Hahahaha, ljudi, imam malo vremena pa da vam ispričam dvije pričice. Prva je s majkom, a druga s jednom mladom damom...ova druga priča puno govori o ženskoj psihi...tom fascinantnom predmetu nepresušnog čuđenja nas, Ddaddova jedan dva i tri, sve odreda mačo jedan dva i tri tipova...a samo ovaj Ddadd koji vam trenutno piše je papak...papak od formata :)))
Priča No1:
Smrt žohara na stropu kupaonice
Jednom davno pojavili su se žohari u stanu. Nisu se dugo tam zadržali, našpricali smo, začepili rupe, a ionako nisu imali što jesti, pa su otišli. Ali priča je ostala...
"Ubio sam žohara. Bio je na stropu kupaonice." rekao sam majci. Majka me na to samo pogleda i mrtva ozbiljna upita:
"Čime si ga ubio? Puškom?"
Zurio sam u nju ledenim kaubojskim pogledom. Onda sam procijedio kroz skoro posve stisnute usne:
"Ne...zgazio sam ga petom čizme!"
Na te moje riječi majka i ja pogledali smo se u oči, hladnih odlučnih, stisnutih pogleda. A tada smo najednom:
"BUHAHAHAHAHAHAHA"
:D
Ako vas ta priča nimalo nije dotakla u srce, šećer sam ostavio za kraj:
Priča No2:
Žoharov lažni identitet
Dakle, sjetio sam se priče No1 jer se prije neki dan dogodila ova priča:
Hodam s jednom mladom damom blizu jedne velike stambene zgrade. Odjednom, ispred nas, na asfaltu hoda goleni crni žohar, kapitalni primjerak kakvog moje oči još nikad nisu vidjele. Meni je to čak bilo i zanimljivo, ali cura pored mene počela je tiho tuliti i to prestrašeno tuljenje trajalo je još i kad smo se odmaknuli barem trideset metara od mjesta gdje smo vidjeli žohara.
Odjednom sam shvatio da je ova večer propala ako hitno nešto ne poduzmem.
"Nije ti to bio žohar,..." velim joj ja pa nastavim: "...to ti je bila ženka jelenjaka!"
"Ah, super" - olakšanje je veoma očito posve preplavljivalo moju prijateljicu, lice joj se opuštalo, ramena se spuštala, a tuljenje prestalo.
"Jelenjake volim!" - ona će sva presretna!
Bio sam jako sretan što nije predložila da se vratimo, hihihihihihhihihi
Toliko za sad,
vaš Ddadd :)
Post je objavljen 01.06.2007. u 13:17 sati.