Dobar dan, ja sam Ddadd. Pišem blog, bavim se informatikom, igram bilijar, čitam i ponekad pišem priče, uživam u životu - napokon je sve po mom. Sutra, u ponedjeljak, recimo idem u Graz, mojoj bankarici je rođendan, to ne smijem propustiti jer imam najbolju bankaricu na svijetu!
Jedini loš događaj unazad nekoliko mjeseci desio mi se prije neki dan kad sam ogrebao prijateljev auto, pojma nemam što mi je bilo tad, na parkingu sam prerano skrenuo desno i zadnjom desnim krajem auta sam zakačio drugi parkirani auto i ostavio hrpu prijateljeve farbe na tom drugom autu. Vlasniku drugog auta ću nadoknaditi štetu, a prijatelju ne moram - tu stranu auta već je propisno sredila njegova draga, tako da se ovaj moj udes na tom djelu automobila skori ni ne vidi - moja je ogrebancija tamo samo kapljica u moru :D
Jako čudno da sam to zakačio tako, inače vrlo sigurno vozim...ma, čitava ta vožnja bila je kao san...san koji pomalo zabrinjava, jer...
Jer ima nekih čudnih događaja u zadnje vrijeme, događaja koji mi mrvicu mute raspoloženje, npr, vidjeli me neki ljudi u sedam u jutro kad sam ziher spavao, a jutrima se budim slomljen kao da sam čitavu noć trčao ili se tukao! Ili još: našao sam pjesmu na radnom stolu koju sam napisao dok sam spavao, ili, nestala mi je futura sa najboljom pričom na svijetu. O tome svemu sam već pisao na blogu.
Idem sad spavat najdraži moji :)
Dobar dan, ja sam Ddadd, uživam u životu iako sam vječno umoran, danas sam spavao do podneva, onda me je nešto omelo u tome, ne sjećam se najjasnije, kao kroz san, neka klopa i nešto malo surfanja po netu, ali onda sam opet spavao i to do 5 popodne i to je bilo super! Sve je tako nekako izi u mom životu :)
Jedino loše čega se mogu sjetiti u proteklih nekoliko mjeseci je da su me prije neki dan moji dragi roditelji zamolili da vozim u servis neki pokvareni TV kojem je garancija isticala baš taj dan. Taj TV sam kupio dan prije utakmice Hrvatska - Brazil, kad je Todorić rekao da vraća novce ako Hrvatska pobijedi Brazil. Ne znam što mi je bilo tad sjećam se kao kroz san da sam se nadao da će Hrvatska ipak pobjediti...
I da...dakle, vozim je taj TV, protiv svoje volje, taako sam bio umoran, prijateljevim autom, dovedem ga do servisa, uparkiravam i zagrebem jedan drugi auto. Ostalog se sjećam kao kroz maglu, došao je vlasnik zagrebanog auta, jako ljubazan, ali razgovora se skoro uopće ne sjećam, uglavnom, bum to već nekako njemu riješil, ima se nofca, nije frka...
Prije neki dan sam spaval, probudil sam se i kraj mene je bila neka Futura, onaj časopis s esefom. Hitil sam ga vu smeće, više skoro uopće ne čitam već samo ustajem svako jutro, i to rano, vježbam toliko da me sve boli, ponekad čak odem na sparing sa prijateljima iz dana kad sam bio u ratu. Kadkad, kad imam inapiraciju nepišem neku pjesmu, a onda najčešće opet idem u krevet, jer ne znam što mi je, vječno sam umoran. Onda se nekako prisilim da ustanem i napravim sve one kompjutorske poslove od kojih živim. Toliko sam umoran dok to radim da se skoro ničeg ne sjećam, to mi je sve ko u magli, ali zato to što napravim besprijekorno radi! Pa imam od čega živjeti! Ponekad imam osjećaj kao da smo dvojica jer nekih stvari koje sam napravio uopće se ne sjećam!
Ovo zakošenim slovima bi vjerojatno bilo kad bi taj drugi Ddadd pisao blog. Koliko znam, on ne piše blog, ali može bit da ipak piše...a možda me čak i čita...a možda me i komentira!
HAHAHAHAHAHA
Vaš Ddadd :)
|
