Sinoć sam na bilijaru upoznao momka, tipični sezonac iz Bosne. Pričao sam s njim do fajrunta. Nabildan, žilav, radi krvavo preko ljeta kao konobar u jednom poznatom zagrebačkom kafiću, istetoviran, govori teškim dijalektom i obožava bilijar. Baš sam u momentu kad nam je momak prišao imao prilično 'interesantan' razgovor sa jednim jako mladim grmaljem koji je također konobar u jednom poznatom restoranu. Razgovor sa grmaljem išao je doslovno ovako:
"Moja mala je super ide u gimnaziju, treći razred. Uopće ne bih putovo kući da nema nje. Ima sve petice - samo engleski ima četiri!"
"Wow" rekoh ja.
"Da...reko sam joj nek se istutnji, sad nek trenira rukomet koliko god može, nek uživa, jer kad dođe amo u Zagreb studirat neće imat vremena nizašto - viđe mene, bio sam sportaš, treniro nogomet, a otkad sam u Zagrebu ništa ne stignem!"
Tad mu ja velim: "Nije ti isto studij i rad. Na studiju ima tjelesni, imaš i studentske sportske igre, može ući u reprezentaciju fakulteta i putovat malo naokolo, a možda je netko i primjeti iz nekog ozbiljnog kluba."
Grmalj se na to nasmije i odmahne rukom: "Ma nije ti ona neki talent, znaš..."
"A koji faks misli upisati?" upitam ja.
"Neki PMS, tako nekako!" reče mi grmalj ozbiljno, buljeći tupo u svoj upaljač.
"PMF možda?" trudio sam se biti ozbiljniji od njega.
"Daa, too! PMF! Tako je!" - pogledao me je u tom trenu jednim Vi_ste_jako_pametni pogledom.
"PMF ti znači prirodoslovno matematički fakultet" velim mu ja, bez previše iluzija da će zapamtiti...
E, vidite, u takvom trenutku nam se pridruži njegov mladi, tetovirani i nabildani kolega iz Bosne sa teškim akcentom i koji krvavo radi, samo preko ljeta, u poznatom zagrebačkom kafiću. I vi ne biste imali predrasude?!
Nevjerojatno, ali u tom trenutku sam osjetio navalu besmislenosti svake daljnje konverzacije. Ipak sam duboko udahnuo i rekao samom sebi da svatko zaslužuje priliku. Nije mi bilo lako, bio sam umoran i općenito mi se nije pričalo, pogotovo ne o tajnama konobarskog zanata i malama koje, izgleda, vjerno i smjerno u svojim selima čekaju sve te konobare. Grmalj je u tom treutku otišao na autobus, a ja sam počeo pričati sa sezoncem. Razgovor je krenuo prilično ugodno, odmah na početku je počeo sa time da me je često gledao kako igram, a onda je spomenuo da obožava bilijarske trikove i da si ih stalno skida sa You Tubea, pa sam zaključio da je iznenađujuće uglađen, da u najmanju ruku zna rukovati mišem i da će možda biti zajedničkih tema.
A tada je u jednom trenutku, posve usput, spomenuo da je upisao pad na zadnjoj godini medicine, tu u Zagrebu. Zato sad ima vremena raditi preko ljeta.
Po njegovim godinama rekao bih da je dosadašnji tijek studiranja bio bez padova. Držim da je to zbilja jako dobar rezultat za jednog neobrazovanog nabildanog istetoviranog sezonca iz Bosne...
Iznenađujuće dobar rezultat.
Ne mislite li i vi tako najdraži moji?
:D
|
