29.05.2007., utorak
.Ponos i predrasude :) .
Sinoć sam na bilijaru upoznao momka, tipični sezonac iz Bosne. Pričao sam s njim do fajrunta. Nabildan, žilav, radi krvavo preko ljeta kao konobar u jednom poznatom zagrebačkom kafiću, istetoviran, govori teškim dijalektom i obožava bilijar. Baš sam u momentu kad nam je momak prišao imao prilično 'interesantan' razgovor sa jednim jako mladim grmaljem koji je također konobar u jednom poznatom restoranu. Razgovor sa grmaljem išao je doslovno ovako:
"Moja mala je super ide u gimnaziju, treći razred. Uopće ne bih putovo kući da nema nje. Ima sve petice - samo engleski ima četiri!"
"Wow" rekoh ja.
"Da...reko sam joj nek se istutnji, sad nek trenira rukomet koliko god može, nek uživa, jer kad dođe amo u Zagreb studirat neće imat vremena nizašto - viđe mene, bio sam sportaš, treniro nogomet, a otkad sam u Zagrebu ništa ne stignem!"
Tad mu ja velim: "Nije ti isto studij i rad. Na studiju ima tjelesni, imaš i studentske sportske igre, može ući u reprezentaciju fakulteta i putovat malo naokolo, a možda je netko i primjeti iz nekog ozbiljnog kluba."
Grmalj se na to nasmije i odmahne rukom: "Ma nije ti ona neki talent, znaš..."
"A koji faks misli upisati?" upitam ja.
"Neki PMS, tako nekako!" reče mi grmalj ozbiljno, buljeći tupo u svoj upaljač.
"PMF možda?" trudio sam se biti ozbiljniji od njega.
"Daa, too! PMF! Tako je!" - pogledao me je u tom trenu jednim Vi_ste_jako_pametni pogledom.
"PMF ti znači prirodoslovno matematički fakultet" velim mu ja, bez previše iluzija da će zapamtiti...
E, vidite, u takvom trenutku nam se pridruži njegov mladi, tetovirani i nabildani kolega iz Bosne sa teškim akcentom i koji krvavo radi, samo preko ljeta, u poznatom zagrebačkom kafiću. I vi ne biste imali predrasude?!
Nevjerojatno, ali u tom trenutku sam osjetio navalu besmislenosti svake daljnje konverzacije. Ipak sam duboko udahnuo i rekao samom sebi da svatko zaslužuje priliku. Nije mi bilo lako, bio sam umoran i općenito mi se nije pričalo, pogotovo ne o tajnama konobarskog zanata i malama koje, izgleda, vjerno i smjerno u svojim selima čekaju sve te konobare. Grmalj je u tom treutku otišao na autobus, a ja sam počeo pričati sa sezoncem. Razgovor je krenuo prilično ugodno, odmah na početku je počeo sa time da me je često gledao kako igram, a onda je spomenuo da obožava bilijarske trikove i da si ih stalno skida sa You Tubea, pa sam zaključio da je iznenađujuće uglađen, da u najmanju ruku zna rukovati mišem i da će možda biti zajedničkih tema.
A tada je u jednom trenutku, posve usput, spomenuo da je upisao pad na zadnjoj godini medicine, tu u Zagrebu. Zato sad ima vremena raditi preko ljeta.
Po njegovim godinama rekao bih da je dosadašnji tijek studiranja bio bez padova. Držim da je to zbilja jako dobar rezultat za jednog neobrazovanog nabildanog istetoviranog sezonca iz Bosne...
Iznenađujuće dobar rezultat.
Ne mislite li i vi tako najdraži moji?
:D
|
26.05.2007., subota
.Što se dogodilo...iliti kako je to moguće... .
U Danima Solomona Gurskog glavni lik se nakon čitavog jednog svemira probudi pokraj ljubavi svog života...i čini mu se da je sanjao sve one svoje prohujale eone...
U Danima Ddadda Smotanog Sanjara glavni lik zaspi odmah nakon što pročita Dane Solmona Gurskog. Onda se nakon vrlo nemirnog sna probudi i shvati da nema časopisa u kojoj je to pročitao (Future) nigdje! I činilo mu se da je samo sanjao da je pročitao njemu najbolju priču ikad!
Sve je pretražio. Nema tu puno mudrosti ili mjesta gdje bi futura mogla biti. Šest drugih pročitanih futura uredno su na hrpi, ali sedma, ona u kojoj su Dani Solomona Gurskog, ta sedma je nestala! Dva dana je Ddadd tražio tu futuru po svuda.
Ni treći dan Ddadd nije bio lijen pa je u Google upisao:
"Dani Solomona Gurskog"
I dobio je rezultat! Znači da priča postoji i Ddadd ju je zaista pročitao, nije samo sanjao da ju je pročitao!
I tako, najdraži moji, odmah nakon što sam u googleu vidio da priča postoji napisao sam prošli post dok mi je sve još bilo svježe. I dao sam si par dana da razumno otkrijem kako je nestala ta futura.
Nisam ništa otkrio. Sad sam već zbilja zabrinut, stvarno mi se čini da onaj drugi Ddadd izvodi neke opake perverzije, nadam se samo da nije pojeo taj časopis :)))
A pala mi je još jedna pomisao na pamet. Da možda ne čuči u svima nama po jedan Solomon Gurski...možda sam ja prespavao čitav jedan svemir i probudio se u novom svemiru koji sam si napravio, ali sam iz nekog glupog razloga zaboravio materijalizirati tu futuru? Dobro je ako sam samo nju zaboravio materijalizirati :D
Ako je to istina, onda sam bio bog, ali se toga ne sjećam, HAHAHAHAHAHA :D
Uživajte, i ja uživam na pomalo mračan način :)
Vaš Ddadd :)
|
22.05.2007., utorak
.Dani Solomona Gurskog .
Najdraži moji pročitao sam priču. Najbolju priču ikad. Meni najbolju. Priča je:
Dani Solomona Gurskog, The Days of Solomon Gursky, 1998, Ian McDonald
Ima već nekoliko dana da sam je pročitao. Nakon te priče pomislio sam da više nikada neću čitati priče.
Jer ova je savršena.
Niti ću pisati priče. Jer pišem priče kakve bih želio čitati - a nakon ove priče više ne želim čitati priče.
Upozorenje: Preporučujem da je pročitate, a ako nastavite čitati ovo moje, možda vam otkrijem previše!
Priča je o čovjeku koji je postao bog. A u početku, dok je postajao bog izgubio je ljubav svog života. Doslovno ljubav svog života. Izgubio ju je nepovratno. Iako se u priči to odmah tako ne čini, njegova ljubav postala je nešto što je sastavni dio njegove svijesti i, iako on mijenja obličja, luta svemirom, u sebe pohranjuje znanja beskonačnih svijetova, on čitavo vrijeme ne može nadomjestiti prazninu, traži svemirom onu koju je jedino volio...ali uzalud!
Nakon bezbrojnih eona došao je kraj Svemira a on je dotle u sebe upio sva znanja Svemira, znanja o svemu što je ikad bilo. Povukao se u jedanaestu dimenziju da u miru dočeka kraj svijeta i da ta njegova znanja krenu stvarati nove svemire. Svemiri su se stvarali, a on je sebi stvorio jedan u kojem je sve parametre podesio da se sve odigra točno onako kako se dogodilo i ranije, prije no što je izgubio onu koju je jedinu istinski volio, prije no što je postao bog. I onda se u pravom trenutku, dok su spavali jedno pored drugog, na kampiranju, spustio pored nje i naveo je događaje u kontra smjeru, prema svemiru u kojem je neće izgubiti. To je učinio prije no što je posve zaboravio da je nekoć bio Bog. Njemu se, kad se probudio pokraj nje usnule, činilo da je čitavu povijest onog svog prvog, već odavno umrlog svemira samo sanjao!
Zaboravio je sve to
"Jer sva ta silna znanja ne stanu u tako mali organski mozak"
a to svoje prvobitno obličje morao je uzeti ako je želio opet biti s njom...
Ne trebam vam reći da sam pustio suzicu - jako me je dodirnula ta priča! Iz beskonačno puno razloga - jer veliča ljubav, jer se način kako postati Bog u toj priči čini veoma mogućim, jer tjera na razmišljanje o tome koliko su naša tijelom i Zemljom uvjetovane misli zapravo ograničene...jadne! A naša dijela ništavna!
Jer sam stari romantični papak koji voli maštati :)
Voli vas Ddadd :)
PS: Ima nešto skroz zanimljivo što mi se dogodilo vezano za tu priču...o tome u idućem postu :)
|
19.05.2007., subota
.Kako to ne znaš, ima ti na internetu! :-) .
Eh najdraži moji, više se ničenu ne čudim :)
U zadnje se vrijeme sticajem okolnosti češće no ikad družim s mladim ljudima koji su skoro posve informatički nepismeni. Oni u svom neznanju mene doživljavaju kao Boga Bajtova, tipusa koji bi lijevom nogom u jedno popodne napisao programe za superteške proračune, koji bi valjda dodirom prsta popravio monitor, napravio web ili robota...što god treba!
Nije da su predaleko od istine (o, hvalite me prsti moji kad nitko drugi neće :D ) jelte, ali ipak nije to dodirom prsta, sve što se valjano radi zahtjeva vrijeme, analizu problema, učenje i proučavanje, plan...
I sad, dolazim do današnje teme: ti ljudi izgleda misle da ja znam sve što piše na internetu!
Oni uopće nemaju predstave što je to internet pa mi je tako danas jedan mladi gospodin rekao, lagano mi je unoseći u lice:
"Ma kako ne znaš za taj klub pivopija?! Pa imaš ga na internetu!!!!"
Gleda on tako mene razočarano, ja veliki guru informatike pa ne znam za internetsku stanicu za koju on zna...
Gledam bogmeč i ja njega i mislim si kako bi bilo da ga upitam kako mu je bilo u Kountzeu u Texasu, ma sjeti se, sigurno znaš, to ti je onaj Kountze u istočnom Texasu, onaj veliki grad od 2162 stanovnika!?
Mislim da bi on mene gledao blijeđe no što ja trenutno gledam njega i da bi mi sav zbunjen rekao da nikad nije bio tamo...
A ja bih tada rekao, s guštom mu se lagano unoseći u lice:
"Ma kako to da nikad nisi bio tamo?! Pa imaš ga na karti!!!!"
:-)
Vaš Ddadd :)
|
18.05.2007., petak
.Kad kaos izmakne mojoj kontroli .
Volim "Kaos". Onako kako ja to vidim, u Redu, Kaosovom mlađem bratu, ima neke predvidljivosti, blage dosade, suhoparnosti, sterilnosti...
Daleko od toga da savršen red nije opčinjavajući, oduševljavljajući, prelijep - baram na prvu loptu! Ali je predvidljiv!
Danas izgleda jednako kao što će izgledati sutra prekosutra jučer prekjučer uvijek!
Moji akvariji su totalni primjer "Kaosa". Ovdje "Kaos" pišem u navodnicima jer to nije pravi kaos - to je umjetni kaos, to je kad u startu napraviš savršeni red i samoodržavajući sustav i onda ga pustiš nek raste bez kontrole. On tada raste po principima postavljenima dok je još vladao savršeni red, ali raste onako kako on hoće. Za akvarij to znači da je pitanje samo hoće li biljka krenuti lijevo ili desno ali da je svejedno kuda krene jer je to dopušteno početnim pravilima koja govore samo o tome da treba imati optimalno svjetlo jer biljke moraju rasti kako bi omogućile vodi dovoljno kisika i kako bi razgradile nitrite, da ribe moraju imati dovoljno prostora i optimalnu temperaturu, da ih skoro uopće ne treba hraniti jer će se, ako je biološka ravnoteža uspostavljena, razmnožavati i ugibati, jest će svoje mlade, biljke ili pak svoje mrtve, živjet će i borit će se za opstanak i na kraju će opstati samo one najzdravije i najkvalitetnije...tu vam je na djelu pravi mali Darwin :D
A onda jednog dana to posve izmakne kontroli. Mojoj kontroli, a nikako ne internoj akvarijskoj kontroli koja počiva na onim prvim temeljnim pravilima i bez koje bi sve poumiralo. Biljke se strahovito razmnože, alge dođu na staklo, voda postane lagano tamnija zbog korijenja i najednom shvatiš da u tom akvariju ništa ne vidiš!
Što će ti akvarij u kojem ništa ne vidiš? Zaboga! Kad se sve onomad, prije puno godina, bilo razmahalo bio sam presretan, isključio filtere, pumpice za zrak, napravio ravnotežu - već godinama u tim akvarijima život kovitla u ciklusima. To nije bilo estetski lijepo, ali ljepota je ionako u očima promatrača, a moje oči tu su vidjele samo ljepotu sretnih riba, sretnih biljaka, rasta...života!
Ali sad...sad tu već neko dulje vrijeme skoro ništa ne vidim!
Tako mi je prije više od mjesec dana nestala jedna omiljena, povelika riba. Svakog dana po nekoliko puta došao bih do akvarija, zagledao se u njega i kroz staklo, tj kroz rupe u algama na staklu i odozgora, kroz vodu. Jadnice nigdje nije bilo. Znajući kako ostale ribice jedvo dočekaju da mogu pojest malo mesa pomirio sam se s tim da su ovog puta imale pravu gozbu! Održao sam joj tihu jednominutnu misu u svojoj glavi i krenuo dalje svojim putem, nema tu puno milosti ili filozofije - mnoge ribe u mojim akvarijima već su prilično stare i svako malo ponekoj dođe vrijeme...a koliko im je dobro vidi se po tome da neke ribice čiji je životni vijek 2 godine (tako barem piše u knjigama) imam već 4 godine :)
Danas kad sam išao baciti mrvicu hrane u akvarije ta moja odavno prekrižena ribica isplivala je po svoju porciju ko da se ništa nije desilo! Gdje je bila preko mjesec dana ne znam ni ne želim znati...ali zaista mislim da je krajnje vrijeme da očistim akvarije :)
Vaš Ddadd :)
|
17.05.2007., četvrtak
.Zašto lagati majci? .
"Dobro da si došao, ajde mi predaj ogles preko interneta" - ulovi me jučer na prepad majka pružajuć mi tatinu kreditnu karticu i papirić sa tekstom oglasa.
Nije da mi se ne žuri, imam sastanak za pola sata, jedino je gužva u Zagrebu vječna a došao sam k njima samo na trenutak i sad bih već zbilja trebao krenuti...
"Ok" rekoh uz uzdah i jurnem do kompa. Odem na stranicu malog oglasnika Večernjeg lista i krenem ispunjavati sve potrebno te kombinirati riječi oglasa tako da oglas ispadne što jeftiniji. Potrošio sam za to meni puno previše vremena, stigao sam do samog kraja i odjednom shvatim da je na maminom papiriću nešto krivo napisano pa se moram vratiti par koraka unazad!
"Samo da zapamti sve ove silne podatke koje sam utipkao!" pomolim se u sebi e-bogu i krenem pomoću večenjakovog menija unazad. Izmijenim taj podatak i krenem opet naprijed. Dođem do one mamut forme za unos imena prezimena adrese telefona broja kartice i bla bla...
A forma je bila prazna!
A ja moram ići!
"Ništa majko draga, zblesiralo se nešto a ja moram ići jer ću zakasniti, unijet ću ti to sutra!" rekoh joj.
Majka se najednom strašno zabrinula:
"A ako uneseš sutra, hoće li biti prekasno da se objavi u subotu?" upita me.
"Neće!"
"Sigurno?"
"Sto posto!"
"Ajde ti to ipak provjeri...od na internet i vidi do kad se najkasnije može predat oglas..." ona će, a meni već živac radi, sekunde se doslovno odbrojavaju!
"Neće biti prekasno!" - rekoh ja očajno - "Piše na stranici točno ovako: Ako oglas predate u četvrtak, još uvijek nije prekasno da se objavi u subotu!"
Bila je jako sumnjičava...zbilja je bila, ali izgledao sam nepokolebljivo, onako očajnički izbuljen u nju. Zato je samo još upitala:
"Stvarno to piše?"
"Da!" rekoh jureći prema izlazu i trudeći se da nam se pogledi ne sretnu.
"A dobro, onda sutra!" ona će u maniri nekog tko nema drugog izbora.
Stigao sam na sastanak. Jedvo. Sklopio dobar posao.
Objavio sam danas taj oglas. S lakoćom.
I lagao sam, što mrzim!
Jako jako to mrzim najdraži moji...
Vaš Ddadd :)
|
16.05.2007., srijeda
.Napokon puna pluća! :)) .
Ljudi moji, prije 5 minuta sam napokon prodisao kak spaddadda :)))
I sinusi mi čak fino miriše!
Recept je vrlo jednostavan, treba samo na brzinu smazati dvije vrećice gumenih bombona od eukaliptusa :D
|
.Gornji Janjimirevci, invići, iliti politička korektnost by Ddadd .
Najdraži moji, već me dulje vremena muče neke stvari oko bloga, cenzure i korektnosti. To jednostavno mora iz mene van!
Prije no što sam krenuo pisati ovaj post u google sam ukucao:
JANJIMIREVCI
pa odmah potom:
JANJIMIREVAC
Srećom, nisam našao tu riječ i sad sav sretan mogu pisati bez da se itko tko bi pročitao ovaj post, a slučajno je iz "Gornjih Janjimirevaca", uvrijedi!
A bilo je to ovako:
Igram ogledni meč protiv Š. Totalno sam dekoncentriran, mobiteli mi stalno zvone, Š. zaista nije loš igrač i vodi me 6:2. A meč se igra do 9.
Dakle, on treba dobit još tri partije, dok ja trebam dobiti sedam partija! Pomalo sam ljut na samog sebe što sam se uopće doveo u tu situaciju i prva (u svakom pogledu) konobarica to primjeti:
"Što je? Nisi zadovoljan igrom?" upita ona.
"Da zadovoljan?!" pogledam je, pa očajno zakukam:
"Ovakvom igrom mogao bih osvojiti jedino zatvoreni turnir Gornjih Janjimirevaca i to u kategoriji igrača starijih od devedeset i dvije godine!"
Baš se slatko nasmijala, a još joj je slađi bio smijeh kad sam pola sata kasnije visoko podigao štap i viknuo joj:
"Jeee, Gornji Janjimirevci su pobijedili 9 prema 8!"
Vidite, sad se polako približavam skliskoj temi. Kao što se možda sjećate, nedavno sam u jednom postu napisao da na ovom blogu neće biti cenzure - što na umu to na drumu!
A ipak sam išao guglat "Gornje Janjimirevce!" Ne mogu ja protiv svojih obzira!
Sad ću vam dati slučaj broj dva. Ovo sad već postaje totalno politički nekorektan post ali se nadam da ćete upravo zato shvatiti što zapravo želim reći. Želim vam reći kako, ni uz najbolju volju, preko bloga neću moć biti do kraja spontan kao što sam uživo. Jer uživo znam da me osoba pred kojom se šalim poznaje, da zna da time što se našalim na nečiji račun ne mislim ništa loše - naprotiv! Nikad se ne šalim na račun onih koji mi nisu dragi...
Moji stariji i pažljiviji čitatelji znaju da sam objavio nekoliko postova o invalidima. Da sam apelirao na neke sitnice koje su nama toliko sitne da i ne obraćamo pozornost na njih, a invalidima su nepremostiva prepreka. Npr. parkiranje blizu zida, stepenice tamo gdje objektivno nisu potrebne itd itd...
Oni koji me još bolje znaju, ti znaju da sam često tiho dao neki prilog na kojekavim akcijama, neki čak znaju i da sam se, recimo, uključio na "Aukciju za Anju" i kupio neke predmete za koje nisam vjerovao da će mi ičemu koristiti jer ne znam kakvi su gabariti kupljenih predmeta (npr. ne baš prejeftine torbice za fotoaparat), ali sam rezonirao ovako:
"Pa neka! Imam trenutno viška novaca. Kupit ću to i pomoći malenoj, a ako to što kupim ne bude meni poslužilo, poklonit ću to nekome od svojih prijatelja jer njima će sigurno pasati..."
I sad zamislite sljedeću situaciju. Vozim se s frendicom centrom grada. Gužva je neopisiva, nigdje parkinga. Odjednom ugledam parking, ulijećem u njega ko mahnit i tek onda vidim da je iza mene tabla. Naravno, bilo je to mjesto za invalide. Izlazim natrag na cestu i nastavljam mukotrpnu potragu za parkingom, ali se pokaže da je svako mjesto koje vidimo mjesto za invalide! I u jednom trenutku, kad smo prošli pored valjda petnaestog praznog invalidskog mjesta, a nakon pola sata mrcvarećeg gmizanja, ja bubnem:
"Ah ti invići, zauzeše nam čitav grad!"
Ne trebam vam vjerojatno ni reći da je frendica umrla od smijeha, ali malo kasnije krenuli smo ozbiljno pričati. Rekoh joj otprilike ovo:
"Vidi, ti se tako nesputano smiješ jer znaš da ja u biti želim da ima još i više mjesta za invalide i da jako poštujem te ljude. A da slučajno objavim tu rečenicu na blogu, živog bi me razapeli!"
Pa, evo, objavio sam napokon tu famoznu rečenicu!
Pucajte! Samo dajte :)
Milosti ne tražim niti bih vam dao :D
Vaš Ddadd :)
|
15.05.2007., utorak
.Uf...što ti je rutina, a? :D .
Začepljen mi je nos. Opako. Neka alergija me periodički uzurpira na par dana i maramice tada rade punom parom. Što i nije tako loše, ima to i dobrih strana - došla su vruća vremena a najviše mi na treningu smetaju znojni pazusi prisutnih. Što se ti ljudi nikad ne peru!? U prostoriji smrdi ko da sam došao trenirat boks a ne bilijar :D
Ušao sam tako u bilijarnicu prije neku večer. Još nisam do kraja ni ušao kad li je do mene dotrčala Ona koja ne voli poeziju i počela si prstima juriti po glavi, totalno si kvareći frizuru i šibajuć mi lice svojom divnom crnom kosom, blistavoj kao na reklami.
"Vidi, imam novi parfem!" pjevušila je ona, a onda se odmaknula od mene i upitala me, očaravajući me tim svojim vlažnim ogromnim crnim očima:
"Jel ti se sviđa parfem?"
Zakolutao sam očima. Nisam osjetio nikakav miris, ali sam odjednom ulovio samog sebe (jel to onaj drugi, bolesno nesvijesni Ddadd što po šumama bez staza i puta povazdan (p)luta?) kako nježno progovoram:
"Nema tog proljeća..."
U tom trenutku sam došao k sebi i oštro se zapiljio u nju. Bio sam full zatečen tom svojom rečenicom!
"Što li je kvragu onaj moj drugi JA htio reći?" - mozak mi je u tom trenutku radio 300 na sat! Imao sam vrlo malo vremena da reagiram i uspio sam maltene u istom dahu nastaviti, nasmiješen jer sam se cerio samome sebi:
"...koje bi lijepše mirisalo!"
Na to je djevojka sva presretna ciknula, zatreptala okicama, skupila ruke držeći ih nisko te je nagnula glavu u stranu gledajuć me nekako sretno, lica totalno ozarenog. Zatim je lepršavo poput leptirice jurnula natrag k svom društvu.
A onda, kad ga nitko nije više gledao, vaš je Ddadd diskretno obrisao znoj sa čela... :D
:-)
|
14.05.2007., ponedjeljak
.Vrati se brzo Dragi :D .
Najdraži moji,
naš je Okeco prije nekih 15 dana na svom blogu "stručno" objašnjavao kako je to kad se dva patkopapka upucavaju jednoj bajnoj patkici, a ona poludi i zbriše na drugo jezero :D
Kako to izgleda možete vidjeti na ovoj fotki:
a koju sam mazmuo bez Okecove dozvole :D
Mislim da sam tu sliku debelo preplatio u pivama i znam da se frajer neće ljutiti što sam mu je drmnuo i njome obogatio svoj blog :)
E sad...ono što niste znali, Okeco vam je šovinist. On je na strani žena! Ja sam za razliku od njega dopustio mogućnost da postoji i druga krajnost pa sam se zapitao kako to izgleda kad žena matretira frajera toliko da ovaj mora zbrisati!?
Evo vam kako to izgleda:
Bježi, ha?! :)))
Slikao sam to na jezerima kod Jankomira, Okeco je bio kraj mene u trenutku polijetanja ali ja sam imao više sreće :D
Evo vam i iz malo većeg zooma! Na slici se sasvim lijepo se vidi kako dražesna patkica zaljubljeno gleda svog letećeg viteza, a on unezvjereno juri u daljinu baz namjere da se ikad vrati :-D
Nimalo je ne žalim...tu...kokoš :D
Vaš Ddadd :)
|
13.05.2007., nedjelja
.Sanjam...ali Gretta najprije :) .
Najdraži moji, Gretta me sinoć oduševila više no ikad. To je zbilja nevjerojatno pogotovo zato što se ne osjećam baš raspoložen za provode - ovih dana vaš je Ddadd pomalo asocijalni stvor pa kad sam sinoć stigao na promociju Grettinog spota bilo mi je pomalo naporno biti srdačan sa svima. Naime, Hrvoje the_dragi_i_veseli me na prepad odvukao u nepoznato društvo i predstavljao mi ljude: Ovaj je režirao naš spot (svaka mu čast, odličan odličan odličan spot!), ovaj je glumio u spotu, ovo je koproducentica...a ja sam samo želio sjesti natrag u udobnu fotelju iz koje me izvukao i piti svoje pivo...
Dakle, sve redom simpa ljudi a ja pomalo mračan :)
Nadalje, lurkao sam malo okupljene komade, imalo se na čemu oči pasti pa sam ih i pasao :)
Gledao sam tako neke šminkerice, nisu mi bile baš naročito simpa, ne volim šminkerice...
Onda su one odmjerile mene, sa nekom laganom antipatijom, čini mi se...palo mi je to teško ko helij najdraži moji :D Bilo me baš briga što dotične misle, najvažnije mi je bilo da ću napokon vidjeti spot o kojem se toliko bruji da je odličan, da ću nakon duuge pauze napokon čuti svoj fejverit bend uživo, i da u tom prostoru ima nekih meni vrlo dragih ljudi...
A onda je počelo!
Najprije spot...stvarno strawwa dobar spot - zove se 'Dugo' i valjda će se vrtiti pa vas lijepo molim da obratite pozornost kad čujete dobru žestoku mjuzu s ekrana, okrenete glavu i vidite da piše Gretta pa Dugo :)
A onda su dečki zasvirali. I to predobro! Toliko dobro da su šminkerice najednom raspustile uredne frizure, posakrivale šmensi fensi naočalice, raskopčale bluzice, podigle rukice u zrak i počele skakati kao lude! Čagale su ko da im je to zadnja čaga u životu i čak su mi sve redom uzvratile smiješak!
Poanta ovog zadnjeg pasusa jest: Ako ste šminker ne idite na Grettu jer nema trika da lijepo izgledate i kad koncert prođe :D
A kad je koncert prošao odjednom mi se zavrtilo u glavi - energija kojom su me napojili prerano i prenaglo je stala i nastupio je pravi energetski orgazam pa sam najednom ostao nigdje, smijući se ko da sam popio puno više od jedne pive, plješčući snažno i vičući "juuuhuhuuu!"
Zadnji put mi se toliko vrtilo (toliko da sam se smijao i vikao nešto poput "juuuhuhuuu!") na jednom krevetu i to kad nimalo nije bila gužva i vruće kao što je bila na promociji tog Grettinog spota...naprotiv, tada nas je bilo samo dvoje :D
Tijekom koncerta stigli su mi neki SMSovi koji su me mamili na neka mjesta, i kad je Gretta završila pozdravio sam se sa svima, odabrao najprivlačniju soluciju iz svog mobitela i odlutao u predobru noć..
A sad ću malo o sanjanju.
Jutros sam se oko pola devet probudio i otišao popiti vode - a kad sam se drugi put probudio oko jedanaest sati istog jutra, tog prvog buđenja sam se sjećao vrlo nejasno, ko da je ono moje ranije ustajanje bilo samo san.
Ustao sam i odmah shvatio da ono ranije ustajanje nisam sanjao! Naime, pored tipkovnice, na komadiću papira, našao sam napisanu poruku samome sebi. Vrlo neobičnu poruku.
Pisalo je:
"Jesam li budan,
ili to samo duša moja
po javi pluta?!"
toliko zasad...Vaš Ddadd :-)
|
12.05.2007., subota
.Dokle smo to došli? .
Malo prije prolazim kraj kontejnera za smeće.
Kontejneru prilazi mladić pristojno obučen.
Podiže poklopac, nagne se prema unutra i...
i...
ubaci unutra zgužvanu loticu papira!
Ne možete vjerovati najdraži moji kako sam se iznenadio kad sam vidio da netko ubacuje smeće u kontejner! Zbilja sam se iznenadio jer sam već automatski očekivao da će početi kopati po kontejneru i tražiti PVC boce!
Čini se da imam nekih traumica kojih nisam ni svijestan :)
Vaš Ddadd....
|
11.05.2007., petak
.Jesam li napokon shvatio? :) vs Ona Ludens :) .
Nije mi se odmah treniralo pa sam malo sjeo blizu nje.
Brojač osmijeha mi već dugo ne radi, kredom na koži zacrtani cilj zasjenio je sve prividne čari.
Jesam li napokon shvatio?
Osmijeh još jedan neprebrojani otišao je u ništavilo i čekao sam da mi složi kavu miomirisnu, bogatu, prekrivenu šarenom pjenom - kavu kakvu je naučila raditi samo zbog mene. Prsti su mi prebirali po povelikom snopu ključeva što sam ga bacio na šank - od jučer dodana tri nova ključa nisu još bila iskušana, prepipana, poslušana...
Igra očima, igra prstima, igra prelijepo razvučenim usnama, igra tijelom. Igra se ona, a živi sa dečkom godinama. I ozbiljna je...pogotovo kad god netko spomene igru!
Osjetio sam tihi grumen gline u srcu i po tko zna koji puta u životu tiha me sjeta poharala iznutra čim sam pomislio što roditelji rade svojoj djeci. Gledajuć nju onako konfuznu mogao sam jasno ko dan vidjeti dvoje dinosaura stare škole što tankih stisnutih usana nervozno vrte glavama jer im se djevojčica igra.
Umjesto da uči.
Umjesto da pomaže mami.
Umjesto da sjedi i sluša što odrasli govore.
Nisam mogao prešutjeti svoju spoznaju, duboko sam je u tom trenutku žalio.
Osjetio sam iznenadnu želju da popričam s njom:
"Voliš li se ti igrati?" upitao sam je iznenada.
Osmijeh je naglo izblijedio. Čula je ali nije vjerovala.
"Što?!" upitala je iznenađeno.
"Voliš li se igrati?" - ponovio sam pitanje, gledajuć u nju i smiješeći joj se kao da sam joj želio reći da ne mislim ništa loše...
"Kkkako tto mmisliš?" - riječi su joj bile isprekidane baš kao i smijeh...onomad.
"Jednostavno!" - sad sam se potrudio da djelujem lagano iziritirano, tipa "pa kako ne kužiš što pitam!?" i nastavio joj užurbano objašnjavati:
"Ja što god da radim - igram se!
Kad radim posao igram se i želim biti najbolji, kad igram bilijar ja se igram, kad pričam s tobom igram se, a kad ti odeš igram se ovim snopom ključeva!"
Pogledala me je kao da sam poludio, napravila je nekakvu obješenu facu i širom podigla obrve:
"Ne volim! To je...bezveze! Ne volim!" - ovog puta je bila odlučna, jasna, decidirana. Vrtjela je glavom. Nije bilo ni traga nekom mucanju, neodlučnosti! Odlučio sam nastaviti dalje ne obazirući se na nju:
"Znaš..." - rekoh joj, pomalo učiteljski - "...sociolozi tvrde da je sljedeća stepenica u razvoju čovječanstva Homo Ludens..."
Uspravila se malo...nepoznata riječ, naglo ispitivanje o njenim sklonostima, pričanje o temi na kojoj je na 'tankom ledu'...posve sam razumio kako joj je. Nakon kraće stanke nastavio sam:
"iliti...Čovjek koji se igra!"
Počela je vrtjeti glavom stisnutih usana...točno onako kako sam zamišljao njene roditelje! Nisam joj smio dozvoliti da uspostavi autoritet pa sam smjesta krenuo dalje:
"U teoriji, čovječanstvo će toliko napredovati da će umjesto ljudi ogromnu većinu posla obavljati mašine. I čovjeku će ostati puno više vremena no što ga ima sad.
To vrijeme će provoditi u igri!"
Shvatio sam da sam probio njenu površinu, zamutio vodu, rastvorio žabokrečinu koji su joj njeni roditelji stvarali čitavog života...nacerio sam se kad je usljedilo njeno nemušto negiranje. Znao sam da će ono što sad izgovori biti više iz navike:
"Ha! Neka...ali ja se ne volim igrati!" rekla je nekako s visoka. Upravo se igrala...i to samnom. A ja sam pobjeđivao...što ona nikako nije mogla znati!
"Šteta!" rekoh smiješeći se i gledajući je u pravo u oči. Jesu li nam se to zjenice počele širiti? Odlučio da joj ipak kažem kako je za sve kriv odgoj. Nasmiješio sam se jače...zavjereničkije!
"Ti si jako neobična djevojka..." skoro da sam joj šaptao i time joj posve zaokupio pozornost:
"Ti imaš...nešto...što..." - gledao sam je i smiješio se, a ona se sad već posve nagnula prema meni. Parfem sam joj mogao polizati, u očima njenim crnima mogao sam roniti...kemija se mogla rezati nožem. Bio je to trenutak kad sam poželio više od flerta ali najednom mi je poput prikaze izletjela slika njenog dečka koji je doma čeka. Odmaknuo sam se istog časa od nje, ali ne prenaglo. Što ne znači da je igra bila gotova.
"Ništa, nema smisla da ti to pričam!" rekoh ko fol odlučno i nastavim nakon što sam lagano zatresao glavom, smijući se sve vrijeme:
"Donesi mi kugle, želim igrati na stolu broj tri!"
Iznenadio sam je ali ne neugodno. Shvatila je da ju zezam.
"Neću ti donijeti kugle dok mi ne kažeš!" - stisnute je šake dražesno stavila sa strane, ispod rebara a iznad kukova, izgledajuć poput ljutitog ptića. Ptića koji se smješka.
"Ma nemam ti što pričat, o, ti koja se ne igraš!" nacerio sam joj se.
"Onda nećeš dobiti kugle, hihihihihihi" - napokon iskren i glasan smijeh, ali ugodan!
"Dobro, reći ću ti..." - zavjerenički sam opet počeo šaptati. Lagano sam se nagnuo prema njoj, na što se i ona nagnula prema meni. Oči su nam se opet spojile, njene su bile crne i opasne, moje su bile nasmiješene...pravo vrijeme da poentiram! Opet sam se odmaknuo uživajuć u njenoj koncentraciji:
"Sada se igraš! Upravo se igraš!"
Naglo se uspravila sva zbunjena. Onda me pogedala smeteno a već sljedećeg trenutka sam opet začuo njen iskren i lijepi smijeh. Ruke je opet savila iznad kukova i uspravila leđa. Sad je izgledala poput gordog ptića. Pogledala me je nekako s visoka, kao "Ti ćeš mene, mali, ha!?", ali taj 'visoki' pogled razbio se čim se susreo s mojim. I onda više zbilja nije znala što bi. Pa mi je isplazila jezik!
A ja sam se samo od srca smijao...
...na što je ona jurnula donijeti mi kugle!
Vaš Ddadd :-)
PS:
A stvano sam htio pisati o tome jesam li napokon shvatio kakve mi žene odgovaraju i koje sve modove druženja sa ljudima prakticiram u životu. Sori najdraži moji, zanio sam se...očito ću to morati neki drugi put, večeras ili sutra, :DDD
|
10.05.2007., četvrtak
.Jesam li napokon shvatio? :) vs Čarape :D .
Najdraži moji, ovo bi trebalo biti smiješno, ali nije :D
Prije neki dan sam prvi put otkad pamtim ujutro navukao čarapu prvo na desnu, a tek onda na lijevu nogu! Do tog trenutka nisam ni znao da uvijek, baš svako jutro prvo navlačim čarapu na lijevu, pa tek onda na desnu nogu!
Postoji satori, ZEN prosvljetljenje u kojem leži spoznaja, pomirba sa samim sobom i okolnostima u kojima se tvoje tijelo i svijest nalaze. Osjećaj je to u kojem se spontano držiš osnovnog ZEN principa, svijesnosti trenutka.
Svijesnost trenutka je znak da proživljavaš stvari upravo sada, da si tu gdje jesi, da tvoja čula primaju podražaje a ti si ih svijestan, a ne da mislima uvijek plutaš negdje drugdje...u budućnost, ili pak tamo gdje bi trenutno želio biti, ili, ne daj bože, u prošlost!
Čitav taj dan kad sam krivim redosljedom navukao čarape nešto mi je bilo naopako! Uopće nisam bio sretan što mi je glupava svijesnost trenutka nepozvana proradila baš tog pospanog jutra - toliko mi se sve tog dana činilo naopako da sam jednom trenutku skoro skinuo cipele i premjestio čarape! Nisam to učinio već sam jednostavno pregrmio dan!
Sljedeće jutro najdraži moji shvatio sam da sam opet 'krivo' navukao čarape. I skužio sam zašto sam tako napravio!
Kao što znate, opet svakodnevno satima vježbam bilijar. Prije svakog udarca prvo stavim desnu nogu naprijed. Taj 'korak' mi je postao toliko udomaćen da i kad navlačim čarape prvo stavim desnu naprijed! I to mi više nije neobično već skroz logično, pa mi taj drugi dan (i sve dane nakon njega) kad sam navukao čarape 'krivo' više ništa nije bilo naopako i čudno :-)
A htio sam pisati o tome jesam li napokon shvatio kakve mi žene odgovaraju i koje sve modove druženja sa ljudima prakticiram u životu. Očito ću to morati neki drugi put, večeras ili sutra, najdraži moji :D
Vaš Ddadd :)
|
|