Najdraži moji!
Jučer je umro moj vjerni pratilac s kojim sam se danonoćno družio, moj ponos, kreacija moje mašte u u sprezi sa vrhunskom tehnologijom onog vremena. Toliko je bio veličanstven da mu je jedna poznata blogerica čak i posvetila čitav post.
Moj bilijarski štap.
Bio sam sinoć na turniru u bilijaru. Svima sam govorio da neću dobro igrati, da igram već dva dana loše jer mi štap umire i da ću pokušati odigrati s njim posljednji turnir i onda ga umiroviti. Časnu starinu ću uokviriti i staviti na zid. Nek se pošteno odmori. Zaslužio je.
Kad sam ljudima govorio da neću moći odigrati dobro, svi do jednog mislili su da iznuđujem komplimente, da pilim naopako...mislili su da Ddadd jednostavno ne može odigrati loše! E, pa prevarili su se! Može!
Nije išlo. Umjesto da odigram kao furija, ne obazirući se na napuklu kost i smrvljeno drvo ispod nje, i da osvajam poene dok se pukotina na kosti sve više širi, ja sam igrao onako kako igraju samo prvoklasni papci - igrao sam kao da igram sa čačkalicom - prenježno i krajnje mlitavo, a sve to zato da se taj komad drveta ne bi slomio do kraja! A kad sam izgubio meč bio sam ljut ko ris - izgubio sam zbog osjećaja! Prestrašno nešto, ulovio sam se u svom najpapačkijem izdanju ikad, u sentimentu bez pokrića, u savršeno gubitničkoj melankoliji duha i tijela...
Ljudi koji znaju što hoće u postignuću svog cilja gaze preko leševa, pale i uništavaju, tuku se, ne obaziru se na osjećaje drugih...a ja...a ja, najdraži moji, ja vam nisam bio u stanju biti bezobziran prema jednom običnom komadu oštećenog drveta!
Komadu drveta kojem tepam prije meča, kojeg volim kao oči svoje, koji je samnom proputovao svijet, koji mi je omogućio da proputujem taj svijet...i koji me je hranio i oblačio u doba kad nitko ništa nije imao!
Ne biste vjerovali, ovog trenutka plačem najdraži moji. Ko pravi papak. Bez velikih suza, samo vlažno u kutu očiju. A na licu mi je istodobno tihi i blagi smiješak jer se prisjećam bezbrojnih avantura koje smo zajedno prošli :)
Plačem zbog glupog komada savršeno obrađenog drveta.
Zbog moje energije u njemu.
Zbog sebe.
I tužno sam sretan. Zahvalan.
Nakon turnira bio je tulum do zore. Ludo sam se proveo. I slavio sam ne štedeći se nimalo.
Početak kraja sam slavio. Ili, da budem precizniji:
Slavio sam početak novog početka...
Ddadd
|
