Mlade nade

četvrtak, 29.07.2010.

Crveni vražići jači nego ikad !

Crveni vražići
Photobucket
Foto by B.Mr.

Početkom proteklog tjedna, bez obzira na ljetnu žegu, s pripremama za nadolazeću sezonu 4.HNL Istok svoj put ka športskoj slavi unutar lige započeli su i nogometaši NK Elektra iz Osijeka.

I dok se recesija u hrvatskome nogometu osjeća u svim segmentima,Crveni vražići s tom tematikom imaju sve manje dodirnih točaka. Predsjednik Marijanović u suradnji s malom,ali pomno odabranom ekipom, vješto manevrira prema mirnoj luci za ekipu NK Elektra. Dok velika većina športskih kolektiva mašta o egzotičnim pripremama van granica Lijepe Naše,dotle Elektra pripada skupini športskih kolektiva koji će cjelokupne pripreme odraditi kod kuće. Infrastruktura stadiona je izuzetno lijepo uređena s pomoćnim terenom i moderno uređenim svlačionicama. Prostorije za nogometne suce i delegata uređene su u skladu s propisima,kao i službene prostorije kluba.

Foto by B.Mr.
Foto by B.Mr.

U svakom slučaju športski centar za svu pohvalu. Primjetan je entuzijazam na svakom koraku u pogledu uspješne športske budućnosti NK Elektra iz Osijeka. Vrijedni su to ljudi koji ne žale svoje utrošeno vrijeme provedeno na unapređenju uvjeta rada svih selekcija unutar kluba. Uh,barem s tim "Elektraši" ne muče brigu. Mladića željnih učenja nogometnih vještina uvijek je bilo,ima ih,a u daljnjem radu očekuje se samo povećanje broja potencijalnih nogometnih zvijezda unutar klupskih struktura. U današnje vrijeme mlađahne generacije okreću se bavljenju športom uz svoje kompjuterske ekrane,pa nije stoga naodmet podsjetiti kako je najbolja socijalizacija u pravom životnom športskom okruženju,ne u imaginarnom svijetu.

Foto : B.Mr.
Foto by B.Mr.

- Tko se nametne radom na treningu, taj će dobiti priliku rezolutan je trener Bubalo. Unatoč svakodnevnim raznovrsnim iscrpnim treninzima, nema kukanja među nogometašima. Svjesni su da samo mukotrpnim radom mogu doći do kvalitetnog športskog rezultata. Bez toga ne ide. Ako sudimo po profilu igrača koji treniraju pod budnom paskom trenera Bubala,te njegovog pomoćnika, inače trenera juniorske vrste u klubu Drage Horvata,mlađahni Crveni vražići iskazuju namjeru da njeguju napadački nogomet kakvom Elektra mora težiti. Napad je najbolja obrana,neki vele. U ovom trenu prerano je kalkulirati s imenima koja kotiraju kao moguće pridošlice u klub - kazuje nam predsjednik Marijanović. Sezona koja slijedi ponudit će kolektivnu,borbenu, nadasve požrtvovnu igru Elektraša. Za svako mjesto u ekipi vodit će se žestoka,korektna borba,stoga uloga trenera Bubala je više nego očita u cijeloj toj priči.

Foto : B.Mr.
Foto by B.Mr.

Klupska orijentacija bazirana je prema igračima poniklim u školi nogometa unutar kluba. Općenito svi klubovi više-manje teže k "vrhunskom" rezultatu seniorske vrste,stoga vrlo malo ili nikako ne pružaju mladim igračima priliku kako bi oni pokazali ili prikazali svoje nogometne vještine. Naravno ako se i dobije prilika onda nemate pravo na pogrešku. Etablirani hrvatski trener Bubalo već u protekloj polusezoni preuzevši ekipu, unio je neke promjene po tom pitanju unutar ekipe,dok u sezoni koja slijedi, športsku priliku u punom obimu dati će se domicilnim nogometašima. Neka se kale, obrusit će trener Bubalo.

Dodajmo i kako su samo dva igrača boju dresa NK Elektre zamijenili bojom drugoga kluba, a to su Ljubas koji je otišao u Čepin, te Nospak koji će u novoj sezoni zaigrati za NK Metalac.
Tekst : Daltoni thumbup

29.07.2010. u 07:51 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 27.07.2010.

"Makar šta, ili o osječkom govoru"

Foto by B.Mr.
Foto by B.Mr.

Nadam se da novokomponirani jezični čistunci hrvatskog jezika neće poslije ovog priloga moj Osijek "protjerati" iz Hrvatske, kao što je nedavno Hrvatska turistička zajednica učinila s Baranjom, izbrisavši ju sa zemljopisne karte Republike Hrvatske:

Makar šta, ili o osječkom govoru

Gale zipa đale!

Foto Daltoni
Foto by B.Mr.

I molim lijepo, tko ne će reći da penđeri, komšiluk, peškir, sirče, ođak, ođačar i furune nisu hrvatske riječi? I Hrvatski pravopis riječ odžak bilježi zvjezdicom i upućuje na riječ dimnjak, a kada je tomu tako u Hrvatskom pravopisu, onda znamo kamo idu takve riječi, na hrvatsku ili srpsku stranu, ali književnoga jezika. A te su riječi neraskidivi dio slavonskoga štokavskoga hrvatskoga dijalekta i tanani, gubeći se sloj osječkoga govora. Živi još u ponekih staraca iz osječkih kučeraka ko u babe Jage. Nestaje. U Osijeku više nitko nema komšije, sve sami susjedi!

Novinarka je državne televizije svoju reportažu o ocu jedne mnogočlane slavonske obitelji završila riječima - poljoprivrednik je, a kao svi Slavonci svira u svatovima.

Mošte si mislit što svi slavonski poljoprivrednici sviraju u svatovima. Kao, motika, tamburica - i eto ti Slavonca, Đuke Begovića. Vina, snaša, svatova, svatovca, bećarca i bećara. To bi trebala biti naša kultura, slavonska. Makar šta, i u Đuki je Begoviću takva kultura postavljena u obličje samo jednoga lika, jednoga pojedinačnoga pojedinca. A takvih je u svim sredinama, pa zašto baš da se moja Slavonija izjednačuje s takvim? Nije li Joža, Jožica, Jožek mužek bil poljodelec i svatovski mužikaš? Pak nije simbolom zagorskih brega.

Ono što se već odavna trebalo vidjeti u Đuki Begoviću, a nikako da se vidi, to je Đukina štokavština, to su tri Kozarčeve štokavštine. Seoska, gradska i književna. Da su se te tri štokavštine u povijesti naše filologije uspjele rasplesti i prepoznati, danas bismo imali jasniji pogled u štokavsku dijalekatnu slavonsku književnost. I ne bismo za svjedoke imali samo Ivšićev Posavski govor i Hammov Podravski, bećarce i kojekakve pjesmuljke; ne bismo imali samo pogrješke u jezičnoj prosudbi Joze Kozarca, stav o 'nepismenjaštvu' Ive Kozarca koji je ipak jedini žice slavonske jezične tamburice znao prenapregnuti do pucanja; u svakom slučaju nikomu, pa ni jezikoslovnim budalašima, ne bi palo na pamet napamet osuditi A. G. Matoša za srbizme; da su se te tri štokavštine - dijalekt, gradski govor i književni jezik - u povijesti naše filologije uspjele rasplesti i prepoznati danas bismo imali barem svijest o štokavskoj dijalekatnoj slavonskoj književnosti. Ali ne onoj bećarskoj: Popela se Šokica na drvo, drvo krivo, a ja..., nego onoj autorskoj: Milovo sam garave i plave, dosta cura za života svoga, al što tebe, to ni jednu tako, curo draga iz sokaka moga... i ne bismo je smatrali nepismenjaštvom. Usuprot. Imali bismo i jasniji pogled u svoj književni jezik. Koji je hrvatski štokavski. Baš kao što je to i slavonski dijalekt.

Oni koji nisu dođoši
Tako je i s osječkim govorom. Ali samo s govorom rođenih Osječana. Pravih, obično onih donjogradskih koji za sebe kažu da su doljnjograđani. Koji nisu dođoši. Ako ne znamo o slavonskim dijalekatnim natruhama, o posebnom okusu koji osječkom govoru daje začinjenost švabetanjem, i ako to sve skupa ne možemo povezati uz književni jezik, onda o osječkom govoru ne možemo znati ama baš ništa.

Sve to skupa i nije ništa posebnoga za jedan grad. U svakom je tako, za valjanu se prosudbu bilo kojega gradskoga govora mora poznavati dijalektalno mu okružje, utjecaje (nekada) vladajućih stranih jezika i prožimanje s književnim jezikom.

Dijalektalni ekavizmi i čisti jekavci
Slavonskih je ikavizama u Osječana malo, rijetko se čuju, a i ne bodu u uho jer su isti oni koji se čuju po cijeloj Hrvatskoj, a ne samo osječkom joj dijelu - voliti, volila; živiti, živila; odoliti, odolila; želiti, želila... Kada smo već kod i, u glagola II. vrste, onih na -nuti, Osječani redovito imaju -niti: ziniti, zinio, zinila; veniti, venio, venila; potoniti, potonila..., ne ćemo reći taći i maći, nego taknuti i maknuti, ali je zato maknio i taknio. Razliku između pocrvenjeti i pocrveniti Osječanin baš i ne bi znao pojasniti jer je glagol pocrveniti jedini koji će upotrijebiti bez obzira na značenje.

Osječani dijalektu svakako duguju svoje poneke ekavizme. Stariji su 'ekavskiji' od mlađih, a u najmlađih češći su hiperijekavizmi od ekavizama. Naša su djeca imala živi rat, a ne televizijski, i dobro su znala tko baca granate i zbog koga moraju u podrume i prognanike, pa kada kažu dječko i rječenica onda u tom ne treba tražiti samo jezikoslovni razlog (dječak/dječko, riječ/rječenica) nego i psihološki - ne žele nam djeca govoriti ekavski. Moj je sin godinama odbijao reći lepinja, tvrdeći da se hrvatski kaže ljepinja. I dan danas, kao i većina iz njegovoga naraštaja, govori odavdje i dodavdje. Bit će da je to što dijalekatnih obilježja nestaje iz osječkoga govora, otvorilo vrata dječjoj (i ne samo dječjoj) predrasudi da je ekavski nehrvatski.

Inače su Osječani čisti jekavci. I to oni jednosložni dugi, toliko jekavski da i n ispred jekavskoga dvoglasnika jotiramo. Izgovaramo mljeko, a lj nam je isti kao i u ljeto; izgovaramo snjeg, a nj nam je isti kao i u njegov. Koliko se sjećam, uvijek se tako i izgovaralo, a nesliveni izgovor: l'jepo, sn'jeg - na osječkom asfaltu ne može se čuti. I ime svojega grada jekavski govorimo - Osjek, ali ovaj nam je puta dvoglasnik kraći nego u mljeko i snjeg, kratak kao i u osječki. Kada smo 1991. počeli upijati ratne vijesti na državnoj televiziji, podosta smo začuđeno slušali kako spikeri (očito priučeni notornoj novoštokavskoj naglasnoj normi) izgovaraju iz Osijéka, u Osijéku. Naravno, nije to bilo jedino čemu smo se čudili, ali Osječani tako ne izgovaraju, dvoglasnik nam je uvijek nenaglašen, ne pomičemo naglasak s početnoga O ni u kojem od padeža. Ako netko u Osjeku i izgovori Osjek s dužinom na je ili Osijek s dvosložnim ije, taj sigurno nije ni Osječanin ni Slavonac ili ako jest, onda je stari profesor hrvatskoga jezika kojega je jezično vrijeme pregazilo ili je od one vrste koja jezikom želi dati do znanja svojim sugrađanima.

Uopće nemamo č i ć, a nemamo ni đ i dž. Umjesto dvaju glasova imamo samo jedan, i to baš i nije neki čisti glas, imamo 'polutvrdo' č koje nam je uvijek isto: kuča, cvjetič, čekič, konjič, osječki. I đ nam je takvo, samo je jedno ono 'polutvrdo': đem, đemper, đez, Đakovo. Tako ne možemo izgovorno razlikovati đem od džema, đaka od džaka i jahačicu od jahaćice, spavaćicu od spavačice, ali može li to u Hrvatskoj itko osim pravopisa i gramatika? Uostalom, stvar je s trorogim č i đ već odavna poznata.

Po naglascima smo dobro prepoznatljivi. Nisu naši naglasci, mjereno prema književnom jeziku, na pogrješnim mjestima. Oni su samo duži nego što bi trebalo. I zanaglasne su dužine raspoređene kako treba, ali su i one malčice duže. Zbog toga nam kažu da razvlačimo i govorimo otegnuto. Da smo spori. Ali Osječani ionako misle da je takva prosudba makar šta jer Našičani, Valpovčani ili Donjomiholjčani govore još otegnutije i lijepo im se prepoznaje čak i akut uz dugosilazni i dugouzlazni. A tek Brođani ili Vinkovčani, pa Vukovarci!

Ipak ne otežemo toliko da bismo rekli prijatélji i gradóvi s dugim naglascima jer nam je to prestrašno kao da smo rekli Slobodána; ne ćemo razdvajati prijedlog od zamjenice u za mene i za njega, nego ćemo izgovoriti sastavljeno, zamene, zanjega. Zato se sve rjeđe može čuti sastavljen izgovor naulicu, uškolu, lijepo mi to jasno razdvajamo, na ulicu, u školu. A sastaviti pred mostom i u Osijeku u jednu naglasnu cjelinu, predmostom i uOsjeku - to ne možete nikada čuti ni od jednoga Osječanina. Osim onoga, naravno, koji nije rođen u Osijeku.

I ručnik, i peškir, i sirče, i ocat
Jedno je kada u zagrebačkom govoru prepoznate leksički dijalektizam, a drugo je u osječkom. U Zagrebu je to obično ponešto iz kajkavskoga - pa ste sigurni da je hrvatsko, a u Osijeku su to redovito štokavski dijalektizmi, pa niste baš sigurni da su hrvatski. Eto, moja mi je baka, Osječanka starih slavonskih korijena, pričala kako su na osječkoj Bikari bili kučerci, ko u babe Jage, a penđeri mali, podjeljeni u četiri, subotom su se prali i starim peškirima omazivali sirčetom da bolje sjaje, pa nek vidi komšiluk da se kuča redi. Moja je baka na kuči imala ođak i redovito je jednom godišnje zvala ođačara. Da furune ne dime i bolje griju. Imala je ona osim penđera i prozore koje je brisala i starim ručnicima, a ne samo peškirima; nije zvala samo ođačara, nego i dimnjačara; prozore više nije omazivala sirčetom, a salatu je začinjavala i octom (vinskim, taj je izvrstan). Međutim, komšije, komšiluk i najdraži komšo nikada mojoj baki nisu postali susjedi i susjedstvo.

I molim lijepo, tko ne će reći da penđeri, komšiluk, peškir, sirče, ođak, ođačar i furune nisu hrvatske riječi? I Hrvatski pravopis riječ odžak bilježi zvjezdicom i upućuje na riječ dimnjak, a kada je tomu tako u Hrvatskom pravopisu, onda znamo kamo idu takve riječi, na hrvatsku ili srpsku stranu, ali književnoga jezika. A te su riječi neraskidivi dio slavonskoga štokavskoga hrvatskoga dijalekta i tanani, gubeći se sloj osječkoga govora. Živi još u ponekih staraca iz osječkih kučeraka ko u babe Jage. Nestaje. U Osijeku više nitko nema komšije, sve sami susjedi.

Neki se drugi turcizmi sasvim lijepo drže po cijeloj Lijepoj našoj i rijetko tko posumnja u njih - alati, dugmeta, ekseri, džezve... Istini za volju, u Osijeku kažemo đezba, a ako kuhamo samo jednu malu kavu, onda ju kuhamo u đezbici. Mala je kava kada ste svakomu namijenili samo jednu šalicu. Mi bismo rekli šolju. Šalica nam je nekako više za mlijeko i bijelu kavu ili čaj, a šolja je za crnu kavu. Oni neki drugi štokavci u svojim šekretima imaju šolje, a mi u svojim zahodima i nužnicima WC školjke.

Švab, švab, švabetanje
U Osijeku se prije tridesetak godina mnogo više švabetalo nego danas. I sama se riječ švabetati gubi, a pojavila se jedna novija - govoriti esekerski. Švabetati i govoriti njemački nije isto, kao što ni Švabo i Nijemac nisu isto. Nijemci žive u Njemačkoj, a ako su se doselili u Osijek i ostali naraštajima, onda su postajali Švabe. Ali ni oni nisu švabetali, nego su govorili njemački. Švabetali su Osječani, oni kojima je rođeni jezik hrvatski. Jezikoslovci danas kažu da je esekerski poseban njemački dijalekt razvijen u Osijeku, a Esekeri koji švabetaju kažu da je švapski pokvareni njemački.

U većini se doljnjogradskih obitelji švabetalo, pa tako i u našoj. Nismo bili ni u čem jezično posebni, to je ionako bilo pitanje kućnoga odgoja. A priznat ćete, takav se kućni odgoj ipak malčice razlikuje od odgoja motikom i tamburicom. Moja je omama, rođena Vlaškóvac po ocu vukovarskom lađaru, prvo progovorila švapski, pa onda hrvatski. Moja je baka, rođena Svoboda od oca doseljenoga Čeha, Pemca - kako kažu Osječani, prvo prošvabetala pa onda progovorila hrvatski. I moja mama isto, ali je kao poslijeratno dijete švapski zaboravila jer je tako poslijeratno morala. Otata, omama, djed i njegova braća, cijela obitelj Hamm, govorili su njemački. Perfektno govorili i pisali, pričao mi je u djetinjstvu tata, ali njega nisu naučili - opet, poslijeratno dijete. Toliko poslijeratno da je našoj obiteljskoj grani otrgnuto drugo m iz prezimena ne bi li se zataškali njemački korijeni. Makar šta! I zbog toga ni ja, ni većina iz mojega naraštaja, ne zna švapski. Šteta.

Kada su omama i baka ogovarale komšiluk, da ne bi pred djecama lajale, s hrvatskog bi prelazile na švabetanje. Mi djeca sjedali smo uz njih na svoje hoklice i šamlice ili na dvorišne štenge i slušali kako jedna govori, nama posve nerazumljivim jezikom, a druga sa strašnim izrazom prijezirne začuđenosti svaki tren ubacuje - alzo, so, nohat. I dan danas mi se omakne pokoje alzo ili nohat kada me nešto baš onako jako iznenadi.

Međutim, Osječani ne moraju biti iznenađeni da bi štrikove za veš podbočili šprajcerima da se oprani šlafroci, šosevi ili bluzice ne bi vukli po zemlji. I nije baš isto u Osijeku i drugdje gdje se govorilo njemački - u Krleže Latinoviczeva mater nosi šlafrekl, a ne šlafrok; liker piju iz štamperla, a kod nas iz štample ili štamplice - u Osijeku kod nas kod kuče, a ne u nas doma.

Fruštuk kod kuče
Istini za volju, moj sin ne zna što je to fruštuk - dijete mi doručkuje; mora si mislit kad mu kažem: de stavi escajg na stol. Ali jelo ipak grabi šeflom i jede ga kašikom. I dobro zna što su šufnudle i kraucvekle, a pogotovo granatirmaš jer ga ne voli jesti. Od dva moguća vrhnja zna samo za šlag, a kada ga pošaljem u dućan po kajmak moram ga slati po kiselo vrhnje, inače će se vratiti praznih ruku jer nigdje nije pisalo kajmak. I uopće se ne trudim objasniti mu. Niti ga pitam da on meni objasni zašto si je na internetu dao ime Max Damage i zašto s frendovima i frendicama govori tastatura, printer, kompjuter i kompić kada ja uporno govorim računalo i kada u školi ima peticu iz računalstva u kojem su tipkovnice i pisači.

Svako vrijeme nosi svoje i od svakog vremena ponešto trajno ostaje. Ni ja više ne znam što je ganjak, a što anjfort. Sjećam se samo da je nam je baka dopuštala igrati nogomet u ganjku, a bogme, u anjfort nije smjela lopta. Sad se sve zove haustor.

Di si lega!
Naš je žargon posebna priča. Nekada, dok smo češće studirali u Zagrebu (mošte mislit što ne bi i sad, samo da je više love), Zagrepčanci su tvrdili da se osječki student prepoznaje po onom poslovičnom - di si lega.

Mojoj mami nije bilo jasno što mi brat kaže kada kaže - ma, to ti je lačo lega, ali kod njega ti je gale zipa đale - a ja sam se sasvim lijepo razumjela s bratom. Ali mijenja se, naši bi roditelji rekli - gotivni prijatelji, našoj su djeci sve super frendovi, a u gale zipa đale ni oni ne bi prepoznali lega pazi leđa. Mi smo imali dumine, a naši klinci fore i štosove.

A tek porcijaš! U ribičkom je jeziku porcijaš riba koja je po mjeri - ili za jedan objed, ili riba dopuštene lovne veličine. A kad moj brat, notorni pecaroš, za legu kaže da je porcijaš, znači da je lega baš krele po mjeri, onako taman. Možete to isto značenje pokriti i riječju specijalac koja nema ama baš nikakve veze s ikakvim postrojbama, a ponajmanje sa specijalnim postrojbama, nego ima veze sa specijalnom školom (to je sada škola za djecu s poteškoćama u razvoju). Žargon je okrutan, a ne mi.

Kad smo kod pecaroša, oni su osječka tradicija. Sjedi se satima na vodi, Dravi, Staroj Dravi, Sakadašu, ima se pec-štanga i peca se. Šarkoše, babuške, škljoce, štuke, pastate, a bogami i somove i smuđeve. Može s obale ili drvenim, katranom omazanim čiklom (najmanje petmetarskim) zaveslati niz Dravu i zabaciti. Prije morate pripremiti mamce. Kedere hvatate tauplom, četvrtasto razapetom gustom mrežom koja se s gornje strane čoškovima drži na prekriženim čvrstim žicama i masivnom drvenom štapu. Nadrobite u mrežu kruha, zaronite taupl u vodu i čekate, pa ga lagano podignete, pa opet spustite i sve tako dok ne nahvatate kedere, pa s njima u keder-kantu koja je plehana i ima rupice na poklopcu, da kederi imaju zraka i ne pocrkaju jer riba nejde na krepanog kedera. Možete pecati i na durbahere (to su one velike kišne gliste), a i na mrmke (to bi bili rovci). Po durbahere i mrmke idete noć prije pecanja, najbolje poslije kiše, svijetleći baterijom i tako ih vabeći na površinu, ašovčičem ih iskopavate iz rahle zemlje. Ako riba raubuje onda će i zagristi, upecati se, a da s udice ne bi slučajno otpala u vodu, podmjestite pod nju mrežicu na okruglastom okviru sa štapastom držalicom, zvanu meredov, pa iz meredova nanižete upecanu ribu na povorku ili ju smjestite u žičanu sklopivu krletku, fiš-nec koji s obale ili čikla visi u vodu, pa s ribom kući, pravac - fiš.

Svakoj supi njezina kašika
I nemojte mi sad o nekakvim srbizmima. Makar šta. Brodnjakov je rječnik ipak rječnik razlika srpskog i hrvatskog, a ne srpskog i samo osječkog. Uostalom, u Brodnjaka je špajz i paradajz, a mi kažemo špaiz i paradaiz i smočnica i rajčica. I ne će biti da su Esekeri pokraj svog silnog švabetanja od tamo nekih dođoša s istoka čuli za špaiz i paradaiz. Mošte si mislit što jesu.

Dobro mi znamo što čemu pripada. Ako kod kuće jedemo svoje supe kašikama, izvan kuće su nam žlice u juhama; svoju paradaiz salatu s bjelim lukom u restoranu naručujemo kao salatu od rajčice s češnjakom. U trgovinu idemo kupiti lopaticu za smeće da bismo u kući imali mišajfl. Ako naše kuće imaju čoškove, u školama su nam uglovi. Fakultet mi je uz tržnicu, ali kuća mi je blizu pijaca pa kada na tržnici, vraćajući se s posla, usput kupim povrće za juhu, kući donosim grincajh s pije. Kako kaže moj sin, možeš biti faca s pijaca ili lice s tržnice. I sve štima.

A onda mi u Dubrovniku službenica u zračnoj luci kaže da je telefon iza kantuna. Ona i u kući i izvan kuće ima kantun. I ni brige je, kantun je O. K., a ćošak je u Razlikovnom rječniku. Ali nije čošak.

Sanda Ham (hrvatska jezikoslovka, glavna i odgovorna urednica časopisa Jezik, itd...)

*****

Za ovu studiju o osječkom govoru "Ljubim ruke!" gospođi Ham - i da još jednom ponovim ono s početka:
Nadam se da novokomponirani jezični čistunci hrvatskog jezika neće poslije ovog priloga moj Osijek "protjerati" iz Hrvatske, kao što je nedavno Hrvatska turistička zajednica učinila s Baranjom, izbrisavši ju sa zemljopisne karte Republike Hrvatske. Uostalom, baš me briga, neka pokušaju, Osijek će se znati obraniti; OSIJEK - NEPOKORENI GRAD !!!

Foto by B.Mr.
Foto by B.Mr.

Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih,
za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih!
Moj grade pored Drave, tu mladost moja je sva,
na svakom kamenu tvome, krije se ljubav bez dna!
Kad svijetla gasnu, i mjesec se pojavi mlad,
na obali Drave umoran odmara grad!



Za portal (s nostalgijom, razumijevanjem i s puno ljubavi) odabrao Esseker:
Zvonimir Mitar, zmitar@gmx.net

27.07.2010. u 15:42 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.07.2010.

UEFA Futsal Cup

Foto : B.Mr.
Foto by B.Mr.

UEFA Futsal Cup, najelitnije europsko malonogometno takmičenje u ovosezonskom izdanju, biti će više nego zanimljivo sudeći poradi nastupa hrvatskih ekipa. DA hrvatska po koeficijentu ima pravo na samo jednog predstavnika dok druga dva pristižu u UEFA Futsal Cup kao prvaci drugih država pod imenom Hrvatske. Nacional je hrvatski prvak koji direktno ulazi radi visokog koeficijenta među 32 ekipe iz Europe i to kao drugi nositelj u skupini. Na UEFA futsal ljestvici uspješnosti Hrvatska se nalazi na visokom devetom mjestu. Drugi predstavnik u takmičenju koji će pobuditi posebnu pažnju zasigurno je prvak Njemačke, ekipa "SD Croatia" iz Berlina. Svoje mjesto među 32 ekipe pokušati će izboriti kroz kvalifikacije. Ista malonogometna situacija očekuje i prvaka Švicarske ekipu MNK Croatia 97, koja je trijumfirala u finalnoj tekmi s iskusnim brazilskim internacionalcima. Pod vodstvom trenera Dragana Jurkića momčad MNK Croatia 97 postigla je najveći športski uspjeh u svojoj bogatoj trinaestogodišnjoj futsal povijesti. Futsal klub hrvatskih gospodarstvenika u Švicarskoj na izvlačenju u Nyonu dopala je Grupa F ; 1. ETO FC Györ (HUN) 2.Helvecija Futsal London (ENG) 3. MNK Croatia 97 Appenzell (SUI) 4. FC Encamp (AND). Preliminar round (14.-22.08.2010) biti će atraktivna i za "SD Croatia" Berlin,kluba hrvatskih iseljenika iz Njemačke. Treba istaknuti trenera Tonka Patrinu skupa s pomoćnikom Tomislavom Piplicom koji su uspješno doveli ekipu SD Croatia Berlin do pobjede u njemačkom futsal kupu, te u konačnici do osvajanja titule prvaka Njemačke. Po svemu sudeći u Cipru ekipa "SD Croatia" iz Berlina zastupati će Njemačku u skupini D u kojoj se još nalaze ekipa FC Levski Sofia Westa Bugarska,iz Cipra je ekipa Abu Ararat Nicosia,te ekipa iz Estonije FC Anzhi Tallinn .Svi će oni tražiti svoje mjesto pod suncem. Iz tri različite države pratiti ćemo športske rezultate tri futsal ekipe Hrvata ! Hrvatski prvak Nacional izvučen je u skupinu 5 glavne runde zajedno s prvakom Italije Montesilvanom, prvakom Izraela ASA Tel Avivom, dok će četvrti sudionik biti pobjednik skupine A iz preliminarne runde. Športski pozdrav !
Tekst : Daltoni'os thumbup

08.07.2010. u 06:40 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.07.2010.

ZAVRŠNICA JUNIORSKOG PRVENSTVA

Photobucket
Foto by B.Mr.

Dobar futsal juniorskih uzrasta igrao se ovih dana u Ekonomsko-trgovačkoj školi Ivan Domac u Vinkovcima, gdje se okupilo sedam ekipa (MNK Gornji Kraj otkazao sudjelovanje,nap.a.) kako bi odmjerili snage i kako bi to natjecanje polučilo juniorskog prvaka Hrvatske. Podijeljeni u dvije skupine, juniori su razigravali u liga natjecanju nakon čega se pristupilo borbama za plasman. U finalu su malonogometaši Nacionala pobijedili družinu iz Vinkovaca (6:4), koja je kvalitetnom igrom i plasmanom u finale potvrdila svoju futsal vrijednost. Nacional je stekao pravo igranja finalne tekme pobjedama nad MNK Square (4:2), ekipom MNK Albona (4:1), te u odličnoj utakmici za ulazak u samu završnicu turnira pobjedom nad MNK Ivankovo (7:2). Put vinkovačke družine k finalnoj borbi turnira nisu uspjeli spriječiti ekipe MNK Muć Bitumina (6:2,pobjeda Vinkovčana),te MNK Petrinjčica Idis identičnim rezultatom prethodne tekme 6:2 za Vinkovčane. Poradi ne dolaska MNK Gornji Kraj,Vinkovčani su bili slobodni u prvom kolu. U konačnici nije se igralo za 7.mjesto, dok je dvoboj za 5.mjesto ponudio sraz MNK Square - MNK Petrinjčica Idis. Utakmica je završila 4:2 pobjedom momčadi iz Dubrovnika. Tekma za treće mjesto MNK Bitumina Muć - MNK Ivankovo bila je prava športska poslastica prije finalne utakmice. Odličan futsal obje ekipe u kojoj su šesterci odlučivali o pobjedniku. Na kraju slave momci iz Muća 6:5 završnim rezom. I na kraju, tekma za anale futsala u Hrvatskoj. MNK Vinkovci - MNK Nacional (Zagreb) 4:6 Utakmica o kojoj se još uvijek prepričavaju dojmovi i koja je dobar pokazatelj o kvaliteti potencijalnih reprezentativaca futsal repke. Ima tu više nego odličnih malonogometaša. Da rezimiramo. Nacional prvak Hrvatske u juniorskoj kategoriji, Vinkovčani viceprvaci. Treća je momčad MNK Bitumina Muć, četvrto mjesto pripada momčadi MNK Ivankovo, peto mjesto je u borbi s MNK Petrinjčica Idis pripalo MNK Square, dok su dečki MNK Albona bez borbe osvojili 7.mjesto. Malinogomet.info čestita svim sudionicima završnice na postignutom uspjehu, te posebice zahvala organizatoru turnira MNK Vinkovci na ukazanom gostoprimstvu. Športski pozdrav !
Tekst : Daltoni'os thumbup

04.07.2010. u 23:04 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (27)
Rujan 2011 (27)
Kolovoz 2011 (24)
Srpanj 2011 (10)
Lipanj 2011 (22)
Svibanj 2011 (15)
Travanj 2011 (24)
Ožujak 2011 (27)
Veljača 2011 (20)
Siječanj 2011 (18)
Prosinac 2010 (17)
Studeni 2010 (9)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (13)
Kolovoz 2010 (11)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (19)
Svibanj 2010 (15)
Travanj 2010 (11)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (31)
Studeni 2009 (32)
Listopad 2009 (38)
Rujan 2009 (28)
Kolovoz 2009 (16)
Srpanj 2009 (14)
Lipanj 2009 (23)
Svibanj 2009 (18)
Travanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (15)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Uvjeti korištenja

Svi sadržaji i slike objavljeni na ovim stranicama zaštićeni su copyrightom. Zabranjeno je uzimanje i korištenje sadržaja bez prethodne dozvole autora.




Svaštara o nogometu!

Novo : http://daltoni-osbloghr.blogspot.com/



Osijek, Croatia Weather Forecast





daltoni@net.hr

Foto Daltoni




Sign by Danasoft - Get Your Free Sign






Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis



Free Counter
Free Counter

thumbuphrvatska Customized Soccer Jersey - ImageChef.com


height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />





Myspace Smileys






hrvatska thumbup

Geo Visitors Map





CASINOSWISS, CASINO, Football manager 2010, English Harbour Casino, KENO



free counters
Free counters