Volim "Kaos". Onako kako ja to vidim, u Redu, Kaosovom mlađem bratu, ima neke predvidljivosti, blage dosade, suhoparnosti, sterilnosti...
Daleko od toga da savršen red nije opčinjavajući, oduševljavljajući, prelijep - baram na prvu loptu! Ali je predvidljiv!
Danas izgleda jednako kao što će izgledati sutra prekosutra jučer prekjučer uvijek!
Moji akvariji su totalni primjer "Kaosa". Ovdje "Kaos" pišem u navodnicima jer to nije pravi kaos - to je umjetni kaos, to je kad u startu napraviš savršeni red i samoodržavajući sustav i onda ga pustiš nek raste bez kontrole. On tada raste po principima postavljenima dok je još vladao savršeni red, ali raste onako kako on hoće. Za akvarij to znači da je pitanje samo hoće li biljka krenuti lijevo ili desno ali da je svejedno kuda krene jer je to dopušteno početnim pravilima koja govore samo o tome da treba imati optimalno svjetlo jer biljke moraju rasti kako bi omogućile vodi dovoljno kisika i kako bi razgradile nitrite, da ribe moraju imati dovoljno prostora i optimalnu temperaturu, da ih skoro uopće ne treba hraniti jer će se, ako je biološka ravnoteža uspostavljena, razmnožavati i ugibati, jest će svoje mlade, biljke ili pak svoje mrtve, živjet će i borit će se za opstanak i na kraju će opstati samo one najzdravije i najkvalitetnije...tu vam je na djelu pravi mali Darwin :D
A onda jednog dana to posve izmakne kontroli. Mojoj kontroli, a nikako ne internoj akvarijskoj kontroli koja počiva na onim prvim temeljnim pravilima i bez koje bi sve poumiralo. Biljke se strahovito razmnože, alge dođu na staklo, voda postane lagano tamnija zbog korijenja i najednom shvatiš da u tom akvariju ništa ne vidiš!
Što će ti akvarij u kojem ništa ne vidiš? Zaboga! Kad se sve onomad, prije puno godina, bilo razmahalo bio sam presretan, isključio filtere, pumpice za zrak, napravio ravnotežu - već godinama u tim akvarijima život kovitla u ciklusima. To nije bilo estetski lijepo, ali ljepota je ionako u očima promatrača, a moje oči tu su vidjele samo ljepotu sretnih riba, sretnih biljaka, rasta...života!
Ali sad...sad tu već neko dulje vrijeme skoro ništa ne vidim!
Tako mi je prije više od mjesec dana nestala jedna omiljena, povelika riba. Svakog dana po nekoliko puta došao bih do akvarija, zagledao se u njega i kroz staklo, tj kroz rupe u algama na staklu i odozgora, kroz vodu. Jadnice nigdje nije bilo. Znajući kako ostale ribice jedvo dočekaju da mogu pojest malo mesa pomirio sam se s tim da su ovog puta imale pravu gozbu! Održao sam joj tihu jednominutnu misu u svojoj glavi i krenuo dalje svojim putem, nema tu puno milosti ili filozofije - mnoge ribe u mojim akvarijima već su prilično stare i svako malo ponekoj dođe vrijeme...a koliko im je dobro vidi se po tome da neke ribice čiji je životni vijek 2 godine (tako barem piše u knjigama) imam već 4 godine :)
Danas kad sam išao baciti mrvicu hrane u akvarije ta moja odavno prekrižena ribica isplivala je po svoju porciju ko da se ništa nije desilo! Gdje je bila preko mjesec dana ne znam ni ne želim znati...ali zaista mislim da je krajnje vrijeme da očistim akvarije :)
Vaš Ddadd :)
|
