Mlade nade
četvrtak, 03.12.2009.
Mlade nade športa!
Foto : B.Mr. 
Ljudi moji! Ono što ja već unazad godinice i kusur dana (pisanim tekstovima,op.a.) spominjem moguće pravce u stabilizaciji klubova na nekom našem lokalnom nivou, sada to u Hrvata postaje u novinarskim pisanim i inim medijima konstantna tema. Dugo im je trebalo da se pokrenu,a to nije pripomogla moja malenkost (barem ne u većoj mjeri) već su morali "skoknuti" na otočki nogometni mjesečnik "Four Four Two", koji je objavio članak, koji na engleskim nogometnim primjerima pokušava objasniti proces oporavka jednoga nogometnog kluba bez obzira na nogometnu razinu. Naravno onda ti isti novinari pretumbavaju,konstruiraju, prilagođavaju nogometna činjenična stanja njihovom okruženju.Svaka čast. Stoga si ne moram više utvarati da se kužim u nogoš.
Foto : B.Mr.
Svi oni koji prate rad na ovom blogu (između ostalog) mogli su se uvjeriti u (ne)kvalitet postova objavljenim na ovim stranicama. Ipak,Englezi su Englezi. Stoga su i vjerodostojni poznavatelji nogometnih situacija. Što bi bilo da ih nemamo? Pitanje za milijun nečega...
Foto : B.Mr.
Temelj za ozbiljan klub su mlade nade. Stvoriti kvalitetne nogometne ekipe nije ni najmanje jednostavan zadatak. Samo kontinuitet u radu s mladim nadama,naravno uz duži vremenski period, naposljetku nudi mogućnost uspjeha. Kazati ćemo da nudi,ali ne pruža garant da će se to i ostvariti. U svakom slučaju,klubovi bez dugoročne vizije imaju minimalne šanse da će se moći pohvaliti igračima poniklim u vlastitoj školi nogometa. A kada se to i dogodi,onda uobičajeno,mlade nade zapnu negdje oko svog statusa unutar prve momčadi kluba u kojem su ponikli.
Foto : B.Mr.
Rijetka je situacija da klubovi poradi raznoraznih pritisaka u svezi nogometnih rezultata unutar kluba, sredine ili tko zna čijih "ambicija", zbog ovog ili onog razloga naposljetku ne pruže priliku mladim nadama da dobiju svojih "pet minuta". A,da. Dobiju oni pet minuta eventualno u toku same tekme (obično pri kraju). I što da čovjek prikaže za to "dugo" vrijeme ? Osim ako nema čarobnjačke sposobnosti. Čiribu-čiriba najbolji sam ja. Eh,kad bi to bilo moguće. I ovako imamo viška čarobnjaka unutar svih pora društva u cjelini. Baš bi nam bilo veselo. Šalu na stranu. Zbilja nije baš tako bajna. Bez potrebitih tekmi,kako bi mogli potvrditi svoj nogometni talent,a posebice očvrsnuti za pravi mačo nogomet koji pratimo na našim prvoligaškim i inim tekmama dugoročno tu nema sreće. Bez tekmi to ne ide. Zar ne ? Ili to možda nekima još uvijek nije jasno? Bez pravilnog stručnog rada,nogometne vizije,osiguranja kvalitetnih uvjeta za što bolji športsko-ljudski razvoj, jer poanta je u formiranju kompletnih osoba koje će u svakom pogledu biti na ponos i diku sredina i klubova iz kojih su ponikli. Sve drugo je kratkoročnog daha i bez perspektive. U posljednje vrijeme na ovim našim prostorima konstantno se protura teza da bez love nema niti uspjeha. Krivo. Ako nemate kvalitetne ljude koji će športskim radom, potpomognuti talentom mladih športaša,očekivano težiti k postizanju uspjeha u radu kluba onda je bespredmetno lamentirati o stanju unutar klubova. Oplemeniti igru,razviti kreativnost kod športaša,a napose dozvoliti igračima da svoje sposobnosti i prikažu na športskim borilištima, možebitni je kraći opis radnog mjesta trenera u športu.
Ili možda to nije poanta rada?
Foto . B.Mr.
Postaviti podobna čovjeka da u najosjetljivijoj dobi razvija športsko-ljudski razvoj,a sve poradi toga što je ovaj "jeftiniji" i ne gnjavi puno. Kamoli da se usudi pitati za poboljšanje rada unutar klubova. Bitno je da zakrpa kućni budžet na kraju mjeseca,a sve drugo je više manje nebitno. Dokle tako?
Da li je to poanta rada?
Foto : B.Mr.
Športskih talenata je uvijek bilo,ima ih i danas,a bogme bit će ih i sutra. Samo je problem što nemamo veći broj kreativnih trenera,već po nekoj šabloni,više manje svi pokušavaju postići športski uspjeh preko noći.
Foto : B.Mr.
Dati pogodak više ili primiti jedan manje mogla bi biti odlika tzv. trenera. Spona menadžera i pojedinih roditelja sa "stručnjacima" možebitni je dodatni teret oko vrata za šport uopće. Nitko nije naivan,a posebice "blesav"da ne uočava očigledne probleme vezane uz športsku scenu u Hrvata. Odškolovan igrač unutar klupske strukture uvijek je najjeftiniji igrač. Posebice se to može odnositi na klubove na nekom našem lokalnom nivou,koji u današnje vrijeme muku muče oko iznalaženja potrebitih sredstava za kako-tako funkcioniranje klubova. Stoga kada Vam se pruža igračka mogućnost iz vlastitih redova nemate nikakvo valjano opravdanje za izmišljanjem tople vode. Uz pravilnu športsku politiku klubovi tu mogu napraviti puno veći pomak nego do sada. Igrati atraktivno,napadački,kreativno,brzo,športski korektno i što dalje od svog gola odlika je Ajaxove škole nogometa. Najdalje u nekom svom pozitivnom nogometno-trenerskom stilu otišao je Josep "Pep" Guardiola i Sala manager FC Barcelona.
Foto : B.Mr.
Najdojmljiviju priču o treninzima u omladinskoj školi Barcelone ponudio je Lionel Messi prisjećajući se svojih početaka; -"Vježbe na treningu bez korištenja lopte je zaista bila rijetka pojava. Nije bila bitna pobjeda na utakmici,već ulogu u ekipi dovesti do automatizma i usavršavati svoje sposobnosti." Samo je upitno da li kod nas ima kvalitetnih stručnjaka koji bi to mogli preslikati i u nas. Zasigurno ima.
Daltoni 
height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />
