Mlade nade
utorak, 06.10.2009.
Ljudi u crnom ili športski djelitelji pravde
Foto Daltoni
I taman kad čovjek pomisli da je napokon počelo vrijeme u kojemu se kvalitet suđenja kreće k pozitivi na nogometnim i inim športskim terenima uvijek nas može iznenaditi iskakanje ponekog "nadobudnog" čike,koji je baš taj dan imao ustajanje na lijevu nogu. Najgore od svega je kada sudac nema osjećaj za nogometnu igru ili još bolje, poradi svojih frustracija svim se silama upinje kako bi pokazao da je on Numero 1,Bogom dani,jedini i jedinstveni činitelj nogometne pravde,a svi drugi su samo "magarci",koji moraju trpjeti njegovo neznanje iliti bahatost,aroganciju ili tko zna što bi čovjek sve mogao zaključiti po ponašanju djelitelja športske pravde ili nepravde na pojedinim tekmama. Dokle tako ! Pa neka se onda netko usudi vikati da sudac nema pišu. Dugi niz godina osluškujem nogometna lamentiranja o događanjima prvenstveno na nižim razinama i mlađim uzrastima,gdje zapravo vlada još uvijek neka vrsta "bezvlašća". Naviknuti da na pojedinim tekmama imate samo jednoga športskog suca,koji je toliko pokretan (pa bio on i mladić u najboljim godinama,a uz to i početnik u nogometnom svijetu suđenja),da je i moj odlazak do dućana prožet većom željom i mobilnošću od pojedinaca,koji vjerojatno imaju samo na pameti koliko ga tekmi čeka dotičnoga vikenda i koliko je to kuna na konto računu. Pretpostavka nogometnih zaljubljenika da " moćni" pojedinci biraju tekme ili je to vjerojatno samo slučajna koincidencija,a to je opet vezano da li klub uredno plaća službeno određene tarife ili se mora čekati na isplatu. Ovdje uskaču "mlađahni pripravnici" i ini,koji su još uvijek "naivni" i neupućeni u financijsko stanje klubova,pa stoga bez razmišljanja prihvaćaju da sude takve tekme. Naravno,konstantno ponavljanje takvih priča,koje raspale maštu nogometnih zanesenjaka bude nadu,ali sve to vrlo brzo pada u vodu i sve kreće iznova po starom dobrom nepisanom pravilu. Posebna priča koja se provlači kroz fantazije športskih kibicera,u velikom dijelu su i "moćni" delegati,koji bi trebali biti jedini mjerodavni da donose sud o prikazanoj kvaliteti sudačke trojke ili šestorke ili tko zna što nam nosi buduće vrijeme? Najbolji su delegati koji svrate na tekmu,papirnato riješe sve što je u njihovoj nadležnosti,a onda negdje "odlutaju" prepuštajući sucima ili sucu da sami riješe ostale detalje. A tko ih onda nadgleda i ocjenjuje njihov trud ? Pa nije valjda da sami sebi daju ocjene ? Ha,dokle sve može ići ljudska mašta ? Ljudi koji su imali svoje "Ja" otišli su na više športske razine,pa čak napravili i više nego uspješne karijere i izvan Lijepe naše! Ovdje su nam ostali neambiciozni i ne baš kvalitetni suci,čast izuzecima,kojih na našu sreću ima,ali oni polako padaju i utapaju se u sivilo današnjeg stanja unutar športa. Ogroman pritisak kojemu su po kuloarskim pričama izloženi suci na tekmama seniora pojedinih klubova pretaču se na "tjeranje pravde", kada dobiju priliku suditi "manjima" od sebe ,ali športaš je športaš, pa bio on mali ili veliki. Treba sačuvati obraz,a ako netko uvidi sam da nije za športskog suca neka se okane toga posla ne očekujući da će doći neki posao iz bajke. Bajka je bajka. Pa zar to nekome još uvijek nije jasno ? Svakakve priče mogu se čuti,pročitati,naslutiti ili prepričavati o ljudima u crnom,žutom,plavom...,najmanje je bitna boja dresa. U interesu športa i športaša na koncu je potrebito i raščišćavanje s takvim pričama,a ne da po kuloarima ili fantazijama kibicera stvaramo pogrešnu ili pozitivnu sliku o športskim djeliteljima pravde. Uvijek je bilo najlakše stvarati različite "konstrukcije" nego se upustiti u raščišćavanje kukolja u žitu. Zar ne ? Da li je to nogometna fantazija,konstrukcija,djelić ljudske dosade ili zlobe,ili možda nešto treće,sami ćete morati odlučiti. Gdje ima dima,ima i vatre. Ili to nema veze ni s dimom,a kamoli s vatrom. Šuškanje o nedodirljivoj eliti,poltronstvu ili podobnosti,zasigurno će ostati samo u sferi naučne fantastike. Iskreno,ponukao me je na ovu priču i književnik Miljenko Jergović,koji je više nego uspješno u seriji članaka ponudio prikaz nekih od najzanimljivijih nogometnih priča s ovih "naših" prostora. Da li se osobno mogu složiti s nekim djelićima priča,to je ipak za neku drugu temu i možda novu bajkovitu esejsku priču. Možda. Možda je u pitanju šarena laž i tok svijesti.Procijenite sami. Obožavam takvu literaturu...Mmmm,tok svijesti ! ...stream of consciousness ... Ili sam možda još pod dojmom knjige Miroslava Krleže "Na rubu pameti". Tko zna.Sve je moguće.Ili. Ovo je samo blog. Nije li ?
Daltoni 
P.S. - 14.03.2009., subota - podsjetite se na napisani post na temu sudaca. Sudimo li o sucima pravedno ? Sve to,a i puno više možete pronaći na stranicama bloga Mlade nade.
height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />
