Između jučer i sutra...
Između jučer i sutra danas, između zore i sutona život.
Budi me cvrkut ptica u krošnjama lipe, breze, topole
pod prozorom i zvuk espreso aparata iz kuhinje.
Dobro ti jutro ranoranioče kažem još snena.
Dobro ti jutro spavalice kažeš već budan.
Otvaram prozor, dišem svježinu jutra,
žamor mi kazuje i grad se budi,
iznad anđela na prozoru sjaj
Sunca.
Jedan dan, samo jedan dan
pravi presudan čudan dan
divan dan, kao san.
kazuješ stih pjesme od
trubadura.
Dani svi, svi ko jedan dan prođe,
ljubav moja neće, za nju živim,
za nju dajem sve, kažem.
Od ljubavi, bez hrane i pića,
nema življenog života
govoriš ozbiljno.
U našim godinama dan nije san
živimo navike, rekoh.
Smješiš se, krenimo danas
s navikama naviko moja
Ritual navika se odvija stalnim redosljedom,
odlazak u kvartovski dućan, kruh, mlijeko,
sir, povrće, novine, tunjevina i špagete
za špagetadu, naš isplanirani ručak.
Sladoled četiti godišnja doba za
poslijepodnevnu kavu i granny
smith jabuke uz sireve za
večeru.
U sutonu Sunce odlazi, noć nam daruje san.
Dijana Jelčić...
|
