28.06.2007., četvrtak
.Jel se uopće dogodilo?
.
Puno sam puta objašnjavao ljudima fascinantnu sposobnost ljudskog uma da neobjašnjivo objasne svojom pogreškom u zapažanju. Evo vam jedan primjer.
Sjediš u restoranu i na vidiku su vam vrata od wc-a. Netko ulazi u wc, netko zanimljiv. Kažeš si da ćeš bolje proučiti tu osobu kad bude izlazila. Ali osoba ne izlazi!
Prođe već preko pola sata, večera se bliži kraju, a osoba još uvijek nije izašla! Počinješ polako sumnjati u sebe ali si ipak kažeš da je ta osoba najvjerojatnije još u wc-u...neki teški proljev :D
Ustaješ i ispričaš se društvu, 'moraš' na zahod..živo te zanima što je posrijedi. Ulaziš. WC je prazan!
Drugih vrata nema, taj netko nije mogao izaći bez da ga primjetiš.
Ipak se vraćaš k svojem društvu prilično miran. Naime, sigurno postoji neko logično i jednostavno objašnjenje, poput npr. da je ta osoba izašla upravo u trenutku kad ti je konobar na tri sekunde zaklonio vidik dok ti je točio vino u čašu. Znaš da osobi koja izađe iz wc-a treba barem dvadeset sekundi da ti posve izmakne iz vida, ali nema veze - sigurno je to bilo to, one tri sekunde su bile dovoljne iako bi ih trebalo biti dvadeset, bile su dovoljne iako ne znaš kako...jer MORA postojati logično objašnjenje!
Mora li postojati logično objašnjenje? Jesmo li mi zbilja toliko nesavršeni da neke očite stvari jednostavno uopće ne vidimo? Jel nam se to dogodilo toliko puta u životu, pa da imamo pravo reći:
"Da da, svako malo netko uđe u prostoriju i ne izađe iako sam neprekidno buljio/la u vrata! Zatim se uvijek nađe neko objašnjivo rješenje."
Ja nekako mislim da to nije tako. Ja sam radoznao i zanimaju me mnoge stvari. Da te osobe nije bilo u wc-u, upitao bih se ima li možda neki skriveni otvor, neki prozor, neka vratašca u podu. Zbrajao bih sekunde konobara i proračunavao njegovu putanju i pitao se može li konobar hodati od čaše do čaše i točiti na način da mi sve vrijeme zaklanja osobu čiji izlazak tako nestrpljivo čekam.
Ako ne bih našao nikakav način - tada bih jasno i glasno rekao: "Ne postoji normalno i vidljivo objašnjenje! Mora da je iščezla! Čarobnjak je! Ili je iz druge dimenzije! Ili sam, ako sam je vidio samo ja, imao halucinaciju i ta osoba nije ni ušla u zahod!"
Jasno, ima trenutaka kad mi se ne bi dalo ili ne bi bilo prikladno baviti se time. U tom slučaju bih isto kao i 99,99% ljudi zaključio da vjerojatno postoji neko logično objašnjenje, ali sigurno je da ne bih taj događaj smjesta zanemario i potisnuo zbog neprilike što ne mogu dokučiti rješenje.
A zašto vam ovo pričam najdraži moji? Jer sam se jučer ulovio kako sam skoro zanemario jedan događaj! Toliko je taj događaj bio čudan da ga moj mozak nije mogao pojmiti i dlaka je falila da posve zanemarim okolnosti pod kojima se taj događaj desio. A desilo se sljedeće: upao mi dezić u WC školjku!
Nakon što sam se istuširao izvadio sam dezić iz ormarića iznad wc školjke. Dezodorirao sam se i vratio sam dezić lijevom rukom u ormarić a desnom zatvorio vrata od ormarića. Pogledao sam se u ogledalo kad li se u tom trenu začuo PLJUS! To je dezić upao u wc školjku!
Izvadio sam dezić i bacio ga ravno u smeće i krenuo van iz kupatila, a tek onda mi je došlo k svijesti DA SU VRATA OD ORMARIĆA I DALJE ZATVORENA!
Prvi prvcati poticaj moje svijesti bio je da to zanemarim, jer, sigurno ima neko logično rješenje, ali već iduće sekunde su mi žmarci totalno prošli preko kičme - dezić nikako nije mogao ispasti iz ormarića!
Znate, da je dezodoran ispao odmah - okej, krivo sam nešto vidio pa sam desnom rukom zatvorio ormarić a lijevom ga ispustio u wc školjku - ali nije ispao odmah! Ispao je nakon dobrih par sekundi otkad sam obavio tu radnju!
Ima jedno logično objašnjenje i ono je svakako vjerojatnije od objašnjenja da se dezić sam materijalizirao van ormarića. Rješenje je da sam nekako dezić pričepio vratima ormarića pa je on klizio nadolje, a kad je posve iskliznuo vrata su se sama zatvorila do kraja. To se najvjerojatnije deslo, iako je i to nevjerojtno - već godinama svako jutro radim istu radnju i nikad mi se ništa slično nije desilo.
U krajnjoj linij, nebitno je zašto se to desilo - bitno je da je u strahu pred neobjašnjivim moj mozak skoro posve zanemario realne činjenice i da sam zamalo bez ikakvog razmišljanja samo bacio "Corpus delicti" u smeće i kupio si novi dezić. Da je tako bilo nikav više ne bih u svoju svijest vratio potisnuto sjećanje na jedan takav događaj...
Tko bi ga znao koliko takvog potisnutog smeća čući i vreba nas u zakutcima našeg uma...ne znam kako vama, ali meni je to malo sablasno najdraži moji!
:-)
Vaš Ddadd :)
|
26.06.2007., utorak
.Netko igra...
.
Kupio sam štap za bilijar...mrcinu pravu štapovsku, nešto najbolje što mi oči vidješe a ruka primiše. U četiri dana mrcina je igrala 40 sati a ja sam joj pomagao. Vrlo malo, jer ko' da igra sama....
Pitam se jel se tako osjećaju stari jarci u krizi srednjih godina? Kad obuku kožnjake, zajašu Harleya i zamijene model "Domaćica 1.0" iz sredine prošlog stoljeća sa modelom "Sponzoruša 2.1" sa početka osamdesetih? Jel beskrajno uživaju dok traje, a poslije si ipak pomisle:
Uh, lijepo je ovo...ali ipak nešto fali...
Vaš Ddadd :)
|
19.06.2007., utorak
.(Bes)misao :)
.
Dvajstri i četrdeset je...doma sam prije sutra, a to mi se već mjesecima nije desilo. Kad sam se spremao van umio sam se pa sam brisao lice ručnikom istovremeno slijepo izlazeći iz kupatila. Čim sam iskoračio na hodnik ugazio sam nešto punom nogom - nešto veliko i mekano, nešto što je zaskvičalo ko prase i ugrizlo me za palac! Bio je to cuko, dražesna mjesečeva životinjica dobra ko kruh, baš bih mogao sutra napisati još jednu meni nevjerojatnu priču o cuki...
Bilo mi je žao cuke, zamislite prizor, sto kila slijepe gluposti stoji svom svojom težinom na jednoj nejakoj labradorici, trebalo je to izdržati, hej! A kujica premila je čak i u tom za nju toliko bolnom momentu bila suzdržana i nije me ugrizla jako, ćopila mi je zubima palac i stisnula ga je slabije no što bih si ja taj palac mogao stisnuti prstima - znači skoro nimalo - tek toliko da me upozori! Nigdje nisam bio čak ni ogreban tako me je nježno upozorila. Skroz sam se naježio prisjetivši se kako taj isti cuko s lakoćom skrcka tri prsta debelu goveđu kost u parampačad. U taj mah sam se baš istinski razniježio jer je ta draga životinjica tako obzirna!
Iako sam ja bio kriv, i iako je ugriz bio tako nježan, draga je kujica svejedno je bila skroz izvan sebe što me je ugrizla pa smo se jedno drugome ispričavali i umiljavali preko deset minuta. Kad je mudrica napokon shvatila da se u biti ja ispričavam njoj odjurila je ispod police gdje držim pseće kolačiće...
Tada sam izašao van. Veselo sam pozdravio ženu koja je moju majku prije nekoliko godina iz čista mira ganjala nožem. I ona je meni veselo otpozdravila. U tom trenu sam se sjetio kakvu sam luđakinju pozdravio i upitao sam se pije li kakve lijekove. Onda sam pomislio prisjetivši se njenog 'kornjačevskog' lica:
"Ta žena je ko suha šljiva - već petnaest godina izgleda potpuno jednako!"
Dakle, djevojke drage, recept kako da se starenje na vama nimalo ne primjećuje je vrlo jednostavan. Trebate samo izgledati beskrajno staro, hihihihihihihihi :)))
Vaš Ddadd :-)
|
15.06.2007., petak
.Ja normalan?
.
Najdraži moji!
Jučer je umro moj vjerni pratilac s kojim sam se danonoćno družio, moj ponos, kreacija moje mašte u u sprezi sa vrhunskom tehnologijom onog vremena. Toliko je bio veličanstven da mu je jedna poznata blogerica čak i posvetila čitav post.
Moj bilijarski štap.
Bio sam sinoć na turniru u bilijaru. Svima sam govorio da neću dobro igrati, da igram već dva dana loše jer mi štap umire i da ću pokušati odigrati s njim posljednji turnir i onda ga umiroviti. Časnu starinu ću uokviriti i staviti na zid. Nek se pošteno odmori. Zaslužio je.
Kad sam ljudima govorio da neću moći odigrati dobro, svi do jednog mislili su da iznuđujem komplimente, da pilim naopako...mislili su da Ddadd jednostavno ne može odigrati loše! E, pa prevarili su se! Može!
Nije išlo. Umjesto da odigram kao furija, ne obazirući se na napuklu kost i smrvljeno drvo ispod nje, i da osvajam poene dok se pukotina na kosti sve više širi, ja sam igrao onako kako igraju samo prvoklasni papci - igrao sam kao da igram sa čačkalicom - prenježno i krajnje mlitavo, a sve to zato da se taj komad drveta ne bi slomio do kraja! A kad sam izgubio meč bio sam ljut ko ris - izgubio sam zbog osjećaja! Prestrašno nešto, ulovio sam se u svom najpapačkijem izdanju ikad, u sentimentu bez pokrića, u savršeno gubitničkoj melankoliji duha i tijela...
Ljudi koji znaju što hoće u postignuću svog cilja gaze preko leševa, pale i uništavaju, tuku se, ne obaziru se na osjećaje drugih...a ja...a ja, najdraži moji, ja vam nisam bio u stanju biti bezobziran prema jednom običnom komadu oštećenog drveta!
Komadu drveta kojem tepam prije meča, kojeg volim kao oči svoje, koji je samnom proputovao svijet, koji mi je omogućio da proputujem taj svijet...i koji me je hranio i oblačio u doba kad nitko ništa nije imao!
Ne biste vjerovali, ovog trenutka plačem najdraži moji. Ko pravi papak. Bez velikih suza, samo vlažno u kutu očiju. A na licu mi je istodobno tihi i blagi smiješak jer se prisjećam bezbrojnih avantura koje smo zajedno prošli :)
Plačem zbog glupog komada savršeno obrađenog drveta.
Zbog moje energije u njemu.
Zbog sebe.
I tužno sam sretan. Zahvalan.
Nakon turnira bio je tulum do zore. Ludo sam se proveo. I slavio sam ne štedeći se nimalo.
Početak kraja sam slavio. Ili, da budem precizniji:
Slavio sam početak novog početka...
Ddadd
|
13.06.2007., srijeda
.Mislim da sam se izliječio :D
.
Ehahaj najdraži moji! Ovdje Ddaaaadd!
Putovao sam, uživao, a kad nisam ni putovao ni uživao svejedno sam uživao jer sam radio na sebi. Naime, nisam htio da se onaj drugi Ddadd raspolovi na još par Ddaddova :D
Danas sam lijepo bio budan do šest u jutro i nisam Konju Ddaddovskom II dao da me zatekne na spavanju. Pa sam se najednom stopio s njim i sjetio se puno lipih stvari, npr. sjetio sam se čak i gdje je Solomon Gurski, tj. futura s najboljom pričom. Bila je brižno umotana među papire gdje držim svoje kojekakve rukopise koje ne želim izgubiti. Očito i onaj drugi Ddadd cijeni dobre priče, sad mi je laknulo, barem nešto imamo zajedničko 
I tako, sad kad sam si spojio neke stvari u glavi, sad idem dalje. Krenuo sam rješavati poslovne zaostatke i bio sam vrlo vrijedan. Radeći s ljudima opet sam se nedvojbeno osvjedočio da ljudskoj gluposti ni mašta nije granica! Ne vjerujete mi? E nakon ovog što vam ispričam povjerovat ćete, ne zvao se ja Ddadd 1 2 i 3 :D
A to što mi se deslio danas je samo jedan sitan primjer...
Dakle najdraži moji...riješio sam jedan zagonetni slučaj, pravu informatičku detektivsku bajku. I dobro da jesam, jer evo vam priče...priče o nekim divnim ljudima koji (ni)su s ovog svijeta.
taram taram taram! :)
ZAŠTO PROGRAM NE RADI S EXCELOM?
Neki poslovni partneri me već tjedan dana mole da pogledam zašto ne radi program koji je pisao jedan moj partner i prijatelj, i o čijem održavanju se brinem ja. Nisam imao vremena pogledati to sve do danas.
Problem je bio vrlo delikatan - prijateljev program ima mogućnost eksportiranja nekih podataka u excel, međutim, ta mogućnost mojim poslovnim partnerima ne radi!
A niš, vaš je Ddadd danas bio vrijedan pa je uzeo prijateljev program i pokrenuo ga. Pokrenuo je odmah eksport podataka u excel i eksport je uspio!
Tada je ustao i šetao svojim uredom poput profesora Baltazara, pogrbljen prema naprijed a s rukama iza leđa. Mislio je mislio, i to punih deset sekundi...
A ONDA SE SJETIO!
Huraaa, nazvao je partnere i pitao ih imaju li instaliran excel na računalu. Pitao ih je to jer, citiram ga: "jako je teško prebaciti podatke u excel ako excel nije instaliran na računalu..."
Naravno da nisu imali instaliran excel 
:D
|
11.06.2007., ponedjeljak
.Skoro svi Ddaddovi svijeta :D
.
Dobar dan, ja sam Ddadd. Pišem blog, bavim se informatikom, igram bilijar, čitam i ponekad pišem priče, uživam u životu - napokon je sve po mom. Sutra, u ponedjeljak, recimo idem u Graz, mojoj bankarici je rođendan, to ne smijem propustiti jer imam najbolju bankaricu na svijetu!
Jedini loš događaj unazad nekoliko mjeseci desio mi se prije neki dan kad sam ogrebao prijateljev auto, pojma nemam što mi je bilo tad, na parkingu sam prerano skrenuo desno i zadnjom desnim krajem auta sam zakačio drugi parkirani auto i ostavio hrpu prijateljeve farbe na tom drugom autu. Vlasniku drugog auta ću nadoknaditi štetu, a prijatelju ne moram - tu stranu auta već je propisno sredila njegova draga, tako da se ovaj moj udes na tom djelu automobila skori ni ne vidi - moja je ogrebancija tamo samo kapljica u moru :D
Jako čudno da sam to zakačio tako, inače vrlo sigurno vozim...ma, čitava ta vožnja bila je kao san...san koji pomalo zabrinjava, jer...
Jer ima nekih čudnih događaja u zadnje vrijeme, događaja koji mi mrvicu mute raspoloženje, npr, vidjeli me neki ljudi u sedam u jutro kad sam ziher spavao, a jutrima se budim slomljen kao da sam čitavu noć trčao ili se tukao! Ili još: našao sam pjesmu na radnom stolu koju sam napisao dok sam spavao, ili, nestala mi je futura sa najboljom pričom na svijetu. O tome svemu sam već pisao na blogu.
Idem sad spavat najdraži moji :)
Dobar dan, ja sam Ddadd, uživam u životu iako sam vječno umoran, danas sam spavao do podneva, onda me je nešto omelo u tome, ne sjećam se najjasnije, kao kroz san, neka klopa i nešto malo surfanja po netu, ali onda sam opet spavao i to do 5 popodne i to je bilo super! Sve je tako nekako izi u mom životu :)
Jedino loše čega se mogu sjetiti u proteklih nekoliko mjeseci je da su me prije neki dan moji dragi roditelji zamolili da vozim u servis neki pokvareni TV kojem je garancija isticala baš taj dan. Taj TV sam kupio dan prije utakmice Hrvatska - Brazil, kad je Todorić rekao da vraća novce ako Hrvatska pobijedi Brazil. Ne znam što mi je bilo tad sjećam se kao kroz san da sam se nadao da će Hrvatska ipak pobjediti...
I da...dakle, vozim je taj TV, protiv svoje volje, taako sam bio umoran, prijateljevim autom, dovedem ga do servisa, uparkiravam i zagrebem jedan drugi auto. Ostalog se sjećam kao kroz maglu, došao je vlasnik zagrebanog auta, jako ljubazan, ali razgovora se skoro uopće ne sjećam, uglavnom, bum to već nekako njemu riješil, ima se nofca, nije frka...
Prije neki dan sam spaval, probudil sam se i kraj mene je bila neka Futura, onaj časopis s esefom. Hitil sam ga vu smeće, više skoro uopće ne čitam već samo ustajem svako jutro, i to rano, vježbam toliko da me sve boli, ponekad čak odem na sparing sa prijateljima iz dana kad sam bio u ratu. Kadkad, kad imam inapiraciju nepišem neku pjesmu, a onda najčešće opet idem u krevet, jer ne znam što mi je, vječno sam umoran. Onda se nekako prisilim da ustanem i napravim sve one kompjutorske poslove od kojih živim. Toliko sam umoran dok to radim da se skoro ničeg ne sjećam, to mi je sve ko u magli, ali zato to što napravim besprijekorno radi! Pa imam od čega živjeti! Ponekad imam osjećaj kao da smo dvojica jer nekih stvari koje sam napravio uopće se ne sjećam!
Ovo zakošenim slovima bi vjerojatno bilo kad bi taj drugi Ddadd pisao blog. Koliko znam, on ne piše blog, ali može bit da ipak piše...a možda me čak i čita...a možda me i komentira!
HAHAHAHAHAHA
Vaš Ddadd :)
|
06.06.2007., srijeda
.Što kad date propadne? :D
.
Imao sam dogovor s jednom meni vrlo zanimljivom djevojkom. U 17 sati trebali smo opaliti rundu kartinga, kolača i svega i svačega. Prvi spoj uvijek u sebi donosi neki okus neizvjesnosti, neke slatkoće i što ti ja znam, ali ovog puta je kod mene sve to izostalo jer sam imao snažan osjećaj da neće biti dobro. Bezrazložan osjećaj...ali 100% točan kao i uvijek do sad. Ipak nisam bio zabrinut već upravo suprotno - nevjerojatno dobro raspoložen!
Baš sam o tome pričao s jednom damom preko gtalka, o tome kako me taj osjećaj hvata i kako mu vjerujem, kad li stigne SMS da date otpada. U smsu puno dobrih razloga koji svi skupa ne vrijede pišljiva boba :D
Coprnjak Ddadd, ko i uvijek se zabuljio o mobitel i čekao je da zazvoni. I zazvonio je. Nazvala je djevojka s kojom bih se našao najradije od svih. I pozvala me van.
Pa tako...ovo napisah na brzinu, naime, žurim se van, pa pa najdraži moji :D
:DDD
Vaš Ddadd :)
|
05.06.2007., utorak
.Đizis...iliti: Kako Ddadd pozdravi djevojku koja ga pozdravi na gtalku... :D
.
Kissek, upravo sam primio iz Ljubljane potvrdu da je uplacen neki iznos u London, pa sad saljem tu potvrdu u London kako bi moji agenti iz Londona organizirali dostavu nekih dokumenata iz Belizea za Graz...
Mislim da ću uskoro na godišnji, možda ću kad se pošteno odmorim postati nešto romantičniji :D
:-)
|
04.06.2007., ponedjeljak
.Zašto je pile prešlo cestu :)
.
Najdraži moji, vjerujem da svi znate službeni odgovor:
Da stigne na drugu stranu.
E, vidite, meni nije jasno otkud to, kad to nije istina. Ispričat ću vam sad jednu priču:
****
Zašto je Pile prešlo cestu
Bilo jednom jedno pile. Zvalo se Pile, a njegova mama se zvala Kvočka.
Maleno je Pile bilo neumorni i istraživalački duh. Marljivo je proučavalo razne pilićevske trikove i otkrivalo odgovore na mnoga vitalna pitanja, poput onih gdje su bube najslađe, koji su sitni kamenčići najbolji za želudac, nakon kojih travčica te ne peče dok kakiš i mnogih mnogih drugih.
Tako je jednog dana poneseno znatiželjom Pile iznenada dospjelo na vrlo čudno mjesto! Tamo nije bilo kamenčića, ni travki ni buba, tamo je bila samo neka siva površina. Bilo mu je to zaista čudno pa je pokušalo zaorati po tome nogama ne bi li iskamčilo kakvu glistu ali je samo slomilo vrh nokta! U tom trenutku osjetilo je strah, međutim, najednom mu se učinilo da vidi spas! Tamo u daljini ugledalo je busen trave kakva mu je bila poznata. Glupavo pile zvano Pile nije se sjetilo pogledati iza sebe, tamo bi takvih travki bilo puno i bile bi mu neusporedivo bliže, ne, Pile je baš kao i svaki istraživač gledalo uvijek samo naprijed i tako je jurnulo prema busenu u daljini. Usput ga skoro zgazila velika rikajuća zvijer ali je Pile još brže skočilo prema busenu i zvijer je promašila i nestala u daljini. A naš se heroj, Pile glavom i krijesticom, našao obmah pored busena toliko spasonosne mu trave. I onda je Pile skužilo da ne zna ni gdje je, ni gdje mu je mama, ni zašto se uopće našlo tu...
Tada je počelo plakati - malo, jadno, usamljeno Pile slomljenog nokta, izgubljeno u bijelom svijetu, tamo negdje daleko, preko ceste plakalo je kao kiša...
:-)
****
Eto vidite najdraži moji, pile ni samo ne zna zašto je prešlo cestu, a mi ljudi smo se našli toliko drski da objašnjavamo tako nešto. I to, nažalost, prečesto činimo, ne samo sa piladi, već i sa drugim ljudima, sa samima sobom, sa životinjama, sa prirodom, sa kompjutorima...mislimo da sve znamo a fali nam samo ono malo skromnosti uz pomoć koje bi bez problema mogli uvidjeti koliko smo zapravo tek na početku saznanja, kako o nama i našoj psihi, tako o Svemiru i svemu što se uopće događa.
Za kraj, copy paste, staro je veoma i vjerujem da su to mnogi pročitali, ali mene uvijek nasmije pa se nadam da će i vas najdraži moji :)
Dakle, konačno istina iz raznih pogleda...pa...da vidimo, zašto je pile prešlo cestu? :D
Odgovori:
UCITELJICA
Da predje na drugu stranu.
PLATON
Za vise dobro.
ARISTOTEL
U prirodi je piladi da prelaze cestu.
KARL MARX
To je povijesna neizbjeznost.
SADDAM HUSSEIN
To je bio izprovocirani cin pobune i sasvim opravdano smo ispustili 50 tona nervnog plina na njega.
HIPOKRAT
Zbog suvise ravnodusnosti u gusteraci.
MARTIN LUTHER KING
Imam viziju svijeta u kojem ce sva pilad biti slobodna da prelaze ceste, bez da itko posumnja u njihove motive
MOJSIJE
Bog sidje sa neba i rece piletu "Ti ces prelaziti ceste!"
FOX MULDER
Vidjeli ste da prelazi svojim vlastitim ocima. Koliko jos piladi mora prijeci cestu da bi vi povjerovali?
RICHARD NIXON
Pile nije preslo cestu. Ponavljam, pile NIJE preslo cestu.
MAKIJAVELI
Poanta je da je pile preslo cestu i to opravdava svaki motiv koji je imalo.
JERRY SEINFELD
Zasto itko prelazi cestu? Zasto se netko ne zapita na kraju krajeva zasto se pile uopce vrzmalo tuda!
FREUD
Sama cinjenica da vas interesira zasto je pile preslo cestu, otkriva vasu seksualnu nesigurnost.
KARLOS VESTENDORP
To je jedini put koje pile moze preci uzimajuci u obzir Daytonski sporazum.
BILL GATES
Upravo smo izdali novi PileOffice2000, koji ne samo da ce prelaziti ceste, nego ce lezati na vasim podacima i cuvati ih.
OLIVER STONE
Pitanje nije zasto je pile preslo cestu, nego tko je presao dok smo mi bili zaokupljeni piletom.
CHARLES DARWIN
To je bio logicni korak nakon silaska sa drveta.
ALBERT EINSTEIN
Da li je pile preslo cestu, ili se cesta pomicala ispod pileta zavisi od vaseg polozaja u kooordinatnom sustavu.
BUDDHA
Postavljanjje tog pitanja negira nasu vlastitu pilecu prirodu.
ERNEST HEMINGWAY
Da umre.... Na kisi... Samo...
BILL CLINTON
Ja nisam imao nikakvu nemoralnu vezu sa tim piletom.
ISAAC NEWTON
Pile koje se nalazi u stanju mirovanja ostat ce na jednom mjestu.
Pile koje se krece u nekom koordinatnom sustavu prelazit ce ceste.
DARTH VADER
Zato sto nije moglo odoljeti moci tamne strane.
KAPETAN KIRK
Ceste... Krajnje granice... Ovo su putnici USS Jajagera. Njihova petogodisnja misija je da otkriju nove civilizacije i da hrabro odu gdje ni jedno pile nikada ranije nije bilo.
STALJIN
Ne interesira me... Samo ga uhvatite... Trebaju mi jaja za omlet!!!
SALVADOR DALI
Riba.
RENE DEKART
Mislim! Dakle pile postoji!
GROUCHO MARX
Pile? Koje je poanta price? Zasto, ja sam imao ujaka koji je mislio da je pile. Ujna se zamalo razvela od njega, ali ipak, trebala su nam jaja.
KARL MARX 2
Da pobjegne od burzujske borbe srednje klase.
CAESAR
Da dodje, da vidi, da pobijedi.
ADOLF HITLER
Htjelo je da pobjegne od plinske komore.
A STA NAM KOMPJUTERI KAZU???
COBOL PILE
0001-PILE-PRELAZI IF NEMA-AUTA-NIGDJE
THEN PERFORM
0010-PREDJI-CESTU VARYING STEPS FROM 1 BY 1 UNTIL
NA-DRUGU-STRANU ELSE
GO TO 0001-PILE-PRELAZI
G3 mH PILE
Prelazi ceste brze nego bilo koje Pentium pile.
INTEL PENTIUM PILE
Pile je preslo cestu 4.9999978 puta.
MICROSOFT PILE (TM)
Vec je na obje strane, i upravo je kupilo cestu.
OS/2 PILE
Pile je preslo cestu u stilu prije par godina, ali to je bilo tako tiho da niko nije primjetio
WINDOWS 95 PILE
Prelazak vidite na mnogo lijepih nacina i sa mnogo razlicitih likova, ali kada sve to skuhate... opet ima ukus istog pileta....
WINDOWS 98 PILE
Uvijek ocekujte nesrecu dok prelazi.
WINDOWS 2000 PILE
Ne smijem ni pomisliti....
|
01.06.2007., petak
.The Ž.O.H.A.R. Tales :D
.
Hahahaha, ljudi, imam malo vremena pa da vam ispričam dvije pričice. Prva je s majkom, a druga s jednom mladom damom...ova druga priča puno govori o ženskoj psihi...tom fascinantnom predmetu nepresušnog čuđenja nas, Ddaddova jedan dva i tri, sve odreda mačo jedan dva i tri tipova...a samo ovaj Ddadd koji vam trenutno piše je papak...papak od formata :)))
Priča No1:
Smrt žohara na stropu kupaonice
Jednom davno pojavili su se žohari u stanu. Nisu se dugo tam zadržali, našpricali smo, začepili rupe, a ionako nisu imali što jesti, pa su otišli. Ali priča je ostala...
"Ubio sam žohara. Bio je na stropu kupaonice." rekao sam majci. Majka me na to samo pogleda i mrtva ozbiljna upita:
"Čime si ga ubio? Puškom?"
Zurio sam u nju ledenim kaubojskim pogledom. Onda sam procijedio kroz skoro posve stisnute usne:
"Ne...zgazio sam ga petom čizme!"
Na te moje riječi majka i ja pogledali smo se u oči, hladnih odlučnih, stisnutih pogleda. A tada smo najednom:
"BUHAHAHAHAHAHAHA"
:D
Ako vas ta priča nimalo nije dotakla u srce, šećer sam ostavio za kraj:
Priča No2:
Žoharov lažni identitet
Dakle, sjetio sam se priče No1 jer se prije neki dan dogodila ova priča:
Hodam s jednom mladom damom blizu jedne velike stambene zgrade. Odjednom, ispred nas, na asfaltu hoda goleni crni žohar, kapitalni primjerak kakvog moje oči još nikad nisu vidjele. Meni je to čak bilo i zanimljivo, ali cura pored mene počela je tiho tuliti i to prestrašeno tuljenje trajalo je još i kad smo se odmaknuli barem trideset metara od mjesta gdje smo vidjeli žohara.
Odjednom sam shvatio da je ova večer propala ako hitno nešto ne poduzmem.
"Nije ti to bio žohar,..." velim joj ja pa nastavim: "...to ti je bila ženka jelenjaka!"
"Ah, super" - olakšanje je veoma očito posve preplavljivalo moju prijateljicu, lice joj se opuštalo, ramena se spuštala, a tuljenje prestalo.
"Jelenjake volim!" - ona će sva presretna!
Bio sam jako sretan što nije predložila da se vratimo, hihihihihihhihihi
Toliko za sad,
vaš Ddadd :)
|
|
