
dolinu tvoje smaragdne rijeke.
Ovo jezero, moja rijeka i ti u
velikoj plavoj košulji sretan sam
gledajući tebe u njoj.
Sandberg je trčao za njenom
košuljom, šapnula je.
Bio je to sulud dijalog, kad je odlazila
darovao sam joj Sandbergovu zbirku.



U njenom stanu harmonija namještaja,
biblioteke i slika. Stol postavljen za dvoje
po stolnjaku razbacane latice ruža i miris
ružmarina na kraju stola. Slikala me i
otišla u kuhinju, tad sam ja slikao nju.

Miris parfema se mješao s mirisom gljiva,
mesa i vina, meni nepoznat okus delicije
je uzburkao želju da skinem tu veliku
plavu košulju i osjetim mekoću fijela.
Zagrljajem sam otkrio želju, nasmijala se
i dozvolila mi da skinem veliku plavu košulju.





Darovao mi je zapis tog vremena





Dijana Jelčić

- 09:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.07.2025.

Tu me ima...




"Nakon dugo godina pronalazio sam zaboravljene riječi, koje su kod nje nailazile na dobar prijem. Mislio sam da dobro zavodim, a zapravo sam bio dobro zavođen. Cvrkutala je o noći, o muzici, ugasila je svijeće da bi mi pokazala puno polje krijesnica koje se steralo pred hotelom. Nikada nisam vidio toliko krjesnica. cijela padina je svijetlila posuta miliunima krijesnica, tako da su svijeće bile nepotrebne. ..“
Zdenko Jelčić, Sponzoruša u Parizu


Sjećam se te noći, terasa u srcu Toskane, staza krijesnica,
tvoja blizina, sjaj mjesećine, zvjezda, svijeća, vina, mirnih
nemira i tišine. Šaptala sam, mirni sjedimo pod ponoćnim
suncem, došli smo različitim putevima i uživamo u večeri.
Pozvao si me,
potraži me tamo gdje me nema, gdje sam bio,
tu su ostali moji tragovi.
Pozvala sam te,
potraži me u noćima kao što je ova, na obali
oceana sna, pozdravljati ću tvoju zvijezdu,
tvoj put k meni,




Tu sam uvijek, tu me stvarno ima!



Dijana Jelčić

- 10:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 26.07.2025.

Moja Ana...







Bila je moja najbolja švicarska prijateljica. S osmjehom
u tužnom oku kazivala priču o kraju njenih mladalačkih
zanosa. Došla je iznenada davne majske večeri, u ruci
donijela malu blješteću kuglu i rekla, u sjaju ove kugle
jutros vidjeh Rolandovo umiranje.
Nisam ništa naslutila, tad sam je posljednji put vidjela
živu. Dan poslije sna ljetne noći dobih njeno pismo.





"Ništa do suza nije bio moj ljek i ništa do boli moj život.
Ovo tiho umiranje traje predugo da bih mogla preživjeti
ovaj dan smrti. Kada sunce krene na počinak zagrlit ću
njegov zadnji sjaj i poletjeti s njim u vječni san.
Pozaune trube moj mrtvački ples. Vidjela sam u svitanju
u sunčanoj kugli Rolandov lik, prepoznala njegovo tijelo
Cijeli me je dan opijao mirisom prve i jedine ljubavne noći.
Kada se večeras budu palile oči neba, Roland i ja ćemo
držeći se za ruke preskočili vatru i od sada ćemo zajedno
bdjeti nad tvojim snom. Kada sljedeće godine zasja sunce
u prvom danu ljeta pogledaj u blješteću kuglu, prepoznat
ćeš naš zagrljaj. Oprosti mi što odlazim, oprosti što sam
noćas prekinula trajanje našeg divnog prijateljastva.."









Dijana Jelčić

- 08:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 25.07.2025.

Osjetih tebe u tebi...








Dogode se trenuci bez želja i htijenja,
bonaca svijesti, nestajanje tijelesnosti,
lebdenje nad bezdanom i osjećaj straha.

Bilo je ljeto lutah praznim gradom
izgubljena u traganju za nečim
bezimenim, što je u meni
raslo.
Srce je zaboravljalo odkucaje,
dišnica ritam udaha i izdaha,
osjetih strah,
sebe bjegunicu iz sebe, sebe
izgubljenu u snu, nedosanjanom
svijetu lijepih izmišljaja.
Muzika je dopirala iz parka, grupa
mladih stranaca je svirala bolero.
Zaustavih se, s njima poznato lice,
doveo sam ih s mora da vide velegrad
i tebe. Tražio sam te na poznatim
mjestima, nisam te našao.
Sad sam tu i ostajem uz tebe.
da vratim sebe sebi i osjetim tebe u tebi.




Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.07.2025.

Četvrtak je...

<





Duga pretopla ljetna poslijepodneva,
ugoda dnevne sobe, uz zujanje hlađenja,
u nedorečenosti dana knjiga daruje smisao.
Četvrtak je, sjetih se Danijelovog dana i minulih
poslijepodneva, ispijanje kave uz Kasnu jesen
i Negdje, naših razgovora o dragom pjesniku.

Bio je živ, susretali smo ga šetajući kvartom,
na izložbama slika, promocijama knjiga.
Danas nam njegov Četvrtak priziva
uspomenu na čvrstinu njegove
osobnosti. nije dozvolio
javno čitanje njegove
poezije.


- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 23.07.2025.

Vrijeme Lava...








U radnom kutku secesiska lampa,
zrcalo minulog, bez sjećanja ne bih
osjećala tok vremena, rasap tišine u
raskoši zapamćenih slavlja prijateljima,
razigrane, uvijek nasmiješene mladosti.
Za tuge i boli nemam opravdanja, bile su
zbog rastanaka s prerano otišlim Lavovima.







Uranjamo u carstvo Lava, u praskozorje tvog
vremena i vrijeme dragih, prijateljica, Lavica.
@Lastavica i @AnaBooni i zagrljaj naših
znakova, Lava i Vage, sretna kombinacija
Zodijaka, a sretnija ako je
ona Vaga, a on Lav.







Tajna njihove ljubavi je ako problem iskrsne oni
ga rješavaju razgovorom, kažu astrolozi,


Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 22.07.2025.

U dobru i zlu...





Pogled kroz prozor, vručina ne odustaje,
nad kvartom tišina i prazno parkiralište,
na zgradi prekoputa spuštene rolete,
na TV kolone auta, bjeg ka širini
obzora, svježini maestrala,
mirisu mora.

Nebo je noćas tutnjalo, uragan rušio
stabla i krovove, drmao naše rolete,
potražih sklonište u tvom zagrljaju,
šaputao si staru pjesmu, poeziju
kiše, vode i suza, poljupcem
ubijao strah, darovao mir.




U dobru i zlu, dok nas smrt ne razdvoji!


Dijana Jelčić

- 08:18 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.07.2025.

U dolini djetinjstva...






Maurice Maeterlinck, 1862- 1949 belgijski književnik, dobitnik
Nobelove nagrade 1911 godine.

Njegove poetske drame Peleas i Melizanda, Arijadna i Modrobradi,
Plava ptica vrhunci su simbolizma na daskama koje život znače.
" Plava ptica", poetična je priča bliska djeci i odraslima.

Jedne zimske noći, dječak Tiltil i njegova sestra Mitil
susretnu vilu Berilin. Ona ih šalje u potragu za
Plavom pticom, probudi u njima želju za
upoznavanjem svijeta u kojem žive,
Pas, Mačka, Voda, Vatra i Kruh
su njihova pratnja na putu do zemlje uspomena,
tu susreću svoje praroditelje, u zemlji dolazečeg
upoznaju djecu koja čekaju na svoje rođenje.

Simbolikom ispreplitanja života i smrt,
prijateljstva, ljubavi, odanosti, izdaje i sreće,
na djeci blizak način, autor piše o njenoj relativnosti i
nedovatljivosti.
U vilinskom i snovitom svijetu, u traganju, tajnu
života i sreće djeca pronalaze u samom traganju.



Promatram staru fotografiju, sjećam se,
novogodišnja noć, 1965- 1966, bili smo
gimnazialci, tada nismo znali, a bili smo,
u dolini djetinjstva, sretna djeca.


Dijana Jelčić

- 07:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.07.2025.

Srce u nedjelju...







Wisława Szymborska (1923. – 2012.)
SRCU U NEDJELJU

Hvala ti, srce moje, što ne gnjaviš, što radiš,
bez ulizivanja, bez nagrade, iz urođene revnosti.
Hvala ti, srce moje, što sam se opet probudila
i iako je nedjelja, dan za odmor, pod rebrima
i dalje traje uobičajena pretpraznična živost.

Nedjelja je. srce se budi, budim se i ja
u košarici u kojoj je nekad bilo cvijeće
danas ljekovi. Čaša mlijeka blaži moć
sume naših godina. prva kava i
razgovor o nedjeljnom ručku
obilježenom uspomenom
na davna obiteljska.
Bila su to slavlja s onima koji danas
žive u našim srcima.

Nedjelja je izazov pripremi ručka,
jučer sam kupila kao onda Nona
teleću ružu i povrće za bezmesnu
juhu. Obnavljam ritual sjećanjem,
pohanje bečke šnicle, pečeni
krumpirići.
Salata narezani, iscjeđeni
posoljeni, krastavci u jogurtu.
Desert Nona je radila palačinke
u vinskoj pjenici, moje današnje
su s okusom đema od marelica.
Odrasli su tada pili ohlađeno
roze vino, mi ćemo danas
ohlađenu hercegovačku
graševinu s kamena.





Hvala ti srce što mi još uvijek daruješ, bez nagrade, nezaboravne nedjelje...



Dijana jelčić


- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 18.07.2025.

Kasnije ništa više nije bilo isto...



Podne ljetnog solsticija 1968 godine. Mali bijeli Fijat, nas dvoje
hrlimo u Ivanjsku noć. da skokom kroz vatru utjelovimo ljubav,
Iz radija se širi glas Ivice Šerfezija i pjesma "Ruže su crvene",
miris crvenih latica razbacanih po autu me vraća sječanje
na slavlje osamnaestog rođendana.
Udišem miris ljeta i ruža i opuštena u sjedalu zatvaram oči,
maštam, iza spuštenih trepavica slika cilja kojem hrlimo.




Iznenada se jedno veliko ništa spustilo nad moj,
do tog trena, prekrasan svijet.
Nađoh se u tunelu kojem nisam vidjela izlaz.
Užasna tišina oko mene izazva
nepoznati osjećaj. Tama i tišina,
noć bez sna je trajala dugo. Prvo što sam
vidjela je bilo djedovo lice. Njegov osmjeh
mi najavi jutro buđenja.
Bjelina zidova oko mene i miris ljekova
pretvoriše onaj nepoznati osjećaj
u strah. Ležala sam u nepoznatom prostoru
u neudobnom krevetu i jedino
me osmjeh Nonića prisjećao na život
prije ulaska u tamu tunela.
"Imala si saobraćajnu nesreću."
"Činilo mi se da sanjam" rekoh mu neshvaćajući što se dogodilo.
"Prilično dugo si sanjala." smješeći se odgovori starac.

Fraktura baze lubanje bez pomaka i nutarnjeg krvarenja.
U dva tjedna kome, mozak je umirio ritam srca i disanja
i sve nepotrebne vibracije u tijelu. Zbilja je bila nastavak
mirovanja da ne dođe do pomaka i teških posljedica.
Šest tjedana mirovanja je vrijeme koje kosti trebaju
da zarastu. Nakon osam tjedanja mirovanja vježbe
uspostavljanja nutarnje i vanjske ravnoteže. To je
išlo brže. Nakon dest tjedana bolnice doktor mi
rekao, tvoja mladost je bila ključan faktor tvog brzog opravka.
Brzog? pomislih, ali nisam kazala.





sudbina mi je bila naklonjena, vidjeh svjetlost na kraju tunela,
ali kasnije ništa više nije bilo isto!

Dijana Jelčić

- 11:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.07.2025.

Veliki odlazak...




U suradnji s kulturno informativnim centrom,
KIC Preradovićeva 5 u Zagrebu Zdenko je
odigrao monodramu “VELIKI ODLAZAK”
i pozvao umirovljene prijatelje glumce
na njegov oproštaj od glumišta.





Bila sam šaptačica i intendantica njegovom stvaranju
osobnog teatra, njegovoj želji da igra ulogu dostojnu
drami Thomasa Bernharda “Minetti”, bila i pomagač
u prevodu i prilagodbi njegovoj želji da dokaže sebi i
glumcima kako ih umirovljenje ne smije obeshrabriti.

Silvestrovo, veliko slavlje u hotelu na obali sjevernog
mora, čekanje direktora teatra i ostvarenje želje, još
jednom odigrati kralja Leara, A Kralj Lear je maska,
Minetti ima masku i čeka trenutak izlaska na scenu.
U ponoć pucaju baloni, pije pjenušac, grle se ljudi.
Direktor ne dolazi.

Minetti izlazi iz hotela, pada snijeg, sjeda na klupu,
raočaran Ispija kukutu, umire Sokratovom smrti,
snijeg ga pokriva, a život ide dalje, mladost iz
hotela prolazi pored klupe, ne primjećuju ga.





Aplauz glumaca, čestitke i zahvale na darovanoj im istini.


Dijana Jelčić

- 10:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 16.07.2025.

Možda...







„Možda mi vjeruje, a možda ne. Možda se mogu udati za njega,
a možda ne. Možda bi vjetar prerije, Možda bi morska bura,
Možda bi neko negdje mogao znati. Prisloniću mu glavu na rame
pa kad me upita ja ću mu reći da, Možda."
Carl Sandberg





Voljela sam plave daljine, lutala nebeskim bespućem,
željela dotaknuti mjesec, tajne djelila sa zvjezdama
i čitala poeziju. Sandberg mi je poezijom odgovarao
na mnoga pitanja. Možda postoji negdje daleko netko
očiju boje moga sna.
Pitala sam se čitajući pjesmu. Možda?
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ona
prestaje, kaže pjesnik.
Mjesto na kojem je počela, susret u gornjogradskom
Lapidariju. Kazivali smo poeziju. U njegovim očima
boja moga sna.
Ničeg nema u ovoj pjesmi do tvojih očiju, šapnuo je stih
pjesnikove pjesme. Povjerovala sam.
Vjerovao je i on meni kada odgovorih Sandbergom,
imam za tebe na tisuće šarenih velova u koje sam
godinama umotavala srce.
Kada me dvje godine kasnije upitao hoću li se
udati za njega prislonila sam glavu na njegovo rame
i rekla da, bez Sandebergovog možda.





Do mjesta na kojem ljubav prestaje nećemo doći.
Možda?


Dijana Jelčić... iz arhive 26. 11.1990 jedna godina braka

- 09:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 15.07.2025.

Između jučer i sutra...







Između jučer i sutra danas, između zore i sutona život.
Budi me cvrkut ptica u krošnjama lipe, breze, topole
pod prozorom i zvuk espreso aparata iz kuhinje.
Dobro ti jutro ranoranioče kažem još snena.
Dobro ti jutro spavalice kažeš već budan.
Otvaram prozor, dišem svježinu jutra,
žamor mi kazuje i grad se budi,
iznad anđela na prozoru sjaj
Sunca.
Jedan dan, samo jedan dan
pravi presudan čudan dan
divan dan, kao san.
kazuješ stih pjesme od
trubadura.
Dani svi, svi ko jedan dan prođe,
ljubav moja neće, za nju živim,
za nju dajem sve, kažem.
Od ljubavi, bez hrane i pića,
nema življenog života
govoriš ozbiljno.
U našim godinama dan nije san
živimo navike, rekoh.
Smješiš se, krenimo danas
s navikama naviko moja

Ritual navika se odvija stalnim redosljedom,
odlazak u kvartovski dućan, kruh, mlijeko,
sir, povrće, novine, tunjevina i špagete
za špagetadu, naš isplanirani ručak.
Sladoled četiti godišnja doba za
poslijepodnevnu kavu i granny
smith jabuke uz sireve za
večeru.



U sutonu Sunce odlazi, noć nam daruje san.


Dijana Jelčić...

- 10:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2025.

Budim se...





Sliku sam u Švicarskoj dobila od prijateljice na dar,
poznavala je slikara, znala sam i njegovo ime,
ali godine čine svoje, zaboravih ga.
Nazvala sam je ljubav. Noćas mi
je došla u san. Pronađoh i san
koji davne 2008 godine
napisah.




U lucidnom snu sjenka ljubavi
ubija strahove i bol, ostavlja
tragove radostii u srcima.
Utihnula je elegija, ona
duboka rana na putu
naših nemira.

Iza nas ostade zemlja razbijenih
zrcala, krhotina tihog umiranja.
Snovitost mrvi strah, okove
nevidljive, a uvijek moćne
bezdušnosti, nježnim
dahom gasi vatre
noćnim morama.





Budim se, na tvom licu mir...


Dijana Jelčić



- 09:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.07.2025.

Grad sanjajućih knjiga...







Die Stadt der Träumenden Bücher Fantasy-Roman Walter Moers, 2004,
čitala sam i dočitavala, maštom izgradila moj grad sanjajućih knjiga.

Oživješe odsanjani snovi, postadoše vidljivi u svojoj ljepoti,
snovi drevnih knjiga, snovi o ljubavi i ljudskoj dobroti.
Vidim poeziju, eseje i utopije drevne, vidim bajke,
legende i ljubavne priče ispisane zvjezdanim
alfabetom, slovima koja nisu slova nego
ritam zvjezdanoga praha, glazba
proze i poezije gradom sanjajućih knjiga se širi.
U gradu sanjajućih knjiga, opojan miris limunova
drveta se mješa sa mirisima mora, lavande, oleandra
i prastarih pinija, drevne utopije, otok na kojem vrijeme
bdije i grad sunca izgradiše i moj grad sanjajućih knjiga.




Dijana Jelčić

- 08:58 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 12.07.2025.

Mjesec srpanj...






Na zlatnim dolinama neba
poskočan, kao mladi žeteoc,
mjesec srpanj žanje dnevnu
svjetlost. pozdravlja odlazeće
sunce.

Sudbina mi glasom tišine
daruje toplinu povečerja,




i moć Venere u znaku mog rođenja.


Dijana Jelčić.

- 09:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 11.07.2025.

Gibraltar Dubrovnika...






Sinoć smo gledali na TV otvorenje
76- ih Dubrovačkih ljetnih igara.
Godinama smo bili u Gradu u
21 sat bi na Orlandu zatitrala
zastava Libertas, čuo se
glas kneza, neka uđu,
slavili smo ulazak
glumaca u Grad,

U crkvi na Dančama gledali triptihon i
činilo nam se da čujemo cvrčke,
Tadijanovićeve glasove koji
ulaze kroz odškrinuta
vrata, zoru smo
dočekivali u lučici Pile
između Bokara u zidinama
i Lovrijenca, izvan zidina Grada.
nazvanog Gibraltarom Dubrovnika.








Dijana Jelčić

- 09:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.07.2025.

O, fortuna...







Početkom 19. stoljeća u samostanu Burana pronađen je
rukopis sa 228 ljubavnih pjesama. Rukopis je prema
nazivu samostana nazvan Carmina Burana. Lirika
zbirke stihovima slavi uživanje u životu, u svim
ljepotama i porocima svijeta.

Skladatelj Carl Orff je rođen 10 srpnja 1895 je
uglazbio 25 pjesama u obliku scenske kantate,
proslavivši zbirku po cijelome svijetu.



Bio je ljetni solsticij 1986, jutro poezije,
on je kazivao stih
kao mjesec stalno se mijenjaš
uvijek jačaš i bez sjaja;
gnusan život sad nadvladaš
i onda blagost kao raskoš biraš.

Mudrovali smo neukusno prema
mladim pjesnicima.

Ozeleniti će polja, ljeto je stiglo ljepotom
cvjetnog ogrtača. šuma zeleni lišćem
stabala i listićima grmova, rekoh.

Darovao mi je ružu, mirisom cvijeta
opijena darovah mu zagrljaj,
u talogu sreće ljubav
je danak životu.





Dijana Jelčić

- 09:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 09.07.2025.

Zaustavljeni...




Danas je leptir u daljinama zamahnuo krilima,
izazvao uragan nad gradom. Odlučila sam baciti
u kontener odjeću koju ne nosim. U dnu ormara vreća
sa torbama iz minulog vremena. Bijela me vratila u davno
Zadarsko ljeto.





Zadarska četiri kantuna i kuća djetinjstva
mog nonića. Poželjela sam je fotkati.
Potražih fotić u velikoj bijeloj torbi
punoj potrebnog i nepotrebnog.
Potrajalo je, šta tražiš, pitao si.
Fotoaparat, odgovorila sam.
Nema ga, rekao si
Ma mora biti tu, rekoh
Pomagao si mi kopati po torbi bez dna.
Nisi ga ni ponijela.
Ma jesam.
Pa gdje je?
Evo ga!





Zaustavljeni za jutarnja lutanja gradom lutali smo fotoalbumom.


Dijana Jelčić

- 08:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2025.

Sumnja...









Darovao si mi zbirku poezije Svaki slućaj.
Wislawa Szymborska.
Hvala ti, dočitavam je, njeni stihovi su izazov
misaonom režnju, Wislawa je moderna
Šeherzada, poezijom priča priče,
poručuje mi,

To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj štap i trake proročke.
A ovo je moja glava puna sumnje…

Kasandra je čula nečuveno, nisu joj
vjerovali, nije uspjela spasiti Troju.

Nad bezdanom sumnje oblaci
bez vjetra prostor zgusnuo
u točku obećanja
bez pokrića.

Tišina para uši, iščekujem prasak,
povratak povjerenja u život pod
stijegom svrsishodnosti,
nestalog u bezdanu
sumnje





Dijana Jelčić...

- 08:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.07.2025.

Moć njegova kista...





Jedan od najpoznatijih modernističkih slikara svih vremena,
umjetnik Marc Chagall, 07. 07. 1887--29. 03. 1985.

Nad Zagrebom se neboja prosula nebom svitanja.
Znalci govore o lošem UV indeksu, upozoravaju
bolesne i nemoćne, preporućuju tekućinu kao
spas od kolapsa.





Mladi dan izranja iz skuta noćne tmine, bjelina
jutra, zrcali Chagallovu sliku i poznatu izreku
Luciano de Crescenzo
Svi smo mi anđeli s jednim krilom. Letjeti
možemo samo tako da zagrlimo jedan drugoga.





Moje plave daljine su često skrivene iza oblaka,
ali zagrljaj je prisutan i iza oblaka i golubica koja
zoblje zvijezda i moć njegova kista.


Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2025.

Promjena okolnosti...







Na obzoru plima mjesečine, nad
ponorima noći titraji zvijezda,
nebeska scenografija, zov
beskraja sanjarima.

Postoji li bespuće sna?... pitam
Od kojeg tkiva je satkano?... pitaš
Postoji li vrijeme u njemu?... pitam
Sanja li bog našu zbilju?... pitaš
Jesmo li mi tragači za istinom?
Što će se dogoditi ako se Bog probudi?
Teško pitanje!
Postoje li teška pitanja?
Postoji li mjera za težinu misli?
Postoji clausula rebus sic stantibus,
vjerodostojnost do promjene okolnosti!





Darovao si mi oslikanu promijenu okolnosti na bolje,
vuk nije pojeo crvenkapicu, lovac nije ubio vuka,
ljubav je pobijedila zlo.


Dijana Jelčić

- 08:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 05.07.2025.

Cjelov i ti...





Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)
Cjeloviti cjelov i Ti

U maštama ću tebe loviti
trače sunca s ružičastom niti.
U etere će srce ploviti,
otvorene čaške nebo piti,
jer bez tebe biti
znači mene prepoloviti.
Moje srce tvojoj biti hiti,
ni do groba nismo siti...

Svojim dahom ti si svijet jezgroviti
kamo će se sloge boja sliti.
Ja ću tebi vijence viti,
draganjima oviti,
i tada će opet biti
u potpunoj kiti
cjeloviti
- Cjelov i Ti.

Hrvatsko kolo, 1932.





Vjetar donosi miris ljeta i uspomene na put
u Hercegovinu kroz Vrgorac, ugodu doma
@nema garancije i njenim rukama
učinjene meleme za kožu, dušu i srce.



Dijana Jelčić

- 07:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 04.07.2025.

Rijeka nevraćanka...







Bilo je to davno, pisala sam o smaragdnoj rijeci
nezaboravljeni bloger @nisan EL DIABLO
mi je ostavio ovaj stih
Gdje Neretva hladna teče
Gdje rod svoga zaboravit neće
Pa da krenem putem do Mostara
Progovara želja stara





Mostar, most, Neretva i mi.
slušali smo zvuke udaraca
čekića u broncu, iz avana
se širio miris istučene kave,
život je postao bogatiji još
jednom uspomenom.

Ljudski život žubori kao rijeka
nevraćanka, a ona tihuje prividima,
romori mislima, šapuće osjećanjima,
nestaje u nebeskom oceanu, zatvara
krug neba i zemlje… vječnosti i trenutka.
Mi fek naslućujemo njenu postojanost i
promjenjivost, njenu svojeglavost i
blagost, njenu brižnost i ljubav.






Mostovi, rijeke i njihovi izvori Drava, Sava, Neretva
romore priče o svojim putevima i daljinama. Kao
umjetničko djelo uramljen Izvor Dunava ne
sluti duljinu svoga puta.



Dijana Jelčić

- 09:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.07.2025.

Skitnica u meni...







Hrabrost je ponijeti tužna sjećanja i zakoračiti u nepoznato.
Je li to bila moćnica tuge ili bijeg u željene plave daljine?

Bio je to gubitak kontrole nad osjećanjima,
svjesno se ranjavah, u malim dozama si
ubrizgavah otrov iz pehara misaonosti,
prolazih kroz koridore tmine u kojima
su ostali tragovi odbaćene mene…

Polako se oslobađah tereta prošlosti,
uranjah u događanje svakodnevice.
Iza tamnog horizonta je izranjala
svjetlost. Bijelina se pretakala
u boje, u osjećanje prisnosti,
u život u zemlji satova,
čokolade i banaka.

2012 smo se vratili u Zagreb,
s prijateljima lutali izložbama slika,
promocijama knjiga, premijerama u
teatrima, dogovarali dolazeća lutanja
Dubrovnikom, Zadrom, Splitom, otocima.
Sva su se ostvarila.





Minule su godine istinskog lutanja, skitnica u meni luta sjećanjima.


Dijana Jelčić

- 17:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 02.07.2025.

Perle u pijesku...





S igračkom svojom, s perlama u ruci
pogružen sjedi, a zemlja oko njega
opustošena ratom i kugom.
Ruševinom
još raste bršljen, u njem zuje pčele.
Klonuli mir u prigušenom psalmu
još ječi svijetom...

Herman Hesse 2. srpnja 1877--9. kolovoza 1962.


Kao posljednji igrač staklenim perlama
čujem jecaj, plač i vapaj svijeta, urlanje
moćnika, vidim let dronova i ruševine.
Želim nama i Vama nisku perli u
pijesku vremena i kraj strahovanja.od ratova.
Na dverima srpnja, u krošnji ocvale lipe ptice
cvrkuću povratak ka vremenu prije ovoga.





Dijana Jelčić

- 09:19 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 01.07.2025.

Plesali smo na mostu...








Mediteran, Hesiodova vrata pakla,
delta Rhone i mora, nad deltom
magličasta granica ka suncu,
pod suncem močvara Camargue,
putujući cigani, livade lavande,
timijana, kadulje, ružmarina,
jezera, ptica, divljih i pitomih konja.
Jahali smo, za vodićem projahali
do tada neviđenu ljepotu najveće
močvare u Europi.
Na Avignonskom mostu smijeh
djece, njihova zaigranost i zvuci
pjesmice sur le pont d'Avignon
sviplešu, zaplesali smo s njima.
a mistral, provansalska deseta Muza
donosi hladni zrak Alpa u dolinu Rhone,
dotiče pjesnike, slikare, slučajne prolaznike
i gradi nevidljive mostove među ljudima.






Dijana Jelčić

- 08:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>