Radi lakšeg praćenja, novog teksta ponekad trebaju riječnik pojmova. Svemirski riječnik koji slijedi je zanimljiv sam po sebi i zato mu posvećujemo poseban prilog.


ABSOLUTUM - termin koji opisuje veliko tijelo Kreativne energije koji sadrži milijarde različitih galaksija. Naša galaksija je samo jedan od njih.

ADAM - Na starom jeziku civilizacije Lyra značilo je "Zemaljsko ljudsko biće". Znanstvenik sa Lyre, Semjasa, kreirao je "Adama" ili zemaljskog čovjeka kroz proces genetičkog inženjeringa i tako je započela priča o Adamu i Evi.

AGHARTA - Drevni podzemni grad izgrađen prije 33000 godina u Gobi pustinji ispod megapolisa Mu, glavnog grada Lemurije. Vremenom su nastala dva podzemna grada, Agharta Alpha i Agharta Beta, povezani podzemnim tunelom. Mu je uništen, ali Agharta i dalje egzistira.

ANDROMEDA GALAXY - Velika spiralna glaksija koja se može vidjeti sa Zemlje. Slična je u obliku Mliječnom putu. Udaljena je 2,2 miliona svjetlosnih godina od Zemlje. Široka je 160.000 svjetlosnih godina. Domovina je vrlo napredne rase koja savjetima pomaže Plejadance i druge spiritualne civilizacije.

ARMUS PEOPLE - Nakon rata Atlantide i Mu veći dio ljudi je stradao. Jedan od tri preživjela plemena bili su pripadnici plemena Armus na području današnje Armenije.

BAFATH - Rasa vanzemaljaca koji su potomci drevnih Lyrana. Bili su prisiljeni napustiti Zemlju prije više od 10000 godina, ali su se vratili i sakrivali ispod Velike Piramide u Gizi. Pokušali su osvojiti vlast na Zemlji, ali su ih Plejadanci uklonili sa Planete. Više ne predstavljaju opasnost.

BARNARD STAR - Locirana samo 4,4 svjetlosne godine od Zemlje, ova zvijezda ima dvije planete koje su u prošlosti bile nastanjene humanoidnim bićima.

BEAMDRIVE - Jedan od dva propulzivna sistema Plejadanaca. Ovo je sistem koji kreira energiju sa transformacijom svijetla u elektroenergiju. Ovo je stariji sistem i više se ovakvi svemirski brodovi ne proizvode.

BETA CENTAURI - Locirana samo 4,3 svjetlosne godine od Zemlje; planete koje kruže oko ove zvijezde su bile domom humanoidnim bićima u prošlosti.

BOOMERANG - Kada kreiramo misao ona se usmjerava prema svemiru. Na određenoj udaljenosti ona mijenja polaritet i vraća se pošiljaocu. Ovaj proces se naziva bumerang.

CAPRICORN - Jedan od dvanaest zvjezdanih konstelacija kroz koji Zemlja prolazi svakih 25860 godina. Sada smo u dobu Vodolije; kozorog je slijedeći.

CENTRAL SUN - U centru naše galaksije nalazi se velika energetska lopta koja daje životvorne zrake čitavoj galaksiji. Naziva se Centralnim ili Univerzalnim Suncem.

CENTRAL UNIVERSE - Plejadanci su otkrili tri vrste univerzuma koji kruže oko Originalne Kreacije koja se naziva Absolutom. Centralni Univerzum je najviši red koji su otkrili, ali je njegova funkcija još uvijek misterija za njih.

CHANGING BELT - Jedan od sedam energetskih pojaseva koji dijele našu galaksiju. Promjenljivi pojas je nematerijalna oblast koji je odgovoran za konverziju energije u druge forme.

CODEX - Kodeks je forma karmičkog duga kroz koji Zemljani prolaze, zbog njihovih prijašnjih života kao Lyrana i pustošenja Zemlje. Kodeks je spiritualna spoznaja da se duguje čovječanstvu za okrutnosti učinjene u prošlim životima.

CREATION - Ovo je spiritualn energija koja je došla na ideju da kreira univerzum u kome mi živimo. To je spiritualna forma koja sadrži beskonačnu životnu energiju i znanje koje vlada svim stvarima.

CREATIONAL UNIVERSE - Ovo je tip svemira koje kreira materijalni pojas planeta, zvijezda, i životnih formi koje evoluiraju. Svemir u kome mi živimo je stvaralački univerzum.

DAL UNIVERSE - Ovo je galaksija do naše. To je također stvaralački univerzum i ima ljudski život. Plejadanci su u dodiru sa humanoidnom rasom Timers (tim-mers).

DEMATERIALIZE - Plejadanci imaju tehnologiju koja im dozvoljava da transformiraju svoje svemirske brodove u ne-materijalnu formu. Ovaj proces je znan kao de-matrijalizacija.


(Došli smo tek do slova "D". Ali i ovo je dovoljno da si počnemo postavljati pitanja ili analizirati pojedine odgovore.)


DESTROYER COMET -Velika kometa koja prolazi pored Zemlje svakih 575 godina. Ona je bila uzrokom mnogih nesreća na našoj, ali i na drugim planetama. Izazvala je biblijski potop godine 8104 p.n.e.

EASTER ISLAND - Lociran oko 300 milja od obale Južne Amerike, Uskršnji Otok je prekriven čudnim kamenim monumentima. Oni predstavljaju slike kreirane od strane vanzemaljaca, predvođenih Viracocoha, koji je snabdjevao domoroce alatima za gradnju statua.

GABRIEL - Čovjek sa Plejada, otac Jmmanuela ili Isusa Krista.

GREATTIME - Vremenska jedinica koja opisuje kompletan ciklus kreacije, od vremena rođenja ideje da se stvori univerzum, njegovog kreiranja, te kolapsa i povratka u stanje "spavanja". Trajanje odgovara 311.040.000.000.000 godina po našem kalendaru.

HEBRONS - Plemenska skupina koja je preživjela potop 8104 g.p.n.e.

HIGHER SELF - Mi smo materijalna i spiritualna bića istovremeno. Više Ja predstavlja svijest našeg spiritualnog Ja i generalno je znatno ispred materijalne svijesti. Naprednije je u mudrosti, inteligenciji itd.

HYADES - Planeta nastanjena humanoidima koji su izbjegli velike ratove vođene na Lyri. Nepoznato je da li je tamo život još uvijek prisutan.

HYPERBOREA - Kolonija osnovana na Zemlji prije 15000 godina u području koje je danas poznato kao Florida. Vjeruje se da potomci Hiberboreanaca danas žive ispod Mt. Shasta planine u sjevernoj Kaliforniji.

ISHRISH - Žensko biće koje je postalo Kraljem Mudrosti. Faza u kojoj se dođe do potpunog znanja o materijalnoj egzistenciji ljudskih bića.

ISHWISH - Muško biće koje je postalo Kraljem Mudrosti.

JMMANUEL - Veliki prorok svog vremena koji je učio lekcijama Kreacije. Njegov otac je bio sa Plejada, Gabrijel, a njegova majka, Marija, je porijekla sa Lyre. Njegovo učenje je prisvojila katolička crkva. Promijenili su mu ime u Isus Krist godine 189 A.D.

MADAGASCAR - Veliki otok u jugozapadnoj Africi. Ovo područje ima iste misteriozne efekte kao i Bermudski trokut.

MAYAN CALENDAR - Drevni proročki kalendar Maya. Plejadanci vjeruju da su informacije u kalendaru vrlo precizne i točne.

MILONA - Drevni preci sa Lyre su formirali kolonije na tri planete u našem sunčevom sistemu: Zemlju, Mars i Milona. Milona je bila u orbiti iza Marsa. Rušilacki rat je uništio planetu i ono što je ostalo nazivamo asteroidnim pojasom.

MOTHERSHIP - Ogromni svemirski brod koji imaju Plejadanci. Može se smjestiti do 140.000 putnika i pružiti im sav komfor kao i planeta. Manji brodovi mogu pristati i odavdje se upućivati u druge dijelove svemira.

NAZCA - Locirana u Južnoj Americi, visoko na planinama Anda. Područje ima dugačke kamene linije ukopane u zemlju za koje današnja nauka nema odgovora. Ispod linija su elektronski senzori postavljeni ondje tisućama godina unatrag od strane Andromedanaca.

NEW AGE - Termin koji se koristi da oznaci početak Novog doba, doba Vodolije, od 3.02.1937.

NISEL BODIES - Sičušni organski djelići u čovječjem tijelu koji sadrže spiritualno Ja ljudskog bića.

NULL TIME - Izvan trodimenzionalnog svijeta u kome mi živimo, nalazi se univerzum u kome vrijeme gotovo i ne postoji. Ovo područje se naziva nultim-vremenom. Često se zove i hiper-svemirom.

ORION - Konstelacija smještena 444 svjetlosne godine od Zemlje. Humanoidni život je tamo svojevremeno emigrirao sa drevne Lyre.

OTHER SIDE - Plejadanci pod "drugom stranom" smatraju mjesto gdje duše umrlih idu nakon što završi materijalni život. To je energetski pojas koji okružuje Zemlju.

PART SECOND - Fraza koja opisuje sićušnu vremensku jedinicu. Plejadanci vrijeme promatraju kao energetsko pulsiranje koje uzrokuje rotaciju, pokret ili animaciju materije. Jedna sekunda je podijeljena u milione dijelova. Dio sekunde je izraz koji označava dio energetskog pulsiranja u sekundi.

PETALE - Najviša forma svijesti prije nego se postane Jedno sa Kreacijom. Petale nivo je skup mnogih svijesti koje su izgubile individualnost.

PLEJA SYSTEM - Originalni dom za Plejadance koji se u početku zvao Asael System po svom osnivaču. Njegova kćer Pleja je preuzela vlast nakon njegove smrti i od tada datira ime Plejade.

PUSH BELT - Vanjski omotač galaksije koji služi kao zaštitni štit. Blokira energije iz drugih univerzuma.

RING NEBULAE OF LYRA - Smješten u konstelaciji Lyre, veliki prsten u svemiru koji je nastao eksplozijom sunca tokom jednog od ratova. Može se vidjeti sa Zemlje uz pomoć vrlo jakih teleskopa.

SANSKRIT SCROLLS - Drevni rukopisi Indijaca koji datiraju 10000 godina unatrag. Precizno opisane činjenice vezane za zemaljski život i Kreaciju. Prema modernoj znanosti, ovi rukopisi su stari samo 3200 godina.

SIRIUS - Najsvijetlija zvijezda na nebu, smještena u konstelaciji Canis Major. Ljudski život je odatle migrirao na Zemlju prije 33000 godina. Vjeruje se da je Sirijus dom crne rase.

SOHAR - Kada je svemir nastajao, došlo je do ogromne energetske eksplozije unutar koje se svemir i formirao. Ova eksplozija spiritualne energije je poznata kao Sohar.

SPIRIT - Isto što i duša. Plejadanci vežu našu dušu za duhovni oblik jer je formiran od Originalne Kreativne Energije, koju nazivaju i spiritualnom energijom.

SRINAGAR - Grad u Indiji u kome je Jmmanuel živio nakon uskrsnuća. Pokopan je na brdu na ulazu u ovaj gradić na sjeveru Indije.

TACHYONS - Male čestice koje putuju brže od brzine svjetlosti. Tahijoni se mogu zapaziti i u našem trodimenzionalnom svijetu.

TAYGETA - Jedna od sedam zvijezda Plejada. Ona predstavlja sunce za Plejadance, koji žive na ukupno četiri planete koje su u orbiti oko njega.

TELEKINESIS - Spiritualna moć koja omogućava osobi da pomiče objekte na daljinu.

TIMERS - Humanoidna rasa koja je u kontaktu sa Plejadancima; također pomaže ljudima. Oni su u susjednom univerzumu koji se naziva Dal Universe.

UR UNIVERSE - Ovaj univerzum je odgovoran za stvarane Kreativnih Univerzuma. Nema materijalnog pojasa; sav je satkan iz spiritualne energije. Evoluira u Centralni Kosmos.

VAN ALLEN BELT - Dvostruki spiritualni pojas oko planete Zemlje. Visoko-energetske čestice su u prvom pojasu na visini oko 2.000 milja; vanjski omotač doseže 12.000 milja od površine Zemlje. Tu se odvija kompletan duhovni, ne-materijalni život zemaljskih duša.

ZETA RETICULI - Blizanac, binarni zvjezdani sistem, koji je dom ne-humanoidnim bićima koji posjećuju Zemlju. Ove posjetioce nazivamo "malim Greys-ima" ili Zeta bićima. Povremeno otimaju ljude i eksperimentisu na njima. Nemaju emocionalnog odnosa prema nama.

Ovaj riječnik pojmova daje dobru ideju o nekim povijesnim temama o kojima Winters piše.

Nedostaju li vama ova podsjećanja da smo mi svemirska bića, a ne samo Zemaljska? I da bi se okretanjem prema nebu i objedinjavanjem stvaralačke energije sviju nas, trebali fokusirati na razvoj? Umjesto destrukcije koju susrećemo svuda oko nas. I čiji smo i mi aktivni sudionici, bez obzira što se, počesto, ne osjećamo odgovorni.

Ponovo će nam enciklopedijske crtice poslužiti kao uvod u zanimljivu priču.

"Kiowa indijanci, ratničko nomadsko indijansko pleme. Ozbiljna pobuna je ugušena 1874. u Oklahomi. Pripadnici plemena su bili sljedbenici kulta Ples Sunca i kulta Ples Duha."

Samo dva retka u mojoj enciklopediji. Potomaka plemena više nema.

Vraćanjem povijesnog sata može se doznati da su Kiowe svojevremeno živjele u Sjevernoj Dakoti i Vajomingu (do 1800.) I da imaju interesantnu legendu.

"Đavolja kula" je visoka zemljana uzvisina u Wyoming-u i predstavljala je sveto mjesto za pripadnike plemena. Vjerovali su da je medvjed jurio sedam Indijanskih djevica ('sedam sestara") koje su se sakrile u kulu. Nije uspio da ih uhvati, ali su ostali tragovi kandži na jednoj strani kule. Veliki Duh je intervenirao i digao djevice na nebo kao zvijezde. Taj zvjezdani sistem je nazvan Pleiades.

Nemam trenutno pomoć astronomskih knjiga, ali tamo bi se moglo naći da je sistem Plejada smješten u konstelaciji Bika i da je udaljen oko 500 svjetlosnih godina od Zemlje...

...ali ono što se tamo ne može naći je da je Taygeta jedna od sedam zvijezda... i da predstavlja Sunce za humanoidne stanovnike koji žive na četiri planete u njenoj orbiti.

Knjižarski rafovi imaju desetak autora koji već godinama pišu o misiji stanovnika Plejade na našoj Planeti. Za potrebe naših postova mislio sam da je najbolje da startamo sa knjigom Randolph Winters-a: "The Pleiadian Mission", izdanoj 1998. Dosta smo iscrpno spominjali druge vanzemaljske civilizacije. Ovi sa Plejada su, prema našim autorima, malobrojni, ali pozitivnog i blagotvornog utjecaja na povijesne događaje na Zemlji.

Winters-ov jezik i misao je jasna i određena: čovječanstvo je prošlo kroz mnoge važne promjene, od pojave vatre, kotača, jezika, religija, industrijske revolucije i tehnologije. Sada krećemo u Novo Doba ("New Age") uma i duha.

Slijedeći važan povijesni događaj biti će kontakt sa životnim formama sa drugih svijetova i zauzimanje naše pozicije u obitelji humanoida u svemiru. Ovaj proces je već krenuo, ali kao i mnoge druge promjene, u početku je znan samo nekolicini, dok ne postane dostupan svima. Vremenski trenutak je također bitan: naša civilizacija se transformira u stanje više svijesti koje će zauvijek promijeniti način na koji živimo na Zemlji.

I nastavlja:

"Mi smo kontaktirani od strane "ljudi" sa malog zvjezdanog sistema Plejada. Njegovi stanovnici, Plejadanci, su rasa ljudi, slični nama, koji su tisućama godina ispred nas spiritualno i tehnološki. Oni stimuliraju našu svijest kroz distribuciju informacija... tako da postepeno možemo kreirati novi svijet zasnovan na Saalome, plejadanskoj rijeci koja znači "mir u mudrosti..."

"... Ovo nije knjiga o NLO pričama i fantazijama nego knjiga informacija zasnovanih na istinitim životnim iskustvima Švicarca Billy Meier-a i znanja koje su mu prenijeli stanovnici Plejada, a namijenjenih Zemljanima... Oni su odlučili da nam postepeno približe činjenice o njihovom postojanju... Umjesto da ispune nebo sa svojim svemirskim brodovima i spuste se na travnjak ispred Bijele kuće što bi dovelo do šoka, panike i konfuzije...

Mnoštvo znanstvenih i tehnoloških informacija bilo bi isuviše za našu civilizaciju koja je navikla da se sporo prilagođava promjenama."

"Prije 11500 godina Zemlja je prolazila kroz bolan period. Velike civilizacije Atlantide i Mu (Lemurije), koje su živjele u miru i blagostanju preko 20000 godina, počele su sa sukobom. Mržnja i ratna razaranja bila su posvuda prisutna. Uskoro ce oceani proključati u krvi sa nadolaskom oružja masovnog uništavanja. Dugogodišnji mir postat će samo izbljedjela memorija, a povijest će izbrisati skoro sve tragove dvije moćne civilizacije.

Daleko u svemiru, na Plejadama, spiriutalne vođe su gledale i slušale o nevoljama svoje mlade braće na Zemlji. Visoko razvijena čula svijesti Plejadanaca kretala su se s lakoćom kroz prostor i vrijeme... i vidjela da Zemlja tone u doba očaja, destrukcije, beznađa... a oni koji prežive će biti na Planeti bez duhovnog vodstva.

Odluka je donesena da im se pošalje biće više svijesti koje će im služiti kao prorok...

Brod je poslan na udaljeni planet Lahson. Tamo su živjela bića koja su prošla kroz milione godina evolucije i prerasla u duhovnu rasu... kojoj više nije trebalo materijalno tijelo. Njihovo znanje o materijalnoj egzistenciji bilo je potpuno... i oslobođeno potrebe ciklusa život-smrt-život... Sada su oni egzistirali u razvojnom stanju karakterističnom za više životne forme... poznatom kao kolektivna svijest. Svaka od kolektivnih grupa se sastojala od sedam različitih duhovnih formi... u kojoj je svaka sadržavala određenu mjeru memorije o vlastitoj prošloj individualnosti... ali su mogli misliti kao jedinka... koja dijeli zajedničku mudrost..."

(Uglavnom, Plejadanci su ostvarili kontakt sa jednom od ovih kolektivnih svijesti koji su suosjećali za zemaljskim problemima, te je jedan od sedam duhovnih formi pristao da "...degenerira natrag u materijalni život i pomogne Zemljanima".)

"Život nakon života, Plejadanci su pomagali staroj duhovnoj formi sa Lahson-a da živi zemaljske živote i donosi istinu ljudima sa Zemlje. Gledano njihovim očima razvoj je bio jako spor i mukotrpan. Zemljani su sami sebi nepotrebno komplicirali život, a to se sve događalo jer ljudi nisu imali istinite informacije o svrsi i značenju života. Umjesto toga, ljudi su bili prisiljeni da žive materijalističkim životom bez istinskih duhovnih nagrada."

"Tisuće godina su prolazile, a čovjek je nastavljao sa svojim sporim kretanjem kroz evoluciju... Spiritualno biće je u pojedinim inkarnacijama posvećivalo čitav životni vijek da ljude uči samo jednoj poruci... koja bi imala utjecaj na svijet... koji bi se zatim zauvijek mijenjao. Takav je bio slučaj u XVI stoljeću kada se duša sa Lahsona pojavila u ulozi učitelja koji ce svijetu otvoritit oči u pogledu mjesta Zemlje u Univerzumu. Bilo je to doba kada je Crkva dominirala mišljenjem ljudi. I kada je interpretirala Bibliju na način da je nametala mišljenje da je Zemlja centar svemira, izabrani Božji planet oko kojeg se kreću sva nebeska tijela. Ukratko, ljudski um bio je porobljen kao i toliko puta u povijesti.

Bilo je to vrijeme kada su spiritualni lideri sa Plejade poslali dušu proroka u materijalni život. Godina je 1564, gradić je Pisa u Italiji. Vincenzio Galilei, učitelj muzike, autor knjiga koje su govorile protiv dominantne numeričke teorije u harmoniji muzike...dobio je sina Galilea...

Životno djelo Galilea bila je obrana prava nauke i rušenje nerazumnog stava Crkve... Povijest je zauvijek promjenjena, a Galileova hrabrost dala je nadu drugima... koji su počeli da izazivaju kruti autoritet Crkve ... i otkrivaju, za sebe, istinu o čovjekovom položaju u svemiru. Proročka duša sa Lahsona učinila je još jedan važan pomak."

"Baš kao što su spiritualni lideri sa Plejada i predviđali, trebalo je tisuće godina da ljudi sa Zemlje počinju nanovo izgrađivati svoju veliku civilizaciju i ponovo osvoje tehnologiju. Godine vanzemaljskih intervencija od strane niza rasa koje su posjećivale Zemlju, kreirale su svijet kao mješavinu spiritualnih formi sa mnogih različitih svjetova...

...Većina planeta koje razvijaju humanoidna bića imaju samo jednu rasu koja evoluira u istom tempu... tako da je i proces nastajanja mirnih društava logičniji i lakši. Ali, na Zemlji, normalna evolucija je bila prekidana sa toliko posjeta iz Galaksije... kreirajući planetu mješanih boja, veličina i nivoa evolucije. Nije čudno da imamo toliko problema na Zemlji s obzirom da je naš svijet mješavina ljudi različite spiritualne starosti. Mlade i stare duše, različiti nivoi znanja, porijekla i spiritualnih memorija...


Većina stanovnika Zemlje potiče iz konstelacije Lyra; dio njih je iz sekcije Vega, zvijezde Barnard. Neki su iz suncevih sistema Sirius i Orion. Sve je to skupa stvorilo spiritualni imbalans koji je od Zemlje načinio svijet kojim dominira mržnja i nejednakost... Posjetioci sa Plejada su promatrali razvoj našeg društva, utjecali na bolje razumijevanje među nama, nadajući se da će mo prevazići probleme mješanog porijekla i iskoristiti ga u našu dobrobit..."

Enciklopedijsko određenje Hopi indijanaca:

"Hopi, Pueblo indijansko pleme u sjevernoistočnoj Arizoni. Poljoprivrednici, imaju kompleksno organizirano društvo zasnovano na klanovima. Miroljubivi su i duboko religiozni. Duh "Kačina" je centar njihovog načina života. Ima ih oko 6.000."

Bljedunjavo predstavljanje drevne predkolumbove civilizacije sjeverno od Meksika. Možda ušteda u enciklopedijskim redovima. Ono "Pueblo" ("stalno naselje") zvuči korak dalje u odnosu na Apači Indijance, recimo. Po našim standardima. Iz udobnih soba unutar naših superiornih građevina.

Frank Waters je bio prvi bijelac kojemu je dozvoljeno da malo ozbiljnije zaviri u tradicije i filozofiju Hopija. Njegova knjiga "The Book of the Hopi" je sa nizom svojih izdanja bila najbolji uvod u proročanstva Hopija.

"Treći svjetski rat će započeti oni koji su prvi otkrili svijetlo (božansku mudrost i/ili inteligenciju) u starom svijetu (Indija, Kina, Islamskih naroda, Afrika). Amerika će biti uništena, zemlja i ljudi, atomskom bombom i radioaktivnošću. Samo će Hopiji i njihova zemlja biti sačuvani kao oaza u koju će se sliti izbjeglice... Atomska skloništa su materijalistička iluzija... Oni koji su u miru sa svojim srcem su u velikom životnom skloništu..."

"To vrijeme nije daleko... Ono se najavljuje u Wuwuchim ceremonijama. O tome je pjevano 1914. neposredno pred početak Prvog svjetskog rata... I ponovo 1940. uoči (sic!) Drugog svjetskog rata... opisujući nejedinstvo, korupciju i mržnju širom svijeta. Ista pjesma pjevana je 1961... ("Kubanska nuklearna kriza?")

Hopiji govore o devet Svijetova; mi trenutno živimo u Četvrtom. Uz kraj Četvrtog i početak Petog Svijeta vezano je devet najvažnijih proročanstva Hopija:

1. Ovo je prvi znak: Rečeno nam je da će doći čovjek bijele boje kože, izgledom kao Pahana, ali koji ne živi kao Pahana čovjek koji će oteti zemlju koja mu ne pripada i koji će likvidirati svoje neprijatelje gromom (očito, puškom);

2. Ovo je drugi znak: Naše zemlje će vidjeti dolazak kotača koji se okreću ispunjenih glasovima (Kočije?);

3. Treći znak: Čudna životinja nalik bufalu sa dugačkim rogovima će preplaviti prerije (longhorn, vrst volova);

4. Četvrti: Željezne zmije će prekriti zemlju (pruga);

5. Divovska paukova mreža će ispresijecati površinu (elektro i telefonska mreža);

6. Kamene rijeke će biti posvuda (auto putevi);

7. Čut ćeš da more postaje crno i da mnoga živa bića umiru zbog toga (naftne ekološke katastrofe);

8. Vidjet ćeš mnogo mladih, koji nose duge kose kao mi, i dolaze da se pridruže našim plemenskim narodima, i da nauče naš način života i našu mudrost;

9. Deveti i posljednji znak: Čut ćeš o prebivalištu u Raju, iznad Zemlje, koje će pasti sa velikim treskom. Izgledat će kao Plava Zvijezda. Neposredno nakon toga, ceremonije Hopija će prestati.

(Svojevremeno, 1979, američka orbitalna stanica Skylab je pala na Zemlju u blizini australijske obale. Sjećam se pisanja novina nekoliko dana prije i nagađanja gdje će, na koji dio Planete, pasti. Australijski očevici su govorili da je izgledala kao užarena plava lopta.)

"Ovo je devet znakova velike destrukcije koja dolazi. Bijeli čovjek će se boriti na drugim zemljama... Uskoro, Pahana će se vratiti. I donijeti sa sobom rođenje novog, Petog svijeta. Posadit će sjemenke mudrosti u našim srcima.."

Sedmog kolovoza 1970. spektakularna NLO svjedočanstva su zabilježena u lokalnim novinama "Prescott Courier". Neposredno prije ovog događaja Hopi Indijanci su tokom svojih ceremonija najavljivali da će "istinski Hopi biti odvedeni na druge planete u brodovima bez krila".

Međutim, najava ovog događaja seže duboko u prošlost.

Preživjeli nakon Velikih Poplava prije 11000 godina, u stijenama kanjona u kojima Hopi i danas žive, uklesali su slike i petroglife, koje prikazuju "Dan Čišćenja". Pravi Hopiji lete u svemirskim brodovima sa kupolom, bez krila. "Na druge planete..."

U stijenama je najavljen povratak "Pahane", poznatog kao "bijelog brata", sa Istoka. Kroz stoljeća Hopiji su se pitali tko bi mogao biti taj bijeli čovjek. Španjolski konkvistadori? Anglo? Katolici? Baptisti? Mormoni? Mnoge su testirali, ali niko nije zadovoljio.

Krug sa četiri slova "O" i križem koji ih razdvaja dio je simbolike Hopija. Legenda kaže da on predstavlja četiri ključna područja u kome se američke države Utah, Colorado, Arizona i New Mexico susreću. Krug predstavlja beskonačni Duh. Hopi indijanci vjeruju da je nakon što je Treći svijet uništen, dio Indijanaca koji je slijedio spiritualne norme odveden je u podzemna skloništa. Nakon što je stvoren Četvrti svijet, preživjeli su pozvani da se rašire na sve četiri strane svijeta. Ujedno četiri predstavlja i četiri prirodna elementa: vatru, vodu, zrak i zemlju. I četiri planetarne rase: crnu, žutu, bijelu i crvenu.

Nadalje, proročanstvo kaže:

"Bijela rasa je jedna od originalnih koja je otišla na Istok. Kada se vrati na ovaj kontinent, doći će u konfuziji i bez znanja o putevima Velikog Duha (dakle, bez "spiritualne mudrosti")... Pokušat će da potpuno uništi Indijanski način života i uzme njegove zemje. Doći će vremena kada će Indijanci gotovo u potpunosti biti iskorijenjeni. Ipak, jednog dana, oni će ponovo iznići da predvode spiritualnu revoluciju... tako da će svi ljudi na ovom kontinentu poslušati puteve Velikog Duha i zaštititi četiri kuta ispod kojih se krije velika spiritualna moć."

Hopiji su se u nekoliko navrata obraćali svojim porukama Ujedinjenim Narodima. Delegacija od šest Hopija je 1959. boravila u "House of Mica " (zgrada UN) i spiritualni lider Dan Katchongva je ispunjavao svoju misiju zapisanu u drevnim Hopi instrukcijama. On je govorio o pomoći narodima koji su u nevolji uključujući Hopi i druge Indijance kojima se oduzimao njihov način života.

Drugom prilikom, u svom obraćanju UN, Mr. Banyacya je najavio dolazak "pravog bijelog brata sa Istoka", moćnog, koji će nositi crvenu kapicu i predstavljati veliku populaciju sa vlastitom religijom.

Poglavica Dan Evehema je, pak, pozivao da ljudi "priznaju svoje pogreške i vrate se na istinski pravi put život u međusobnoj harmoniji, u kome se dijeli Majka Zemlja sa ostalim živim bićima." Otkrio je da Hopiji "čuvaju tajne kamene tablete i čekaju povratak Istinskog Bijelog Brata".

Davno je napisan tekst u "Phoenix Gazette" i objavljen petog travnja, 1909 godine:

"...Među Hopi indijancima je tradicija koja kaže da su njihovi preci nekada živjeli u podzemnom svijetu ispod Grand Canyon a... Kada je došlo do sukoba dobrih i zlih, ovi drugi su odlučili da izađu na površinu... Pored "Crvene rijeke" (Colorado) počeli su uzgajati žitarice. Poslali su glasnika u hram Sunca tražeći da budu blagoslovljeni. Glasnik se nikada nije vratio. Ali i danas u Hopi naseljima se prilikom zalaska sunca mogu vidjeti plemenski učitelji kako gledaju u daljinu očekujući povratak glasonoše. Kada ga ugledaju, njihova zemlja i drevno prebivalište će im biti vraćeno..."

Da ova tema "podzemnog svijeta" ne bi ostala na legendi, pobrinula se naša teorija o podzemnim pećinama, prolazima i Zemlji kao šupljoj Planeti. Allan Messehl došao je do informacija u proučavanju tradicija Hopija:

"...Hopiji koji prakticiraju staru religiju još uvijek znaju gdje je tajna točka prolaza (negdje u Grand Canyon u) odakle su njihovi preci došli (popeli se) u vanjski svijet... Tu oni održavaju svoje najtajnije ceremonije i obrede... U mnogim je oralnim tradicijama urođeničkih i plemenskih grupa prisutna teorija o Zemlji kao šupljoj lopti... Hopiji znaju da su njihovi preci došli iz "centra Zemlje"... isto kao što potomci Maja "znaju" da su njihovi preci otišli natrag u centar zemlje pred naletima konkvistadora "...kada se Zemlja otvorila i rasa divova ih odvela u tunel... doslovno tisuće i tisuće Maja je nestalo sa površine preko noći. Eskimo indijanci imaju mnoge legende o odlasku unutar Zemlje u vremenima oskudica kada bi u tom "podzemnom svijetu" živjeli na tropskom voću uz brigu rase divova..."

U prosincu 1992, odigrao se interesantan događaj. Hopi Oren Lyons, "čuvar vjere šest naroda", tri puta je glasno najavio spiritualnu izjavu koja će uslijediti. Mr. Thomas Banyacya je prosuo kukuruzno jelo oko govornice podija Generalne Skupštine i započeo kratki govor:

"Moje ime je Banyacya i član sam suverenog Hopi naaroda. Hopi na našem jeziku znači miroljubiv, ljubazan i istinit narod. ... Naš cilj je da promoviramo dobrobit svih živih bića i sačuvamo Planetu u njenom prirodnom obliku...

Prvi svijet je bio kreiran u savršenom balansu u kome su ljudi govorili samo jedan jezik... ali su se, vremenom, okrenuli od moralnih i spiritualnih principa. Zloupotrijebili su spiritualne moći za sebične svrhe. Nisu slijedili prirodne zakone. Taj Svijet je uništen potonućem kontinenata i rascijepljenjem zemljane mase što je vaša znannost nazvala velikim potresima...

Samo šačica mirnodopskih ljudi je preživjela. I započela Drugi Svijet.

Ponovili su iste pogreške... i bili uništeni kroz niske temperature... koje vi nazivate Ledenim Dobom.

Nekolicina preživjelih je startala sa Trećim Svijetom. On je potrajao dugo... ljudi su govorili samo jedan jezik. Izumljene su mnoge mašine, visoka tehnologija. Takva kakvu ni ovaj svijet još nije vidio. Čak su i duhovne moći koristili za dobrobit. Ali su i oni, postepeno, počeli da se udaljavaju od prirodnih zakona i slijedili samo materijalne porive... kockali se... i zanemarili spiritualnu stranu. Niko ih nije zaustavio sa tog puta i svijet je uništen u velikim poplavama... čije se legende susreću i danas kod mnogih naroda i religija."

(Lijep opis doba Atlantide i civilizacije Mu.)

"Naši stari kažu da su male grupe preživjele i došle u doba ovog Četvrtog Svijeta u kome smo sada. Naš svijet je u očajnom stanju ponovo. Veliki Duh nam je dao različite jezike i poslao nas na sve četiri strane svijeta, ali ni to nije bilo dovoljno."

(U nastavku Thomas govori o zloupotrebi tehnologija, ratovima, gladi, atomskim bombama... o ljudima koji ne slušaju upozorenja iz Prirode, o potrebi da se negativni trendovi zaustave sada.)

"Hopi i drugi plemenski narodi drže u svojim rukama balans čovječanstva i svih živih bića kroz molitve i ceremonije. "Četiri Kuta" je područje koje graniči sa četiri svete planine. Spiritualni centar je u okviru svetilišta za kojeg naša proročanstva kažu da će imati specijalnu svrhu u budućnosti... za čovječanstvo i njegovo preživljavanje. Ono mora ostati netaknuto i pod našom zaštitom."

(U tom momentu Thomas i Oren podižu veliku sliku na kojoj je prikazan crtež u stijeni.)

"Ova stijena prikazuje dio proročanstva Hopija. Dva su puta. Jedan je tehnološki, ali odvojen od prirodnih i spiritualnih zakona i vodi prema ovim cik cak linijama koje predstavljaju kaos. Drugi put je onaj koji prikazuje život u harmoniji sa prirodnim zakonima. A ovdje je crta koja predstavlja izbor koji kao most spaja dva puta. Ako se vratimo spiritualnoj harmoniji, doživjet će mo raj u ovom svijetu. Ako nastavimo dosadašnjim putem, on nas neminovno vodi u propast.

Na nama je, djeci Majke Zemlje, da "...clean up this mess..." prije nego što postane prekasno."

Ponekad nam se desi da se osjećamo ispražnjeni te da bi nam trebalo napuniti baterije, no poslije nekog ugodnog odmora opet se osjećamo kao da smo puni energije. Kao da su nam se baterije ponovno napunile.

Zavirimo u hladnjak. Rashlađeni mini-eko sistem. Od mesa i jaja do voća i povrća. Ovozemaljski život je zasnovan na principu da jedna životna forma konzumira drugu da bi se održala. Razvoj i preživljavanje jedne životne vrste rezultira uništavanjem druge. Energija koju primamo kroz hranu znači kraj kolanja energije u nekom drugom živom organizmu. Ne čudi da su budizam i gnosticizam svijet vidjeli kao patnju. Bol, strah, smrt koja prijeti jednom biću od strane drugog. Dodamo li prirodne katastrofe - potrese, poplave, požare, suše, vulkanske erupcije - povijets obiluje dodatnom boli.

I plus, besmisao ratova, vlasti, mržnji...

Koliko li se ljudi osjećalo strancima živeći u svijetu koji je apsurdan.

Mnoge religije krive čovjeka za sve imperfekcije koje nas okružuju. Na "pad" i "transgresiju" počinjenu od strane Adama i Eve.

Gnostici, pak, kažu da je ovaj mit lažan. Krivnja za naopaki svijet nije u čovjeku, već u kreatoru. (S obzirom da je kreator - Bog, ovakva tvrdnja gnosticizma izgleda blasfemična svim monoteističnim religijama. Jer, kreator je savršen.)

Ipak, pojam kreacije i kreatora, je kompleksan u objašnjenju gnostika. Naime, postoji istinit, apsolutni Bog koji je izvan svih kreiranih univerzuma i koji zapravo nije ništa stvarao (barem ne kreiranje na način koji ga mi poimamo). On je donio supstancu iz Sebe, koja je sastavni dio svih svjetova i dimenzija, vidljivih i nevidljvih. I kao što je sve Bog, isto tako su i pojedini dijelovi originalne supstance projicirani daleko od izvora... prošli kroz promjene... i stvorili korumpirane porcije božje supstance.

Eoni su božanska bića koja su između Istinskog Boga i nas. Oni, zajedno sa Istinskim B. tvore realm zvani Pleroma. "Punoća". U kome su sve energije/bića u potpunosti aktivni.

Nasuprot našem egzistencijalnom stanju koje bi se moglo nazvati "Praznoćom".

Da li to stanje možemo osjetiti u momentima kada nam se "mijenjaju baterije"?

I, gnosticizam ide dalje:

"Ljudska priroda je dvojaka. Jedan dio je stvorio lažni Bog Kreator, a drugi dio Istinski Bog. Onaj prvi dio je sastavljen od prolazne fizičke i psiho komponente. Onaj drugi - spiritualne, koja je fragment božanske supstance/iskre.

Ljudi, generalno gledajući, potpuno zanemaruju ovu "iskru" koja prebiva u nama. Ovakav ignorantski odnos nije slučajan: on nas drži daleko od otkrivanja naše stvarne prirode i sudbine. Ostajemo zarobljeni od strane nižih svemirskih vladara... Smrt oslobađa božansku iskru iz ovih zatvora... ali ako individua nije radila na stjecanju spiritualnog znanja tokom zemaljskog života... onda će božanska iskra ponovo biti zatvorena (re-inkarnirana) u novom fizičkom tijelu."

Kršćanstvo govori o oslobođenju od grijeha... Gnosticizam govori o oslobođenju od ignorantskog odnosa; grijeh je samo posljedica takvog odnosa.

Valentin, vodeći gnostički učitelj, govorio je da Krist i Sofija očekuju spiritualna bića. (Sofija ili "znanje" je biće-kreator svog materijalnog i duhovnog svemira; Krista gnostici smatraju za ključnu figuru u oslobađanju duše).

Očekuju ih/nas pred ulazom u Pleromu. I pomažu nam u konačnom sjedinjenju. U punoći vremena, svako spiritualno biće će primiti znanje/gnosis i sjediniti se sa višim Ja (našim anđeoskim blizancem). I ući u Pleromu.

Pošto već govorimo o gnosticizmu, interesantno je vidjeti kako se ono znano kvalificira. Uzmimo najbližu enciklopediju (sve su iste, ovdje ili s druge strane Atlantika).

"Gnosticizam, religijski sistem brojnih pre-kršćanskih i ranih heretičkih kršćanskih sekti. Forma dualistickog pogleda na svijet; gnosticizam je držao da je materija zla, a duh dobar, i da oslobođenje dolazi putem tajnog znanja (gnosis) do kojeg dolaze izabrani. Velika gnostička knjižnica je otkrivena u Egiptu 1945. Izvori gnostičkih vjerovanja sežu od babilonskih, egipatskih i grčkih mitova do kabale i zoroastrijantizma. Gnosticam je ugrožavao rano kršćanstvo, da bi njegov utjecaj pao nakon drugog stoljeća."

Razmislimo li malo bolje, ovo je inteligentan način da se minimizira, simplificira i odbaci kao ozbiljno objašnjenje svijeta oko nas.

Prvo, gnosticizam se svodi na religijski pogled na svijet. Ubačen među desetine drugih kao "... jedan od..."

Drugo, nije u ravnini vodećih monoteističkih religija, već je prisutan među "sektama".

Treće, u jednoj rečenici se pokušalo oslikati što gnosticam je: "dualisticki pogled u kome je materija zlo, a spirit dobro". Grubo pojednostavljeno i nepotpuno.

Četvrto, "... do oslobođenja se dolazi putem tajnih znanja". Da su barem rekli da je riječ o oslobođenju od nametnutih okova duši; a gnosis nije nešto što je skriveno u nekoj knjizi već istina duboko u nama.

Za enciklopediografa se priča završava prije 1800 godina kada "gnostici gube prisustvo i utjecaj".

Poetski i imaginativni jezik gnostika govori o Kreatoru, između ostalog.

Ali, gnosticizam nije samo još jedna teoloska dogma kao ove s kojima smo okruženi. On je univerzalna religija. Bazirana na individualnim iskustvima koja dosežu do najuzvišenijih humanih nivoa - spiritualnih.

Sveprisutni C.G. Jung je gnostičke mislioce oslikao kao osnivače "dubinske psihologije". Gnostičke knjige imaju značaj za psihologiju i njenu primjenu (sličnost između Lažnog Boga i otuđenog ljudskog ega koje je izgubilo kontkakt sa svojim Pradavnim Ja).

Gnosticizam je i filozofski pogled na svijet. Ali više od uobičajenih filozofskih izjava i koncepta.

Univerzalna religija, psihologija, filozofija... Put do Plerome. Koje, usput rečeno, nema u enciklopedijama. Već u nama. Na znatno višoj frekvenciji.

"Matrix" je bio simbolom planetarne manipulacije, ali istovremeno putokazom prema beskrajnim mogućnostima oslobođene duše. Naša današnja priča ima za junake inženjere, fizičare, matematičare - učesnike u supertajnim američkim projektima "Philadelphia Experiment", "Montauk Project", "Phoenix Project". O kronologiji projekata je bilo više riječi u prethodna tri posta. Danas nekoliko novih detalja.

Samo su tri znanstvenika preživjela seriju projekata od 1960-ih do kraja 1980-ih poznatih pod zajedničkim nazivom "The Montauk Project". To su: Preston Nicholas, Duncan Cameron i Al Bielek. Postoji osam video kazeta na kojima se po prvi put zajedno pojavljuju ova trojica istraživača. (Ovi video materijali se definitivno ne mogu nabaviti u slobodnoj prodaji.)

"First Underground Interview" je sniman u podrumu kuće bugarskog istraživača, 1989 godine. Mada su kopije lošeg kvaliteta prvi mi je utisak bio da ovi ljudi znaju o čemu govore. Pred sobom su imali pet slušalaca koji su ih obasipali pitanjima i odgovori su dolazili bez zastajkivanja i nagađanja; činilo se da se iskazi trojice dopunjavaju i isprepliću.

Preston Nicholas, sa barem 150 kg i tamnim naočalama koje ne skida, je preko 30 minuta lako dao uvod u povijest niza projekata kojima je on bio pokretačka snaga. Govorio je o "Projektu nevidljivosti" u kojemu ne samo da nestaju ratni brodovi ili avioni, već i ljudi. Pokazao je slike dva štapa za ribolov i jednog čovjeka. I onda je objasnio kako su te metode razvijane tokom 1980-ih u kojima bi ljudi ostajali nevidljivi po 72 sata.

Detaljno je opisivao putovanje kroz vrijeme. Između ostalog, put u budućnost, u godinu 6048 i posjetu gradu bez ljudi sa statuom od čistog zlata u središtu. Spominjao je i probleme u projektu kada bi slali misije ( do 12 ljudi) koje se ne bi nikada vratile.

Al Bielek, kontroverzni doktor fizike, jedan od dvojice koji je putovao iz "Philadelpia Experiment"-a 1943. godine u "Phoenix Project" 1983. godine. Daje pozadinu projektima od njihovih 1930-ih godina. Istrajava u tezi da je Tesla bio imenovan od FDR-a za prvog direktora projekta 1934. godine da bi namjerno sabotirao projekt 1942 strahujući od njegove zlouporabe i manipulacije ljudima. Bielek izvlači ispod povijesne prašine tezu da su Nacisti izgubili Njemačku ali da nisu nikada poraženi. Nacističkim zlatom ITT je nastavljao projekte na američkom tlu četrdestih i pedesetih godina.

Naravno, Bielek spominje Antarktiku kao tadašnje sklonište Naci mašinerije. ("najbolje čuvanoj tajni u povijesti")

Duncan Cameron je staloženi i nenametljivi drugi član dvojca koji premošćuje vrijeme i prostor između 1943. i 1983. On se fokusira na nove teme kao što su reprogramiranje naše svijesti. Naime, istraživanja su pokazala da prilikom seksualnog odnosa, neposredno prije orgazma, svijesno i pod-svjesno biva povezano jednim otvorom. Ako se ti trenuci mogu malo odužiti dobit će se dovoljno vremena da se reporogramira personalnost osobe.

Pored toga, Cameron je govorio i o ubačenim čipovima u organizam tokom šezdesetih. Bili su metalni i mogli su se operativno ukloniti. Već tokom sedamdesetih i osamdesetih razvijena je serija čipova koji bi bili u mozgu, u obje polovice, i nije postojao način da ih se bezopasno ukloni. Njegova sugestija je da je tehnologija ugrađivanja razrađena sa frakcijom vanzemaljaca.

"Second Underground Interview" snimljen je 1992. Al Bielek detaljno opisuje tehnologiju "Vremenskog tunela" koji je napravljen prema uputama vanzemaljaca. Usput, informira o sporazumima između američke i njemačke vlade sa Grejsima, Reptilijancima i predstavnicima civlizacije sa Plejada.

Jedan od ciljeva "Phoenix" projekta bila je i teledeportacija. Bielek govori o eksperimentima u kojima su osobe slane na daljinu do 120.000 svjetlosnih godina. Kada je 1986. Projekat zatvoren na intervenciju američkog Kongresa, došlo je do interesantne situacije. Stotine miliona dolara vrijedna oprema u Montauk bazi na Long Island-u bila je nekoliko dana dostupna javnosti prije nego je sve sravnjeno sa zemljom. Taj prozorčić od nekoliko dana omogućio je Bieleku da napravi seriju od stotine slika objekata, opreme, dijagrama koji se prezentiraju u ovom videu.

"Third Underground Interview" je napravljen nekoliko mjeseci nakon drugog. Al Bielek ide u detalje putovanja kroz vrijeme i prostor. Govori o vortex-u veličine do 15 metara i odašiljačima na različitim planetama. Onaj sa Zemlje, ispod Montauk-a, bi ih slao na Mars, Mjesec, planete izvan našeg suncevog sistema, pa i izvan nama znanog Univerzuma. Bielek se prisjeća svojih posjeta Marsu. Tamošnji odašiljač još uvijek radi. Ostaci drevne civilizacije na Marsu su još uvijek dobro očuvani. Ipak, osim građevina, nisu naišli na tijela ili kosture. Time samo potvrđuju tezu da je ova civilizacija planski napustila "crveni" Planet. Starost ruina procjenio je na 10000-20000 godina. Interesantna je i tvrdnja da se sa Marsa donijeto 15.000 metričkih tona zlata.

Bielek tvrdi da se godišnje u eksperimentima, samo u Montauku, koristilo 10.000 djece. Najčešće 12-17 godina starih. A Phoenix tehnologija se koristila na 25 lokacija u SAD-u. Jedan broj je slan kroz vremenski tunel; na dijelu njih su vršena tesiranja reprogramiranja osobnosti itd. (Podsjećanje: godišnje u Americi nestaje blizu milion ljudi. Polovina su djeca. Najveći broj se nikada ne pronađe.)

Manji projekat u okviru Montauk-a bio je i dokazivanje tvrdnje da se mogu materijalizirati slike iz naše svijesti. Dovoljno jasna vizualizacija, odnosno slika iz naših misli, dovodila je do materijalizacije fizičkog predmeta. Ne do holograma. Drugim riječima, zamislimo li novčanicu od 100 dolara, trenutak kasnije bismo je držali u rukama. Prema Bieleku, ovaj projekat je uspio, razrađene su procedure i tehnike i onda je zatvoren.

Sredinom 1980-ih došlo je do prve računalne pobune. Neposredno prije zatvaranja kompletnog projekta, jedan od glavnih računala je otkazao poslušnost i počeo je samostalno donositi odluke.

Četvrta serija video zapisa dalje razrađuje iskustva teledeportacije. Al Bielek govori o četiri bio-ritma planete Zemlje i značaju izbora datuma za vremenska putovanja (na primjer, prva polovina osmog mjeseca je idealna za takva putovanja). Govori se o peto-dimenzionalnom prostoru: uobičajene tri dimenzije, Ajnstajnova četvrta i cikličnom Torusu koji nosi svih pet dimenzija i iz koga se može ući u bilo koju vremensku ili prostornu točku, uključujući paralelne dimenzije i svijetove. Izvan torusa je van-vremenska realnost, bez prošlosti i budućnosti. Gdje se sve odigrava "sada".

Preston Nicholas, ključni inženjer projekata, uz slajdove opisuje način rada odašiljača i primaoce vremenskih valova, antene i pojačala uma (novi izrazi, još nisu zaživjeli). Čak je i demonstrirao među publikom primjer u kome računalo šalje sliku elektronskim slikovnim zapisom, a publika je prima.

Sheme, dijagrami, slike jednog znanstvenog podzemnog svijeta, na podzemnim kazetama. Koji ne priznaju vremenske i prostorne granice. Ali dižu barijere među ljudima. Da bi elita manipulirala većinom.

Sedamdesetih godina smo iščekivali dolazak 1984. da je uporedimo sa "1984". Sa istoimenim filmom i napokon samim dolaskom te godine, činilo se da je autor "Životinjske farme" pretjerao.

Da li je?

Šesnaest godina kasnije. Eksplozija informacija, Internet. Svijet bez granica. I kontrole. (Hm. Prvi pogled vara.)

Ono što se (barem iz američke perspektive) čini najslobodnije i svakom pristupačno, odlazak na Internet i komuniciranje e mail ovima, i nije tako slobodno.

"Big brother is reading your e mail". Što je točno. FBI je objelodanio prije nekoliko godina da koriste specijalni kompjuterski sitem nazvan "Carnivore" da čitaju e mail ove potencijalnih kriminalaca. Ovaj software može skenirati milione e mail ova u sekundi. FBI ga instalira kod internet provajdera (AOL, MSN, itd.) i onda doslovno pregleda kompletnu komunikaciju miliona korisnika. Da bi pronašli nekoliko terorista, hakera ili dilera droge.

Za ili protiv?

S jedne strane borba protiv terorizma. S druge neograničene mogućnosti "prisluškivanja i kontrole" svih korisnika Interneta. Za telefonska prisluškivanja su potrebna sudska odobrenja. Ali se ta odredba masovno kršila u svim državama. Ovo mi se čini adekvatnom analogijom.

Michael Eisner, predsjednik Buena Vista Disney kompanije, se pojavio u promocionalnom video spotu za 1996. Iza sebe je imao kompletno redizajniran "Tomorrowland" u kome su se nalazili vanzemaljci sa scenarijima ljudskih otmica i eksperimenata nad njima (hm, nama). U tom spotu je Eisner direktno optužio američku vladu da je svjesno lagala američkoj javnosti o postojanju ovih bića i njihovoj prisutnosti. Spot završava pozivom svima da prihvate "neizbježnu istinu i nauče kako da žive s njom, budući da niti pomoć niti vodstvo neće doći od strane vladinih dužnosnika."

Natrag na Montauk projekat, odnosno Philadelphia Experiment, odnosno Project Rainbow ili Phoenix Project. Postoji li veza ove serije projekata od 1940 ih na ovamo, u podzemnim Montauk laboratorijima, sa pojedinim grupicama vanzemaljaca? (Njima dodajmo bića iz drugih dimenzija, ljudska bića iz budućnosti i ona iz sadašnjosti koji posjeduju visoko napredne tehnologije kao što su kretanje kroz budućnost ili kontrola manipulacija ljudskog uma.)

Značajna količina dokumentarnog materijala objavljena je na temu uključenosti ET a u pojedine aspekte Phoenix projekta. Izabirem jednu od priča. Autor je Michelle Guerin, koja je živjela u blizini Montauka, a vojnu bazu je posjetila u dva navrata: 1970. i 1994.


"... Tekst koji slijedi je rekolekcija pod hipnozom. Sesija od 11.09.1995.:

Vozimo se u autu prema Montauku. Na prednjem sam sjedištu sa majkom... Po dolasku odlazim sa prijateljem prema pješčanoj uzvisini... Džip sa četiri vojna policajca... Odvoze nas prema brdu... čiji se dio otvara ispred nas... Unutra su uniformirana lica sa crnim beretkama, naoružani...Idemo prema jednom liftu... Prolazimo kroz mrežu hodnika... Što se spuštamo niže, postaje sve hladnije... U mračnoj sobi sam... Na krevetu. Preko mog ramena nešto se kreće. Približava se. Sada vidim bolje. O, bože! Pa to je monstrum!

(U tom trenutku sam skoro skočila sa kauća u doktorovoj kancelariji. Nisam se mogla prestati tresti. Doktor me je smirio tako da sam mogla nastaviti.)

Ono što vidim je biće visoko oko dva metra. Uši su mu velike i uspravljene prema vrhu. Oči su mu sjajne, zlatno žute i čini mi se da svijetle u mraku. Zašiljeni zubi... i, i rep! Prilazi mi. Nisam nikad tako bila prestrašena u svom životu. Na 30 cm je od stola. Skida mi šorc i kupaći kostim. Njegovo lice je toliko blizu mojem. Želim da vičem, ali to mogu samo u sebi. On pušta piskav zvuk... Kao da uživa u mom strahu... Osjećam nešto u sebi...boli... Ne znam koliko dugo je ovo trajalo... Kad je završio, odlazi prema vratima. Ponovo uniformirana lica dolaze... Odnose me u drugu sobu, svijetliju. Mnoštvo opreme koju ne prepoznajem,sa svijetlima i gumbima.

Postavljaju me na stol... pet šest ljudi, sa maskama, bijelim odorama I kapama. Glava mi je okrenuta na stranu. Osjećam da mi briju mali dio iza uha... iako ne mogu govoriti, svega sam svjesna. Nekoliko minuta kasnije gubim svijest...

To je bilo sve što sam se sjetila pod hipnozom. Pet godina poslije ovih dogadjaja, 1985, imala sam upalu iza desnog uha. Doktor je trebao da malo rasjece iza uha da bi očistio gnoj... Samo što je rasjekao kožu skalpelom, nešto je iskočilo. On je to pregledao i rekao da nije nikad tako nešto vidio. Imalo je oblik i veličinu metka...

Sredinom rujna 1994. ponovo sam u posjeti Montauku. Provela sam četiri dana spavajući u obližnjem hotelu. Posljednju noć su me probudile vibracije kreveta. Kao da sam pogođena potresom. Otvorivši oči, znala sam da nisam sama u sobi. Tijelo mi je povučeno sa kreveta. Htjela sam da zavičem, ali ništa više od šaputanja nije izlazilo iz mene. Okrenula sam se pokušavši da se uhvatim za okvir kreveta... I to je bilo zadnje čega se sjećam prije no što ću izgubiti svijest.

Sljedećeg jutra ničeg se nisam sjećala. Dok sam se presvlačila vidjela sam kao dva uboda na lijevom bedru. Oko 5 cm razdvojeni. Na pregledu kod interniste bili su iznenađeni simetričnošću ovih "točaka" i iznenađeni kako se ne sjećam odakle mi. Nisu mi dali nikakvu jasnu dijagnozu..."

Rezultati sesija gospođe Guerin potvrdili su se u nekoliko navrata. Prvi put kada je prisustvovala NLO konferenciji u Mobil, Alabama. Slike reptilijanaca na konferenciji podsjetili su je na njeno iskustvo iz 1970. kada je prepoznala biće iz one mračne sobe. Drugi put u istupima znanstvenika koji su učestvovali u projektima ispod Montauka, npr. Preston Nichols a. Na kraju su i "X Files" u svojim epizodama prikazivali sliku velikih vanzemaljaca sa uspravljenim ušima.

Svoju priču Guerin završava citatom iz jedne od hipno sesija:

"... Vrijeme nije što mislimo. Svaki momenat se odigrava sada... na beskonačnom krugu. Možemo ući u krug na bilo kojoj točki... ali krug ne smijemo ometati. Prošlost, sadašnjost i budućnost se odvijaju simultano..."

Ovaj citat se nastavlja na retke koje sam sinoc procitao u "Cosmic Journeys" (Rosalind McKnight). Rosalind McKnight u jednoj od sesija u Monro ovom Institutu, ona je komunicirala sa višim energijama na temu izlaska iz organizma:

"Na vašem zemaljskom nivou, vi o smrti mislite u okvirima vremena. U stvari, u vanvremenskoj dimenziji, smrt je samo promjena nivoa vibracije i kretanje prema novoj egzistenciji....

Promjena u vibraciji daje duši osjećaj kretanja. Ipak, u vanvremenskoj dimenziji, nema prostora ili vremena. Stoga, nema ni stvarnog kretanja, kao u vremenskoj dimenziji. Kada individualna duša iskusi kretanje izvan tijela, čini se da se kreće kroz prostor. A zapravo, riječ je o promjeni vibracije iz gušćeg fizičkog tijela prema visoko vibratornim nivoima eteričnog tijela...

(I, zaključuje:)

Velika je radost u višoj dimenziji kada dođe nova duša i napusti svoju fizičku formu."

Ova digresija sa mjestom duše u vanvremenskoj dimenziji uvijek je dobrodošla za održanje našeg samopouzdanja. Bez obzira na vrstu i količinu eksperimenata i manipulacija (a ovdje je riječ o manipulacijama na planetarnom nivou), uvijek postoji izlaz: unutar nas samih krije se Izvor i Istina.

Tri jedina poznata preživjela sudionika Philadelphia Experiment a, Rainbow Project a, Phoenix Project a, Project GOD, Project Invisibility i niza drugih pod kapom Montauk Project a su: Al Bielek, Preston Nicholas i Duncan Cameron. Sva trojica su se "odmetnula" ispod kape vojnih i vladinih agencija i javno progovorila o kretanju kroz prostor, vrijeme i različite dimenzije, o bazama vanzemaljaca, teleportaciji, Atlantidi, Marsu, psihotronici, eksperimentima nad desetinama tisuća ljudi, manipulaciji nad milionima...

Jasno, oni nemaju pristup vodećim medijima; naprotiv, nekoliko puta je pokušana likvidacija nad njima, da bi konačno nad Duncan om bila uspostavljena kontrola 1997. i otada je korigirao svoje istupe. Ipak, nešto prije toga, je snimljena serija video materijala sa svom trojicom u privatnoj režiji.

Na osam video kazeta, u obliku ("underground") intervjua poduprtim obiljem dokumenata, mašina, slika, izjava... o tajnim projektima.

... Philadelphia Experiment, prvi i drugi dio, 1983. i 1993. godine snimljene. Odgledajući ih u mahu, jasno je da je samom eksperimentu sa USS Eldridge-om posvećeno relativno malo vremena. U prvom dijelu se prati put dvojice mornara izgubljenih u 1983. godini; u drugom dijelu se govori o mogućnosti manipulacije s vremenom i postojanju paralelnih svijetova ukoliko se utječe na događaje iz prošlosti (nacisti vladaju svijetom zahvaljujući transferu tehnologije iz budućnosti).

Nažalost, nije bilo vremena da se Projekat prati od 1930-ih, nema Tesle ni Einstein-a, Von Neumann je prisutan pod drugim imenom. Epizoda sa američkim razaračem prikazana je vjerno; identična opisu savremenika (mornari stopljeni sa ogradom i palubom, Teslini generatori, itd.).

Filmovi zapravo nagovještavaju nešto veće i tajanstvenije. Montauk projekat!

Na krajnjem jugoistoku Long Island-a (stotinjak milja od centra New York-a), nalazi se idilična ribarska oaza: Montauk. Obližnji svjetionik je otvorio George Washington koji je danas turistička atrakcija. U njegovoj blizini su, od 1969. službeno zatvorene, vojne baze Camp Hero i Montauk Air Force Station. Na vidljivoj, ali zapuštenoj vojnoj zgradi nalazi se veliki radarski tanjur. Okolina je službeno dio državnog parka.

I, tu se priča može završiti. Ako uzmemo plavu tabletu.

Uzmimo crvenu.

U dvije trećine državnog parka zabranjen je pristup. Niz prijavljenih slučajeva u posljednjih 25 godina dokazuje prisustvo službi osiguranja koje ne dozvoljavaju pristup ostacima vojne baze. Ta lica su naoružana automatskim oružjem, bez uniformi i pod prijetnjom uhićenja udaljavaju posjetioce ("You have violated top secret and restricted areas and are subject to arrest...")

Camp Hero je osnovan prije Drugog svjetskog rata; Montauk Air Force Station tokom 1950-ih. Prema planovima US Army Corps of Engineers, najmanje četiri podzemna nivoa su bila izgrađena tokom 1960-ih. Montauk se, naime, nalazi na vrhu podvodne planine, tako da ima itekako prostora za kopanje u dubinu.

(Nekoliko knjiga je objavljeno o aktivnostima u ovim podzemnim bazama; prednjače autori Preston Nichols, Peter Moon i Al Bielek.)

Prema "vlasničkom listu" Parka, američka vlada je i dalje u posjedu vlasništva ispod površine Parka. (Ono iznad površine kontrolira država New York.) Istraživanja su pokazala da je tokom ranih 1990-ih iskopano nekoliko novih podzemnih nivoa.

Zna se da od 1950-ih pa nadalje, Montauk Projekat predstavlja skup super-tajnih vojnih projekata koje provode dijelovi: CIA, NSA, DARPA, vojne obavještajne agencije i korporacije kao AIL, Siemens/ITT i Brookhaven Labs.

Još konkretnije, prema autorima Preston Nichols-u (inženjer radio-elektronike i tehničar svojevremeno zaposlen u Bookhaven National Laboratories) i Peter Moon-u ("The Montauk Project: Experiments in Time"), Montauk Projekat je " ...razvoj i kulminacija fenomena koji su se uočili tokom testa sa USS Eldridge 1943. godine. Preko tri desetljeća tajnih istraživanja i primjenjene tehnologije dovele su do vrhunca 1983. godine kada je otvorena rupa u prostoru/vremenu prema 1943. godini.

Istraživanja su obuhvaćala psihotroniku (prožimanja ljudskog i strojnog uma), elektromagnetnu kontrolu ljudskog uma i manipulacije prostor/vrijeme, koji će omogućiti uspješan transport materije i energije u druge dimenzije kroz vremenske prolaze." (Ovo me podsjeća na kombinaciju dvije TV serije: SG-1 Stargate i Sliders.)

Sofisticirana i skupocjena visokotehnološka oprema odašilje i testira utjecaj različitih radio frekvencija u Zemljinoj ionosferi. Vremenske promjene, potresi, olujni i uraganski naleti se, navodno, već odavno mogu umjetno izazivati. Ultra-tajni projekti, koji uglavnom pripadaju pod šifru Phoenix Project, su iz područja kvantne i čestične fizike: simulacija crnih rupa, super-moćna elektro polja, genetika, tehnologija čestičnih snopova, elektro kontrola uma. Navodno, za izvođenje testova koriste se (najčešće) mlađe osobe iz okolnih naselja. Protivno njihovoj volji, naravno.

Podzemni eksperimenti ipak ne mogu izbjeći pažnji zainteresiranih na površini. U ovom, navodno državnom Parku, uočeni su novi strujni kablovi sa kapacitetom da osvjetljavaju čitave gradove, niz novih instaliranih telefonskih linija; jednostavnim aparatima može se registrirati neobična radio frekvencija i elektromagnetne transmisije koje dolaze iz pravca "napuštene" vojne baze. (Izjava predstavnika lokalne elektro kompanije LILCO, koja pokriva čitav Long Island:"...ovaj metar pokazuje da se ogromna količina energije koristi kroz postojeće kablovske linije... apsolutno je nemoguće da samo jedna zgrada za održavanje može koristiti toliko mnogo energije za održavanje strojeva ili neke druge aktivnosti u Parku...")

Prema dostupnim Kongresnim materijalima, novinskim izvještajima, federalnim izvještajima i znanstvenim prilozima, može se pronaći da dio aktivnosti ispod Montauk-a nije tajna; tokom godina Hladnog rata obavljana su istraživanja na kontroli uma putem elektromagnetnog zračenja. I to je služilo kao paravan za niz drugih projekata.

Najuzbudljiviji je onaj o putovanju kroz vrijeme. Niz vodećih fizičara ne samo da opovrgava, nego naprotiv, priznaje, mogućnost postizanja putovanja kroz vrijeme. I to ne u nekoj dalekoj budućnosti. Među njima su Nick Herbert, Kip Thorne, Frank Tipler, Fred Allen Wolf, Michio Kaku, Paul Halpern i Steven Hawking. Vodeći fizičari dokazuju, izvan svake sumnje, da paralelne dimenzije postoje! One su moguće realnosti i ima ih bezbroj.

Naša trodimenzionalna vremensko-prostorna realnost je samo jedna od realnosti!

Von Neumann-ov Dokaz je matematička forma u kojoj je ovaj naturalizirani Amerikanac dokazao (knjiga: The Mathematical Foundations of Quantum Physics) da je "...naša svijest ona što dovodi naše biće u jednu od realnosti".

Sve upućuje na činjenicu da vrijeme kakvog ga većina doživljava, linearno kretanje iz prošlosti, kroz sadašnjost prema budućnosti, ne postoji.

Ono što mi zovemo "prošlost" i "budućnost" se odvijaju simultano sa "sadašnjošću". Prošlost nije prošla, a budućnost nije daleko ispred nas.

Pa gdje su onda?

U drugoj dimenziji!

U Montauku su krajem 1940-ih, s prestankom rata, ponovo započeta istraživanja na efektima nevidljivosti i utjecaja elektromagnetnog i gravitacijskog zračenja. Pokušalo se prevladati problem sa bizarnim efektima na ljude. Isti onaj zbog kojeg je Tesla napustio projekat tokom 1930-ih.

John Von Neumann nije doduše imao sklonosti prema metafizici i parapsihologiji kao Tesla, ali se opet prihvatio posla kao vođa projekta. Ovaj put je morao do u detalje da uđe u stvarnu čovjekovu prirodu, složenu iz fizičkog i spiritualnog tijela. Ubrzo je došao do zaključka da "...duh ili duša moraju ostati zaključani sa fizičkim tijelom u svom originalnom vremenu i prostoru... koje počinje sa novom inkarnacijom... po dolasku iz druge dimenzije..."

Neumann je izlaz potražio u razvoju tehnologije i prvog svjetskog elektronskog računala. Uređaj je mogao da izračunava određene vremensko-prostorne faktore sa apsolutnom preciznošću. Razvijena je psihotronička oprema koja je mogla da prima, rekonfigurira i emitira ljudske misli kao valove, putem radio frekvencije.

Jednostavnije rečeno, Neumann je izumio uređaj koji može da razumije, prima i dalje odašilje ljudske misli. Kao što pojedinci imaju telepatsku moć i uspijevaju da prime misli drugih (misli nisu ništa drugo do valovi određene frekvencije), tako je Neumann-ov aparat imao sposobnost najboljih parapsihologa.

(Odavdje je mali korak do kontrole uma drugih ljudi. E, to je već bio vrlo privlačan output za vojne stratege.)

Krajem 1960-ih, američki Kongres je, nakon serije ispitivanja i saslušavanja, odlučio da zatvori Phoenix projekat. Zbog bojazni da rezultati ne dođu u "krive" ruke.

Nažalost, Projekat se već nalazio u krivim rukama. Vođe Projekta dogovorile su se sa dijelovima obavještajno-korporacijsko-političkog establismenta da ga nastave u tajnosti. Von Neumann je po treći put postao vodeći znanstveni direktor istraživanja. Psihotronika i inter-dimenzionalna putovanja bili su osnovni ciljevi eksperimenata. Korištene su radio frekvencije visoke snage; eksperimentirano je na velikom broju ljudi, a osobito djece.

Posebno nadareni parapsiholozi su bili priključeni na psihotroničku opremu i računala, koji su prevodili njihove misli u digitalni kod. Onda bi ih odašiljali, kao misaone signale. Pojedini eksperimenti su doveli do uspješnog rezultata, do materijalizacije. Naime, misli bi bile odaslane u druge dimenzije, ostvarujući određene efekte u njima.

Izuzetno snažna elektro strujanja, koja se kreću u specifičnoj konfiguraciji, stvaraju elektromagnetno polje, koje kreira efekat poznat kao "Tiplerov cilindar". Jednostavnije, parapsiholozi su mogli da se koncentriraju na neku drugu dimenziju u prostoru/vremenu utičući na nju.

Tiplerov cilindar je koncept kojeg je formulirao fizičar Frank Tipler i predstavlja široko prihvaćen teoretski model u kvantnoj fizici kako kreirati umjetnu crnu rupu koja se može kontrolirati. Time se stvara mogućnost da se prebacuje iz jedne vremensko/prostorne dimenzije u druge. Ili, da se utječe na našu postojeću. (Recimo, da se mijenjaju događaji iz prošlosti.)

Koliko god fantastično ili uzbudljivo ovo zvučalo, sigurno da nije tako izgledalo onim jadnim ljudskim zamorčićima koji su stradavali u ovim eksperimentima.

Montauk Projekat je krahirao u kolovozu 1983, sabotiran iznutra od strane ključnih sudionika. Očito, nisu mogli više tolerirati ono što se dešava i opasnost za Planetu.

Tog kolovoza, točno 40 godina nakon originalnog Philadelphia Experiment-a (12.08.1943.) otvorena je vremensko-prostorna veza, nalik tunelu, između dva vremena. Pokušaj iz 1983. sveo se na to da se umanji ili eliminira šteta koja se napravila u svemirskom kontinuumu sa testovima iz 1943.

Projekat je okončan, a površina na kojoj se vojna baza nalazila, donirana je državi New York i kasnije pretvorena u nacionalni park.

Kao da se malo razuma vratilo na prostore oko Montauka. I podsjetilo na dane prije 1910. kada je američka vlada konfiscirala (hm, otela) ovu zemlju od njenih stvarnih vlasnika - Montauk indijanskog plemena.

Dvadeset drugog lipnja 1943. godine, u devet sati ujutro, u filadelfijskom mornaričkom brodogradilištu, izdana je naredba da se uključe četiri elektromagnetna generatora koji će pokrenuti Vremenski Nulti Generator.

Magloviti, zelenkasti oblak počeo je da okružuje razarač USS Eldridge (DE 173). Kamere vojnih snimatelja i oči znanstvenika i vođa projekata nisu se odvajale od vojnog broda. Zaglušujuća buka generatora naglo se utišala. Razarač je nestao iz vidokruga.

Dvadeset minuta kasnije "Eldridge" se ponovo pojavljuje. Posada broda je u šoku. Govore da su mogli vidjeti jedni druge, ali ne i brod. Pojedinci govore da su padali sa palube i histerično se smijali. Nekolicina je izjavila da su na kratko vidjeli drugu luku, Norfolk bazu, da bi se sa vraćanjem oblaka, ponovo našli u Philadelphia i.

Tri mjeseca kasnije, eksperiment je ponovljen. Ovaj put sa novom posadom. Razarač ubrzo nestaje. I pojavljuje se. I nestaje, ovaj put bez vidljivog razloga i paljenja generatora. Kada se ponovo pojavio, pokazalo se da je posada pretrpjela strašne posljedice: neki su nestali da se više nikada ne vrate, neki su dobili teške opekotine, nekolicina je završila u ludnicama...

Ovako bi otprilike izgledala legenda o "Philadelphia Experiment" u.

Colorado Spring, ljeto 1899, Nikola Tesla (1856 1943) je čuo ritmično otkucavanje na (svom izumu) radioprijemniku za niske frekvencije. Zapisuje u svoj dnevnik:

"Bio sam stvarno prestrašen; bilo je u tom otkucavanju nečeg mističnog, da ne kažem nadnaravnog, a ja sam bio sam u laboratoriju te noći... Premda nisam mogao dešifrirati njihovo značenje, bio sam siguran da ti signali nisu slučajni. U meni raste osjećanje da sam prvi čovjek koji je čuo signale sa druge planete."

Američki Vrhovni sud je u ljeto 1943 donio presudu u korist Tesline tužbe protiv Markonija da je Nikola Tesla stvarni izumitelj radioaparata. Za Teslu je ona došla nekoliko mjeseci prekasno. Slična situacija je i sa tosterom, mikrovalnom pećnicom, računalom, uličnom rasvjetom: stvarni izumitelj je Tesla, a ne Edison. On je pronašao rendgenske zrake godinu dana prije Rendgena, ili radar i neonsko svjetlo desetljećima prije industrijskog "otkriča".

Nikola Tesla je tokom 1930 ih bio konzultant za američku mornaricu kroz NDRC (National Defense Research Committee). Slično kao i njegov rival Thomas Edison. Bio je angažiran na projektu broda koji bi bio elektronski nevidljiv neprijateljskim radarima. Inicijalna etapa je započeta u Čikagu 1931; dvije godine kasnije, 1933. projekat je prebačen na Princeton University (Institution for Advanced Studies). Nakon početnog uključivanja u Projekat 1931. Tesla je dvije godine bio odsutan. Na zahtjev prijatelja (i američkog predsjednika) FDR a ponovo se uključuje u Projekat sredinom 1930 ih koji dobija ime "Project Rainbow". Teslini specijalno dizajirani generatori i sistem radio frekvencije trebali su da izgrade moćno elektromagnetno i radio frekventno polje.

(Za gornjespomenuti Teslin angažman može se naći uporišta u vojnim arhivima. Sada slijedi priča iz pera Al Bielek a, kontroverzne osobe koji piše o ovom projektu vec desetljećima.)

"Tesla je postao vrlo zabrinut kada je saznao da će eksperimenti uključiti posadu brodova. Protestirao je govoreći da znanstvenici ne mogu ni pretpostaviti što se može desiti sa posadom tokom eksperimenta. Tražio je više vremena za istraživanja. Ali, rečeno mu je da zaboravi na to. Rat je počinjao. Dobio je nalog da započne sa testiranjem. I tako, jednog hladnog ožujskog dana 1942. godine, započeo je prvi pravi test. Generatori su uključeni na vojnom brodu. Pokušaj dostizanja nevidljivosti. I ništa se nije desilo. Test je predstavljao promašaj. To je dalo Tesli izgovor da napusti "Projekat Duga". Deset mjeseci kasnije, nađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u New York u."

(Priča zvuči uzbudljivo, ali mislim da nije istinita. Naime, nakon Teslinog početnog angažmana, malo je vjerovatno da je bio uključen u Projekat tokom ratnih godina. Prvo, zbog poodmakle životne dobi. Drugo, njegovo zdravlje je bilo vrlo narušeno nakon automobilske nesreće sredinom 1930 ih. Treće, nije podnosio društvo zbog bojazni od virusa i bakterija. Četvrto, inzistirao je da šalje novčanu pomoć Mark Twain u koji je godinama već bio mrtav... Teslu mogu lakše zamisliti kao Radu Šerbeđiju u zadnjoj epizodi istoimene serije u kojoj sjedi na klupi u njojorškom parku i hrani golubove. Ali, nije isključeno da je samo posjetio laboratorije 1942. o čemu postoji nekoliko nezavisnih svjedočanstava.)

Može li išta proći bez Alberta u dvadesetom stoljeću?

Albert Einstein (1879 1955) je bio učesnik u nizu projekata Instituta na Princeton u. Eksperiment "Duga" je djelomično bio zasnovan na njegovoj "Ujedinjenoj teoriji polja". U svojim diskusijama sa dr. Rudolph Landenberg om, ekspertom u području mina i torpeda, Einstein je predložio upotrebu elektromagnetnih polja kao moguću zaštitu od podvodnih projektila.

Povežimo bizarni "Philadelphia Experiment" sa principima Ajnstajnove teorije.

Ajnstajn u svojoj Teoriji premošćava jaz između mikro i makro svemira.

Gledajući osnovne prirodne grupe kao energiju, materiju, vrijeme, prostor i gravitaciju, uočeno je da sve imaju nešto zajedničko: njihovi efekti se mogu pronaći i u atomu i u prostoru (svemiru). Ove grupe su jedinstvene sile, ali se znanstveno mogu podijeliti na elektromagnetne i gravitacijske.

Ajnstajn ih je počeo analizirati i povezivati u jednu teoriju još (u svojim mladim danima, 1905) sa svojom čuvenom "Specijalnom teorijom relativnosti". Teorija (sumirana u čuvenom E=mc na kvadrat) pokazuje da svi sistemi/elementi/grupe koji se kreću na unificiran način, imaju iste vladajuće zakone. Na svemirskom nivou, gravitacijsko polje dolazi do sunca i uzrokuje kretanje planeta oko njega. Na atomskom nivou, nukleus stvara elektromagnetno polje koje opet uzrokuje kretanje atomskih čestica oko njega. Sunce također ima elektromagnetno polje i svoje polove... kao što i atom ima svoje gravitaciono polje.

Znači, riječ je o ekvivalentima. I konceptima koji se prožimaju i prelamaju.

Deset godina kasnije, 1915, Ajnstajn je objavio svoju "Generalnu teoriju relativiteta". Po njoj, kada svijetlo (koje je elektromagnetna sila), uđe u gravitaciono polje, ono se savija. Stupanj savijanja zavisi od mase i brzine gravitacionog tijela.

Pretočeno u projekat "Duga", htjelo se postići slijedeće: ujediniti ove sile i promijeniti stanje jednog tijela/objekta. Ako bi se uspjelo stvoriti gravitaciono polje koje oscilira na elektromagnetnoj frekvenciji, onda bi sadržaj unutar polja ostao isti, ali bi se moglo utjecati na pojedine objekte, brisati ih ili učiniti nevidljivim.

Oni unutar polja bi vibrirali velikom brzinom i postali nevidljivi onima izvan polja. Elektromagnetno polje vibrira frekvencijom bliskom brzini svjetlosti i stvara gravitaciono polje koje spriječava gubitak mase unutar polja i pretvaranje u čistu energiju. (Jednostavnije, onemogućava objekat ili bića unutar polja da se dematerijaliziraju.)

Teorija pretočena u znanstveni pokušaj doista zvuči kao znanstvena fantastika. Ali, pokušajmo znanstveno objasniti principe rada uređaja kojima smo okruženi: laser, svemirske stanice ili obični TV. Rezultat će biti isti. Na teoriju će nam um reagirati skeptično. Ali, prisustvo samih uređaja nam se čini normalno, jer smo se navikli na njih.

Ako je teoretsko objašnjenje i mogućnost za "nevidljivi brod" postojala u prvoj polovini ovog stoljeća, onda je realizacija završila samo od ulaganja. A svjetski rat, gubici Saveznika na moru i postojanje kritične mase znanstvenog kadra, opreme i financiranja, dovelo je do inzistiranja na uspjehu ovog projekta.

Naturalizirani Mađar John Von Neuman (1903 1957): pionir na računalnom dizajnu, kibernetici i razvoju atomske i hidrogenske bombe. On je, uz Teslu i Ajnstajna, treći teorijski i organizacijski stub Projekta.

Razarač USS Eldridge (DE 173) porinut je u more 27. kolovoza 1943. Prvu godinu službe je proveo na Atlantiku ploveći od Bermuda, preko Karipskog Otočja do marokanske obale. Nakon toga je uslijedio transfer na Pacifik u blizinu japanske obale. Nakon rata, 1951. prodan je Grcima gdje se nalazi i danas (u Pireju, i čeka da bude prodan u staro željezo.). Službeni brodski dnevnici su javno dostupni. Međutim, za prva tri mjeseca (27.08.43. 1.12.43.) stoji obavjest: "...the deck logs missing and therefore unavailable...".

Slučajnost? Zapisnici "...nedostaju, i stoga su nedostupni..."?

Prema grčkim podacima, brod datira iz lipnja 1943, a na kolovoz. I, napokon, vojni magazin "Jane", koji inače daje točne datume porinuća svih americkih vojnih brodova, za "Eldridge" daje samo godinu (1943). To je jedini takav slučaj.

Čemu konfuzija oko datuma?

Vjerovatno leži u činjenici da su prvi testovi izvršeni u lipnju 1943, a onaj u kome brod stvarno nestaje, u kolovozu 1943. Pa ako vojni podaci pokazuju da je brod pušten u pogon u kolovozu, onda se lako eliminiraju pitanja o njegovom navodnom učešću u eksperimentima dva mjeseca ranije. Poznato objašnjenje je da tada broda nije ni bilo.

Vojni komandni brod "S.S. Andrew Furuseth" bio je na promatračkoj misiji uz "Eldridge" a. Brodski dnevnici vezani za spomenuti period "...have been destroyed by executive order!"

Uništeni!? Prema čijem nalogu?

Frederick Tracy, ratni veteran na vojnom brodu "USS Antietam" nalazio se u filadelfijskom doku tokom eksperimenta. On izvještava o službenom memorandumu kojeg je posadi njegovog broda pročitao kapetan. Memorandum je došao iz Ureda Ministra obrane i u njemu stoji da "...svako spominjanje događaja od 28. listopada 1943, u kome je "Eldridge" nestao, da bi se nakratko pojavio u Norfolk u, a zatim nanovo u Filadelfiji, biti će smatrano činom izdaje". Naravno, posada "Antietam" a se dobro zabavljala dok je slušala ovaj Memorandum. Nešto kasnije, Tracy je čuo od kolega mornara i nadređenih da je kompletna posada "Eldridge" a zadržana u mornaričkoj bolnici Bethesda Naval Hospital bez mogućnosti komunikacije sa svijetom.

Elektroničar i zapovjednik osiguranja Patrick Macey govori o epizodi iz 1945. kada su pregledani filmski materijali koji su prikazivali tri bojna broda. "Dva manja broda kao da su energijom hranili onaj veći. Nakon nekog vremena, centralni brod, razarač, polako je počeo da nestaje u magličastom oblaku. Mogao se vidjeti samo otisak na moru. Kada se polje ugasilo, brod se pojavio..."

Carl M. Allen, mornar sa "S.S. Andrew Furuseth" govorio je o efektima eksperimenta na posadu broda, tokom i poslije rata. "Ponekad bi trebalo i šest mjeseci da se mornari "odmrznu" od šoka. Nije riječ o psihološkom šoku, vec efektu Hiper polja."

Autor knjige "The Case for the UFO", dr. M.K. Jessup ističe da je "...eksperiment vrlo interesantan, ali poguban za ljude. Upotreba magnetne rezonance izmiče van kontrole. Riječ je, zapravo, o transferu materije u drugi nivo ili dimenziju i to bi moglo predstavljati prekretnicu, ako bi se moglo kontrolirati..."

U noći 20.04.1959. dr. Jessup je pronađen mrtav u svom vozilu. Prema policijskom izvještaju, auspuh je bio zatvoren tako da je ugljični dioksid ulazio u kabinu automobila. Autopsija nije nikada izvršena, nikakva poruka nije nađena, a slučaj se vodi kao samoubojstvo...

Pokušajmo, još jednom, sažeti priču o eksperimentu:

Originalna ideja je bila da se američki vojni brodovi učine nevidljivim za protivničke radare ili/i potpuno optički nevidljivim. Način da se to postigne bio je u korištenju ogromnog magnetskog polja oko broda koji bi uzrokovao odbijanje ili savijanje radarskih i svjetlosnih valova oko broda. Eksperiment je dao uspješne rezultate s tim da su se desile nepredviđene pojave... Brod je i stvarno, nakratko, nestao i zatim se vratio. Došlo je do de materijalizacije i teleportacije... Što nije bila nakana autora Projekta.

U lipnju 1943. tone eksperimentalne elektronske opreme nalazile su se na "Eldridge" u: dva masivna generatora po 75 KWA, magnetni navoji, transformatori i ostali hardware koji je generirao elektromagnetna polja. Dvadeset drugog lipnja, u devet ujutro, generatori su uključeni, i brod je nestao na 15 ak minuta. Na povratku, posada je bila dez orijentirana i u šoku.

Tri mjeseca kasnije, 28. listopada 1943. u 17:15, izveden je finalni test sa novom posadom. Prvih nekoliko sekundi brod je, uz magličast oblak, bio jedva vidljiv. Onda potpuno nestaje. Pojavljuje se u Norfolk u, tamo nastaje uzbuna, lokalni vojni brodovi su u stanju pripravnosti. Nestaje iz Norfolk a, vraća se u Philadelphia u, dio posade je zauvijek nestao, neki su potpuno istopljeni sa željeznom ogradom na palubama, dio je nepovratno izgubio razum.

Zašto je bitna činjenica što je eksperiment elektronske kamuflaže prerastao u "slučajnu" teleportaciju? Odgovor u slijedećem postu.

A, da. Umalo zaboravih iznijeti poznato stajalište Mornaričkog ureda. Na učestala pitanja istraživača i novinara, odgovor je uvijek bio isti:"Nikakav Projekat Duga niti Philadelphia Experiment se nije izvodio tokom Drugog Svjetskog rata!"

Odgovor ne ostavlja nedoumice.

U filmu "Matrix" glavnom junaku se, u jednom momentu, nude dvije tablete: plava i crvena. Jedna predstavlja sliku svijeta koja se dnevno servira iz medija. Sve je krasno, pod kontrolom, sigurni smo pod političarima, problemčići su tu i tamo, ali imamo svoj posao, navike i takvu sliku ne treba remetiti. Druga tableta je poziv da se svijet sagleda ispitivački, zaviri iza poznate istine i nađu odgovori koje će mo sami moći potvrditi.

Koju tabletu uzeti?

Ovako izgleda moj radni prostor dok se ne radi nešto posebno. U protivnom kad se radi stol je pretrpan papirima i dodatnim diskovima koji se umeću u ladicu ili u big tower ili onih što se nalaze u ormaru u externom kućištu (desno dolje uhvaćen samo jedan manji od 160 GB).

Moram priznat da je ideja koja je potekla o prikazivanju radnih prostora ludo dobra.

Pozdrav.

Informacije se nižu:

- Na ovoj podijeljenoj i rascjepkanoj Planeti, živim bićima je najčešće potrebno miješanje genetskih informacija roditelja oba spola da bi preživjeli. Pored muških i ženskih pripadnika pojedinih vrsta, znamo i za slučaj dvospolnih bića koji se, opet, razmnožavaju u kontaktu sa drugim dvospolcem. I, napokon, novost za mene je postojanje životinjske vrste koja se već 40 miliona godina razmnožava bez mužjaka. Sićušna vodena životinja "rotifera bdeloide", manja od 1 mm, ima 350 različitih vrsta. I, sve su ženke koje se razmnožavaju bez partnera suprotnog spola.

- Fizičar Leonard Reiffel, vođa tajnog vojnog projekta iz 1958, objavio u New York Times u (16/05/2000) da su Amerikanci htjeli baciti nuklearnu bombu na Mjesec krajem pedesetih.

- Pretpostavlja se da će većina od 6.000 jezika na Planeti biti zaboravljena do kraja XXI stoljeća. Primat ostaje u rukama engleskog, španjolskog i mandarin (kineskog) jezika. Dobro ili loše? Gubitak kulturnog nasljeđa? Ili, dobitak u boljoj komunikaciji, manjoj rascjepkanosti?

- NASA ima tri velike teleskopske stanice koje orbitiraju iznad Zemlje. Hubble (dobro znani), Chandra X ray i Compton Gamma Ray. Četvrtog lipnja (Washington Post) Compton je "likvidiran". Mada je u orbiti mogao ostati jos jedanaest godina, zbog kvara na žiroskopu, NASA je objavila da "odustaje od popravke" i poslala ga u Zemljinu atmosferu da sagori. Vijest je razočarala više od 100 astronoma koji su koristili podatke sa ove zvjezdarnice koja je analizirala gama zrake koji dolaze iz svemirskih dubina i/ili sa našeg Sunca. Uzrok gama zracima nije još poznat. Niti izvor, koji uključuje preko 30 novih i egzotičnih svemirskih objekata. Compton je imao nezaklonjen pregled prema svemiru. (Možda je to i razlog njegovog stradanja.)

- Lipanjska vijest iz Aleksandrije je proletjela svijetom: faraonski gradovi su otkriveni u morskim plićacima Mediterana. U vremenima prije Aleksandrove Aleksandrije, gradovi Heraklion, Kanopus i Menutis su bili komercijalni centri i destinacija za pripadnike kulta Isisa, Serapisa i Osirisa. Međutim, više od samih očuvanih spomenika, ova vijest me raduje zbog nečeg drugog. Naime, ovi gradovi su dosada bili poznati samo iz starogrčkih tragedija, dijaloga i legendi. A nažalost, rašireno je uvjerenje da su grčki mitovi i legende ništa više nego književna djela. Ovo otkriće mijenja tu zabludu. (Sjetimo se naših postova o Atlantidi!) Grčki povijesničar Herodot (u osnovnoj školi su nas učili da je on osnivač moderne povijesti) je posjetio Egipat prije dvije i pol tisuće godina i pisao je o Heraklionu i hramu posvećenom Herkulesu (koji porijeklo vuče iz doba Atlantide). Grčka mitologija govori i o Menealosu koji se u Heraklion vraćao iz Troje zajedno sa Helenom. Njegov štitonoša (preciznije kacigonoša) Kanop i supruga mu Menutis stradaju od ujeda zmije i bivaju pretvoreni u "bogove". Besmrtnim postaju onda kada dva grada dobijaju ime po njima.

Knjiga David Icke a "And the Truth Shall Set You Free" donosi sliku strukture moći na Planeti. Na dnu je čovječanstvo, na vrhu elitističke organizacije, kao masoni, iluminati i drugi. A iznad njih, vanzemaljci. Iz niza drugih knjiga je poznato da se pojedincima, koji se uspnu do vrha ovih organizacija, omogući uvid u "Velike tajne". A te su:

1. Tajna društva su u komunikaciji sa vanzemaljskih životnim oblicima, koji predstavljaju stvarne sile iza scene.

2. Svrha ovih društava je formiranje Jedne Svjetske Vlade sa hijerarhijom iznad nje kojom dominira đavolska, vanzemaljska sila.

3. Način da se kontroliraju mase je kroz kontrolu uma i okultne moći koje se koriste za manipulaciju.

4. Nagrada je u moći i novcu.

5. Mi smo svi spiritualna bića, koja naseljavaju tijela, ali smo spiritualno besmrtni.

"Što su implanti?

Implanti su spiritualni limitirajući uređaji i vibracione barijere koje blokiraju naš spiritualni progres. Implanti kreiraju lažne slike stvarnosti u našoj svijesti. I na taj način spriječavaju pristup našem Univerzalnom umu i svijesti.

Spiritualni limitirajući uređaji?

Da. Vanjski kontrolni mehanizmi koji nas zadržavaju u dualnom realitetu.

Dualni realitet?

U momentu odvajanja od Univerzalne svijesti i prirodnih energetskih izvora, postali smo bića koji svijet vide u polarnom realitetu: dobro i zlo, crno i bijelo, prijatelj neprijatelj. Bića koja žive u iluziji da su odvojeni od Univerzalnog Uma i Stvaraoca su bića koja žive u dualnom realitetu.

I koji bi tu bio problem?

Problem je sa energetskim punjenjem. Biti odvojen od Univerzalne energije znači da treba naći druge izvore energije. Za bića iz dualnog realiteta najbolji izvor je ostvarivanje kontrole nad drugima. Manipuliranje drugima. Time se oni hrane.

Čini se da naša Planeta obiljuje tim sekundarnim izvorima energije?

Ratovi, bolesti, podvojenost, neznanje, manipulacija masama, mržnja, negativne emocije, lista je beskrajna.

Dobro, nazad na implante, tko je njihov autor?

Tri grupe vanzemaljaca: Grejsi, Reptilijanci i Drakoni.

Krenimo sa Reptilijancima?

Reptilijanci su bića koja su mnogo starija od ljudi. Procesima genetskih manipulacija oni su doveli do revolucionarnog skoka od pračovjeka do današnjeg čovjeka. Smatraju da imaju pravo da utiču i kreiraju naš daljnji razvoj. U suštini, kultiviraju čovječanstvo kao klasu obova za vlastite svrhe. Reptilijanci su kroz svemirsku povijest bili izbacivani sa planeta na kojima su bili. To će im biti sudbina i na Zemlji. U međuvremenu su vješto prikrivaju i često predstavljaju kao bića Svjetlosti. Miješaju istinu sa svojim manipulacijama da bi zavarali one koji nedovoljno znaju. Gušterolikog oblika, često su se pojavljivali u različitim civilizacijskim epohama kao "božanstva" sa superiornim moćima.

(Quetzalcoatl, božanstvo meksičkih Asteka, je naučio primitivna plemena umjetnosti, astronomiji, znanosti, poljoprivredi, kalendaru, ritualima bez krvi, itd. Njegov gušteroliki izgled je ostao zabilježen na brojnim mjestima u Centralnoj Americi. )

Drakoni?

Sofisticirani inžinjeri zla i masovne kontrole na Planeti. Potiču sa planete Drakonis u sektoru Orion a i poraženi su u svojevremenom Orionskom konfliktu. Našu su Planetu okupirali u davnoj prošlosti.


O Grejsima ponešto znamo...?

... Zato što o susretu s njima ima najviše svjedočanstava, uključujući filmske, tonske i slikovne. Riječ je o mentalnim bićima, tehnološki naprednim, koji obduciraju ljude i ugrađuju im implante. Njihovi su implanti uglavnom u ovoj dimenziji, znači sićušni, ali ipak vidljivi uređaji. Niz je primjera da su izvađeni iz organizma (najčešće smješteni iza uha ljudi).

(Grejsi su rasa koja je kroz genetske manipulacije izgubila emotivnu stranu da bi spriječila nasilnost unutar rase. Ipak, na eksperimentima sa ljudima i formiranjem međurase, pokušavaju povratiti dio izgubljenog. Ipak, činjenica da ljudska bića koriste bez njihovog pristanka, prkosi osnovnom svemirskom zakonu. Nadalje, oni utječu na javnost kroz knjige pojedinih remote viewer a, objašnjavajući da su navodno na našoj strani.)

Kada je počelo implantiranje?

Drakoni i Reptilijanci su okupirali Planet za vrijeme perioda Lemurije. Nakon pada Lemurije, došla je Atlantida na red. Implanti su postali rašireni od tada.

Koje su vrste implanta?

Ima ih mnogo. Počev od drevnih, koji su nazvani prema planetarnim ratovima: Orion, Sirijus, Planeta Maldek, Arkturus i Sistem Plejada. Slijede implanti nazvani prema vremenskim periodima Planete kao Lemurijski i Atlantski. Tu su i trodimenzionalni kristalni implanti, 666 Kod ograničenja i drugi.

Koji su najrašireniji?

Gornjenabrojani zakvače sve ljude. Ipak, najstariji implant je duševna karma. Ovaj implant uzrokuje negativnu karmu sudbinu i on određuje da se duša stalno mora vraćati natrag u fizički organizam da bi odradila svoj "dug" iz prethodnog života. Na taj način, kroz reinkarnacije, broj pripadnika (ljudske) vrste se stalno povećava i dobavlja dovoljno bića da se manipulira njima. Prilično inteligentan način da superiorne vrste imaju svoju duševnu hranu koja im neprekidno dolazi na stol.

(Prije dvadeset godina sam se pitao zašto je Buda želio da prekine lanac duševnih karmi kod ljudi. Sada imamo odgovor.)

A religije?

Sve glavne religije, prošlosti i sadašnjosti, uz dodatak tajnih društava crne magije, su organizacije koje koriste mentalnu kontrolu i strah da ostvare kontrolu nad svojim članstvom. Držeći ih pokornim i ne slobodnim, blokiraju njihov put prema duhovnom oslobođenju. Tako da je odgovor na ovo pitanje, da, i religije su u službi masovne kontrole i manipulacije. Očito, iza njih na suptilan način stoje superiornija bića od nas.

Kako da znamo da li imamo implante?

Pitanje bi trebalo preformulirati u:"Koje implante imam i kako da ih se riješim?" Jer, činjenica da smo inkarnirani na Planeti znači da imamo implante.

Postoji li proces čišćenja?

Postoji način da se riješi svih poznatih i nepoznatih vrsta, za sve dimenzije, vremenske okvire i lokacije, simultano. Ovaj proces čisti i emotivne i mentalne tjelesne parazite, bića prikvačena uz naša duševna tijela, misli negative energije svih vrsta, koji često uzrokuju bolesti fizičkom tijelu.

A zaštita od ponovnog implantiranja?

Uz proces čišćenja ide i obrambeni mehanizam koji štiti od napada u svim dimenzijama, snu, unutrašnjim nivoima.

Znači, trebalo bi izbaciti implante sada?

Definitivno im treba reći zbogom. U protivnom, oni će i dalje igrati glavnu ulogu u negativnoj karmi, te će mo se reinkarnirati da riješimo probleme iz prošlih života. I nikada nećemo izaći iz tog začaranog ciklusa. A status quo će ostati na Planeti. Ono što nam treba je balansirana karma. I nesmetano kretanje kroz unutrašnje nivoe, pristup Univerzalnom Umu i Znanju, jedinstvo sa Zemljom.

Trenutna korist?

Osjećanje unutarnjeg mira i čistoće, unutarnje tenzije nestaju, osjećanje novog smisla života, ljubavi, radosti, unaprijeđenje u svim područjima, raspad ne produktivnih veza.”

Dobro jutro uz kavicu i Večernjak...

Jer što ima ljepšeg nego kad te pozdravi ovakvo jutro...

..i njih dvoje, gdje ne znaš tko je više iznenađen oni ili ja iznenadnim susretom?!

Zato ostajte mi lijepi, zdravi i dobri dok se ne vratim.

Nježnijem dijelu bloga.hr i mojim dragim posjetiteljicama velika .

Britanski parapsiholog W.E. Butler (1898 1978) je studirao među hindu spiritualnim učiteljima. Njegova posljednja knjiga "How to Read the Aura and Practice Psychometry, Telepathy and Clairvoyance" je interesantan praktičan vodič za razvoj parapsiholoskih moći.

Intuicija je kamen temeljac ovog procesa.

"Metode razvoja viših spiritualnih moći su poznate čovječanstvu od drevnih vremena. Ali su oduvijek bile strogo čuvane. I odavane onima koji su to zasluživali. Odgovornošću, vrijednošću, zrelošću i etičkom spremnošću. U krivim rukama, naime, dovele bi do kaosa i destrukcije. Zato potreba za ekskluzivnošću i tajnovitošću...", piše Butler.

I nastavlja sa primjerom nacističkog Trećeg Rajha.

"Nacisti su htjeli uspostaviti Arijansku rasu i njene magične, parapsihološke moći za koje su vjerovali da su ih Arijevci imali, prije konverzije germanskih plemena na kršćanstvo. U specijalnim školama elitni SS ovci su kroz genetsku selekciju trebali da začnu dominantnu rasu koja će vladati svijetom. Program škola je zamijenio racionalno rezoniranje sa magičnom intuicijom, suosjećanje sa surovošću, etičku odgovornost sa čistom snagom."

1. Mesmerizam, klervojantizam ili animalni magnetizam

Na naše tijelo se nastavlja finije tijelo sa vlastitim "čulima". Ukoliko smo na njega priključeni na svjesnom nivou i primamo informacije, onda smo u stanju da vidimo bića "nevidljiva" drugim ljudima.

a) Psiholoski klervojantizam, manifestira sa u privlačnosti ili odbojnosti prema osobama koje srećemo. Neko nam se sviđa (ili ne sviđa) pri prvom susretu. Ovaj vid, manje više, dnevno ispoljava svatko od nas.

b) Špatijalni klervojantizam uz pomoć različitih predmeta bude se psiho moći. Na primjer, dodirom starog namještaja, bude se sjećanja iz prošlih života. Drugi je primjer predviđanja budućih događaja. Zatvorivši oči, vidimo da se boja fasada kuće. Gospođa prolazi pored. U tom momentu posuda sa bojom pada sa ljestava i nezaustavljivo se kreće prema frizuri. Bum! Otvaramo oči. Pogledamo kroz prozor. Događaj se u stvarnom životu jos nije odigrao. Pet minuta smo zavirili u budućnost. Ona gospođa sa frizurom tek sada kreće prema kući. I imamo dovoljno vremena da je upozorimo da ne ide tim putem. U zaključku: koliko nas ima razvijenu ovu sposobnost? Hm, nedovoljno.

c) Astralni klervojantizam percepcija bića koja nemaju fizičkog tijela. Ova bića se vide u eteričnim i astralnim realmima. S razvojem ovih moći, počinje se uspostavljati kontakt s ovim živim bićima. Astralno okruženje nije tako gusto i inertno kao naše, materijalističko. Ovo se oblikuje prema mislima i željama. Bića koja ga nastanjuju stvaraju kulise bitno drugačije nego što su ljudi navikli u ovoj dimenziji.


d) Spiritualni klervojantizam ili "istinski", prirodni klervojantizam. Vidjeti duše i kretati se različitim dimenzijama.

Slijedi tridesetak stranica teksta u kojima se opisuju tehnike. Budući da su ove psiho moći svojstvene svakome, treba ih samo razvijati. Unutrašnja vizija, značenja boja, trening na različitim nivoima svijesti...

2. Telepatija

Telepatski trening traži neograničeno strpljenje. Prosječni pošiljalac i primalac mentalnih slika moraju naporno trenirati dok se ne uspostavi istinska telepatska komunikacija. Trening se ne sastoji u dubokoj koncentraciji i višesatnom pokušaju da se pošalje imiđ određenoj osobi. Zapravo, vremenski period slanja je jako kratak: mjeri se u sekundama. Ali je bitno poslati što je moguće jasniju sliku zajedno sa pratećom emocijom.

(Primjer povezanosti telepatije i automatskog pisanja: Butler, autor knjige, je bio u Londonu. Odjednom, dobiva poriv za automatskim pisanjem. Poruka kreće: "Ja sam u Švicarskoj, u hotelu, visoko u planinama, na balkonu, gledam izlazak sunca na planinskim vrhovima." Butler u je ova poruka bila iznenađujuća. Telefonira svom duhovnom učitelju, ali dobiva odgovor da je on otišao u Švicarsku na odmor.)

Slijede tehnike: relaksacija, načini disanja, kondicionalni refleks, tipični eksperimenti (soba do sobe), prve transmisije, procedure pošiljaoca i primaoca mentalnih slika, prvi (ne)uspjesi, jasnije slike, itd.

3. Psihometrija

Psiho ("duša") metrija ("mjera") zbilja "mjeri" i interpretira dušu stvari. Pretpostavimo da auditorij ponudi niz predmeta "profesionalnom psihometru". Desetak različitih objekata u posudama. U prvoj je, na primjer, pismo. On ga naslanja na čelu (ili samo drži u ruci). Naviru asocijacije:"...osoba koja je napisala pismo je sredovječni muškarac, jake volje itd itd..." Slijedeći objekat nož: "...vidim more, osjećam da je to Atlantski ocean, stojim na pramcu drvenog broda, neka vrst vojnog broda, vidim topove, more je tiho, sunčano je, vidim kapetana, obučen je u uniformu kraljevske mornarice iz Nelsonovog vremena, brod je dio opsade jedne Portugalske luke, itd itd..."

Pitanje je odakle se crpe ove informacije?

Carl Gusta Jung je govorio o kolektivnom podsvjesnom. U Prvom tomu smo nekoliko puta spominjali Univerzalni Um koji sadrži sve znanje.

Nema sumnje da, zasada samo pojedinci, imaju pristup ovom znanju iz skrivenih realma uma. Na Istoku se svemirsko znanje naziva "Akasa". Svemirska memorija dostupna je svim planetama, uključujući našu. Doduše, s obzirom na naš materijalistički koncept i vladajuću dimenziju prostor vrijeme, dolazi do svojevrsne distorzije Akasa informacija. U dodiru sa Zemljom, informacije se djelomično iskrivljuju i prilagođavaju našem nivou.

Odbacujući ideju o psiho sposobnostima kao privilegiji izabranih, Butler izlaže nekoliko tehnika kojima se, putem treninga, svako moze obučiti.

Govori o: moći zapažanja, pažnji i koncentraciji, različitim vježbama (pamčenja i memorije), kontroli emocionalnih reakcija, relaksaciji, izboru objekata za prva "čitanja", dvije glavne memorije svakog objekta (individualna i grupna), davanju svjesnog naloga da se "pročita" objekat.

Svaka, a osobito snažna misao i emocija ima svoj život. Ako su ovakve misli vezane za promatrani objekat ubrzo će mo ih osjetiti. S više vježbe, te slike i misli, postaju jasnije.

S objekta se može prijeći i na individue. S dovoljno vježbe, mogu se davati dijagnoze osoba. Njihove intenzivne emocije se nalaze u polju oko njih. Treba ih samo pročitati.

4. Aura

Od gustog, fizičkog tijela, preko finog "astralnog" tijela, eteričnog tijela, zatim emocionalnog i mentalnog tijela, do spiritualnog tijela. U svakom od njih se može čitati aura.

Eterično tijelo je usko povezano sa fizičkim i svim vitalnim životnim procesima. Čitanjem eterične aure dolazimo do pouzdanog zdravstvenog vodiča našeg tijela.

Finalna, spiritualna aura, varira u veličini. Od nekoliko desetina centimetara kod spiritualno nerazvijenih ljudi, do kilometrima duge kod duhovno visoko razvijenih.

Sve naše aure su u interaktivnom položaju: pojedinačno različite, djeluju jedna na drugu, i formiraju kompozitnu atmosferu koja nas okružuje i određuje.

Natrag na eterično tijelo; ono se može smatrati "unutrašnjim fizičkim tijelom", a ono od krvi i mesa "vanjskim fizičkim tijelom". Oni koji imaju razvijene psiho moći tvrde da vide srebrnu vrpcu (nalik pupčanoj vrpci) između dva tijela. Kod umirućeg, oni zapažaju odvajanje srebrnastog eteričnog tijela od fizičkog. Jedino što ih veže u jednom momentu je ova vrpca. Ako ona ostane netaknuta, uvijek postoji mogućnost povratka svijesti, odnosno oživljavanja (ili preživljavanja kliničke smrti). Ako vrpca pukne, separacija je kompletirana. Nastupa "smrt".


Slijedi nekoliko manje više poznatih zapažanja:

- Nepotpuna aura, znak je oticanja vitalnosti, nedovoljno je životne energije, oranizam je sklon bolestima, kroz život se prolazi bolno i sa malo radne energije;

- Psiho vampirizam, najčešće nesvjestan od strane nekih ljudi sa kojima komuniciramo; nakon bliskog kontakta s njima osjećamo se ispražnjeni (a oni, s druge strane, kažu da su "... uživali u našem društvu i da se osjećaju mnogo bolje...");

- Eterični paraziti, neželjene, jednostavne forme života u našoj eteričnoj auri. U ovoj dimenziji je bogatstvo različitih formi. Parazitske se mogu otkloniti kroz proces pročišćavanja. (O procesu u slijedećem postu.)

- Vitalna energija, koja se zapaža kod osoba koje je crpe iz normalnih izvora; višak zrače oko sebe. Pojedine medicinske sestre u bolnicama, na primjer. (Među "normalnim izvorima energije" su i eterične aure biljaka. Prisjetimo se borova na moru. Glavni izvori su, naravno, Sunce i Zemlja.)

U sedmoj epizodi "Velog Mista", meštar (Boris Dvornik) priča sa svojim pomoćnikom u brijačnici (1927. godina):

- "E, ako Bog da, vidimo se sutra.
- Nemojte Boga spominjat uzalud. Jer ga nema.
- Ma, koga nema? Otkada?
- Oduvik. Slušali smo na kružoku.
- A, jeli, nima i Vele Gospe?
- To ne znam. Nisu rekli.
- A ima li svetog Duje, našeg zaštitnika (Splita)?
- ?
- A što misliš koga je Dioklecijan bacija lavovima? I čije su ono kosti poviše Trogira?"
- To su sve predrasude, meštre.
- Predrasude, je li? E vidiš, u moju butigu ima i Boga, i Gospe, i svecih i svih anđelih!
- (Čistaćica): E, nisam znala da vas je toliko u ovu butigu. Mogli biste onda i oltar stavit."

Od meštrove butige do današnjeg dana. Točnije, 13.05.2000 godine.

Papa je 13.05.2000 godine posjetio Portugal, mjesto Fatima. Pred oko 600.000 vjernika on je proglasio svetima Francisca i Jacintu Marto. Ovo dvoje pastira je, zajedno sa Luciom de Santos, časnom sestrom, navodno doživjelo ukazanje djevice Marije 1917. godine. Devedeset trogodisnja sestra Lucia je jedina iz trolista koja je još živa. Tog, trinaestog svibnja 1917. i u pet narednih prilika oni su primili proročanstva tokom ukazanja. Dva proročanstva je Lucia otkrila početkom 1940-ih godina. U prvom se govori o kraju Prvog i dolasku Drugog Svjetskog rata. U drugom proročanstvu se govori o pojavi, usponu i padu komunizma kao anti-kršćanskog pokreta.

Priča o trećem proročanstvu poznata kao "Third Secret" je interesantnija. Lucia je ovu "treću tajnu" poslala zapečaćenu u Vatikan. Otada samo dvije osobe znaju za nju. Papa i kardinal zadužen za Doktrinu Vjere. Tada su to bili blagopokojni Ivan Pavle II i današnji papa Ratzinger.

Tokom posljednjih osamdesetak godina se pretpostavljalo da treće proročanstvo najavljuje Treći Svjetski rat. Pokret za njegovo otkrivanje bio je snažan i unutar katoličke crkve, ali sve do 13.05.2000 tajna nije bila otkrivena. Napokon, Vatikan se oglasio izjavom da trećim proročanstvom djevica Marija najavljuje atentat na ovog blagopokojnog papu Ivana Pavla II još 1917. riječima:

"Biskup obučen u bijelo, (očito riječ je o papi), ide prema križu s naporom, među tijelima vjernika. I on, također, pada pogođen pucnjem na njega."

Vatikan je primjenio ovu viziju na događaje iz 1981. kada je Papu, na trgu Svetog Petra, turski atentator Mehmet Agca teško ranio. Navodno, zahvaljujuci djevici iz Fatime, papa preživljava atentat. Deset godina kasnije, 1991., ponovo ide u Fatimu da bi joj se zahvalio na kolapsu komunizma.

Mnogi su u Portugalu i šire ostali nezadovoljni saopćenjem Vatikana o trećoj tajni. Smatraju ga manjkavim i misle da najbitnije nije izneseno u javnost.

Prostor za "Kraj svijeta" je ostao otvoren.

Valentina i Semyon, u svom skromnom dvosobnom moskovskom stanu. Diskutiraju Semyon-ovo otkriće tog dana. Pripremao je šok tretman za pacijenta na psihijatrijskoj klinici. I primjetio sičušni svjetlosni odraz između kože pacijenta i elektrode. Nedugo zatim, Semyon je pokušao da fotografira ovu svjetlost i opekao se. Međutim, kada je razvio fotografiju otkrio je svjetlosno polje oko tijela. I zaboravio na svoje opekotine. Po prvi put je slikana čovječja aura! Semyon je naravno Semyon Kirlian koji je u narednih dvadesetak godina, u spomenutom stanu, do savršenstva razradio proces poznat kao Kirlijanova fotografija.

Školski je primjer fotografija aure dva, naizgled, identična lista. Prvi otkriva svijetlu, veliku, "zdravu" auru. Kod drugog je aura, pak, slaba, zatamnjena. Razlog: drugi list je bolestan, zaražen.

Saint Petersburgh-ški kirurg, Mikhail Gaikin, bio je fasciniran Kirlijanovim radom. On je otišao korak dalje. Imajući iskustvo akupunkture stečeno u radu sa kineskim doktorima, poznavao je postojanje 700 akupunkturnih točaka na koži gdje je Životna Energija proticala. Proučavajući Kirlijanove fotografije i upoređujući ih sa područjima najsjajnije svjetlosti, došao je do zaključka da se one u potpunosti poklapaju sa akupunkturnim točkama.

U svojoj knjizi o auri novozelanđanin Richard Webster-a ("Aura Reading", 1998) daje definicije slijedećih termina:


ASTRALNO TIJELO

Poznato i kao "astralni dvojnik" ili "emocionalno tijelo", kompletno okružuje fizičko tijelo. Sastavljeno je iz eterične materije. Jogiji vjeruju da duša prebiva u astralnom tijelu.


AURA

Nevidljivo energetsko polje koje okružuje sva živa bića. Ona ne samo da se nalazi oko čitavog tijela nego i oko svake pojedinačne čelije. Zapravo, bilo bi je bolje promatrati kao produžetak, a ne okruženje tijela. Aure variraju u veličini i boji zavisno od spiritualnog nivoa pojedinca.


ČAKRE

Čakre su energetski nervni centri locirani kralježničkom stupu dužinom eteričnog tijela. One apsorbiraju i distribuiraju fizičke, mentalne, emocionalne i spiritualne energije.


ETERIČNO TIJELO

Ono duplicira fizičko tijelo i vjeruje se da mu osigurava energije i stanje svjesnosti. Može se kretati kroz prostor u kraćim vremenskim intervalima.


ETERIČNI DVOJNIK

Tanki omotač oko tijela, centimetar do dva. Širi se tokom spavanja, sužava danju. Ljudi koji mogu da vide auru prvo ugledaju eteričkog dvojnika. Vremenom, mogu zapaziti da eterički dvojnik na sivkastom kraju ima područje u kome se boje stalno mijenjaju. Eterički dvojnik se ponekad naziva i aurom zdravlja jer se prvi znaci bolesti mogu na njoj zapaziti. I prije nego se jave u fizičkom tijelu.

OSNOVNA BOJA

Riječ je o prevladavajućoj boji aure. Ona otkriva osobine individue i sklonosti. Zadovoljni, sretni i ispunjeni ljudi imaju velike, vibrirajuće i jarke boje, za razliku od sivkastih i tamnih osnovnih boja kod ljudi koji ne znaju što bi sa svojim životima.


AURA RASPOLOŽENJA

Osnovna boja aure se može privremeno zamijeniti drugim bojama sa promjenom raspoloženja. Aura raspoloženja reflektira naše emocionalno stanje. Ljutimo li se, na primjer, ružna crvena dominira aurom.


"PSIHO VAMPIRI"

Ljudi koji se "hrane" auro energijom drugih ljudi da bi podigli vlastiti energetski nivo. Svjesno ili nesvjesno.


NIVOI AURE

Aura se sastoji od sedam nivoa.

1. Fizikalno eterički nivo
2. Astralni nivo
3. Niži mentalni nivo
4. Viši mentalni nivo
5. Spiritualni nivo
6. Intuicijski nivo
7. Apsolutni nivo

Aura se može vidjeti na različite načine. Obično, kao energetsko polje u obliku velikog jajeta. Oko metar širine. Što je individua spiritualno razvijenija, tim je i aura veća. Za auru Bude se vjerovalo da je bila dugačka nekoliko kilometara. Unutar ovog energetskog jajeta su energetske silnice koje se kreću u svim smjerovima i reflektiraju proces mišljenja, osjećaja, zdravlja i potencijala dotične osobe.

Kod pojedinaca se formiraju geometrijski oblici unutar aure. Koji imaju simbolično značenje. Na primjer, krug simbolizira unutarnje zadovoljstvo i ispunjenje. Trokut je znak da je osoba zaštitnik drugih. Zvijezda indicira značajne psiho mogućnosti. Strijele ukazuju na osobu pod stresom duže vrijeme. Konus se javlja kod ozbiljnog promišljanja.

Naše aure reagiraju sa aurama drugih ljudi. Kad srećemo nekog dragog, aura nam se otvara i dvije aure se spajaju. Kod dvoje zaljubljenih aure kao da se kombiniraju i formiraju jednu veliku vibrirajuću auru. S druge strane, kad sretnemo nekog tko nam se ne sviđa, aure se zatvaraju i odbijaju jedna od druge.

Aura nije prisutna kod novorođenčeta. Javlja se tek sa prvim udisajem. S vremenom se veličina i boje aure uvećavaju i poboljšavaju. Kod bebe je aura bezbojna. Sa tri mjeseca postaje srebrnasta, da bi polako prelazila u plavu, znak razvoja inteligencije. Zatim dolazi žuta (mišljenje) itd.

Dosta se vremena moze posvetiti citanju aure, vjezbama da se ovaj potencijal razvije kod svakog pojedinca.

Ipak, završit će mo sa slikom koja mi se već odavno urezala u pamćenje.

Aure zaljubljenih.

Vjerovatno najveličanstveniji trenutak je spajanje aura dvoje koje se vole. Njihove aure se šire, rastu. Boje plesu, vibriraju. Dvoje u zagrljaju, njihove aure kreiraju jednu, jedinstvenu koja dostiže nebesa...

Slikanje aure postaje komercijalnom aktivnošću u Americi. Na slici je tipična slika aure koja na lijevoj strani pokazuje prevladavajuce raspoloženje iz prošlosti osobe; iznad glave su mu boje koje dominiraju njegovom sadašnjošću. Sa desne strane su frekvencije koje ce odrediti blisku budućnost osobe.

Okupimo junake iz prethodnih postova za zajedničkim stolom i povežimo ih:

OVIDIJE je tvrdio da je imao originalni tekst velikog filozofa u kome je ovaj davao svoj govor građanima Krotona;

PITAGORA je dijelio uvjerenje da su najstarija vremena bila period najsavršenijeg društva;

PLATON je u svojim dijalozima o Timijusu pisao o tom savršenom društvu na kontinentu Atlantida;

(Dodajmo im nekoliko novih lica u ovome igrokazu:)

KRANTOR je poslao svoje emisare u Egipat da potvrde Platonovu priču; oni su pronašli sačuvane dokumente koji potvrđuju legendu;

KIRCER, srednjovjekovni jezuit koji je pronašao egipatsku kartu Atlantide, bio je uvjeren da je ona potonula u sjevernom Atlantiku (Atanasijus Kircer je smatan za najučenijeg čovjeka XVII stoljeća);

DONELI je u svojoj knjizi "Atlantida: Antediluvijski svijet" ostavio putokaz svim budućim istraživačima potonulog kontinenta (inače, Ignacijus Doneli, 1831-1901, je američki kongresmen koji je većinu svog vremena provodio u impresivnoj Kongresnoj Knjižnici. Dvije su mu hipoteze čuvene: ona prva u kojoj, na osnovu analiza, zaključuje da je Sir Francis Bacon stvarni autor dijela koja se pripisuju Šekspiru; i, ona druga, o Atlantidi koja leži ispod Atlantika i ostacima civilizacije rasutih diljem svijeta, među kojima je najstarija kolonija bila u Egiptu.)

Za izgradnju Velike Sfinge u Egiptu ili Hrama Suncu na jezeru Titikaka u Peruu, trebalo je, s lakoćom pomjerati kamene blokove od preko 200 tona. Jedan pali obelisk u Etiopiji teži preko 500 tona. U Luksoru, samo jedan ogromni kameni blok koji predstavlja Ramzesa Velikog, je težio preko 1000 tona dok je bio čitav. Tehnika naših, fosilnim gorivom pokretanih starudija, daleko je od drevnog znanja pokretanja velikih objekata.

AJNŠTAJN nezaobilazni, u malo poznatom predgovoru za knjigu "Pokretanje zemaljske kore", piše: "Mnoštvo empirijskih pokazatelja indiciraju da je iznenada dolazilo do klimatskih promjena. Prema gosp. Hapgood-u, to je objašnjivo iznenadnim pokretanjem i premještanjem zemaljske kore."

Posljedice ovog "premještanja" su monumentalne.

HAPGOOD, je, sredinom 1960-ih sa svojim studentima na Keene State College, započeo sa studiranjem serije karata svijeta. Začudo, karte su otkrivale dijelove svijeta kao Kina, Sjeverna Amerika, Antarktika sa pojedinim područjima bez leda, puno prije nego što su ih iscrtali europski istraživači. Karte su bile vrlo precizne osim jedne stvari: kontinenti i ledene površine bile su drugačije u odnosu na postojeće. Kao da su predstavljale Zemlju prije posljednjeg pomicanja zemljine kore, sa drugačijim razmještajem polova. A, prema dosadašnjim istraživanjima, u to doba je veći dio Sjeverne Amerike bio pod ledom, a trećina Antarktike ga nije imala.

Drugim riječima, karte su prikazivale globus kakav je izgledao prije 12000 godina!

Puno prije nego moderna arheologija priznaje pojavu ljudske civilizacije (riječ je o Sumeru, nekih 6000 godina u prošlost.)

Zamislimo sliku premještenja zemaljske kore i promjene položaja polova: pokretanje kore dovodi do strahovitih potresa, poplava i erupcija vulkana, nebo izgleda kao da se ruši, horizont se gubi, potresi izazivaju ogromne plimne valove, pojedini teritoriji dobijaju topliju klimu, oni drugi, koji postaju bliže polovima, suočavaju se sa surovom zimom, dotadašnje polarne ledene kape se otopljavaju i podižu nivoe oceana, sva živa bića se moraju adaptirati, migrirati ili umrijeti.

Hapgood tvrdi da se upravo to odigralo prije 11600 godina i da je to uzrokovalo nestanak velike kulture sa Atlantide.

U svojoj drugoj knjizi:"Karte drevnih morskih kraljeva" (1966.), Hapgood analizira kartu datiranu iz 1513. godine koja prikazuje Antarktiku (koja je, usput rečeo, "otkrivena" tristo godina kasnije). Ova karta je prikazivala ledeni kontinent sa ucrtanom obalom. Tek 1978. su završena znana ultrazvučna ispitivanja Antarktike pod ledom koja su u potpunosti potvrdila srednjovjekovnu kartu.

Jedna od Hapgood-ovih karti, "Piri Re'is Map", završila je u Danikenovim rukama. Rezultata se sjećamo iz njegovih knjiga.

Interesantno je da je niz sličnih karti pod nazivom portolans (from port to port) kružio među mornarima u Srednjem Vijeku.

Povijest karata seže, redom:

- od Aleksandrije, u antičkom Egiptu, sa prvom bogatom knjižnicom koja je sadržavala
većinu dotada poznatih rukopisa;
- preko drevnog Rima,
- Konstantinopolja, koji postaje središtem svjetskih drevnih karti,
- Vikinga koji donosiše karte sa svojih putovanja i osvajanja diljem svijeta,
- kalifa iz Bagdada koji osnovaše "Kuću mudrosti" (knjižnicu),
- do Portugala, Madrida i Londona

Jedna od karti, imenom Hadji Ahmed Map, iz godine 1559. prikazivala je položaj, oblik i konture Sjeverne Amerike, uključujući dotada nepoznatu sjevernozapadnu obalu. Ali, onakvu kakva je bila 9600 godine p.n.e. Tek će se otkrićem ugljika C nakon Drugog Svjetskog rata moći utvrditi točan oblik ovog kontinenta prije 11600 godina. Naravno, odgovarao je Hadji Ahmed-ovoj karti.

1976. godine Hapgood dolazi u posjed Kircerove karte za koju se tvrdi da je (također) izašla iz radionice Atlantiđana. Riječ je o preciznoj karti iz egipatskih vremena, koju su Rimljani ukrali za vrijeme njihove okupacije Egipta. Ona prikazuje Atlantidu smještenu između Amerike i Europe.

U interesantnoj knjizi "When the Sky Fell: In Search of Atlantis" (1997.), bračnog para Rand i Rose Flem-Ath koji su proveli nekoliko godina u Britanskom Muzeju tražeći dokaze o Atlantidi, postavlja se hipoteza da je Atlantida zapravo bila na Antarktici. Hipoteza je za mene isuviše "južna". Ali, knjiga potvrđuje Hapgood-ove nalaze i osvijetljava prepisku između njega i Ajnštajna:

- osmog svibnja 1953. Ajnštajn piše:"Vaši argumenti su impresivni i vjerujem da je vaša hipoteza korektna. Nesumnjivo je da je dolazilo do značajnih pomicanja zemljine kore i promjene polova."

I pored entuzijazma velikog fizičara, djelo Hapgood-a ostalo je nezapaženo. Ne zato što je bilo osporavano. Već zato što znanstvena javnost niti mediji nisu željeli da mu daju bilo kakvu važnost.

Pobogu, zašto bi sada raspravljali o nekakvim civilizacijama iz prošlosti koje su usto tehnički i duhovno mnogo naprednije. Zar nije jednostavnije držati ljude u uvjerenju da je sve započelo prije 6000 godina i otada se stalno kreće naprijed, u progres.

Kada je 1492. italijanski moreplovac, ploveći pod španjolskom zastavom, došao u Ameriku, ne znajući gdje je, nazvao je čitavu populaciju Amerike "Indijancima".

Nekoliko desetljeća kasnije, misionari su se našli u dolinama Arizone. Od pripadnika drevnog plemena A'a'tam su tražili da se identificiraju. Oni su im odgovorili "ne" na svom jeziku ("pima"). A misionari su im to uzeli kao odgovor na svoje pitanje i otada se ovo pleme naziva Pima.

Prvo Indijanci, a onda Pima. Dva puta krivo. Da nije bilo njihove osvajačke oholosti lako bi saznali da njihovo pravo ime A'a'tam jednostavno znači - ljudi. (Ovo pleme je, naravno, imalo svoje priče o potopu, Atlantidi i Atlantiđanima koji su bili njihovi davnašnji preci.)

Sa Atlantidom, pomicanjem zemljine kore i promjenom polova, došli smo do petog svibnja. I najave novog pomicanja.

Turski admiral Piri Reis je 1513. godine došao u posjed karte koja detaljno prikazuje zapadnu obalu Afrike, istočnu obalu Južne Amerike i sjevernu obalu Antarktika (!?), koji će biti zvanično otkriven tek tristo godina kasnije. Potomci Atlantiđana su ostavili svijetu kartu Antarktika kakav je izgledao u njihovo vrijeme.

Jedne olujne noći ljepotica zalutala u začaranu šumu. Ni po čemu ta šuma nije bila začaranija od drugih šuma no ipak u toj šumi živjela je Zvijer i ljudi su je smatrali začaranom.

Dok je oluja bjesnila nad šumom, munje parale nebom a kiša nemilice tukla o obraze djevojčine učinilo joj se da je vidjela jednu tamnu spodobu tamo u drveću dok su joj oči bljeskale nad svakim bljeskom i paranjem munje nad noćnim nebom.

Strah je stegnuo djevojčino srce a krv se polako još više počela stezati u žilama te potrči i zapne za korjen što je virio iz zemlje, padne i udari o tlo te je obuze mrak.

Probudivši se ugleda strop nekakve nastambe no miris koji osjeti obuze joj sva čula, miris lišća i raznih trava što se širio iz postelje na kojoj je ležala zajedno sa mirisom proljetnog povjetarca. U kaminu malo desno od nje gorjela je vatra i drvo u njemu je veselo pucketalo dok je nastambom s širila toplina. Desno od nje u naslonjaču je sjedila Zvijer i čitala neku knjigu ne obazirući se nimalo na nju.

Čula je razne priče o Zvijeri, da su mnogi koji su otišli u šumu poludjeli ili nestali ali i bilo je onih koji su se vratili sasvim normalni osim jedino što su šutjeli o susretu sa Zvijeri. Nije ni sama znala što je istina no slušala je od malena te priče i bojala se je Zvijeri da će joj neko zlo učiniti.

Potiho je izašla iz kreveta i krenula prema vratima te ih otvorila a vani je još uvijek bjesnila oluja trgajući grane okolnog drveća. Zatvorila je vrata i okrenula se prema kaminu i Zvijeri što je i dalje sjedila u naslonjaču i nezainteresirano za sve oko nje što se događa čitala knjigu. Na stolu pokrivenom bijelim stolnjakom osvjetljenom svijećama iz svječnjaka stajahu posude a u njima razne jestive bobice te kruh što se još pušio jer ne tako davno je ispečen i zdjelica sa maslacem te uz nju vrč sa mlijekom.

Kad je povečerala zaogrnu se pelerinom koju je našla na naslonu stolca te se pridruži u drugom naslonjaču uz vatru, Zvijeri. Gledala je Zvijer dok je čitala i nije joj se činila strašnom no ipak priče o njoj ponovno joj pobudiše strah da to sve što je događalo nije samo varka. No Zvijer polako prestaše čitati te odloži knjigu po strani na stolić uz svijeću što gorješe u stalku te je pogleda.

Djevojčino srce zakuca brže i ona sama pogleda Zvijer u oči a u njima osim tuge ne mogaše naći ništa drugo što bi ju činilo ugroženom i zbog čega bi se morala bojati za sebe. Ni pokreti Zvijeri ne dadoše do znanja da bi bilo što učinila da joj naudi, naprotiv iz kutije od mahagonija zvijer izvadi cigaretu i zapali na plamen svijeće. Miris duhana se širio zrakom i polako smirivao djevojčino srce.

Smogavši hrabrosti priupita Zvijer: "Zašto si me spasio?" Zvijer povuče dim iz cigarete i otpuhne plavičasti dim u zrak te joj reče: "Vidjeh da zalutala si u šumi te pošto oluja je jačala željeh te uputiti do pećine koja se nalazila par metara od tebe, no ti si se uplašila i počela bježati od nje." Krenula je polako priča između nje i Zvijeri te ostaše do dugo u noć pričati, no kako već bijaše već dosta kasno Zvijer predloži da idu spavati i da će ujutro nastaviti priču ako bude željela.

Jutro. Kroz vrata nastanbe koja su ostala otvorena sunčeve zrake igrale su svoju igru probijajući se najskrivenijih kutaka i osvjetljavajući ih dok miris svježe ubranog cvijeća i kruha se širio zrakom te se ljepotica probudila. Ne zateče Zvijer u nastambi te ode do stola sa kojeg se širio miris i prisloni lice u cvijeće dok je ono opojno razljevalo miris i graške peluda po njenom licu. Sjedne za stol i podoručkuje.

Izašavši van ne naiđe na Zvijer no uoči da je oko nastanbe očišćeno. U taj tren i Zvijer naiđe iz šume noseći isječene grane koje je noćašnja oluja potrgala te ih stavi na hrpu gdje bijaše i ostala drva.
- Dobro jutro! Kako si spavala? - priupita Zvijer.
- Dobro jutro i tebi Zvijeri, dobro sam spavala. Ti si rano otišao u šumu? - reče.
- Da bilo je mnogo posla poslije noćašnje oluje a i otišao sam do potoka provjeriti da li ga je granje koje je oluja potrgala zatrpalo.
- Jutros dok sam doručkovala razmišljala sam o noćašnjem razgovoru sa tobom Zvijeri i nekako mi se ne čini da si uvijek bio takav kakav sada jesi. Osjetila sam u tvom razgovoru i pogledu puno ljudskosti ali i mnogo tuge. Što se desilo sa tobom Zvijeri da si postao to što jesi? - reci mi, upita ljepotica.
- Pođi samnom da ti nešto pokažem pa ću ti ispričati svoju priču.

Oboje pođoše u šumu. Nakon nekog vremena izbiše na proplanak okružen šumom i posut raznim poljskim cvijećem koje je zrakom širilo opojan miris što ga jedino jutro tako može širiti. Na lijevo strani proplanka kamena kuća zarasla bršljanom i polusrušena te okolne gospodarske zgrade koje odavaše da nekad davno ovdje živješe netko tko je imao dovoljno za lijep i normalan život. Na proplanku se nalazio i prekrasan hrast koji je sa bogatom krošnjom oko sebe širio veliku sjenu i bio je zasigurno lijepo mjesto ljeti. Ispod njega u sjeni zečija obitelj igrala se dok ih nisu primjetili da se približavaju te pobjegoše u obližnji ruševni štagalj što se tu nalazio.

Primjetila je da se ispod hrasta nalazi brižno održavani grob sa svježim cvijećem u ručno napravljenoj tegli od kamena. Na ploči je samo pisalo: "Mojoj voljenoj i nikad prežaljenoj ljubavi."

Sjedoše na klupicu uz grob i Zvijer joj počne pričati svoju priču.

- "Nekad davno živjeh u gradu u kojem ti sad živiš. Bijah mladić i kao svi drugi ne posebno naočit no živjeh lijepo i dobro. Jednog dana u grad je došla nova obitelj a sa njom i prekrasna djevojka koja je odmah privukla njegovi pozornost. Pomalo i vremenom zbližili su no zli jezici i pakosne sitne duše rovarili su protiv njih. Ipak jednog dana odlučila je da njih dvoje se uzmu i ožene. Zatraživši ruku drage njen otac otjerao ga je kao pesa i poslao svoje sluge da ga pretuku, no on je uspio pobjeći u šumu te su odustali od potrage za njime. Spalili su i porušili mu dom u gradu da se ne bi imao kuda vratiti, no kako to biva ljubav je bila jača i njegova draga je za njime pošla u šumu u potragu da bude zajedno sa njime.

Uspjela ga je naći i te jeseni polako zajedno počeli su graditi novi dom na ovom proplanku. U proljeće je zatrudnjela i oboje su bili sretni što će imati dijete. No njen otac nije imao te planove i pošao je u potragu za kćeri sa lovcima te su uspjeli nabasati na proplanak i pronaći njihovo skrovište. Otac je smjesta svojoj kćeri naredio da se vrati sa njime nazad kući, no ona je to kategorično odbila rekavši da ne želi i da želi biti sa čovjekom kojeg voli i kojem nosi dijete. Čuvši to njen otac se razbijesni te izvadi pištolj i zapuca u njenu ljubav te ga teško rani i krene ponovo pucati u njega no ona spasi svojim tijelom njega. Dok je izdisala u naručju dragoga govorila mu je da na brine i da je sad sve u redu i da će ga njih dvoje čekati tamo gore kad dođe jednog dana, a onda je otišla. I onda je i on tada umro zajedno sa njom. Otac i lovci koji su ih došli tražiti prestravljeni činom koji učiniše pobjegoše i ostaviše ih tako.

Nekako je uspio preživjeti i pokopati ljubav. Porušio je imanje i zauvijek ga napustio, vraća se samo da stavi friško cvijeće na grob nje i da sa njom popriča dok ne dođe njegov dan kad će i sam napustiti ovo zlo mjesto i ljude sa kojima je živio. Naučio je u toj samoći mjenjati izgled te odabirati što želi i može biti. Odlučio je biti Zvijer. Tako je jednog dana dočekao lovce koji su kročili u šumu i pretukao ih tako da im je trebalo mnogo vremena da ponovo se zaliječe. Od tada u šumu nikada više nije nitko dolazio osim ako nije morao i to ako jesu dolazili bilo je za jutra svakog dana. Nikad nije dirao nikoga tko zlo nije činio i zaslužio ga."

Čuvši priču i osjećajući njegovu tugu ljepotica zamoli ga da joj pokaže svoj pravi lik, no Zvijer to glatko odbije.
- "Molim te Zvijeri promjeni svoj izgled meni za ljubav jer tvoja je priča jako tužna i zbog svega što ti se desilo željela bi da me odvedeš u grad. No ako me budeš vodio u liku Zvijeri zločesti i zli ljudi bi mogli te ponovo napasti." - reče djevojka.
- "Mogu te odvesti do ruba šume lijepa djevojko ali ne i u grad uz koji me vežu ružne uspomene osim par izuzetaka. Mogu i svoje obličje za tebe promjeniti ali u grad te neću voditi." - reče Zvijer.
- "Dobro, odvedi me onda do ruba šume ali ne kao Zvijer jer znam sada da u tebi kuca ljudsko srce nego kao čovjek što si i nekada bio" - reče djevojka.
- "Učinit ću to za tebe zbog toga što si unatoč strahu prema meni smogla hrabrosti i podijelila lijepe trenutke samnom" - reče Zvijer i pretvori se u čovjeka. Uze je za ruku i krenuše prema rubu šume.

- "Osjećam da kad se rastanemo da ćeš se vratiti nazad u svoje obličje." - reče djevojka.
- "Da, vratit ću se lijepa djevo nazad u obličje koje sam za druge stvorio. No ako me odlučiš posjećivati dočekivat ću te ovako kako sada jesam i kako one dobre i znane inače dočekujem." - reče.
- "Ne nadaš se više ljubavi i sreći koja može vremenom ponovo doći?" - upita djevojka.
- "Ne, prestah se radovati i prestah se nadati da ljubav uopće postoji više. Prestar sam i da bi mlađe gledao a pogotovo očekivao ljubav, dok za starije nemam više strpljenja." - reče.
- "No ipak ljubavi u tebi ima kad svaki dan posjećuješ grob ljubavi svoje?!" - reče djevojka.
- "Moguće je i to. Kad pogledaš oko sebe vidjet ćeš tamnu šumu a duboko u njoj proplanak osvjetljen i okupan suncem. To sam ja u biti. U srcu postoji mnogo ljubavi i topline no okolo je studen i tama. Očito je tako moralo biti." - reče.

Stigoše na rub šume. Pogleda ga djevojka i poljubi te reče: - "Znam da studen sa proljećem odlazi i ustupa mjesto suncu i toplini. Nadam se da će sunce u tebi zagrijati ostalo i maknuti studen oko srca."

Okrenula se i krenula prema gradu, on isto tako krenuo je nazad u šumu. Ipak nije mogla da ne baci pogled na njega i okrenula se dok je zamicao pod krošnje stabla te ugledala kako se ponovo mjenja u oblik Zvijeri. Znala je da još nije spreman suočiti se sa praštanjem i zaboravom te uzdahnu dok suze navlažiše njene obraze.

Ipak bio joj je drag takav kakav je.

Izvadak iz budućih memoara jedne Zvijeri.

29 travnja, je rođen Pitagora. "Kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbiru kvadrata nad katetama", učio nas je učitelj u osnovnoj školi. I insistirao da taj zakon dobro zapamtimo. Nisam baš siguran da mi je taj matematički poučak često koristio u životu. Ali ga nisam zaboravio. Isto kao i broj Pi na deset decimala (3.1415926535).

Pitagora je veći dio svojih osam desetljeća života posvetio razvoju filozofskog sistema. "U središtu svemira je vatra", govorio je Pitagora. Slijedio ga je Aristarh sa heliocentričnom teorijom - "sunce je središte svemira".

(Naši školski filozofske knjige nažalost ostaju samo na površini njihovih postavki. I prije nego i pokušamo ući dublje u ono o čemu govore ove antičke škole, proglase ih pogrešnim, praznovjernim. Pretpostavljam da je Pitagora govoreći o "vatri" mislio na "unutrašnji plamen", dinamiku ideja koje su pokretač svega u mikro- i makro-svemiru; Aristarh je, vjerovatno, dobro znao da je sunce izvor života za našu planetu, a analogno i za sav živi svijet u svemiru.)

Za Pitagoru su brojevi najvažniji pojam u matematici i filozofiji. Proučavanjem svemira došao je do zaključka da u njemu vlada red brojeva. Oni su nepromjenljivi, stalni, osnova prirode. Pitagorejci su i u ljudskim osobinama vidjeli utjecaj brojeva. Na njoj baziraju mistiku i simboliku brojeva, u kojoj kao savršen, na počasno mjesto, stavljaju broj 10. Prigodom akustičnih eksperimenata, Pitagora otkriva iznenađujući sklad brojeva koji skriva svijet zvukova i harmonije.

Pitagora je bio začetnik teorijske matematike, eksperimentalne fizike i vlastitog filozofsko-znanstvenog sistema prije dvije i pol tisuće godina. Najpoznatiji američki prorok Edgar Cayce je prije sedamdeset godina najavio "dolazak" spiritualnog učitelja John Peniel-a kao predvodnika vala promjena u novom mileniju.

Danas će mo govoriti o Peniel-evom "sistemu" ili, jednostavno, poruci. Koju će mo prenijeti iz njegove knjige:"The Lost Teachings of Atlantis".

Riječ je o ne-religioznoj knjizi. Fokus je na stvarnim spiritualnim vrijednostima koje svaka ljudska individua, bez obzira na religiju, rasu ili spol, prihvaća: ljubaznost, briga za drugoga, nesebična ljubav, ne-škodljivost i jedinstvo sa Univerzalnim Duhom ("svemirskom sviješću", "Bogom", nazovimo to bilo kojim imenom). Zato je i prihvatljiva kako sljedbenicima svih velikih religija, zatim agnosticima i ateistima.

Knjiga govori i o tome kako postati vlastiti izvor informacija od Univerzalne svijesti. I kako antička znanja primjeniti na današnji svijet i unaprijediti ga.

Mada se u naslovu knjige pominje Atlantida, o njoj se vrlo malo govori. Postavlja se hipoteza da su grupe preživjelih Atlantiđana osnovali nekoliko zajednica po svijetu. Prati se ona koja je završila u Egiptu; spominje se doba izgradnje Sfinge i Velike Piramide. Dio znanja, filozofskih i spiritualnih aktivnosti, se danas čuva na Tibetu. Upravo tu se i odvija veći dio knjige kroz razgovor Peniel-a, mladog Amerikanca i tibetanskih svećenika.

Peniel provodi tri godine u samostanu i dijeli svoja osobna iskustva i promjene sa čitaocima. Jedna od poruka je i svakako sličnost posljednjih dana Atlantide sa današnjom civilizacijom. "Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su da je ponavljaju", može prigodno da odjekne kao eho i u slučaju ove usporedbe.


UVODNA POGLAVLJA

Peniel je nadaren mladić, sa kvocijentom inteligencije jednakim geniju. Kroz mladost prolazi faze ateista, zatim gnostika (niti vjeruje u Boga, niti ga odbacuje, ali vjeruje u "znanje"). Jednu večer mu se ukazuje lik svećenika u bijeloj odori. Za sebe tvrdi da je pripadnik antičkog spiritualnog reda na Tibetu (Shargung-la, taj naziv podsjeća na film "Lost Horizon" i samostan Shangri-la), da je njihovo porijeklo iz Egipta, a još prije toga, sa Atlantide. Oni nisu bili vezani ni za jednu religiju, dogmu ili obožavanje bilo kojih lidera iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.

Direktno su se obraćali Univerzalnoj svijesti ("Bogu") kroz razvoj i upotrebu nesebične ljubavi. Oni su učili kako razviti stvarnu slobodu misli i slobodu izbora kao sveto pravo svakog pojedinca. Posvećivali su čitav svoj život davanju, ljubaznosti, osjećaju za drugoga.

Peniel je prepoznao sve one vrijednosti za kojim je dotada tragao. I ne samo to. Od lika je dobio precizne upute kako iz sjeverne Indije stići do tibetantskog samostana.

Time je njegova životna putanja bila određena.


NA TIBETU

Uz mnoge poteškoće i peripetije, Peniel stiže na Tibet. Usput uči da je važno nikad ne
posustati na putu prema cilju koji si sebi postavio. Bez obzira na zapreke koje te prate.

Kad je stigao u samostan tamo je čekao njegov vodič. Oni su znali da on dolazi. Vodič je bila Anastasia čiji su roditelji poticali iz Rusije. Ona je rođena na Tibetu i objasnila mu je da svi svećenici govore veći broj modernih i antičkih jezika.

Upoznala ga je sa "hijerarhijom". Od "učenika" do "stvarnih učitelja". Do faze u kojoj se zbog "nedostatka sebičnosti" sve stvari mogu vidjeti čisto, objektivno i jasno.

Ubrzo je Peniel učestvovao u zajedničkoj energetskoj tehnici zvanoj "Star exercise". Stotinu ljudi formira krug, drži se za ruke, zatvorenih očiju...

Njegovo tijelo i misli su bili obuzeti energetskim tokovima. "Vidio" je bijelu svijetlost, osjetio milione misli i slika u jednom momentu... A kada je otvorio oči, energija je vibrirala u svim stvarima i ljudima oko njega.

Slijedećih dana pokazana mu je knjižnica u kojoj su čuvani drevni rukopisi, među kojima i originalni (!) tekstovi iz većine religijskih učenja, u rukopisima.


U susretima sa "prosvijetljenim učiteljima" Peniel je bio totalno impresioniran njihovom mudrošću, ljubaznošću i osjećajnošću. Kroz tečajeve je naučio o drevnim učenjima, svjetskim religijama, meditaciji i energetskim tehnikama, jogu... U razgovoru sa učiteljima osjetio je moć njihovih psiho mogućnosti. Znali su za svaku njegovu misao, odgovarali na ne-postavljena pitanja, pronalazili mu skrivene tajne - diskutirali o njima i oslobađali ga naslaga prošlosti. Kao da je dobijao indirektnu terapiju.

Nekoliko godina kasnije, Peniel je "diplomirao". Slijedi još nekoliko odlomaka iz "diplomskog rada".

LJUBAV

Riječ "ljubav" ima dva posve suprotna značenja.Većina nas o tome i ne misli, ali i dalje ih upotrebljava u oba slučaja.

Prva vrst ljubavi se može nazvati "čistom ljubavi". Nježno i nesebično davanje. Ljubav prilikom koje naše sebično ja ne dobiva ništa; ali zato ona dobra strana dobija osjećanje toplote i dragosti. Primjeri: pomoć drugima u nevolji, briga za prijatelje, rodbinu, poznanike, ili "ljubi bližnjeg svoga".

Slijedeća vrst ljubavi je osjećaj zadovoljstva koji dolazi kada dobijemo nešto što želimo. "Sebična ljubav". Ona u kojoj "volimo" sladoled, nogomet, poklone, čokoladu, mercedes, pivo... I koja nam se miješa u intimni život. Jer kada volimo curu ili momka, to prečesto znači da volimo pažnju, energiju i zadovoljstvo koje primamo.

Doduše, ljubavne veze su često mješavina čiste i sebične ljubavi. Ali, mnoge počinju i završavaju sa sebičnom. Veza sa partnerom rezultira u posesivna osjećanja, ljubomoru, odbijanje...

Za razliku od toga, čista ljubav ne rezultira zavisnošću od partnera. Ona liječi umjesto da ranjava.


ZLATNO PRAVILO

Centar Peniel-ove poruke je "golden rule" - zlatno pravilo u kome se daje nesebično. Fokusira na davanje čiste ljubavi. Ne beskrajno i bezuslovno, već razumno. Briga za drugoga, dijeljenje, poštivanje slobodne volje i izbora drugih, sve to rezultira u nesebičnoj ljubavi.


BENJAMIN

Benjamin Franklin je svojevremeno započeo pisanje vrlo slične knjige. Razvio je specifične tehnike u kojoj bi se individua koncentrirala prema vlastitom pozitivnom razvoju. Nažalost, ta knjiga nikada nije završena. Isto kao ni njegova ideja da osnuje organizaciju koja bi se bazirala na istoj ideji. On je čvrsto vjerovao da razvojem "dobre" osobe, a zatim pridobijanjem obitelji i prijatelja za istu ideju, može vremenom dovesti do kreiranja novog i boljeg društva. Njegov plan je imao univerzalan program - ne bi bio limitiran ni na jednu religiju.


ZNAČAJ ZLATNOG PRAVILA

Primjer: Čovjek umire i odlazi na nebo. Anđeli mu kažu:"Odvest će mo te u raj, ali prvo da ti pokažemo pakao." Odvode ga na mjesto sa velikom središnjom posudom punom kašaste hrane. Oko posude su jadne i gladne osobe. Svaka od njih ima žlicu dugačku po tri metra. Hranu mogu dobaviti, ali je, zbog dužine, ne mogu prinijeti ustima. I tako, ove patetične osobe gladuju pored izobilja hrane.

Zatim ga anđeli odvode u raj. Na njegovo iznenađenje, ugleda istu scenu. Ponovo divovska posuda sa hranom, ponovo ljudi sa žlicama od tri metra. Samo ovi su zadovoljni, sretni, nasmijani i zdravi.

"Zašto? U čemu je razlika da su ovi ljudi sretni i siti?", upitao je anđele.

"Pa zar ne vidiš?", upitali su ga.

Kada je pažljivo pogledao primjetio je da svaka osoba hrani žlicom susjednu. "Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su naučili put ljubavi."

UNIVERZALNOST KONCEPTA

Kao što smo mogli primijetiti u gornjoj priči, pitanje religije i vjere je totalno irelevantno. Razliku u situaciji je proizvela ljubav i nesebičnost. Razlika nije uzrokovana što su na "sretnom" mjestu bili kršćani, budisti ili agnostici sa žlicama od tri metra. Nije čak bitno ni da li je netko imao žlicu ili nije. Razlika je u tome da li je netko naučio kako da živi, da daje, da dijeli.

I, čini mi se, život se i svodi na to pitanje. Da li smo naučili tu životnu lekciju.

I kako bi naš prijatelj Albert Einstein rekao: "Osoba duhovno prosvijetljena meni izgleda kao netko tko se oslobodio perja svojih sebičnih želja i sada je preokupiran mislima, osjećanjima i aspiracijama koje nadilaze individualne ..."



Uraditi nešto za drugoga. Malu stvar. Bez plaće. Za privilegiju da možemo to uraditi od srca.

Slijedi neobična priča pronađena u knjizi "The Emerald Tablets of Thoth The Atlantean". Povijest smaragdnih tableta čije se autorstvo pripisuje Thoth u, vrhovnom svećeniku kralju Atlantide.

Tableti su stari 38000 godina. Thoth je, nakon potonuća Atlantide, osnovao koloniju u Egiptu. Izgradio je Veliku Piramidu u Gizi (koja se pogrešno pripisuje Keopsu). U njoj je ostavio zapisanu drevnu mudrost i tajne Atlantide.

Preko 16000 godina vladao je antičkom rasom Egipta, od 50000 g.p.n.e. do 36000 g.p.n.e. U to doba, barbarska rasa koja je tu živjela, podignuta je na visoki nivo civilizacije uz Thotha i njegove sljedbenike. Prema zemaljskim standardima, Thoth je bio besmrtan. Točnije, napuštao je fizičko tijelo po svojoj volji. Njegova mudrost i znanje, učinili su ga vladarem više kolonija Atlantide, uključujući i one u Južnoj i Centralnoj Americi.

Kada je došlo vrijeme da napusti Egipat, izgradio je Veliku Piramidu točno iznad ulaza u Predvorje Mudrosti ("Great Halls of Amenti"). Postavio je stražu da čuva skriveno znanje. U kasnijim vremenima, potomci stražara su postali svećenici i oni su Thotha definirali kao Boga Mudrosti. Oni su ga, navodno, pratili nakon svoje fizičke smrti. U legendama, Predvorje Mudrosti je postao podzemni svijet, svijet bogova, u koji duša odlazi nakon fizičke smrti. I gdje joj se sudi.

U kasnijim vremenima, Thoth ov ego se inkarnirao tri puta. Posljednji put bio je u biću poznatom kao Hermes. Tada je ostavio pisane dokumente koji su modernim okultistima znani kao Smaragdni Tableti, koji su pojednostavljena verzija drevne mudrosti.

Ono o čemu danas pišemo su izvodi iz deset takvih tableta ostavljenih u Velikoj Piramidi.

Interesantan je bio njihov put dok nisu ugledali svijetlo dana nakon što su bili skriveni tisućama godina.

Prije 2300 godina, drevni Egipat je prolazio kroz teška vremena. Mnoge delegacije svećenika su slane u različite dijelove svijeta. Među njima su bili i čuvari znanja iz Velike Piramide koji su nosili sa sobom smaragdne tablete kao talismane. Uz njihovu pomoć mogli su dokazati superiornost u odnosu na druge, inferiornije rase. Legenda kaže da su nosioci tableta imali autoritet direktno od Thoth a.

Određena grupa svećenika otišla je u Južnu Ameriku i tamo pronašla naprednu rasu, Maje. Oni su se sjećali drevnog znanja. Egipatski svećenici su ostali živjeti s njima. Kasnije, u desetom stoljeću, Maje su kolonizirale Yukatan. Smaragdni tablet i su smješteni ispod oltara jednog od velikih hramova posvećenih Bogu Suncu. Nakon pohoda konkvistadora (ili, jos točnije, prije njih) gradovi su napušteni i (duhovna) blaga hramova zaboravljena.

Svećenstvo Velike Piramide je, kroz Veliku Bijelu Lozu, zatražilo od jednog od svojih članova da tablete vrati natrag. To je i učinjeno 1925. Prije nego što ih je vratio, bilo mu je dozvoljeno da napravi prijevod i zadrži njegovu kopiju.

Sedamdesetak godina kasnije, t.j. danas, dobijena je dozvola da se dijelovi objave.

Riječ o materijalnom aspektu. Dvanaest smaragdno zelenih tableta su formirani kroz proces alkemijskih transmutacija. Čelijska i atomska struktura su fiksne, bez mogućnosti promjene. (Na ovaj način oni negiraju meterijalne zakone jonizacije.) Na njima su ugravirani karakteri na drevnom jeziku Atlantiđana koji odgovaraju frekvenciji misaonih valova.

Karakteri oslobađaju formiraju mentalne vibracije/slike u umu čitaoca!

I, kao što Doreal, predstavnik Bratstva, u uvodu knjige kaže: "Čitaj. Vjeruj ili ne, ali čitaj. Vibracije koje tamo pronađeš će probuditi odgovor u tvojoj duši."

UVOD

(Doreal): "Čovjekova želja za razumijevanjem zakona koji reguliraju njegov život je beskrajna... U tišini metrijalnih čula leži ključ otkrivanja mudrosti. Onaj koji govori, ne zna. Onaj koji zna, ne govori. Najviše znanje ne može se prenijeti, jer ono egzistira kao entitet koji prevazilazi materijalne riječi i simbole...

Sve stvari u svim svemirima se kreću u skladu sa zakonom... a zakon koji regulira kretanje planeta je stalan kao i zakon koji regulira materijalni izraz čovjekov.

Jedan od najznačajnijih svemirskih zakona je onaj koji je odgovoran za stvaranje čovjekovo kao materijalnog bića. Škole svih vremena i civilizacija nastojale su odgonetnuti zakon koji povezuje čovjeka kao materijalno i duhovno biće. Veza koja ih spaja je čovjek intelektualac budući da um sadrži materijalne i ne materijalne kvalitete.

Put prema svjetlosti, životu i ljubavi samo počinje na materijalnom nivou.

Duhovnim se, pak, nastavlja kretati prema najuzvišenijem cilju stapanjem sa univerzalnom sviješću."

SMARAGDNI TABLET 1: Povijest Thoth a, Atlantiđanina

"I, Thoth, the Atlantean, master of mysteries, keeper of records, mighty king, magician, living from generation to generation,...koji upravo prelazim u Predvorje Mudrosti, određujem upute za one koji ce doći poslije mene, upute zasnovane na drevnoj mudrosti velike Atlantide.

U moćnom gradu Keor u, na otoku Undal, u dalekoj prošlosti, započeo sam svoju inkarnaciju. Ne onako kako današnji inferiorni ljudi zamišljaju život i smrt na Atlantidi. Riječ je bila o životu od eona do eona u kome smo obnavljali svoj život u Predvorju Mudrosti, u kome rijeka života vječno plovi unaprijed."

(Nadalje, Thoth govori o svom djetinjstvu, ocu učitelju, stjecanju znanja, velikim potopima na Zemlji, Hramu Svjetlosti na planini Undal, njegovom putu sa svojim sjedbenicima sa Atlantide u zemlju Khem Egipat. Oni su ga dočekali neprijateljski, ali je Thoth demonstrirao svoje superiorne tehnološke moći i postao gospodarem egipatskih domorodaca.)

"Dugo smo vremena živjeli u zemlji Khem... Raslo je znanje djece Khem a koji su osvajali susjedne zemlje i narode... Podigao sam visoki prolaz iznad Predvorja Mudrosti. Samo nekolicina se ohrabrila da siđe dolje i prođe portal Predvorja.

Iznad Predvorja sam podigao moćnu piramidu koristeći moći koje nadvladavaju zemljinu silu (gravitacije). Duboko u njoj izgradio sam komoru; odatle kreće kružni prolaz koji ide gotovo do vrha. Tu sam postavio kristal, koji šalje zrake u prostor/vrijeme dimenziju i koncentrira se prema Predvorju Mudrosti.

Ostale prostorije koje sam izgradio naizgled su prazne. Ipak, skriven u njima je ključ za Predvorje Mudrosti. Onaj, koji ima hrabrosti da se uputi kroz tamne realma, prvo ce biti očišćen dugotrajnim postom. Ležat će u kamenom sarkofagu. Tek tada ću mu otkriti velike misterije. Pokazat ću mu put kojim će me slijediti."

SMARAGDNI TABLET 2: Predvorje Mudrosti

"Duboko u srcu Zemlje leži Predvorje Mudrosti... Djeca Svijetla su pratila što se događa na površini... Trideset i dvoje... koji su se pojavili među ljudima... nastojeći da ih oslobode vezanosti za tamu. U ciklusima, od eona do eona, Veliki Učitelji su prisutni a da za to ljudi ne znaju. U Predvorju Života njihova tijela spavaju dok njihove duše slobodno prolaze kroz ljudska tijela..."

Thoth zatim opisuje svoje put i susret sa Velikim Učiteljima. Tražio je i dobio besmrtnost sa ulogom da širi duhovno znanje među ljudima.

Thoth: "O, great master, let me be a teacher of men..."
Voice:"...So be it decreed. Master are ye of your destiny".

SMARAGDNI TABLET 3: Ključ mudrosti

Thoth predaje svoje znanje i mudrost ljudima. "Mudrost je moć, moć je mudrost, jedno s drugim kompletiraju cjelinu."

"U Predvorju Mudrosti je sedam Velikih Učitelja", govori Thoth, "od kojih sam primio znanje". Njihova imena su:

"Tri" koji drži znanje magije, kreator Predvorja Mrtvih.
"Četiri" je onaj koji gubi/predaje moć, od "života" prema ljudima. Svijetlo je njegovo tijelo. Oslobađa duše ljudi.
"Pet" je učitelj koji kontrolira riječi, komunikaciju među ljudima.
"Šest" je gospodar svijetla.
"Sedam" je gospodar prostora i onaj koji drži ključeve vremena.
"Osam" je onaj koji kontrolira progres čovječanstva.
"Devet" je otac, onaj koji stvara i mijenja forme.

SMARAGDNI TABLET 4: Prostor je rođen

Thoth opisuje svoje djetinje snove kada je, ležeći pod zvijezdama, postavljao pitanja o misterijama koje krije svemir. Napokon, njegova duša je, u naporu prema traženju novog znanja, pukla vezu sa materijalnim tijelom. I otišla visoko među zvijezde. Godinu za godinom, oslobođena limita tijela, prolazila je prostorom i posjećivala planete i nove svjetove. Svaki od njih je nastojao da se uzdigne prema visinama; neki su u tome uspijevali, neki su tonuli u mračne dubine.

"Poslušaj me, čovječe. I ti isto možeš živjeti i biti oslobođen. Vi niste Zemljani, vi ste djeca beskrajne svemirske svjetlosti...

Svemir je određen zakonima. Slijedi ih i biti ćeš dio Cjeline... Duboko u šutnji i miru, moraš se osoboditi želja. Okupiran tišinom, oslobodit ćeš se želje za upotrebom riječi. Potom ćeš se osloboditi želje za hranom, koja ti veže dušu. Zatvori oči i centriraj svoju dušu prema svijesti, oslobodi se okova mraka. Zamisli mjesto, sliku gdje bi želio biti. Vibriraj napred nazad. Sve dok ti duša ne bude slobodna... A nakon toga, mrak je za tebe prošlost."

SMARAGDNI TABLET 5: Stanovnik Unal-a

U petom tabletu, Thoth govori o nastanku Atlantide. Njen kreator nije bio zemaljskog porijekla, mada je živio u tijelu zemaljskom. Učitelj i prvi stanovnik Unal a (Atlantide) podijelio je kraljevstvo na deset područja. Dao ih je na upravljanje ljudima. U centru je izgradio središnji hram. Izabrao je trojicu koji su bili njegova veza sa Atlantidom i koji su nosili njegove upute područnim upraviteljima.

U trenucima potonuća Atlantide, učitelj je pozvao Thoth a i obratio mu se:

Učitelj: "Ponesi svo svoje znanje, mudrost, rukopise i magiju. Sačuvaj ih dok vremenom svijetlo ponovo ne prevlada kod ljudi. Neka bude skriveno među njima, ali ipak dostupno prosvijetljenima."

I Thoth nastavlja.

"Skupio sam sinove Atlantide. U svemirski brod sam unio svo svoje znanje, dokumente i magiju potonule Atlantide... Odletjeli smo prema zemlji djece Khem a. Tamo sam, zahvaljujući svojoj moći, vladao njima. I uzdigao ih do Svjetlosti."

"Znaj, čovječe, da te daleko u budućnosti čeka invazija iz dalekih (svemirskih) dubina. Tada se probudi, jer mudrost ćeš imati."

Duboko leži moja tajna. Traži je i naći ćeš je u piramidi koju sam izgradio. Jedan do drugog su zaglavni kameni. Svaki od njih je vrata koja vodi Životu. Slijedi ključeve koje sam ostavio iza sebe. Traži i prolaz će ti se ukazivati. Traži u piramidi, duboko u hodniku koji završava u zidu. Uzmi Ključ Sedmorice i zid će se otvoriti... Slijedi moju mudrost."

SMARAGDNI TABLET 6: Ključ magije

U šestom tablet u Thoth govori o vječnoj borbi sila mraka i svijetla. Borbi staroj koliko i čovjek.

Bratstvo Mraka pri tom koristi sve načine da veže duše nevinih uz sebe. Thoth poziva da se "...lice drži uvijek okrenuto prema Svijetlu", jer sva tuga dolazi iz tame. A svijetlo dolazi samo onome koji stremi prema svijetlu, koji ide brementim putem prema mudrosti.

"Negdje u mraku, nacrtaj krug oko sebe, koristi ovu formulu i biti ćeš slobodan. Podigni ruke iznad sebe, zatvori oči i predstavi si svijetlo. Zazovi Duhove Svijetla kroz prostor/vrijeme koristeći ove riječi: Ispuni moje tijelo sa Duhovima Svijetla. Dođi iz Cvijeta koja obasjava kroz tamu.

Dođi iz Predvorja gdje Sedmorica Učitelja vladaju. Imenuj svih sedam: Tri, Četiri, Pet, Šest, Sedam, Osam, Devet. Njihovim imenom pozivam ih da mi pomognu, oslobode i spase od tame noći: Untanas, Quertas, Chietal, Goyana, Huertal, Semveta i Ardal..."

Nakon ovoga duša će biti oslobođena utjecaja Bratstva Mraka.

SMARAGDNI TABLET 7: Sedam Gospodara

Thoth opisuje svoj prvi susret sa sedam gospodara/učitelja koji prebivaše u Predvorju Mudrosti. Nakon toga mogao je da uđe u njihovu konklavu po želji. Postavljao je pitanja i dobivao odgovore na sve što ga je interesiralo.

Jednom prilikom Sedam mu je govorio: "Znaj da naša imena predstavljaju broj ciklusa koje mi donosimo čovjeku. Svaki od nas ima dužnost da obavi i silu da kontrolira. A, pri tome, mi smo sa jednom dušom u našem ciklusu. Jednom će mo mi, u vremenu koje još nije vrijeme, Svi postati Jedno. Vrijeme i prostor se kreću u ciklusima. Znaj njihov zakon i biti ćeš slobodan."

Obratio mu se i Devet: "Eonima sam postojao ne znajući za život i ne kušajuci smrt. A daleko u budućnosti, život i smrt će opet biti Jedno. I jedno i drugo savršeno balansirajuci da nijedno neće postojati... Za mene vrijeme ne postoji, ja sam bez oblika. Mi nemamo život ali imamo egzistenciju, puniju, veću i slobodniju nego ti."

Osam:"Sve što ti znaš je samo mali djelić znanja."

I, nakon što je milenijumima slušao i učio, Thoth se obraća:"Ovo je moja mudrost. Čovjece, živi u svjetlosti i ne okreći lice od njega. Tako i tvoja duša živi u realmu svjetlosti. Okreni svoje misli unutra, ne vani. Nađi svoje svijetlo dušu u sebi. Ti si svoj gospodar. Ti si jedno sa svemirom, plamen i dijete Svijetlosti.

SMARAGDNI TABLET 8: Ključ misterija

Thoth:"Mudrost je skrivena u mraku. Kada je osvijetliš plamenom duše, naći ćeš svoju mudrost."

U osmom tablet u Thoth govori o svom iskustvu sa "Psima čuvarima Barijere".

Na putu iza dimenzije prostor/vrijeme, postoji barijera koja ne dopušta dušama izlazak. "Psi čuvari" čekaju na duše koje pokušavaju da prodru u dimenziju bez prostora i vremena.

Ova dimenzija je, po Thothu, zakrivljena dimenzija. One druge su pod kutovima ili ravne.

Uglavnom, prvi Thoth ov pokušaj i "psi" su ga prvo potjerali natrag, a onda i pratili njegovu dušu do povratka u tijelo.

SMARAGDNI TABLET 9: Ključ slobode u prostoru

Od davnih vremena, "...mudrost je uvijek postojala. Nikad promjenjena, iako zakopana u mraku. Nikad izgubljena, iako zaboravljena od čovjeka...

Misliš da živiš, ali to je život unutar smrti. Sigurno je da, dokle god si vezan za svoje tijelo, za tebe život ne postoji. Samo je duša slobodna u prostoru i ima stvarni život... I samo onaj koji žudi i teži znanju ima nade da će biti slobodan."

Jednom prilikom, u Predvorju Mudrosti, Thoth je upitao gospodare: "Gdje je izvor Svega?"

Devet mu je odgovorio: "Oslobodi dušu svoga tijela i pođi samnom prema Svijetlu".

Zatim ga je Devet poveo u ponor kroz prostore neznane ljudima. Vidio je stvaranje Reda iz kaosa i mraka. I onda začuo glas:"Plamen je izvor svih stvari jer ih sve sadrži u njihovom potencijalu. Red koji je poslao Svijetlo je Riječ, a od Riječi dolazi Život i cjelokupna egzistencija."

SMARAGDNI TABLET 10: Ključ vremena

Ponovo, Thoth u Predvorju Mudrosti. Slušao je pjesmu ciklusa. Riječi su otvarali put "iza" ove dimenzije. Tada je shvatio da Riječ može da otvori dimenzije nepoznate čovjeku. Na primjer, riječ "Zin Uru", svojim zvukom nosi posebnu moć.

Jednom, u dalekoj prošlosti, Thoth je upitao jednog od učitelja, što je vrijeme.

Učitelj:"U početku bijaše ništavilo: bez vremena, prostora, prazno. U to ništavilo je došla misao, svjesna, i ispunila ga. Tada nije egzistirala materija, samo sila, pokret, vorteks vibracije od svjesne misli koja je ispunjala ništavilo."

SMARAGDNI TABLET 11: Ključ za Iznad i Ispod

Thoth opisuje u kakvom je stanju svjevremeno našao ljude, koji su bili samo malo iznad divljih zvijeri. Govori o porijeklu svoje rase koja nije zemaljska i njihovom znanju koje je superiornije u odnosu na ljudsko.

Nadalje. (Thoth):"Znaj da se u piramidi, koju sam sagradio, nalaze ključevi koji će ti pokazati Put u Život. Povuci crtu od piramide do vrha. Povuci drugu, suprotnu, istog kuta i pravca. Onda kopaj i nađi što je ostalo iza mene. Tamo ćeš naći ulaz u skriveni podzemni prolaz. On datira iz doba kada još niste bili civilizirani ljudi...

Misterija ciklusa koji su stalno u pokretu... Oni konačni, koje možete shvatiti (jer beskonačni su izvan vašeg shvaćanja), imaju devet ciklusa iznad i četrnaest ispod... Vremenom, doći će do savršenstva i biti će samo jedan u beskonačnosti."

(Devet):"...Kada vi ljudi shvatite da ništa osim progresa duše nije važno, onda će te se osloboditi svih stega i moći će te da radite u harmoniji sa Svemirskim Zakonom. Trebate težiti savršenstvu, jer samo tako možete ostvariti svoj cilj. Iako ništa nije savršeno, to treba biti vaša želja i cilj."

SMARAGDNI TABLET 12: Zakon Uzroka i Posljedice i Ključ od Proročanstava

(Thoth):"Znaj da je budućnost otvorena knjiga onom koji zna da je čita. Sve posljedice dolaze od uzroka koji potiču od prvog uzroka. Budućnost nije fiksna ni stabilna nego varira kako variraju posljedice od uzroka." (Ovdje je odgovor na pitanje da li se sva proročanstva moraju ostvarivati.)

I nastavlja: "Budućnost nikada nije fiksna nego slijedi čovjekovu slobodnu volju." (Ponovo se otvara pitanje, što je s onima koji su se kretali kroz budućnost u spiritualnom stanju. Ili koji su vidjeli i prorokovali budućnost. Odgovor: Vidjeli su moguću budućnost! Samo jedan vjerojatan scenarij.)

Dalje, Toth u ovom dijelu govori o budućoj borbi Svijetla i Mraka i mnogim iskušenjima pred ljudima. Na kraju, on vidi čovjeka kao biće Svijetla. I poziva ljude da čuvaju ulaz u Predvorje Mudrosti i da ne dozvole barbarima da tamo provale. Tajne su samo za one koji traže Svijetlo.

SMARAGDNI TABLET 13: Ključ Života i Smrti

(Thoth):"Tvoja forma je dualna. Balansirana u polaritetu u doba kada je formirana. Znaj da, kada Smrt dolazi, to je samo zato što je balans poremećen. Zato što je jedan pol izgubljen.

Kada je tijelu u savršenom balansu, smrt te ne mora nikada dodirnuti... Tajna života u Predvorju Mudrosti je uspostavljanje balansa polova. Sve što živi ima formu. Živo je zbog Duha Života u njegovim polovima. Srce Zemlje je u balansu sa svim bićima koja postoje na Zemlji. Izvor Duha dolazi iz Zemljinog Srca.

Kada naučiš da održavaš svoj balans, znači da si u balansu sa Zemljom... Jedan sat dnevno trebaš ležati sa glavom okrenutom prema pozitivnom polu (sjeveru). I jedan sat prema negativnom (jugu). Dok si okrenut sjeveru, drži svoju svijest između glave i grudi. Kada si okrenut prema jugu, pomakni svijest između grudi i nogu... Tijelo će ti se osvježiti i snaga ti se vratiti."

I nastavlja. Kada čovjek poželi da izađe iz ovog života, bez boli i tuge.

"Leži, glavom okrenutom prema istoku. Sklopi ruke na izvoru tvog života (solarni pleksus). Svoju svijest podijeli na dva dijela: jedan okrenut sjeveru, drugi jugu. Pošalji ih izvan tijela. Opusti se. Slijedit će srebrne iskre, spojit će se sa Svjetlošću, sa Izvorom. Biti će plamen, dok se želja ponovo ne formira. I vrati u novu formu.

Znaj da ovako tijela napuštaju velike duše, mijenjajući, po želji, život za životom...

Čuj me, čovječe, napij se moje mudrosti. Nauči tajnu koja je Gospodar Vremena. Nauči i da sam budeš gospodar i da se sjećaš prošlih života... Kada se tvoje vrijeme približi, ne boj se, nego budi gospodar Smrti. Opusti tijelo, ne opiri se. Plamen duše smjesti u svoje srce. Zatim ga premjesti u trokut, između obrva. To je mjesto gdje memorija života ostaje. Zadrži svoj plamen u toj poziciji za vrijeme tranzicije i, sa tvojom dušom, memorije ovog života će poći sa tobom. Prošlost će biti jedno sa sadašnjošću.

Memorije će biti sačuvane."

SMARAGDNI TABLET 14: Dodatak

(Thoth):"Znaj da je Zemlja samo portal, vrata, čuvana od sila nepoznatih čovjeku. Gospodari Mraka skrivaju ulaz. Ipak, barijere se ruše pred onima rođenim u Svjetlosti." (Prisjetimo se Monroe vih opisa duša koje nakon posljednje inkarnacije prosto izlete iz fizičkih tijela i prolete kroz guste duševne slojeve iznad Planete.)

U nastavku Thoth govori kako duše moraju biti očišćene od Mraka da bi prošli kroz vrata Svijetla. I kako će čovjek budućnosti negirati misterije o kojima on govori, ali da će oni koji iskreno traže, uspjeti pronaći skrovito znanje.

Svoje tajne ostavlja onima koji su testirani, ne korumpirani, kako bi sile Istine pobijedile.

Daje detaljan opis prostora između ovog života i prostora iza granica.

Unutar njih su:

Duat, gdje stanuju sile iluzije;
Sekhet Hetspet, kuća bogova, koju čuva Osiris i koji vraća duše ne zaslužnih ljudi.

Zatim govori o trojstvu, koje je u osnovi svega.

Izvoru kreacije: jedan Kreator, jedna Istina, jedna točka Slobode
Balansu: život, dobro i moć
Kvalitete Kreatora: beskonačna moć, mudrost i ljubav
Tri stanja egzistencije: Krug Svjetlosti u kome prebiva Kreator, Krug Kaosa u kome se sva bića dižu iz mrtvih, Krug Svjesnosti, u kome sve stvari žive.

SMARAGDNI TABLET 15: Tajna tajni

(Thoth):"Skupite se, moja djeco, da čujete tajnu tajni, koja će vam omogućiti da otkrijete čovjeka boga, i da vam dam put prema vječnom životu.

Prvo o teretu tame koji vas baca u okove dok ste na Zemlji.

Tama i Svijetlo su iste prirode, različiti samo po izgledu, ali obje dolaze iz istog Izvora. Tama je Nered. Svijetlo je Red. Tama se pretvara u svijetlo Svijetlosti. To je vaša svrha u životu: promijeniti tamu u svijetlo!


O misteriji prirode.

Vi ste trostruki po svojoj prirodi: u fizičkom, astralnom i mentalnom tijelu.

U fizičkom tijelu imate novo trojstvo: krv, koja kola kroz tijelo i omogućava srcu da radi. Magnetizam, koji se kreće kroz nervne puteve i nosi energiju čelijama i tkivima. Akasa, koja prolazi kroz kanale, prefinjene i minijaturne, ali još uvijek fizičke. Sva tri oblika su u međusobnom odnosu i odražavaju se na život tijela.

Tri je i priroda Astralnog tijela, medijator između gornjeg i donjeg.

Ne fizičko, ne spiritualno.

Tri je i priroda Uma.

Iznad i izvan čovjekove trostruke prirode leži realm spiritualnog.


1. Na Zemlji, čovjek je vezan vremenom i prostorom. Okružujući Planetu je val vibracije koji ga nadalje veže za nju. Ipak, unutar svakog od ljudi je i Ključ za oslobođenje.

Kada se oslobodiš tijela, uzdigni se na najviši dio zemaljskog realma. Tamo izgovori riječ: Dor E Lil La. Tada će se dići veo prema Svijetlu i moći ćeš proći barijeru prostora. Šest sati će barijera biti podignuta.


2. I dok si vezan u svom tijelu, postoji tajna koja te može izbaviti na slobodu.

Opusti se. Usmjeri se prema slobodi od fizičkog tijela. Misli na riječ:
La Um I L Gan i ponavljaj je u sebi. Sve dok se ne oslobodiš tijela.


3. Ako želiš da uđeš u Predvorje Mudrosti, mjesto gdje prebivaju vječni:

Lezi. Opusti se. Očisti misli i ciljeve. Zamisli Predvorje. Punim srcem. Stani pred učiteljima u zamišljenom (trećem) oku. Izgovori riječi:
Mekut El Shab El Hale Sur Ben El Zabrut Zin Efrim Quar El. Ubrzo će tvoja duša biti pozvana.

Ovim završavam svoje pisanje. Ključeve predajem onima koji zaista traže moju mudrost, jer za njih, ja sam Ključ i Put."

Završimo prigodno sa misli Albert Einstein a.

"Najljepša stvar koju možemo iskusiti je misteriozno. To je izvor istinske umjetnosti i nauke. Onaj kome je ova emocija stranac, koji ne može pauzirati da bi se zapitao, je dobar koliko i mrtav čovjek: njegove oči su zatvorene."

Prije čitanja ovog posta bi bilo dobro kad bi se vratili i pročitali post iz teme "Tragovima Atlantide - Atlantida" te onda krenuli dalje čitati ovaj post da bi vam bilo jasnije o čemu se radi.

Doktor Ray Brown, nutricionist iz grada Mesa, Arizona provodio je odmor sa prijateljima u blizini otočja Bari na Bahamima. Godina je 1970.

Ronjenje im je bio hobi i jednog dana su se zaputili u podvodno istraživanje područja poznato kao "Jezik Oceana". Brown se trenutno odvojio od prijatelja i naišao je na piramidalnu siluetu na dnu. Ispitujući strukturu zapazio je pravilne kamene oblike sa pojedinačnim blokovima koji su fantastično pristajali jedan uz drugi. Ubrzo je otkrio ulaz i odlučio da istraži dalje. Prolazeći kroz uski prolaz došao je do male sobe se plafonom u obliku piramide. Bio je zapanjen kada je otkrio da u prostoriji nema algi ili korala. Soba je bila netaknuta i čista.

I mada nije imao lampu sa sobom, Brown je mogao sve vidjeti oko sebe. I bez direktne svjetlosti soba je bila osvjetljena. Onda mu je pažnju privukao metalni kružni predmet, desetak centimetara promjera, koji je visio sa stropa prema centru sobe. Na kraju je bio crveni kamen. Direktno ispod cijevi i kamena bio je kameni stol na čijoj su površini bili vjerni brončani otisci ljudskih dlanova. Uglavljena među njima stajala je kristalna kugla.

Brown je pokušao pomaknuti cijev i kamen, ali neuspješno. Vratio se kristalnoj kugli. Bio je iznenađen kako ju je lako odvojio od brončanih dlanova. Odlazeći sa kristalom, osjetio je nevidljivo prisustvo i čuo glas koji mu je govorio da se više nikada ne vrati!

S pravom se bojeći da bi njegov neočekivani ulov mogao biti oduzet od strane američke vlade, dr. Brown nije otkrio postojanje čudne kristalne kugle sve do 1975. godine. Tada ju je, po prvi put, izložio na seminaru psihijatara u Phoenix-u.

Otada, kristalna kugla je doživjela samo nekoliko javnih promocija. Ali, u svakoj prilici, ljudi su osjecali vrlo čudne fenomene u njenoj blizini.

Duboko unutar kristalne forme, mogu se razaznati tri piramidalna oblika, jedan ispred drugog, manji od manjeg. Neki ljudi, koji su se nalazili u dubokom meditativnom stanju svijesti, bili su u mogučnosti da prepoznaju i četvrtu piramidu, u pozadini prve tri.

Elizabet Bacon, medij iz New York-a, tvrdila je da je prilikom jedne od svojih meditacija, saznala da je kristalna lopta nekad pripadala Thoth-u, egipatskom "bogu". On je, opet, bio zadužen da pohrani tajno znanje u Gizi, u blizini tri velike piramide. Da li pozicije ova tri piramidalna oblika u kristalnog kugli otkrivaju ključ za pronalak četvrte, jos neotkrivene, podzemne piramide u kojoj se nalazi "Riznica Znanja"?

Isto tako, gledajući na kuglu iz drugog kuta, interne slike se gube u hiljadama linija. Brown tvrdi da to dokaziva elektro prirodu kristalne kugle, neku vrst mikroskopskih električnih kola.

Pod posebnim uvjetima, dosta ljudi tvrdi da može primjetiti veliko ljudsko oko koje gleda iz unutrašnjosti lopte. Čak su ga i slikali.

Niz drugih misterioznih pojava je zabilježeno u blizini ovog izvora. Ljudi su osjećali hladan povjetarac u blizini kugle, zatim fantomska svijetla, čuli glasove ili osjetili čudne vibracije po tijelu. Kada se igla kompasa primakne kristalu, okreče se u suprotnom smjeru od očekivanog. Metali postaju privremeno magnetizirani u bliskom kontaktu sa kuglom. Čak su zabilježeni slučajevi izliječenja prilikom dodira kugle.

E sada dolazimo do špekulacija na temu porijekla kugle i njene uloge u podmorju Bahamske piramide.

U prosincu 1933. Edgar Cayce je dao svoja dva iskaza u vezi događanja na Atlantidi.

Prvi, o formi atomske i radioaktivne snage:

"...Kroz istu formu vatre, tijela individua su regenerirane putem aplikacije zraka iz "kamena"..."

(Prisjetimo sa Brown-ovog opisa brončanih dlanova)

I, drugi:

"A što se tiče opisa "kamena", dugačko cilindrično staklo išlo je sa plafona prema kamenu sa kuglom, formirajući silu između... Na tri su lokacije ostaci... u potonuloj poziciji Atlantide, gdje će se ostaci hrama tek otkriti u budućnosti ispod naslaga mora, u blizini Biminija, kod obale Floride. Drugi je hram u Egiptu... a treći na Jukatanu...

Kontinent Atlantida nalazio se izmedju Meksickog Zaljeva i Mediterana. Dokazi o izgubljenoj civilizaciji se mogu naci na Pirinejima, Maroku, Britanskom Hondurasu, Jukatanu i Americi."

Kada je Atlantida stradala, potonula je na samo dno oceana. S njom su i hramovi završili manje-više ruinirani. Čuveni "vatreni-kristali", koji su nekad davali ogromnu energiju i silu Atlantidi našli su se pod vodom. Mnogi od njih još uvijek emitirajući jake energetske snopove prema Univerzumu.

Prema nekim tvrdnjama, svaki vatreni-kristal je bio visok 7 metara i širok tri. Na Atlantidi su oni bili podizani u serijama po tri. Na taj način kreirali su vortekse, astronomske energetske snage.

S vremena na vrijeme, ove energetske silnice emitirane od strane oštećenih vatrenih-kristala sa Atlantide postaju toliko jake da bilo koji avion ili brod koji se nađe u polju njihovog djelovanja, nestaje. Izgubi čvrsta svojstva te se i pretvara u čistu energiju!

I tako dolazimo do objašnjenja za misteriozne nestanke u bermudskom trokutu u posljednjih nekoliko tisuća godina.

Nije nam nepoznata ona teorija da avioni i brodovi zapravo upadaju u neku vrst crne rupe ili vremenskog vira.

Umjesto te teorije, prema današnjem tumačenju članovi posada ovih brodova su jednostavno su bivali fizički se destrukturirali (dezintegrirali) i vraćeni u stanje čistog duha.

U nekoliko rijetkih slučajeva, pak, brodovi, koji su proglašeni nestalim, su se nakon nekog vremena vratili. Ljudi su uglavnom bulaznili, proglašeni ludima. Ovo se desilo jer energetska sila sa Atlantskih vatrenih-kristala nije bila dovoljno jaka da izazove efekat totalne dezintegracije. Umjesto toga, nastala je mentalna dezorijentacija.

Ako je vjerovati pričama o izgubljenoj civilizaciji, još se nije otkrio najznačajniji simbol moći Atlantide. Riječ je o kristalu "Čuvaru vremena". On ne projicira svoju energiju, jer je trenutno hermetički zatvoren (i neotkriven negdje u morskim dubinama).

Vjerojatno čekajući da dođe opet njegovo vrijeme i preuzme svoju važnu ulogu u svjetskim događanjima na površini.

Da li je moguće da bi neka od planeta našeg sunčevog sistema mogla biti šuplja? Znanstvenici nedvojbeno odgovaraju:"Ne!"

I što to znači "šuplja"? Par stotina kilometara promjera ili nekoliko tisuća? Zar ne bi takva planeta kolapsirala sama po sebi?

Da bi se odgovor promatrao u drugačijem svijetlu, pođimo od premisa astronoma. Ako pretpostavimo da je neka planeta, recimo Mars, šuplja slijedi uspoređivanje sa Zemljom. Sa njenom masom i orbitalnim ponašanjem. Masa je određena razlicitim eksperimentima izvođenim na nasoj matičnoj planeti.

Astronomi su polazili od premise da je Zemlja solidna, čvrsta masa. Ako bi Mars zaista bio šupalj, onda bi njegova masa bila ridikulozno mala u odnosu na Zemljinu. Pošto ovo nisu mogli potvrditi, zaključili su da Mars nije šupalj. Niti bilo koja druga planeta ili mjesec.

Obrnimo situaciju. Pretpostavimo da je Zemlja šuplja. U tom bi slučaju odstupanje bilo kojeg drugog nebeskog tijela od Zemljine mase bilo uočljivo. Ali, ta diskrepancija ne postoji. Ergo, onda bi sve nama bliske planete i mjeseci trebali biti šuplji, jer im je orbitalno ponašanje u skladu sa Zemljinim.

Znanstvenicima jedini problem prestavlja Pluton koji pokazuje iznimno visoku masu u uspoređivanju sa svim drugim planetama. Ili Pluton ima u susjedstvu planetu pratioca. Ili, pak, Pluton predstavlja jedinu solidnu planetu u sunčevom sistemu.

Priključimo seizmologiju diskusiji. Ona bi trebala potvrditi da li nam je planeta šuplja ili ne. I, u stvari, seizmologija decidno kaže da centar Zemlje nije u čvrstom stanju. Standardna interpretacija je da mora biti u tekućem. Ali, da li je to samo interpretacija bazirana na netočno pretpostavljenoj masi Zemlje? Uostalom, rezultati bi bili vrlo slični i da postoji šupljina u centru Zemlju koja sadrži samo različite plinove.



VENERA

Još prije 110 godina astronomi su uočili sjajne "polarne kape". Pokušavali su da ovu pojavu vezu za godišnja doba. Ali, bezuspješno. Venera se jednostavno ponašala drugačije nego što se predviđalo (zašto li kažu da žene potiču sa Venere?).

Pretpostavimo da je Venera šuplja i da ima "unutrašnje sunce". Ili, recimo, izvor nuklearne fisije u središtu planete koji, s vremena na vrijeme, izbacuje svijetlost prema polarnim regijama osvijetljavajući ih.

Dr. Barlett, jedan od direktora Sekcije za Merkur i Veneru Britanskog Astronomskog Društva pisao je početkom stoljeća o ovom fenomenu. Slično je i sa trenutnim direktorom istoimene sekcije u istom Društvu koji već desetljećima piše o ovom čudnom i rijetkom fenomenu. Njegovi znanstveni papiri upućuju na enormnu šupljinu unutar Venerinih polova.


(ZEMLJIN) MJESEC

Astronomi već dugo u upotrebi imaju termin TLP (Transient Lunar Phenomenon). Njime se identificiraju bizarni fenomeni kod kojih plin, vodena para i raznobojna svijetla izlaze na površinu iz unutrašnjosti Mjeseca.

Objašnjenje? Ovo se smatra anomalijama, odstupanjem od "normalnog". Pretpostavimo da je Mjesec šupalj i da ima neku vrstu atmosfere unutar, koja povremeno "curi" kroz otvore i tunele prema vani, površini... da bi se vratila natrag silom gravitacije.


MARS

Fenomen "polarnih kapa" na Marsu nije nepoznat široj javnosti. Posljednja izgubljena letjelica ("Mars Polar Lender") imala je zadatak da istraži dostupnost vode na polovima.



ZEMLJA

1. Stali smo kod seizmologije. Zamislimo potres; od epicentra se šire valovi koji se mogu detektirati. Da budemo precizniji: šire se kroz tvrdu masu, zemljinu koru. Potres u Houston-u se ne može detektirati na drugoj stani planete - negdje oko Indonezije. Razlog? U centru Zemlje nema kore, čvrste mase. I, znanstvenici kažu, centar Zemlje je tekući, a kroz tekuće stanje se ova vrsta valova ne kreće. Pristalice teorije "Shear waves" tvrde nešto drugo: razlog je to što je centar Zemlje šupalj - ispunjen zrakom i prostorom. A kroz njih se ovi valovi ne mogu kretati.

2. Slično je i sa "Pulse waves" teorijom. Zvučni valovi se ne šire kroz prostor i zrak, ali se savijaju (kreću) oko Zemljine kore (koja je nalik školjki). I izlaze, znatno oslabljeni, na drugu stranu. Njihova se putanja savija idući od površine prema unutrašnjosti. U jednom momentu, kada naiđu na šuplju unutrašnjost Zemlje, između 103 i 143 stupnja, ne može se detektirati njihovo prisustvo. Oni valovi koji dosegnu izvan 143 stupnja reflektiraju se od površine. Ali su slabiji, jer su morali putovati dvostruko brže zaobilazeći centralnu šupljinu.

3. Nadalje, znanstvena je tvrdnja da je veći pritisak što se ide prema centru Zemlje. I zbog njega centar mora biti tekući i time se opravdavaju efekti gornje dvije teorije.

Ipak, prisjetimo se naših satova fizike. Učili su nas da je centar gravitacije negdje u središtu Zemlje. I pritisak se smanjuje sa dubinom kako se centar približava. Sve stvari postaju bestežinske zbog ubrzanja gravitacije u svim pravcima prema masi.

Ima li onda tekuće usijane lave u centru planete ako nema pritiska da je izazove?

4. Vjerojatno glavni dokaz da je naša Planeta solidna, čvrsta masa je njena kalkulirana gustoća. Ona je izvedena iz Njutnove gravitacione formule koji se koristio Kavendisovom gravitacionom konstantom. Ona daje Zemlji prosječnu gustoću od 5,5 gm/cc. Stijene na površini Zemlje su gustoće 2,7 gm/cc u prosjeku. Znači da bi se, idući prema unutrašnjosti, moralo nailaziti na sve gušći materijal. U prosjeku, gustoće željeza ili 8,3 gm/cc. Matematički prosjek (2,7 + 8,3 = 10,5 podijeljeno sa 2 = 5,5).

"... Kavendis je napravio pogrešku u kalkuliranju svoje konstante jer tokom svog eksperimenta nije uzeo u obzir dva seta sile zakrivljene težine. I, umjesto da rezultate raspodijeli na dva seta, on ju je dodijelio samo jednom i krivo odredio gravitacionu konstantu. Korigirana gravitaciona konstanta tako dobiva vrijednost od 1,38 umjesto 5,5."

Dalje mogu i ja računati. Ako je gustoća Zemlje na površini 2.7 onda se prema unutrašnjosti smanjuje. Pošto je gustoća vode 1,00, slijedi zaključak da je većim dijelom unutrašnjost Zemlje - šuplja! Jer bi tekućina i stijene na površini bile znatno iznad očekivanog 1,38.

5. I, posljednji za danas, post zašto bi Zemlja trebala biti šuplja. Kod velikih potresa ustanovljeno je da Ona odzvanja kao zvono sa periodom od 54 minute. To bi mogao biti i finalni dokaz da je Ona i šuplja kao zvono.

U sporadičnim, mističnim znanjima Tibeta koji ponekad dopiru do naših ušiju, posebno je smjestiti teorije Shamballa. Ukratko, ona kaže:

" Gaja je velikodušna i dobroćudna majka koja štiti svako od svojih stvorenja. Gaja je istovremeno i živo biće i čelija makrosvemirskog organizma koje učestvuje u evoluciji, a koje mi nazivamo Bogom.

Duboko ispod 800 milja zemjine kore, u središtu u kojem leži centar gravitacije, otvara se unutrašnja šupljina. Ona je osvijetljena sa solarno-kinetičkom energetskom masom koja je 600 milja široka i emitira radijaciju. U susretu sa unutrašnjom atmosferom ona postaje svijetlost, toplota i život.

Šupljina je promjera 5.800 milja i osvijetljena je konstantnom, blagom, zlatnom svijetlošću koja kreira tropsku klimu koja omogućava raskoš prirode.

Gajini magnetni polovi se otvaraju u cikličnim udisajima od 24 sata svakih šest mjeseci. Otvori dosežu 1.400 milja i predstavljaju dvije od devet čakri (vitalnih centara) koje Gaja ima. Osnovna čakra je u planetarnom centru, unutar solarnog energetskog nukleusa koji iluminira Unutrašnjost. Ovdje počiva Gajina svemirska moć. Sva sile materije, energije i dimenzije vremena/prostora ovdje imaju izvor.

Preostalih šest čakri su smještene na ekvatorijalnim crtama 60 stupnjeva jedna od druge. Svaka od njih označava različit aspekt Gajine egzistencije.

Unutar zemlje živi veliki broj bića različitih kultura i tradicija. Oni se razlikuju i po različitom nivou životne frekvencije, koja opet zavisi od dostignutog evolutivnog stupnja.

Pojedine rase okupiraju divivske pećine i podzemne prostore u Unutrašnjosti, komunicirajući jedni sa drugima preko tunela. Ovdje se mogu naći neki čuveni gradovi naseljeni bićima sa površine koji su emigrirali u drevna vremena. Oni žive na mnogo višem nivou u uspoređivanju sa ljudskom rasom, u savršenoj simbiozi sa planetom i životnim realitetom.

U podzemnim prostorima se nalaze i tajne baze vanzemaljskih grupa. Neke od njih su u kontaktu sa okultnim silama na povrsini zemlje, dok su druge u vezi sa Agartinim operativnim sistemom.

Eterični grad Shamballa je najviši izraz ove unutarnje civilizacije koji vibrira na solarnim frekvencijama. Tu se kreativna ideja i astralni program za Gajinu evoluciju razvija. Tu prebivaju i najstarija bića, na najvišim frekvencijama, koji posjeduju Sunčevu Gnostičku Svijest. Oni su prvi stanovnici Gaje i stvaraoci ljudske rase. Prethodno su došli sa Sirijusa, a još prije sa Oriona odakle potjeće njihova dinastija..."

Fenomen “sjevernih svijetala”, odnosno aurore borealis, se smatra anomalijom. Znanstvena objašnjenja o sudaru sunčevih čestica sa Zemaljskim plinovima je labava. Hipoteza o šupljoj planetarnoj lopti baca drugačije svijetlo na ovaj problem.

"Tajna društva su plod tradicije na elitnim američkim sveučilištima. Ova udruženja postoje već skoro 200 godina i predstavljala su izvor za buduće predsjednike, senatore i vlasnike korporacija. Svake godine, manje od 1% najbogatijih i najuspješnijih studenata postaje članovima ovih ekskluzivnih društava čime im se garantira uspjeh u budućnosti i pomoć ostalih članova. Jednom član, zauvijek član..."

Sat i pol filmske priče predstavlja triler sa temama o moći, ubojstvima i ljubavima...

Scenarij za film je napisao John Pogue koji je imao iskustvo iz prve ruke dok je studirao na Yale University.

Nakon odgledanog filma pregledao sam reakcije vodećih kritičara. Nepodijeljeno mišljenje petnaestak američkih novina je da je riječ o "kontradiktornom, apsurdnom filmu, ne-preporučljivom za gledanje, lošoj priči itd..."

Što to toliko žulja američki medijski establisment?

Mada to u filmu nigdje konkretno ne spominju, očito je da je elitistička organizacija "The Skulls" asocijacija na "The Skull and Bones Society" sa Yale University. Slične postoje i na: Princeton, Cornell, Penn, Brown, Harvard-u itd. Iz "The Skull and Bones Society" se regrutiraju kadrovi za tri daljnja elitistička udruženja: Bilderberg, CFR (Council on Foreign Relations) i Trilateral Commission (o njima ću govoriti u bližoj budućnosti i pritom istaknuti da su svi američki predsjednici u ovom stoljeću, osim jednoga, imali članstvo u ovim udruženjima). Nadalje, kadrovi sa Yale-a, su: Bush, Rockefeller, Luce ("Time"), Stanley ("Morgan Stanley), Davison ("Morgan Guaranty Trust"), Gates ("Union Pacific", "Boeing"), Davenport ("Fortune Magazine")... Svi su se oni zavjetovali na šutnju.

Prema tradiciji, posljednju godinu na Yale-u, selektira se petnaest (i svake godine, samo petnaest) novih članova. To daje broj od 2.500 članova u zadnjih 150 godina. Danas ih je oko 500 živih. Godišnji sastanci su u njihovom zamku na Deer Island na rijeci St. Lawrence River.

Govoreći o tradiciji, udruženje je osnovao general William Huntington 1833. sa Alphonso Taft-om (koji je, opet, 1876. postao ministar rata). Taft-ov sin William Howard Taft je bio jedini američki predsjednik koji je imao i funkciju vrhovnog suca.

I, korak unatrag, američki red "lobanje i kostiju" je proizašao iz njemačkog tajnog društva kao "Chapter 322". I tu dolazimo do Iluminata, istih onih koji su XVII i XVIII stoljećem vladali Europom i za koje se tvrdi da su iza današnjeg "Novog Svjetskog Poretka".

Kip Hathan Hale-a, (prije više od 200 godina) diplomca Yale-a i člana "The Skulls and Bones" nalazi se u okviru kampusa Yale-a. Kopija kipa se nalazi i ispred sjedišta CIA-e u Langley-u, Virginia. I, na koncu, druga kopija se nalazi ispred Philips Academy u Andover, Massachusetts. U tu je školu, koje li "slučajnosti", išao George Bush sr., prije svog studija.

U ovoj se zemlji ništa ne dešava slučajno. Barem kada su elite u pitanju.

A ako na površinu izroni neko nepredviđeno, kao recimo onaj katolički američki predsjednik, onda se nađe dovoljno moćna koalicija da tu "grešku ispravi". Rodney Stich u svojoj knjizi "Defrauding America" daje detalje tajnog snimanja telefona Edgar Hoover-a (četiri desetljeća šefa FBI-a). Na kazeti su glasovi Nelson Rockfeller-a, Allen Dulles-a (bivšeg ministra vanjskih poslova), Lyndon Johnson-a (budućeg predsjednika), mladog obavještajca CIA-a i biznismena George Bush-a i Hoover-a. Godina? 1963!

Tema? Atentat na Kenedija.

Druga kazeta, iz druge knjige (Niksonov šef osoblja H. Haldeman, "The Ends of Power", kazete iz afere Watergate) donosi novu potvrdu; Nikson traži da se zaustavi daljnje istraživanje FBI-a u aferi Watergate jer bi to moglo otkriti njihovu umiješanost u "onu stvar sa Zaljevom Svinja". Prema Haldemanu, Nikson je atentat na Kenedija uvijek nazivao "The Bay of Pigs Thing". Na toj kazeti Nikson diskutira ulogu Busovog partnera Robert Mosbacher-a spominjući "Kubance" i "Teksašane". "Teksašani" su mu Bush, Mosbacher i Baker.

Gospodin Marshall Gardner iz Aurore, Illinois, je svojevremeno podnio prijavu za patent Američkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodišnjeg istraživanja dao je znanstveno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvriježenog mišljenja javnosti. Nakon 18 mjeseci, 12.05.1914. Američka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala znanstveni certifikat o valjanosti teorije. Prva verzija teorije izašla je kao knjiga na 240 stranica. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljajući da prikuplja dokazni materijal iz područja astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.

Naslov knjige je: "Putovanje u Unutrašnjost Zemlje" sa podnaslovom "Da li su polovi zaista otkriveni". Patent, a i knjige, postaju povjerljivom vojnom tajnom. Neki tvrde "najpovjerljivijom" svih vremena.

I, ako nismo pristalice svih teorija obrađenih dosada, ovo je jedna od onih koje nas ne ostavljaju ravnodušnim. Umjesto odbacivanja ili sveobuhvatnog prihvaćanja, mislim da se tema uklapa u ciklus "Alternativne povijesti".

I da nam daje povoda da se zamislimo nad vlastitom agresivnošću i sebičnošću. (Bez obzira da li priča o svijetovima u Unutrašnjosti ostaje samo priča i ništa više, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bića ne žele s nama dijeliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne pročistimo.)

Ukratko.

U početku, prije 4-5 milijardi godina, Zemlja je još uvijek bila šireća lopta super-vručeg rotirajuceg plina. Postepeno se počela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike traže da se plinovi koji se hlade zgušnjavaju. Samo-centrirajuća gravitacijska sila je smanjivala dijametar plinovite lopte... ali do određene točke.

(Upravo na ovom mjestu nastaje razlika između Gardnera i stare teorije o formiranju naše Planete. Ta teorija govori da se to zgušnjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala tekuća u središtu. Prema Gardneru, ovaj scenarij važi samo za velika svemirska tijela, ponajprije sunca. Ali, to ne važi za tipične planete.)

Drugi faktor je centrifugalna sila. I dok gravitacija nastoji da uvuće sav materijal prema centru, postoji i suprotna sila. Centrifugalna. Dvoboj dvije prirodne sile ide do momenta dok se ne postigne balans. Prema Gardneru, on nastaje kad se formira sfera radijusa 8.000 milja.

Nadalje. Centrifugalna sila ima još jednu karakteristiku koju ne treba smetnuti s uma. Uzmimo primjer vode u kadi. Okupamo se. Dignemo čep. Voda se prazni iz kade. Oko rupe se ubrzo stvori vir (vorteks): prazan prostor sa ubrzano-rotirajućim materijalom. Primjenimo isti princip na našu Planetu u doba dok se stvrdnjavala. Na desnim rotacijskim završecima (danas ih zovemo "polovima"), centrifugalna sila je bila značajno slabija nego na ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadržala čvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Idući prema polovima bila je manje uspješna i kontrakcije su prestale 1.400 milja ispred polarnih regija.

Zaključak? Prirodnim kompromisom naša Planeta je nastala kao šuplja lopta sa polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!

I još dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala središnja lopta ("unutrašnje sunce"). Između zemljine kore i središnjeg sunca je raspoloživi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom središtu rotacije.

Osnova na njegovim studijama planetarne nebule kroz astonomske fotografije, Gardner je zaključio:

- tvrdi Zemljin omotač je debeo oko 800 milja,
- polarni otvori su oko 1.400 milja široki,
- gravitaciono središnje sunce u planetarnom centru je radijusa 600 milja,
- konstantni sudar toplog sa hladnim polarnim zrakom uzrokuje stalnu pokrivenost polarnih otvora sa višeslojnim gustim oblacima.

U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove
misterije, kao:

- dramatično poboljšanje klime što se više približavmo polovima,
- bizarnost čuvene Aurore Borealis (riječ je o "sjevernim svijetlima"),
- ekscentrično ponašanje kompasa približavanjem polovima.
- dramatično povećanje biljnog i životinjskog svijeta približavanjem polovima,
- kamenje, drveće, prašina, polen i blato nađeni na vrhovima ledenih brijegova,
- anomalijsko ponašanje radio-valova u polarnim regijama,
- gravitacijski porast izmjeren na polarnom vrhu, dovoljan da održava odvojenost slane i slatke vode,
- čudna situacija sa sjevernim Eskimima, narodom sa unikatnim jezikom, čija oralna tradicija kaže da su potekli iz toplih zemalja, još sjevernije, sa konstantnom dnevnom svijetlošću,
- dubina polarnog mora i jako južno strujanje na Arktiku,
- savršeno očuvani svježi mamuti pronađeni u ledu.

Devetnaeste veljače 1947. admiral Richard Byrd je napustio bazni kamp "Arctic" i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su nagađanja što se stvarno desilo za vrijeme toga povijesnog leta i da li je admiral Byrd zaista letio "iza" Pola u Unutrašnjost te se susreo sa naprednijim bićima koji su mu dali poruku za čovječanstvo.

Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. ožujka 1947. on je stavljen pod jaku kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se oglašavao godinama. Bio je vojnik i ponašao se u skladu sa naređenjima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu slijedeći ulomci:

"Tokom svog arktičkog leta od 1.700 milja "iza" sjevernog pola, radiom je javio da je ispod vidio, ne snijeg i led, već kopno prekriveno planinama, šumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama... a na proplancima je zapazio čudne životinje koje su ga podsjetile na mamute...

U sjiečnju 1956. admiral Byrd je vodio još jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je ušao 2.300 milja "iza" južnog pola. Radio izvještaj iz tog doba kaže da je Byrd izjavio da je... naša ekspedicija otkrila ogromno neistraženo novo tlo... Područje iza pola je središte velike nepoznanice."

Za desetak dolara se, 45 godina nakon posljednjeg Byrd-ovog putovanja, može naći u prodaji knjiga pod naslovom "A Flight to the Land Beyond the North Pole - Missing Diary of Admiral Richard Byrd". Centralni momenat knjige je slijedeća priča:

"Želimo vam dobrodošlicu na našim prostorima, admirale", obratio mi se čovjek kojemu se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmiješio se. Govori tiho i nastavlja: "Pustili smo vas da uđete zbog vašeg karaktera i zbog toga što ste poznati na površini, admirale."

"Na površini?", izustio sam.

"Da, vi ste u području Arianni, u Unutrašnjosti Zemlje. Nećemo odugovlačiti sa vašom misijom i otpratit će mo vas uskoro natrag na površinu. A sada bih vam, admirale, želio reći zašto ste ovdje. Naše zanimanje za površinu je pojačano kada je vaša rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali naše letjelice, "Flugelrads", da istraže što je to vaša rasa uradila."

(Čini mi se da su spominjane ove letjelice u jednom postu iz prve teme. One su letjele usporedo i sa savezničkim i nacističkim avionima krajem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao špijunske avione bez posade. Inače, ova tema se dosta rabila i na TV-u kao nerazjašnjena misterija iz prošlog velikog rata.)

"To je sada, već, povijest. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se dosada nismo nikada mješali u vaše rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugačije. Vi ste ovladali određenim silama koje nisu za čovjeka, atomskom energijom. Naši izaslanici su već poslali poruke silama vašeg svijeta. No, one su se oglušile na naša upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da naš svijet zaista postoji. Kao što vidite, naša kultura i nauka su mnogo tisuća godina ispred vaše rase, admirale."

"Ali, kakve to veze ima sa mnom?", prekinuo sam ga.

Njegove oči kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon što me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: "Vaša rasa je dostigla točku sa koje nema povratka. Neki od vas bi radije uništili čitav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolažu... Mi smo vas od 1945. pokušali kontaktirati, ali naši napori su dočekani agresivno...Na naše letjelice ste pucali... Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vašem svijetu. Nauka neće nuditi sigurnost. I sve može završiti u općem kaosu... Ovaj prethodni rat može biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to možemo sagledati mnogo jasnije nego vi... U daljoj budućnosti vidimo da će, iz vaše ruinirane civilizacije, izaći novi svijet koji će potražiti sigurnost kod nas. Kada dođe to vrijeme, mi će mo vam izaći u susret i pomoći oživljavanje vaše kulture i rase... Možda će te, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja... i nakon toga, vaša nauka i kultura će se posvetiti izgradnji novog početka...

A ti se, sine moj, vrati na površinski svijet sa ovom porukom."

Čini se da se naš sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za momenat kao u snu... ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domaćini, koji su me doveli ovdje, ponovo su bili sa moje strane. "Ovim putem, admirale", pokazali su. Okrenuo sam se još jednom prema "Učitelju". Blagi osmijeh na drevnom licu. "Zbogom, sine moj", rekao je. Mahnuo je i naš sastanak je time bio završen."

Admiral Richard Byrd, legendarni istraživač Antarktika i južnog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o posjeti u unutrašnjosti Zemlje.

Mikos je Catharian, "radi" u njihovoj centralnoj knjižnici. Kažu da su Katarijani duhovna elita svijeta ispod nas. Razgovor je kanaliziran putem telepatskog prevodioca i ide od Mikosa do Greg a.

Intervjui su inspirativni. U tolikoj mjeri da ne mora biti bitno vjerujemo li u njihove sudionike.

Odgovore iz intervjua ću znatno skratiti, pojednostaviti i prilagoditi. I pokušati zadržati osnovne ideje.

(Mikos će biti "M", Greg "G", moji komentari su u zagradi.)


G: Da li su ti poznate religije i mitologije na površini?
M: Da.
G: Da li neke od njih govore o tvojoj rasi?
M: Stare mitologije su govorile dosta o nama.
G: Da li se to nalazi u Starom Zavjetu Biblije?
M: Ponegdje. Naprimjer, gdje se spominje svećenstvo Melchizidek.

G: Da li ste genetski superiorniji u odnosu na nas? Više esencije?
M: Esencije, da.
G: Postoje li škole gdje možemo učiti o vama, na primjer Essene Mystery School?
M: Da.
G: Kako bi poredio vas stupanj evolucije sa nama?
M: Mi ne volimo da klasificiramo evoluciju.
G: Da li si visok?
M: U odnosu na što?
G: Na mene.
M: Da. Visok sam oko četiri metra.
G: Jesi li mlada osoba?
M: Da. Oko 483000 godina.
G: Pretpostavljam da imaš dosta znanja.
M: Mi uvijek učimo.
G: Da li ti je Isus poznat? Neki od mesija sa površine?
M: Znamo za njih.
G: Da li su oni kao vi? U znanju?
M: Da, kad smo mlađi.
G: Kad ste "mlađi"? Vi ste kao oni?
M: Oni su kao mi.
G: Što je vas cilj? Što još morate postići?
M: Već smo to ispunili.
G: ?
M: Mi smo živi. U miru smo sa životom. U miru sa svakom stvari koji prebiva u prostoru i planeti oko nas.

G: Pitat ću te nekoliko tehničkih pitanja. Znaš li za letjelice?
M: Postoje različiti tipovi.
G: Da li vi imate neke koje mi vidimo na površini?
M: Da.
G: Da li su one ovdje da komuniciraju s nama?
M: One mogu komunicirati, da. Letjelice, same po sebi, su rezonantni uređaji. I bez posade.
G: Da li su u materijalnoj formi?
M: Da.
G: Kako izgledaju?
M: Nekoliko je različitih tipova koje su iz različitih kolonija.
G: Vi se identificirate prema svojim letjelicama?
M: Naravno.
G: Postoje li kanali?
M: Da. Oni služe kao ulazni portali za druga bića koja žive u vodenim područjima.

G: Nama je na površini rečeno da postoje različiti gradovi u unutrašnjosti Zemlje.
M: Da.
G: I imena kao Shambahallah, Agartha? Da li su ovo stvarna mjesta?
M: Postoje imena koja se odnose na lokacije, da.
G: Da li su ovi gradovi funkcionalni?
M: To su ljudski termini i ne moraju da važe i za nas.
G: Znaš li za tibetantske budiste?
M: Da.
G: Da li su oni u kontkatu s vama?
M: Na određenom nivou, da.
G: Koja je potreba njihove komunikacije s vama?
M: Njihova želja.
G: Oni bi željeli živjeti sličnim načinom života kao i vi?
M: Da. Mirnim životom.
G: I oni studiraju puteve za takvim načinom života. Nirvana?
M: To je jedan od mnogih puteva, da.

G: Postoji li neko centralno mjesto ili grad o kome bi želio govoriti?
M: Porthologos ("Place of ages").
G: Postoje li knjižnice tamo?
M: Da, ja sam knjižničar.
G: Nije ni čudno da si tako smiren. Možeš li opisati knjige?
M: Postoje mnoge različite forme.
G: Možeš li opisati jednu?
M: Osnovni tip, kako bi ste ga razumjeli vi na površini.
G: Da li su velike?
M: Neke od njih, da.
G: Da li imaju stranice?
M: Osnovne knjige, da.
G: Koja bi forma bila iznad osnovne?
M: One koje su kondenzirane u kristalnoj strukturi.
G: Da li te vidite na ekranu? Kako je čitate?
M: Zavisi od individualnih vrsta koje čitaju ali, to je točno, na ekranu.
G: Da li imate umjetnike?
M: Da.
G: Kojim medijima se služe?
M: Bojama, holografskim imiđima.
G: Da li oni rade uljanim tehnikama ili vodenim bojama kao mi?
M: Samo telepatskim mislima.

G: Da li ti je poznat Internet?
M: Da.
G: Kako ga doživljavaš?
M: Mi nemamo emocija.
G: Dobro. Neke od ovih stvari o kojima razgovaramo će se naći na Internetu.
M: Da.
G: I to je u redu?
M: Da nije, ne bi komunicirali.
G: Imam pitanje. Vrlo me interesira mjesto na Antarktiku, "Dugin grad"...
M: Da.
G: Da li znate za ovo mjesto?
M: Poznato nam je.
G: Ko ga je izgradio?
M: Stvaraoci vremena.
G: Je li Rainbow City još uvijek tamo?
M: Dio jeste. Dio je sa nama.
G: Ako bi neko otišao tamo, da li bi vidio grad?
M: Mogao bi.
G: Ali ga nije lako identificirati?
M: Nije.
G: Sakriven je? Ili, jednostavno star?
M: Vrlo je star.
G: Da li ima bića u Gradu, sada?
M: Ne.
G: Da li je bilo ljudi u posljednjih 50 godina?
M: Da.
G: I gdje su oni sada?
M: Neki su ostali s nama.
G: Da li su sretni?
M: Otišli bi da nisu.
G: Imam pitanje za planet Mars. Da li je i on šupalj?
M: Da.
G: To je istina?
M: Dijelovi planete jesu.
G: Da li je Zemlja...? Napravit ću ti mali crtež sada. Ovako mi zamišljamo šuplju planetu Zemlju. Rupa je na površini na Sjevernom polu i jedna na Južnom polu. A u sredini unutrašnjosti je centralno sunce. Da li tako izgleda Zemlja, u principu?
M: Ne.
G: Kako onda izgleda?
M: Otvori su manji.
G: Koliko milja?
M: Može biti velika ili mala, kako mi to poželimo.
G: Znači, vi u stvari otvarate...
M: Kontroliramo.
G: Kontrolirate prolaz.
M: Da.
G: Da li je na ivicama polova zemaljski materijal?
M: Mi manipuliramo zemaljski materijal.
G: A što se tiče Centralnog sunca u središtu, da li je to samo užarena atmosfera?
M: Da.
G: Znači nema pravog sunca?
M: Ne.
G: Znači da su oni električni ispustili neku vrst energije da "zapale" atmosferu?
M: Da.
G: Da li je to kontrolirano od Katarijana, također?
M: Kontrolirano je od svih koji tu žive.
G: Unutar?
M: Da.
G: Jer su njihova tijela iluminirana?

("Iluminirana", prevedimo to kao duhovno osvijetljena.)

M: Da.
G: Znači da nemate noći?
M: Nema potrebe.
G: Da li spavate?
M: Odmaramo se.
G: Na primjer, kada bi se neko ušetao unutra, može li se sresti sa bićima?
M: Samo ako je pozvan.
G: Da li imate velike zidove?
M: Postoje.
G: Da li imate "čuvare vrata" na zidovima?
M: Da.
G: Ali, svi se slažu u unutrašnjosti?
M: To je samouprava, demokracija.
G: I ima dosta za jesti?
M: Uvijek je dovoljno svega.
G: Zabave? Plesa i pjesme?
M: Komunikacije, da. Pričana povijest je naša zabava. Priče kako je nekad bilo.
G: Puno je priča, tisuće?
M: Zato ga i zovemo Porthologos, "grad vremena".
G: Da li je mnogo objekata, struktura tamo?
M: Ima jedna.
G: Samo jedna?
M: Da. I sve informacije se daju simultano.
G: Sve se događa istovremeno!?

G: Porthologos je kao božje prebivalište, zar ne?
M: Ne razumijem.
G: Da li je to sveto mjesto?
M: U ljudskim terminima, da.
G: A u vašim?
M: Znanje je uvijek sveto. Kao i iskustvo. Postoje kristalne strukture kojim se mogu koristiti sve druge kolonije. A informacije se mogu koristiti simultano.
G: Mogu li osobe u astralnom tijelu posjetiti vas grad?
M: Da. Mnogi jesu.
G: Mogu li i ja probati?
M: Da. Kada se govori o ovom mjestu postoje velike i divne informacije. Ali, postoje one koji mogu uznemiriti. Ako je informacija uznemirujuća za um, fizičko tijelo se može izmijeniti.
G: Adaptirati?
M: Ne. Mijenja se i postaje gušće.
G: I to nije dobro?
M: Više nisi u mogućnosti da posjećuješ ovo mjesto u fizičkoj formi, jer postoji različita frekvencija.
G: Nisam baš potpuno razumio.
M: Ako se uznemiriš, uzbudiš, ili postanes uplašen!
G: Ako, na primjer, pročitam vrlo čudne stvari?
M: Da.
G: Znači da bih morao da čitam samo spiritualne i zabavne stvari da bih ostao tamo?
M: Sve je relativno. Postoje četiri lokacije Porthologos a koje su ovdje.
G: One su kao otvorene knjižnice?
M: Da.
G: I od čega su napravljene?
M: Kristala i svijetla. Postoji i nešto gušći materijal koji radi kao reflektor. Imamo i stijene. One odbijaju svijetlo i gustoću.
G: Volio bih govoriti s tobom u budućnosti. Je li to u redu?
M: Osnovno predstavljanje je uvijek prihvatljivo i neophodno.

(Slično je i kada novinari unaprijed pošalju pitanja intervjuiranima. Da bi se ovi pripremili i ocijenili vrijedi li govoriti sa novinarima. )

G: Interesira me vaš obiteljski život? Imate li obitelji?
M: Da.
G: Koliko velike?
M: Nekoliko stotina u jednoj.
G: Mora da se međusobno izuzetno volite?
M: Diskriminacija ne postoji kod nas.
G: To je duboko, zar ne?
M: To je neophodno.
G: Nešto kao kršćanska ljubav?
M: U osnovnoj formi, da.
G: Dok je bio na površini Planete, da li je Krist znao za Katarijane?
M: Da.
G: Da li je bio prijatelj s vama?
M: Bio je.
G: I gdje je sad on?
M: S nama. I s vama.
G: Znači da je njegovo tijelo na mnogim mjestima?
M: Njegovo tijelo je zemaljsko, da.
G: I on je "božjeg" porijekla?
M: Forma božanskog, da.
G: Kao i svi mi?
M: Naravno.
G: Hvala na dolasku. Dio ovoga će se naći na Internetu.
M: To je u redu. Tvoje intencije su mi poznate.
G: Volio bih opet razgovarati.
M: Znaš gdje sam.

(Kraj prvog intervjua.)

G: Da li su ti poznate priče ljudi koji tvrde da su putovali u unutrašnjost Zemlje? Jedna od njih je knjiga "Smoky God" o Norvežaninu koji tvrdi da je sa svojim ocem imao to iskustvo?
(Stotinjak žilvernovskih stranica je napisano koncem prošlog stoljeća. Možda im posvetim jedan budući post.)
M: Da. Mnoštvo informacija je dodato i izmišljeno. Od strane onih koji su editirali knjigu. Stvarni utjecaj njihovog isksutva previše bi uzbudio javnost njihovog vremena.
G: Razumijem?
M: Kako je on?
G: Olaf Jensen? Čini mi se da je umro u 87. godini u Glendale u, u
Kaliforniji. Da li si ga susreo?
M: Ne.
G: On je preživio put, ali njegov otac...
M: ...nije.
G: Da li je istina da je umro na putu ili nešto drugo?
M: Njegova želja da ostane je nadjačala onu da ode odavdje.
G: Mnoštvo je ilustracija u knjizi koje opisuje divove unutra. Da li su te ilustracije primjenjive na sadašnje vrijeme?
M: Trenutno, da.
G: Da li ima mnogo promjena u unutrašnjosti gdje živite?
M: Promjene su jako spore.
G: Da li je Žil Vern ikada posjetio unutrašnjost?
M: Ona mu je poznata. Njegova obitelj je bila ovdje.
G: Obitelj koja ga je odgojila?
M: Da.
G: Da li je on sada tamo?
M: Nije.
G: Da li ti je poznat admiral Byrd?
M: Poznat mi je.
G: On je, navodno, otišao na oba pola i ulazio je u unutrašnjost.
M: Da.
G: Da li su ti poznata njegova putovanja?
M: Da.
G: Da li je do njih i došlo?
M: Da.
G: Da li mu je neko od vas pomogao u pisanju njegovog dnevnika ... ili dobijanju informacija?
M: Ne direktno. Ali je vidio letjelice kako ulaze, "čudna svijetla na nebu".

G: Ali on nikada nije ušao unutra?
M: Došao je do ulaza.
G: Da li njegov dnevnik zapravo opisuje...
M: Da.
G: ...što je vidio na svom putovanju?
M: Najviše dokle je sezala mogućnost da shvati ono što je vidio.


G: Znaš li za dušu pod imenom Tesla?
M: Znam.
G: Da li je on bio iz Unutrašnjosti?
M: Da.
G: Imate li mamute koji su nekad bili brojni na površini?
M: Da.
G: Da li žive u miru sa Unutrašnjosti?
M: Ne bi u protivnom bili ovdje.
G: Da li imaju viši nivo svijesti nego što mi pretpostavljamo?
M: Da. Ali trenutno ih premještamo.
G: Premještate, gdje?
M: Na drugu planetu.
G: U našem sunčevom sistemu?
M: Da.
G: Mogu li znati ime planete?
M: Ne sada.


(Kraj drugog intervjua.)

G: Postoji plan kada će sva bića morati da odu sa Zemlje. Da li će biti neka bića koja će ostati ovdje?
M: Da.
G: Katarijani...ili?
M: Reptilijanci. Dolazi do određenih prirodnih promjena u Unutrašnjosti i oni to koordiniraju. Oni rukovode takvim promjenama već mnogo milenija.

M: Mi smo se morali evakuirati nekoliko puta za mog životnog vijeka (483000 godina). Vrijeme dolazi kada će mo imati još jednu evakuaciju. Ovaj put većina živog svijeta će napustiti planetu s nama.
G: Znači, doći će do suštinske promjene u enrgije Planete?
M: Da, točno. Trenutno je suviše bića koja naseljavaju površinu. Stoga je veliki pritisak i na unutrašnjost.
G: Koji je direktni utjecaj na nas?
M: Osnovne mentalne, spiritualne i fizičke promjene kod ljudi.
G: Da li to znači da se mi sporo duhovno razvijamo?
M: Djelomično. Promatrajući ljude uočili smo da se vrlo često odmiču od značajnih stvari.
G: Kao na primjer?
M: Individualna evolucija, na primjer. Kulturni standardi. Mnogi od vas su zaboravili na drevne mudrosti. Vi ste naši potomci. Kada smo bi došli na ovu planetu... da je razvijemo, nadali smo se da će razvoj života ići istim tempom i u Unutrašnjosti i na površini. I mi smo nekada živjeli na površini. Kako su se promjene dešavale u evoluciji svijesti tako se civilizacija kretala dublje pod površinu. Zbog zaštite, skloništa, sigurnosti. Mi smo oduvijek bili povijesničari, čuvari znanja, knjižničari...

M: Mi imamo veću koncentraciju kisika nego vi na površini. Vi biste mogli disati ali je atmosferski pritisak veći. Mi smo bliže centru zemlje i gravitacijskom središtu.
G: Bio bi veći pritisak na naše tijelo.
M: Da. Ipak, 36000 ljudi živi u Unutrašnjosti.
G: Da li su oni samo u jednom području?
M: S vremena na vrijeme se kreću okolo.
G: Da li se slažu dobro sa ostalima?
M: Da. Okoliš je relativno kontroliran. Kristal zna misli svih onih koji su prisutni.


G: Postoji li Katarijani koji su stari milijardu godina?
M: Da.
G: I izgledaju mladoliko?
M: Da.
G: Znači, oni su fizički besmrtni iz naše perspektive?
M: Da. Iz vaše perspektive."


(Kraj trećeg intervjua.)

A ispod betona grada, nervoze njegovih stanara, ratova i bolesti, kometa te svemirskih posjetilaca, ispod površine svih civilizacijskih problema, na sigurnoj dubini, suočavamo se sa interesantnom mogučnošću: postojanju mreže podzemnih gradova.

Preko stotinu podzemnih gradova formira mrežu koja se naziva Agartha. Pri tome nalikujući na svojevrsne Ujedinjene Narode. Sjedište vlade za taj "unutarnji svijet" je u gradu Shambala Lesser. I dok je glavni grad duboko pod zemljom, njegove satelitske kolonije su zatvoreni ekosistemi locirani neposredno ispod zemljine kore ili diskretno smješteni unutar planina.

Nepotvrđeno mjesto civilizacije u kojoj žive ljudi u centru Zemlje, to mjesto zovemo Agartha.

Svi gradovi koji čine Agartha Network su fizički, materijalni, ali i gradovi svijetla, duhovnosti. Iz tih središta se presudno utjecalo na duhovne škole na površini. I na bića kao Buda, Isus/Sananda, Isis, Osiris i drugi.

Razlog da su izabrali živjeti pod zemljom?

Samo zamislimo magnitudu Zemljinih geoloških promjena koje su pustošile njenom površinom u protelih 100000 godina. Tome dodajmo i dugotrajni sukob između Atlantide i Lemurije sa upotrebom termonuklearnog oružja (koje će, eventualno i uzrokovati potapanje matičnih kontinenata ove dvije visoko razvijene civilizacije). Primjeri devastacije su vidljivi i danas: Sahara, Gobi, australijske i sjevernoameričke pustinje.

Ima li smisla potražiti sklonište za stanovnike i uskladištiti njihova znanja, informacije, učenja i tehnologije daleko od agresivne površine Zemlje?

Drevna filozofija kaže da Agartha je bila prva kolonija tisuće godina prije nego su otišli u podzemlje. Znanstvenici neznaju ništa o ljudima koji su živjeli na planeti.

Priča dalje kaže da su vodeći gradovi slijedeći:


1. POSID

Primarno sjedište Atlantiđana. Grad je lociran ispod regije Mato Grosso u Brazilu. Populacija: 1.3 miliona ljudi.


2. SHONSHE

Sklonište za kulturu Uighur, koja je potekla sa Lemurije. Još prije 50000 godina oni su odlučili da formiraju svoju koloniju pod zemljom. Ulaz je zaštičen od lama na Himalajama. Populacija: 750.000 stanovnika.


3. RAMA

Ostaci površinskog grada Rama u Indiji, smještenog u blizini Jaipur a. Stanovnici su poznati po svojim hindu karakteristikama. Populacija: 1 milion.

4. SHINGWA

Potomci sjeverne migracije kulture Uighur. Locirani su na granici Mongolije i Kine. Manji, sekundarni grad je smješten u planini Mt. Lassen, u Kaliforniji.


5. TELOS

Unutar planine Mt. Shasta, u Kaliforniji, oko milion i po stanovnika. Telos prevedeno znači "komunikacija sa duhom".

Zbilja, kako može preko milion ljudi da živi pod zemljinom površinom?

Ostavimo dosta prostora mašti i zamislimo dobro pripremljen i funkcionalan eko sistem. Dimenzije ovog kupolastog grada? Širina tri, a dubina četiri kilometra. Sastoji se od 5 nivoa.


PRVI NIVO:

Na najvišem nivou je centar trgovine, obrazovanja i administracije. Hram piramidalnog oblika je centralna struktura, kapaciteta 50.000 mjesta. Okružuju ga vladine zgrade, ekvivalentne sudovima koje promoviraju vrlo napredan pravosudni sistem. Uz njih su zgrade arhive, umjetnosti i zabave. Tu je i hotel za strane predstavnike te palača "Ra i Rana MU", vladara Telosa. Nadalje, slijedi komunikacioni toranj, svemirski aerodrom, škole, skladišta hrane i odjeće i veći dio naselja.


DRUGI NIVO:

Centar proizvodnje te stambeni dio. Zgrade su kružnog oblika. Standard su kuće za samce, parove i višečlane obitelji.


TREĆI NIVO:

Staklenici. Visokorazvijena hidroponska tehnologija hrani čitav grad. Nešto viška ide u međugradsku razmjenu. Žita su veća, voće ukusnije, raznovrsna povrća čine dijetalnu ishranu zanimljivom. Stanovnici su kompletno vegetarijanci.


ČETVRTI NIVO:

Još staklenika, jos proizvodnje i nekoliko prirodnih parkova.


PETI NIVO:

Prirodni nivo. Gotovo dva kilometra ispod nivoa površine, ovo područje predstavlja nedirnuti prirodni okoliš. Služi kao habitat za raznovrsni biljni i životinjski svijet. Među njima su i, na površini iskorijenjene, životinjske vrste. Sva bića rastu u ne nasilnoj atmosferi. Na površini Zemlje mesožderi; zvijeri postaju umiljate na (u) Telosu. Sabljasti tigar uživa u interakciji sa ljudima i hrani se sojinim "biftecima". Ovaj nivo je važan jer, zajedno sa ostalim, proizvodi dovoljno kisika da održava biosferu.

JEZIK:

Dijalekti variraju od jednog do drugog grada. Ipak, "Soalra Maru" ili solarni jezik, je zajednički svima. Ovaj jezik je i u korijenu svetih "površinskih" jezika kao što su sanskrit i hebrejski.

VLADA:

Savjet Dvanaestorice, sastavljen od šest muškaraca i šest žena, zajedno sa Ra i Rana MU. Rješavaju kolektivne probleme i služe kao vodiči i zaštitnici ljudi. Visoki svećenik, imenom Adama, također je službeni predstavnik.


KOMPJUTERI:

Agartian kompjuterski sistem je zasnovan na amino kiselini i obavlja niz različitih funkcija. Svi podzemni gradovi su povezani sa visoko spiritualiziranom informacijskom mrežom. Sistem prati međugradsku i galaktičku komunikaciju. Istovremeno, obavlja i sve funkcije važne za individuu: tjelesni vitaminski i mineralni nivo, podučava i podstiće duhovni razvoj.


NOVAC:

Ne postoji. Sve osnovne potrebe su zadovoljene. Luksuzni proizvodi se mijenjaju kroz sofisticirani barter sistem.


TRANSPORT:

Pokretne pješačke trake, liftovi između nivoa, elektromagnetna vozila (nalik našim snomobil ima). Za putovanje između gradova, stanovnici koriste "tubu" elektromagnetnu podzemnu željeznicu koja razvija brzinu do 5.000 km/h. Stanovnici Agarte su vrlo verzirani u intergalaktičkim putovanjima i zvanično su članovi Planetarne Konfederacije. Svemirska putovanja su dovedena do savršenstva kao i mogućnost međudimenzionalnog skoka koji, opet, čini ova vozila "nevidljivima" našim uređajima.

ZABAVA:

Teatar, koncerti, umjetnost, holodek. Holodek je (trodimenzionalna) igra zasnovana na hologramu; u njoj se sudionici mogu programirati u bilo koji povijesni period i postati dio njega.


POROĐAJ:

Bezbolni tromjesečni period, žena ide u hram na tri dana, dočeka bebu sa divnom muzikom i pozitivnim mislima. Standardno je vodeno porađanje.


VISINA:

Visina varira u različitim gradovima. U Telosu je oko 190 220 cm; najviše su osobe od 3.5 metra u Shambali.


ŽIVOTNO DOBA:

Bez ograničenja. Smrt sa starenjem tkiva jednostavno nije realnost u Telosu. Većina stanovnika bira da izgleda u tridesetim godinama, mada, tehnički, mogu biti stari i nekoliko tisuća godina. Ne vjerujući u smrt, ova civilizacija nije ni ograničena smrću. Nakon što kompletira jedno iskustvo, idividua se može reinkarnirati po volji.

E sad, zašto bi ovaj svijet ispod našega, dobrovoljno pristao da ostaje dolje i, plus toga, da nas ne kontaktira?

Odgovara izaslanik mreže Agartha, princeza Sharula Aurora Dux, kćer Ra i Rana MU.

"Naučili smo opasnosti i zaraznost rata i nasilja... i strpljivo smo čekali da i vi izvučete iste zaključke. Mi smo nježne duhovne konstrukcije. Vaša ružna misao nam izaziva fizičku bol. Tajnost je bila naša zaštita do sada. Mogli ste nas samo posjetiti putem duha. Ulazi u naše podzemne gradove zavise od čistoće misli i vaših namjera te kapaciteta da mislite pozitivno... "

Nadalje, kaže da "... nekoliko stotina njenih sunarodnjaka radi na površini. Da bi ostali neotkriveni, prošli su kroz privremeni čelijski tretman, koji ih je učinio fizički identičnima ljudima na površini. Ali, mogu biti prepoznati po blagoj, osjetljivoj prirodi i pomalo misterioznom naglasku... Svrha njihovog rada je da približi dva svijeta... da dovede ideje, informacije, znanja i nove arhetipove koji će pomoći da se Planeta ujedini.

Jer, u biti, mi smo jedna Planeta, a ne dvije polovice..."

Kad nešto pročitamo, u sebi, duboko negdje, znamo da li nam to leži, je li istina ili ne. I to, na kraju, i jeste jedino mjerilo.

Da li smo spremni da osjetimo i prihvatimo da je ova naša Planeta puno kompleksnija nego što je zvanično predstavljamo i učimo o njoj?

Još jednom, istina je duboko u nama.

"...U daljini vidim neke ljude. Trčim. Veliko je uzbuđenje. Približavam se. Tako je lijepo ovdje. Dolazim u grupu. Tamo je moj brat Larry. Grli me. Izgleda tako mlad! Pun života, aura svijetli oko njega. Sretan je da me vidi... Tu mi je i otac. Grlimo se i smijemo. Mogu mu čitati misli. Kaže mi da nije vjerovao u život-poslije-života dok je bio na Zemlji. Larry ga je dočekao kad je umro. Otac je odmah znao da je bio u krivu. I sad se smije kad se sjeti toga. Kaže da svi pravimo pogreške... Izgleda tako sretan što nije bio u pravu...

Moja teta Eleanor je nedavno umrla. Ona nije s ocem i Larry-jem. Ali, osjećam da je dobro. Deda i baka, njeni roditelji, su je dočekali. Bili su povezani istom energijom i na Zemlji. Zbog tih, istih energija, osobe koje se vole obično se i sreću ponovo ovdje..."

"... Natrag sam na platformi. Zemlja nastavlja da se rotira. Ponovo, vidim fluktuaciju točki u energiji Zemlje. Sad vidim neke vrlo, vrlo visoke energetske nivoe. I čujem riječi 'Mu' i 'Atlantis'. Ljudi iz tog doba su živjeli na vrlo visokim energetskim nivoima unutar vlastitog bića."

Mu, Motherland of Mu, Mukalija ili Lemurija.

Lemurija je drevna civilizacija koja je egzistirala prije i usporedo sa Atlantidom. Vjeruje se da se Lemurija prostirala u južnom Pacifiku, u trokutu između Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Na vrhuncu svoje civilizacije stanovnici Lemurije su bili vrlo duhovno razvijeni.

Pravo ime Lemurije je zapravo MU. Naziv Lemurija datira iz doba kad su potonuli drevni otok pored Indije nazvali Lemurija. A legenda o ovoj civilizaciji govori o velikom broju otoka potonulih uslijed kataklizme koja ih je zadesila prije 12000 godina. I tako se ustalilo ovo ime.

Kronološki gledano, Lemurija je najstarija poznata civilizacija. I spiritualno najrazvijenija. Nikada, ni prije, ni poslije, stanovnici jedne zemlje nisu živjeli u takvom duhovnom balansu i harmoniji sa prirodom. U poznom periodu, njima se pridružila civilizacija Atlantide. Atlantiđani su bili više znanstveno-racionalno nastrojeni, za razliku od umjetnički i spiritualno inkliniranih susjeda. Vjeruje se da su obje civilizacije, zbog tehnoloških eksperimenata na Atlantidi, izbrisane sa površine Zemlje.

Stanovnici Lemurije su koristili tehnologije koje ne zagađuju prirodu. Poštovali su zajednicu, individuu i miroljubivu ko-egzistenciju.

Lemurija se uzdigla visoko iznad trodimenzionalnih problema preživljavanja i borbe za opstanak u društvu. Do kraja svjesna, Lemurija predstavlja nepresušni vrhunac životne organizacije na površini naše Planete. Otuda ne čudi da je interes za nju danas jači nego ikada u proteklih nekoliko tisuća godina.

Lauren O. Thyme je napisala interesantnu knjigu pod nazivom: "Lemurian Way - Remembering Your Essential Nature" (prosinac 1999.). Kaže:

"Napisala sam dokumentarnu knjigu, djelomično kanaliziranu od strane mudraca Lemurije. U detalje se diskutira drevna civilizacija kao i objašnjenje Univerzalnog Zakona i Univerzalne Mudrosti primjenjivane u Lemuriji."

Zbilja, knjiga daje detalje i opise stanovnika, hramova, običaja kod rođenja, zajednica, tipičnog dana itd.

Knjiga daje novo svijetlo na drevna i sveta mjesta: Kauai, Peru, Mt. Shasta (Kalifornija), Novi Zeland, Bali, Uskršnje Otoke i na ključnu ulogu delfina.

Knjige i audio materijal o Lemuriji

Aktualiziranje Lemurije je neobično važno i zbog moderne humane dileme: materijalno ili duhovno. Mudrost Lemurije nudi personalnu integraciju: postati u potpunosti human i radijantno spiritualan.

Ovo nam je izazov. I poruka.

"...Mt. Shasta u Kaliforniji je magično mjesto okruženo misterijom i drevnim legendama. Godinama sam tamo išao u posjetu da bi se napokon i preselio. Gradić u podnožju vulkana ima oko tri tisuće stanovnika. Stariji se mještani sjećaju priča iz prošlog stoljeća o čudnim, visokim ljudima koji su mijenjali zlatne grumene za sol i sulfate. To je sve što su željeli i nikada nisu uzimali ostatak od svojih kupovina. Onda bi jednostavno nestajali nazad u planini..."

Interesantnu priču čula je i grupa japanskih turista obilazeći Sedonu i Santa Fe.

"Prije približno 14000 godina kultura znana kao Lemurija je bila na vrhuncu. Uz nju su bile i druge, kao Atlantida, na primjer. Proroci Lemurije su postajali svjesni da će doći do velikih transformacija i da će Zemlja proći kroz dramatičan preokret. Vi ga danas tumačite kao stradanje Atlantide. Ovi drevni stanovnici Lemurije su počeli da šire svoje učenje o Zemlji i povijesti na što veći broj ljudi kako bi ga sačuvali. Vjerovali su da će na taj način informacije biti skladištene unutar čelija ljudskih tijela. I sačuvane zauvijek.

Također su skladištili informacije u kristale. Zatim su ih odnijeli duboko pod zemlju, na sigurno. Oni su, također, bili u stanju da izgrade detaljne mape podzemnih tunela i skloništa koje egzistiraju između energetskih točaka Planete...

Godinu prije kataklizme, jedan broj se preselio ispod površine zemlje i izgradio stabilne zajednice... Kada je katastrofa napokon došla, najveći broj ljudi na površini je stradao.

Kada su se vode povukle, dio njih se vratio na površinu. Sada je to bila sasvim drugačija slika u odnosu na nekadašnju.

Ovaj "izlazak iz Zemlje" predstavlja početnu točku u povijesti američkih Indijanaca. U doslovnom smislu. U uskom krugu indijanskih šamana i mudraca još uvijek se prenosi ovo znanje.

Ali, oni nisu bili jedini koji su preživjeli ovu promjenu. U Australiji, to su bili Aboriđini. Druidi u Engleskoj, koji su sačuvali znanje Atlantiđana. I Egipčani. Domoroci Pacifika nosili su informacije Lemurije. Pleme Ainu u Japanu je jedno od onih koje ima dio ovog znanja.

Mudraci su znali da ce se, poslije kataklizme, čovječanstvo udaljavati od svetih učenja. I da će biti dug period u kome će učenja trebati biti sakrivena. Ali isto tako su znali da će ono, jednoga dana, ponovo isplivati iz svake individue na površinu. To se upravo dešava vašoj generaciji.

Kako se memorija aktivira u vama, tako će dobijati formu unutarnje mudrosti i spiritualnosti. U drevna vremena nije nikada bilo religije. Niti je itko bio tjeran da vjeruje u nešto. To se, zapravo, samo vama dešavalo do sada. Drevni mudraci su, naprotiv, imali unutarnju mudrost o kojoj se nije nikad diskutiralo ili prepiralo.

Iako je svatko bio unikatan i imao svoja spiritualna vjerovanja, ultimativno ta su vjerovanja zasnovana na istoj ideji. Na bazičnom nivou. A to je:

- vjerovanje u višu moć/energiju,
- ljubav i poštovanje prema drugima,
- ljubav i poštovanje prema Zemlji.

Ovo je osnova spiritualnosti. Kako onih u drevno doba, tako i ovih iskri koje se bude u vama.

Pitanje koje se tako često postavlja: Da li će doći do nove kataklizme?

Ovaj put, promjena će se desiti u vama. Vi će te osjetiti vlastiti, unutarnji potres u kome će nestati današnji sistem vjerovanja koji ne služi ničemu. Na izvjestan način, doći će do destrukcije i - kraja ciklusa. Ali ne na površini Zemlje i u fizičkom svijetu. Desit će se na još moćnijem mjestu - unutar vas samih.

Ne bojte se kraja vladajućeg sistema vjerovanja. A pogotovo se ne plašite istraživanja nepoznatog u vama. Ostanite otvoreni i istraživačkog duha.

U Santa Fe-u postoji vrlo moćno mjesto koje se zove Bandolier. To je mjesto gdje se integrira zvjezdana energija i drevna Zemljana energija. Kada ga posjetite osjetiti će te jaku ET (izvanzemaljsku) energiju, ali će te osjetiti i jaku prisutnost energije majke Zemlje. Slično je i sa planinom Mount Kurama u Japanu..."

Jedan od japanskih turista je upitao: "Ko su bili Snake-People?"

"Ljudi-zmije su vrlo drevno pleme, starosti oko 6000 godina. Oni su bili potomci originalnih čuvara znanja Lemurije. Zmija je, na simboličnoj razini, uvijek korištena kao simbol mudrosti.

Danas vam je pokazano mjesto Montezuma's Well. Mit kaže da je to bila jedna od točaka na kojoj su se potomci Lemurije pojavili na površini. Oni su živjeli visoko, na liticama. U to vrijeme Sedona je bila lanac otoka. Ljudi-zmije su potomci potomaka Lemurije.

Također ste vidjeli velike količine kvarcnog kristala u crvenim stijenama. Znate da oni mogu skladištiti informacije i znanje. Sedona je izabrana kao točka izlaska upravo zbog prisutnosti ovih kristala... Zbog toga mnogo ljudi biva privučeno Sedonijom. Oni koji imaju drevnu vezu sa Lemurijom će, prirodno, osjetiti bliskost sa ovim mjestom. Svi vi koji ste danas ovdje, nekada davno, pripadaste plemenu Ljudi-zmija..."

Slijedeća poruka je sa interesantnog web site-a www.onelight.com/telos/adama.html
i vodi nas u nastavak priče sa ovovremenskim junacima. Naime, prema Dianne Robbins, autoru knjige o podzemnom gradu Telosu, postoji telepatska komunikacija sa predstavnicima Lemurije.

"Pozdrav iz Telosa. Ja sam Adama, drevni učitelj i visoki svećenik Telosa, podzemnog Grada ispod planine Mt. Shasta u Kaliforniji. Diktiram ovu poruku iz mog doma ispod površine zemlje, gdje nas milion i pol živi u stalnom prosperitetu i miru.

Mi smo u ljudskom obličju kao i vi, osim činjenice da nam zajednička svijest omogućuje vječnost i savršeno zdravlje. Stoga se možemo zadržavati u istom tijelu jako dugi period vremena.

Došli smo ovdje prije 12000 godina prije termo-nuklearnog rata koji je uništio površinu Zemlje. Pošto je bilo nemoguće tamo više živjeti, odlučili smo da nastavimo svoju evoluciju ispod površine. Obratili smo se Duhovnoj Hijerarhiji Planete za dozvolu da renoviramo već postojeću podzemnu pećinu unutar planine Mt. Shasta.

Kada je rat počeo, bili smo upozoreni da počnemo evakuaciju. Nadali smo se da će mo spasiti sve stanovnike Lemurije. Nažalost, to je uspjelo samo 25000 duša. Ostatak je nestao u kataklizmi.

Proteklih 12000 godina smo rapidno duhovno evoluirali, ponajviše zahvaljujuci našoj izoliranosti od vanzemaljaca i ostalih bandi koje su operirale na površini.

Populacija na površini upravo doživljava značajne skokove u spiritualnosti u pripremi humane zajednice za prolaz kroz fotonski omotač. Iz tog razloga smo i mi počeli kontaktirati vas na površini. Jer da bi Zemlja i čovječanstvo nastavili da se duhovno razvijaju moraju se ujediniti u jednom Svijetlu..."

Nedaleko od Okinawe (Japan), na dubini od 30-40 metara, otkriveni su kameni monumenti koji sugeriraju da su nekada davno pripadali jednoj od nestalih civilizacija.

U blizini najjužnijeg japanskog otoka Yonaguni nalazi se drugo nalazište sa pet kamenih nivoa koji su, najvjerojatnije, predstavljali ceremonijalni prostor. Ukupno je osam pronađenih nalazišta koji se smatraju "anomalijama".

Anomalijama?

Svi geolozi, dosada uključeni u projekt, tvrde da su podvodne strukture stare najmanje 12000 godina.

S obzirom da naša znana povijest tvrdi da je prva, sumerska, civilizacija stara oko 6000 godina dolazimo do suštinske diskrepancije. Kako protumačiti ostatke civilizacije od prije 12000 ili možda 20000 godina, kada im ne priznajemo postojanje?

Kako se eskavacija nalazišta nastavlja, tako se nalaze i novi dokazi da priroda nije sama oblikovala kamene strukture. Oko podvodnih monumenata otkriveni su putevi koji ih okružuju i prolaze između njih. Dakle, nema sumnje. Djelo čovjeka. Veliki kameni blokovi su, nadalje, zahtijevali obradu sa strojevima, koja opet znači visok nivo tehnologije.

Zamislimo se na tren. Koliko daleko unatrag seže naše svemirsko sjećanje? Što je sve zapisano u našim čelijama i, još dublje, našem genetskom kodu?

Osamdesetak kilometara od japanske obale, pronađeni su ostaci podvodnog grada. Trgovi, ulice, prolazi… pravilno isklesani kameni blokovi. Zna se da spuštanja tla nije bilo u poslednjih 12000 godina u ovoj regiji. Na taj način dolazimo do jednog od prvih opipljivih dokaza za postojanje prve ljudske civlizacije – Lemurije.

Prije šest godina sam prvi put vidio reklamu za "Mission on Mars". Svaki put kad bi je ponovo vidio znao sam da me taj film neće zaobići. I tako, davnašnja nedjelja, imala je dugoočekivanu poslasticu.

Radnja je smještena u blisku budućnost: 2020. godina. Prva ljudska misija na Mars. Istraživačka ekipa se spustila u područje "Cydonia".

(Cydonia je serija ranih NASA-inih fotografija, snimljenih za Viking-ove misije 1976, potvrdila je anomalije u obliku građevinskih objekata izgrađenih inteligentnom rukom: piramida, zidova, drugih nadzemnih objekata i delfina. Lice je svakako najpoznatija anomalija... )


Brian de Palma prihvatio se režiranja interesantne verzije na temu što se krije iza "Lica iz Cydonia-e" . Djelomično se poklapa sa istraživačkim nalazima dr. Courtney Brown a. Barem u onom dijelu u kom život na Marsu zamire prije mnogo miliona godina kada meteor uzrokuje kataklizmu na planeti koja izgubi veći dio atmosfere. Preživjeli je napuštaju, šaljuci u svemir svoj genetski materijal čiji se dio uputi i prema našoj matičnoj Planeti.

U najavi filma moglo se pročitati da smo "... dugo tražili uzrok života na Zemlji. A svo vrijeme smo istraživali pogrešnu planetu."

"Najznačajnija vijest milenija možda i čitave ljudske povijesti" (list Baltimore Sun), nacionalni i svjetski bestseller broj 1, knjiga Michael Drosnin a :"The Bible Code" (1997). Drosnin, vodeći novinar Washington Post a, Wall Street Journal a i, New York Times a.

1992. Drosnin je u Izraelu na sastanku sa MOSAD om. Nakon sastanka, mlađi izraelski obavještajac mu prilazi: "U Jerusalemu je matematičar kojeg biste trebali vidjeti. On je pronašao točan datum izbijanja Zaljevskog rata u Bibliji."

"Nisam religiozan", odgovorio je Drosnin. "Nisam ni ja", uzvratio je obavještajac. "Ali, on je pronašao kod u Bibliji, sa točnim datumom, tri tjedna prije početka rata."

Drosnin se prvi put sastao sa Eli Rips om u srpnju 1992. Umjesto da otvori knjigu Biblije, Rips je upalio kompjuter. "Biblijski kod je kompjuterski program", objašnjavao mu je doktor matematičkih znanosti, profesor na sveučilištima u Jerusalem-u, Chicago-u i Berkeley-u, jedan od vodećih svjetskih eksperata u grupnoj teoriji, područje matematike koja graniči sa kvantnom fizikom.

"Pravilo je da sve što je bilo i što će biti do kraja vremena, jeste uključeno u Toru, od prve do zadnje riječi. I to ne samo u generalnom smislu, nego u svakom detalju, za svako biće, svaku individuu, od rođenja do fizičkog kraja"...

Dvije godine kasnije, Drosnin leti u Jerusalem na sastanak sa bliskim prijateljem premijera Yitzak Rabin a, pjesnikom Chaim Guri-jem. Daje mu pismo za premijera u kome stoji:

"Izraelski matematičar je otkrio skriveni kod u Bibliji koji otkriva detalje događaja koji se zbivaju tisuće godina nakon što je Biblija napisana...

Razlog što vam ovo govorim je činjenica da se vaše ime samo jedanput pojavljuje dekodirano. Vaše ime je vertikalno prekriženo sa riječima "ubojica koji će ubiti"... Nemojte to ignorirati. Ubojstva Kenedija i Sadata također su dekodirana u Bibliji. U Sadatovom slučaju sa imenom i prezimenom ubojice, datumom, mjestom i načinom na koji je izvedeno... Mislim da ste u stvarnoj opasnosti..."

Četvrtog studenog 1995. došla je strašna potvrda proročanstva: Rabin biva ubijen s leđa, a ubojica je vjerovao da je na "božjoj misiji".

Biblijski kod je otkrivao da će do ubojstva doći u židovskoj godini koja starta sa rujnom 1995. Dva mjeseca kasnije premijer je mrtav. Prvi potez pjesnika Chaim Guri ja bio je poziv premijerovom šefu kabineta, generalu Barak-u (inače bišem premijeru). "Generale, američki reporter je znao da će Rabin biti ubijen još prije godinu dana. To sam mu i rekao. Bilo je zapisano u Bibliji."

(Problem u predviđanju se sastoji u pitanjima za kojim imenima i mjestima tragati. Prije nego što se zbiju stvarni događaji nitko ne može na to pitanje odgovoriti. Ali zato nakon njihovog zbivanja, puzla se mnogo lakše riješava.)

Drosnin: "Prije atentata nitko nije mogao naći ime atentatora ili točan datum. Ali, nakon događaja, kad sam se našao sa Rips-om i generalom Isaac Ben Israel-om, tragajući za detaljima lako smo našli ime atentatora "Amir". Ono je oduvijek bilo tu, točno iznad Rabinovog imena. Čak štoviše, riječi "ime atentatora" se pojavljuju u originalnom (ne kodiranom) tekstu Biblije u istom pasusu u kome se ime "Amir" pojavljuje u skrivenom tekstu. U istom pasusu, skriveni tekst kaže:"On će ubiti premijera". Nadalje, identificira ga se kao "Izraelca, koji ubija iz blizine". Biblijski kod je pokazao kad i gdje će se to desiti. "U godini 5756", židovskoj godini koja pošinje u rujnu 1995, a prekrižene su riječi "Tel Aviv" i "ubojstvo Rabin-a". "Amir" se pojavljuje na istom mjestu."

Atentat na Rabina je dramatična konfirmacija realnosti biblijskog koda, skrivenog teksta Starog Zavjeta koji otkriva budućnost. Ali to je samo jedan pronađeni događaj. Stotine drugih su također dekodirane od Drugog svjetskog rata i afere Watergate, nuklearne eksplozije u Hiroshimi, spuštanja na Mjesec ili pak kolizije komete sa Jupiterom (1994.).

Kad već spominjem Jupiter, udar komete je predviđen prije nego što će se desiti sa točnim datumom. Slično je i sa Zaljevskim ratom.

Drosnin je potvrdu za biblijski kod pronašao na sveučilištima u Harvard-u, Yale-u i Hebrew University, kod vodećih svjetskih matematičara. Svi su oni neovisno potvrdili postojanje koda.

Einstein: "Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je samo iluzija. Vrijeme uopće nije ono što izgleda. Ono ne teče samo u jednom smjeru. Budućnost postoji istovremeno sa prošlošću."

Newton: "Budućnost ne samo da već postoji nego se može i predvidjeti".

Stephen Hawking: "Putovanje kroz vrijeme može biti tehničko izvodljivo u našoj skoroj budućnosti".

Ponovo o Jupiteru. Zbilja, kako je moguće da se tisućama godina unatrag predvidi događaj kao što je udar komete 16. srpnja 1994. o planet Jupiter? Prema našoj znanoj povijesti, čovjeku će još dugo trebati da otkrije teleskop i počne gledati u nebo.

Uzgred, koliziju je predvidio upravo Drosnin koristeći kompjuterski program izraelskih matematičara. Dva mjeseca ranije, pronašao je da se kometa "Shoemaker Levy" dva puta križa sa Jupiterom. Usto, daje se i datum kolizije: 16. srpanj 1994. Astronomi su ovaj događaj mogli predvidjeti neposredno prije samog sudara. Ali, kako su to mogli znati autori Biblije prije više od tri tisuće godina?

Tu dolazimo do pitanja koje može da skrene u religiozne vode. Pojava biblijskog koda poslužila je rabinima u Izraelu kao potvrda tezi da je autor Biblije sami Bog. I da, predviđajući sve događaje koji su pred nama, ubjedljivo dokaže da on postoji.

Moj prvi utisak nakon čitanja knjige (prije godinu i pol) bio je da biblijski kod pokazuje koliko zapravo malo znamo o sebi, povijesti, prirodnim silama, kompleksu života u svemiru.

Film "Mission on Mars" sugerira da se začetak života na Zemlji duguje susjednoj planeti, Marsu.

Biblijski kod (koji je, u stvari, kompleks kodiranih matrica) sugerira da postoje pisana svjedočanstva ostavljena od superiornijeg uma. Tek kada skromno prihvatimo istinu da nismo središte svemira, već samo u početnim etapama evolucije, znanja će nam se početi ukazivati sve brže. Što se više otvaramo, darovi će biti sve darežljiviji. Eksplozija informacija, nalik eksploziji na Jupiteru od milijardu megatona, koja je otkidala gromade veličine naše planete.

Slično je i sa snovima. Ako ne prihvaćamo značaj i realnost poruka i događanja dok "sanjamo", onda nam izgledaju beznačajni i daleki. Neshvatljivi. Moguće poruke su samo na razini simbola. Ako snove tumačimo kao van tjelesne izlete duše, onda su nam i događaji jasniji. Manje simbolični, a više živi i realistični.

Slovački židov i rabin Weissmandl (1957.) je jedan od mnogih koji drže da originalni svitak Starog Zavjeta (star 3200 godina) krije tajni kod u kome je zapisana cjelokupna povijest čovječanstva. Kada su ga nacisti odvodili u logor 1941. ponio je dvije knjige sa sobom: Toru (Stari Zavjet) i prašnjavi, sedamsto godina star zapis o biblijskom kodu. Weissmandl-ova istraživanja su prethodila šokantnim otkričima o postojanju ovog koda tokom 1990-ih.

Stvarna Mata Hari bila je u zabavljačkom biznisu, rođena u Nizozemskoj, živjela u Indoneziji kao kurtizana i plesačica. U Francusku dolazi u doba Prvog svjetskog rata, postaje ljubavnicom mnogih oficira i počinje špijunirati za Njemačku. Njezina uloga postaje legendarnom, a nakon što je otkrivena, biva osuđena i pogubljena.

Dva i pol desetljeća kasnije, špijunski rat postaje značajnim koliko i sami oružani sukobi između Saveznika i sila Osovine. Prevlast Njemačke tokom prvih godina rata bila je praćena preimućstvom u obavještajnoj službi. Tek kad su britanski agenti u svojim podzemnim bunkerima prestigli svoje njemačke kolege u dešifriranju poruka između glavnih komandnih centara, kraj snova o Trećem Rajhu se ukazao. Šifriranje i kodiranje, dešifriranje i dekodiranje. Onaj tko ima informacije, ima i moć.

U šifriranim porukama i pismima, individualna slova i brojevi, po utvrđenoj formuli, daju nove, skrivene poruke. Nekada su mašine korištene da kreiraju kompleksne kodove i šifre. Danas to rade kompjuteri. Svakako, vodeća Agencija u tom "biznisu" je američka NSA (National Security Agency). Posljednji hit u kriptografiji:

- ključ za dešifriranje poruka šalje se neskriveno, zato što u ovom unikatnom sistemu
- pošiljalac poruke može kodirati, ali ne i dekodirati poruku, a
- primalac poruke može je dekodirati, ali ne i nanovo kodirati (ili promijeniti kod/šifru).

Sir Isaac Newton sa smatra prvim modernim znanstvenikom. Newton je prije tri i pol stoljeća formulirao zakonitosti mehanike našeg sunčevog sistema i otkrio silu gravitacije. To je ono po čemu ga mi danas pamtimo. Ipak. prema čuvenom ekonomistu John Maynard Keynes-u ("Essays and Sketches in Biography", 1956), Njutnova opsesija nije bila ni matematika ni astronomija. Iza Njutna je ostalo više od milion riječi ispisanih u rukopisu, a većina njih pripada ezoteričkoj teologiji. Ti tekstovi otkrivaju da je ovaj veliki fizičar vjerovao da u Bibliji postoje skrivena proročanstva o ljudskoj povijesti. Još preciznije, prema Richard Westfall-u ("The Life of Isaac Newton", 1993) on je bio uvjeren da Biblija ima tajni kod koji, ako se dešifrira, može otkriti budućnost. "Biblija je", tvrdi Njutn, "u biti proročanstvo ljudske povijesti".

Njutn je naučio hebrejski i proveo pola svog života pokušavajući da dešifrira tajanstveni kod. On je, prema Kejnsu, tvrdio da je i Biblija i čitav Svemir "kriptogram, napravljen od strane Boga" i pokušavao je da ga "odgonetne, rješavajući rebus prošlih i budućih događaja, božanski predodređenih". Njutn je još uvijek radio na Biblijskom kodu i kad je umirao. Ali njegova životna potraga nije urodila plodom bez obzira koji matematički metod primjenjivao.

Proletimo kroz vrijeme. Nekoliko godina prije doba kada Hitlerova vojna mašinerija postaje brdo neuptrebljivog otpada u Europi, pokušavajući da zatomi židovski narod, u "zlatnom" Pragu, rabin H.M.D. Weissmandel provodi mnoge noći njutnovski tragajući za Biblijskim kodom. I, napokon, prvi znaci uspjeha. Primjetio je da, ako preskoči prvih pedeset slova u "Knjizi Stvaranja" i uzme jedno, onda preskoči novih pedeset slova i uzme slijedeće, i tako pet puta, riječ "Torah" se formira. (Torah je, naravno, naziv kompleksa od svih pet knjiga "Starog zavjeta" i zakona koji omeđuju židovsko filozofsko i religijsko mišljenje.)

Primjenio je identičnu formulu i na druge knjige "Starog zavjeta". Dobio je iste rezultate i u "Knjizi Egzodusa" i "Knjizi brojeva". Ponovilo se to i u petoj knjizi "Starog testamenta", knjizi zakona, "Deutoronomiji".

Česki rabin nije nikad objavio svoja otkrića. Srećom, njegovi studenti su kasnije objavili pregled njegovog rada u limitiranoj nakladi, koja je ponovljena 1958 ("Torat Hemed"). Jedan od njih, rabin Azriel Tauber, pričao je da je Weissmandel u, pre-kompjuterskom dobu, ispisao čitavu Toru na kartice, sa 100 slova na svakoj kartici. Imao je redove sa deset slova i onda tražio riječi koje bi dale značenje putem ekvidistantnog preskoka.

Robert Kass, profesor na Carnegie-Mellon University, proveo je početak devedesetih kao urednik najuglednijeg svjetskog matematičkog časopisa "Statistical Science". Mnoštvo potencijalnih priloga prolazi kroz rigorozne recenzije prije objave. S obzirom da su recenzenti časopisa najugledniji svjetski eksperti, ne dešava se da se ne-znanstveni prilozi provuku do štampe.

U redakciju je, 1993. godine, došao neobičan prilog. Tri izraelska matematičara, na čelu sa uglednim profesorom Eliyahu Rips-om, poslali su tekst sa slijedećim naslovom:"Ekvidistantne slovne sekvence u biblijskoj Knjizi Stvaranja".

"Primjećeno je da kada je "Knjiga Stvaranja" pisana kao dvodimenzionalni red, ekvidstantne slovne sekvence daju riječi sa razumljivim značenjem. Kvantitativna oruđa za mjerenje ovog fenomena su razvijena. Analiza slučajnog uzorka pokazuje da je efekt signifikantan na nivou 0.00002."

(Prevedimo: "Knjiga Geneze" koja je, usput, ključna knjiga "Starog Zavjeta", sadrži u sebi drugi nivo čitanja. Izraelski tim je našao način da taj nivo dešifrira. Provjera njihove teorije pokazuje minimalnu mogućnost pogreške.")

Sama mogućnost da se matematički dokaže da Biblija zapravo predstavlja ogroman rebus koji se može dešifrirati od početka prema kraju, uznemirila je profesora Kass-a. Efekti takvog članka bili bi enormni na civilizaciju. Poslao je ovaj prilog recenzentu. Nakon nekog vremena dobio je mišljenje prvog eksperta. "Matematika je solidna, teze se ne mogu osporiti". Kass šalje prilog drugom recenzentu. Isti odgovor. "Teorija je održiva".

Kass se odlučuje da napravi izuzetak od uređivačke politike. Prilog šalje i trećem recenzentu. Ovaj put to je bio vodeći američki kriptograf: Harold Gans. Dugogodisnji obavještajac i dešifrant NSA (National Security Agency).

Gans je čitav život proveo u pravljenju kodova te dešifriranju tuđih, za američke obavještajne službe. Obrazovan je kao statističar. Naučio je hebrejski. I, u momentu kada je dobio prilog od Kass-a, mislio je da je ridikulozan.

Gans je bio siguran da će lako dokazati da nikakav "Biblijski kod" ne postoji. Napravio je vlastiti kompjuterski program i tragao je za istim informacijama koje su i Izraelci našli. Iznenađenje. Kod je zbilja postojao.

Ipak, Gans je još uvijek bio skeptičan. Odlučio je da traga za sasvim novim setom informacija u Biblijskom kodu. Primjenio je istu proceduru na drugom eksperimentu, pokušavajući otkriti podvalu. Proveo je 440 sati eksperimentirajući. Zaključak ne samo da je podupro teoriju, već je došao do novih informacija koje su potvrđivale vjerodostojnost teorije.

"Biblijski kod" je stvarnost.

"Potvrđujemo da ovi rezultati dokazuju i potvrđuju one do kojih su došli Rips, Witztum i Rosenberg", pisao je Gans u zaključku svoje recenzije.

"U procjeni Biblijskog koda", govorit će Gans kasnije, "pristupio sam na isti način kao dok sam radio na projektima u Ministarstvu obrane. Od početne skepse i želje da razotkrijem podvalu, završio sam svoj rad dokazujući valjanost Koda."

Napokon, u kolovozu 1994, "Statistical Science", volumen 9, broj 3, na stranicama 429-438, objavio je originalni eksperiment koji dokazuje postojanje Biblijskog koda. Naredne tri godine nije se pojavio nijedan znanstveni prilog koji bi osporio ovaj članak.

Naprotiv. Niz uglednih imena potvrdio je da je "matematika savršena, isto kao i kompjuterska znanost, u prilogu".

Na površinu izranja spektakularan zaključak: najčitanija knjiga svih vremena, Biblija, samo je vrh sante leda.

Rips objašnjava da je Biblijski kod slučaj kod kojeg se:

- dodaje svako četvrto, dvanaesto ili pedeseto slovo da se formira riječ,
- preskoči X mjesta, i novih X mjesta, i još jednom X mjesta, i tajnovita poruka ispliva.

Biblijski kod je mnogo više od običnog koda. Idući uzduž i poprijeko znanog teksta Biblije, skrivena ispod originalne hibru verzije Starog testamenta, kompleksna je mreža riječi i fraza, nova Knjiga stvaranja, tumačenja prošlih i budućih događanja.

Tri tisuće godina poslije nastanka Zavjeta, otkriva se da postoji Biblija unutar (ispod) Biblije.

Biblija nije samo knjiga. Ona je i kompjuterski program.

Nekad davno, prva verzija je nastala klesanjem u drvetu, zatim je prebačena na svitke, u modernijem dobu štampana u knjigama. Napokon, kompjuter je preuzeo palicu. I pokazao put kako je čitati.

Da bi pronašao kod, Rips je eliminirao sva mjesta između slova i pretvorio čitav originalni tekst Biblije u kontinuirani niz slova. Ukupno 304805 slova dugačak. Čineći to, on je zapravo restaurirao Toru na način na koji je ona prvotno i nastala. Prema legendi, Mojsije je primio Stari zavjet od "Boga" - "kontinuirano, bez razmaka između riječi".

Kompjuter traži poruke sa imenima, riječima i frazama skrivene u kodu. Započne sa prvim slovom i onda traga za svakom mogućom kombinacijom. Provjerava sve sekvence sa preskokom jednog, dva, tri,... tisuću slova. I tako sve do posljednjeg slova Testamenta.

Nakon što nađe ključnu riječ (recimo ime i prezime političara koje se zadalo u eksperimentu), kompjuter kreće u potragu za relevantnom informacijom (imena, mjesta, datumi). Kada i to pronađe, onda ih dekodira skupa. Kompjuter svodi rezultat između dviju nađenih riječi koristeći dva testa:

- prvo, koliko blizu se oni javljaju jedno do drugog, i
- drugo, da li su sekvence (preskoci) koje dovode do riječi, najkraće (a time i najvažnije za određenje prve ključne riječi).


Primjer prvi:

(Rips): "Pitali smo kompjuter da traga za Sadam Husein-om. Onda smo provjeravali relevantne riječi do kojih je došao i uspoređivali da li matematički korespondiraju. Uz njegovo ime dobili smo ove riječi: Zaljevski rat, Skud i Ruski projektili, te datum početka Zaljevskog rata."

Riječi formiraju puzlu.

Na mnoštvu drugih primjera pokazalo se da se ukriživanjem međusobno vezanih riječi otkrivaju nove (ili potvrđuju znane) informacije. Uz ime Bil Klintona došla je riječ Predsjednik. Uz "spuštanje na Mjesec" bile su riječi "svemirski brod" i "Apollo 11". Sa Hitlerom je nacizam. Uz Kenedija, Dallas.

Eksperiment za eksperimentom. Puzla je pronađena samo u Bibliji. Ne u "Ratu i miru", niti u bilo kojoj drugoj knjizi. Ne ni u deset miliona kompjuterski-generiranih test slučajeva.

Prema Ripsu, postoji bezbrojna količina informacija kodirana u Bibliji. Svaki put kada se novo ime ili riječ otkrije u kodu, novi rebus se formira. A relevantne riječi se javljaju vertikalno, dijagonalno i horizontalno.

Biblijski kod nastavit ću sa istoimenom knjigom Michael Drosnin-a i njegovom analizom prošlih, aktualnih i mogućih budućih događaja.

Ideja da je Biblija (odnosno originalni zapis Tore) zapravo ogroman rebus koji se može dešifrirati, dao je inspiraciju istraživačima da predviđaju buduće događaje. Na slici je teza o atentatu na pokojnog palestinskog vođu Arafata.

U auto mi Oliver pravi društvo. U jednoj pjesmi govori o odlasku iz svoje "vale" u svijet i osjećajima kad ju je brodom napuštao.

Znam da Edward Teller nije imao ista prisjećanja iz jednostavnog razloga što "Mađarska nema more", ako im ne računamo Balaton-sko jezero. Ipak, ovaj mađarski imigrant i naturalizirani Amerikanac, ima mnoštvo epizoda koje su itekako interesantne.

Podsjećam, riječ je o atomskom fizičaru koji je radio sa Fermijem na procesu nuklearne fizije, bio među vodećim osobama na super-tajnom projektu Manhattan, koji je doveo do američke atomske bombe; ipak, Teller je, vjerojatno, najpoznatiji kao otac hidrogenske bombe. Za našu priču ima značaja i to što je bio znanstveni savjetnik svih američkih predsjednika od kraja 1940-ih do kraja 1980-ih.

Uglavnom, 1982. Teller je imao predavanje u Los Alamos-u. Gradiću četrdesetak kilometara sjeverno od Santa Fe-a (jedinog pravog grada u državi New Mexico), sjedištem nekoliko tajnih američkih vojnih baza i instituta, poprištem razvoja i testiranja atomskih i hidrogenskih bombi.

Istog dana kada je Teller držao lekcije, na prvoj stranici "Los Alamos Monitor", jedinog lokalnog dnevnog lista, objavljen je članak novinara Terry England-a. Prilog opisuje uspio pokušaj mladog atomskog fizičara da ugradi avionski motor u svoj automobil Honda CRX. List daje i veliku sliku inovatora na prvoj strani. Njegovo ime je Bob Lazar. Upravo on je junak našeg današnjeg posta.

Bob Lazar ulazi tog 27. srpnja 1982. u salu u kojoj se Edward Teller priprema da predaje. Teller u tom momentu drži novine u ruci i čita naslov članka:"Lazar, a physicist at the Los Alamos Meson Physics Facility". Bob koristi taj momenat, predstavlja se vremešnom znanstveniku, ovaj usporedi sliku iz novina i lice ispred sebe. Provode nekoliko trenutaka u razgovoru o avionskim motorima. Predavanje počinje, Bob ga odsluša. I to bi bilo to. Za 1982. godinu.

Šest godina kasnije, Bob je u Las Vegasu. Ovaj put bez posla. Šalje zamolbe za posao na adrese niza vladinih institucija. Jedna od adresa bila je i ona Teller-ova. Uslijedio je telefonski poziv.

Teller: "Bob, ja više nisam aktivan kao nekada. Trenutno sam glavni savjetnik za neke vladine agencije. Evo ti ime i broj moga prijatelja u Las Vegasu koji ti može pomoći..."

Nakon nekoliko intervjua Bob je dobio ponudu da radi na projektima razvoja pokretačkih mehanizama avio-motora u "obližnjoj instituciji". Bob se javio u poslovnu zgradu kompanije EG&G na vegaškom aerodromu McCarran odakle je postojao podzemni prilaz aerodromskoj pisti. Tamo ga je dočekao Dennis Mariani, šef osiguranja, četrdesetih godina, plavokos, brkat, vojnog držanja, ali bez uniforme. Mariani mu je bio pratnja. Odletjeli su prvo do najpoznatije američke vojne baze) Area 51 na jezeru Groom Lake.

U vojnoj bazi Bob je morao da potpiše povjerljivi dokument u kome se odriče svojih ustavnih, građanskih prava. Pristao je da se njegov telefon prisluškuje i njegovo kretanje prati. (Mada je ovakav dokument formalno ilegalan prema američkom ustavu, ipak, riječ je o zvaničnom dokumentu koji je omogućen predsjedničkom uredbom sa potpisom R. Regana).

Nakon te procedure Mariani je ukrcao Bob Lazara u autobus zamračenih prozora i vozili su se tridesetak minuta po makadamskom putu. Stigli su do vojne baze poznate kao S4 na jezeru Dry Lake Bed. S4 je kombinacija zgrada i hangara ugrađenih u jednu stranu brda. Naoružani vojnici su doslovno posvuda, a osiguranje je vrlo rigorozno. Bob je imao pratnju kada je išao i u toalet.

Bobu su testirali alergijske reakcije na supstance koje dotada nikad nije vidio. Imao je čitav niz brifinga, razgovora, intervjua. Kada je napokon ostao sam, osvrnuo se oko sebe. Na zidu do vrata bio je poster sa "letećim tanjurom" koji lebdi iznad Dry Lake Bed i natpisom "Oni su ovdje". Bob je otvorio foto-fasciklu sa stola. U njoj se nalazilo desetak fotografija letećih tanjura veličine 20cm x 25cm. Jedna od njih je bila ona ista sa postera...

U isto vrijeme, u Las Vegasu, na TV stanici KLAS (podružnica TV mreže CBS), novinar George Knapp, vodio je niz intervjua na temu postojanja NLO i vanzemaljaca u zoni baze "Area 51". Kako će Bob Lazar kasnije potvrditi u krugu prijatelja "vanzemaljci nisu postojali u toj tajnovitoj vojnoj bazi". I, govorio je istinu. Naime, oni su bili u bazi S4, letjelice su zvane "diskovi" i bile su sve samo ne "nepoznate".

Bob je bio zaposlen kao dio "tima za podršku". Njihov zadatak je bio da rastave "finalni proizvod" i utvrde što ga čini tako tvrdim. Logično, njihov slijedeći zadatak se sastojao u pronalaženju "zemaljskih" materijala koji će dati iste rezultate u letu. Ipak, ponajviše vremena Bob je provodio na problemima pokretačkih mehanizama "diskova". Ponekad je prisustvovao eksperimentalnim letovima. Također su ga naučili kako su diskovi u mogućnosti da sabijaju prostor i vrijeme te da postignu među-zvjezdana putovanja.

Tokom dnevnih brifinga, Bob je čitao i slušao izvještaje koji su govorili o povijesti projekta i neposrednim ciljevima. Naravno, detaljne informacije je dobijao iz svoje područja. Znanstvenici u bazi S4 su radili u timovima i nije im bilo dozvoljeno da komuniciraju jedni s drugima. Limitirani dio općih informacija im je saopćivan da bi zadovoljio njihovu radoznalost i da bi imali konture kompletnog mozaika.

U ovim informacijama Bob je čitao u čovjekovoj povijesti, filozofiji, teologiji te tehnološkom utjecaju vanzemaljaca na razvoj čovjekove civilizacije. Mnoštvo ovih informacija su bile alarmantne i šokantne. Ova saznanja, zajedno sa vojno-obrambenim pitanjima, te mogućnostima tehnologije diskova učinile su ovaj projekat najčuvanijim u povijesti. Vojna i politička elita su ga skrivale od ostalih vladinih službi te, naravno, od ostalog dijela čovječanstva.

Ipak, gdje su povjerljivi podaci, tamo su i Rusi. KGB je, naravno, bio prisutan u Las Vegasu, pokušavajući da dozna detalje projekta. Stoga su svi zaposleni zadužili pištolje za samo-obranu. Bob je imao svoj magnum koji nije bio registriran. Dennis Mariani je jednom prilikom otišao sa Bobom u policijsku stanicu da ga registrira. Nakon Dennis-ovog razgovora sa načelnikom stanice, ovaj je izašao u hol u kome se Bob nalazio i prokomentirao: "Znači ovo je momak za kojim Rusi tragaju?"

Na učestala pitanja svog prijatelja Gene Huff-a o tome čime se bavi, Bob ga je upitao:"Što radiš u srijedu navečer?"

Poveo ga je te srijede, 22. 03.1989., prašnjavim auto-putem broj 375. Bob je znao da se diskovi testiraju svake srijede navečer sa zalaskom sunca. Pet milja prije dolaska do Groom Lake na nebu se vidio bljesak svijetala. Dolazio je iz pravca planine koja ih je dijelila do baze S4. Svijetla su skakutala i plesala uokolo, praveći stepenaste pokrete u zraku. Nekoliko puta je ovo kretanje ponovljeno. Ova aktivnost je bila tako očigledna da se nije radilo niti o planetama, zvijezdama, oblacima ili bilo čime drugom. Uskoro, svijetlo je zašlo iza planine...

Slijedeće srijede, Bob je doveo jos trojicu prijatelja u iznajmljenoj limuzini, Lincoln Towncar-u. Disk se pojavio u isto vrijeme. Ovaj put su kretnje bile nekako nagle. Disk bi čas bio u daljini da bi slijedeći trenutak bio pred tvojim očima. Kao da bi nestao za momenat. Bob je objasnio da je to zbog toga što disk sabija vrijeme i prostor, jer je propulzivni (pokretački) sistem drugačiji od onog na koji smo mi navikli...

Slijedeće srijede ponovni pokušaj. Ovaj put je niz vojnih vozila patrolirao u blizini. Ipak, Bob je pokušao da se provuće. Bezuspješno. Zaustavili su ga. Pošto je još uvijek bio na javnom putu (a ne na području baze) opomenuli su ga.

Sutradan, Bobu je saopćeno slijedeće:

Dennis Mariani: "Danas ne letiš za bazu. Kada smo ti rekli da je ovo vojna tajna mislili smo da si shvatio da ne možeš dovoditi svoju obitelj ili prijatelje da promatrate eksperimentalne letove diskova... Zbog tvoje neozbiljnosti morali smo odgoditi vrlo važan test..."

To je bio kraj njegove znanstvene karijere...

Deset godina kasnije, nabavljam video kazetu "Lazar Tape". Video počinje. Suhonjavi četrdesetogodišnjak dolazi u gro plan vozeći se u sportskom automobilu. Pustinjski okoliš. Predstavlja se. "Zovem se Bob Lazar... Tokom 1989. i 1990. radio sam za..."
I onda slijedi priča. Koja relativizira i mijenja sva naša znanja bazirana na trenutno prihvaćenim teorijama fizike i fizikalnih zakona.

Redom:

1. Anti-materijski reaktor, ploča od 45 cm dužine, sa kuglom na sredini. Unutra je komadić elementa 115.

2. Element 115 je super-teški elemenat kojega naša znanost jos ne poznaje. (Čini mi se da smo u Mendeljevom sistemu elemenata stali na broju 106. Zapravo sve iznad 95-og su umjetno stvarani elementi dobijeni u laboratorijskim uslovima, bombardiranjem /dodavanjem atomskih čestica. Smatralo se da su iznad 100-og broja elementi isuviše nestabilni. Ipak, Lazar tvrdi da je vidio element 115 koji je u čvrstom stanju i stabilan.)

3. Element 115 stvara gravitacijsko polje oko vrha anti-materijskog reaktora. To polje se prenosi i pojačava u donjem dijelu letjelice-diska.

4. Anti-materijski reaktor stvara vrlo moćnu reakciju tokom koje se 100% materije pretvara u energiju (podsjetimo, nuklearna reakcija dovodi do konverzije manje od 1% materije u energiju).

5. Stavljanjem elementa 115 u anti-materijski reaktor inicira se reakcija. (Nema prekidača ni komandnih ploča u letjelici.) Element se bombardira sa protonima i izbacuju se anti-materijske čestice.

6. Anti-materijske čestice reagiraju sa materijom oko sebe. (Treba li govoriti da, ono što mi zovemo naukom, o ovome nema nikakvih eksperimentalnih znanja.) Oslobađa se toplina.

7. Unutar sistema je 100% efikasni generator koji toplinu pretvara u struju. Ogromnu količinu struje.

8. Struja = (gravitacijski) valovi.

9. Gravitacijski valovi se formiraju oko diska. Na donjem dijelu su tri gravitacijska pojačala. Oni pojačavaju i usmjeravaju gravitacijske valove.

10. Ovi valovi stvaraju vlastito gravitacijsko polje.

11. Gravitacija sabija vrijeme i prostor. A disk, imajući vlastitu gravitaciju, može ciljano mijenjati prostor i/ili vrijeme i tako uticati na svoju "brzinu kretanja".

(Prisjetimo se. Einstain je definirao naš limit u kretanju. Kaže da je najbrži put između dvije destinacije, linearni metod. Na primjer, od Zagreba do Bune kraj Velike Gorice, najbrže bi išli ako bi povukli crtu između ta dva mjesta. A zatim zračnim putem išli ravno po toj crti. I sletjeli negdje kod Kravarskog. Dakle, ne zaobilaznim putem preko Mađarske ili Nevade. A maksimalna brzina je brzina svjetlosti. Preko toga dolazi do razdvajanja naših molekula.

Ono o čemu Bob Lazar govori nema veze s ovim. On tvrdi da se u bazi S4 eksperimentira sa diskovima koji imaju tehnologiju vanzemaljaca kod koje se letjelice ne kreću linearnim metodom. Umjesto toga, letjelice stvaraju gravitacijsko polje koje sabija prostor između dvije destinacije. To sabijanje možemo predstaviti ribarskom mrežom na kojoj se nalazi mnoštvo odredišta. Ako želimo putovati do neke točke na drugom kraju mreže nećemo se kretati po mreži. Jednostavno će mo privući taj kraj rukom. Mreža će se saviti. Umjesto putovanja mi će mo naš cilj dovesti sebi. A da taj proces ne bi trajao predugo mi sabijamo i vrijeme. Sve traje djelić sekunde!

Jednostavan koncept.

Ali kompliciran tehnički problem.

Ipak, svaki problem je riješiv ako postoji ulaganje, vrijeme, zajednički umni napor. Ono o čemu Lazar govori je generalni koncept čiji svi detalji nisu još razjašnjeni.

Očito, ključ je u gravitaciji. Znam da će se mnogi pozvati na Newton-ovu teoriju staru četiri stoljeća. Ona je sa Einstain-om, a pogotovo sa novijim radovima iz kvantne fizike zastarjela. Općeprihvačene teorije još nema. Gravitacija je, po većini, val. Po nekima, također, i čestice, gravitoni. A što ona može da napravi? Vjerojatno nemamo dovoljno mašte da pretpostavimo različite scenarije. (Sabijanje prostora i vremena je jedan od njih.)


12. Na dnu diska su tri gravitacijska generatora. Kada se želi putovati, letjelica se okrene na stranu. Gravitacijski generatori proizvode gravitacijski snop.

13. Gravitacijski snop se usmjerava u određenu točku u svemiru i privlači je prema disku.

14. Sam disk se zakvači za tu točku i vraća se s njom nazad u prostor.

15. Ovaj proces se dešava u trenutku kada se sabija i vrijeme (dakle, nema protoka vremena).

16. Ovim se zaobilazi Einstain. Brzina nema limita. Kretanje iz bilo koje dvije točke u svemiru je trenutno!

17. Toplotna radijacija se ne stvara tokom rada generatora (ovo je dosta šokantna tvrdnja, jer se protivi našem prvom zakonu termodinamike).

18. Vozilo se ne kreće prema naprijed, nema pogonskog motora. Letjelica je, naime, privučena.

Timothy Good je pisao o Lazarovom iskustvu u svojoj knjizi "Alien Contact" (1993).

"Činjenica je da gravitacija sabija vrijeme i prostor. Zamislimo da smo u svemirskoj letjelici koja može stvoriti moćno gravitacijsko polje. Sjedimo u bilo kom djeliću prostora, upalimo gravitacijski generator, presavijemo vrijeme i prostor. Isključimo generator i nađemo se na drugom kraju svemira, a da se vrijeme nije ni pomaklo... Ljudima je to, naravno, teško da "progutaju" i prihvate. S obzirom na tvrdoglavost naše znanstvene zajednice, vjerojatno oni to neće nikada ni prihvatiti mada je, u stvari, riječ o činjenicama..."

Michael Lindemann je opširno pisao o ovim i sličnim iskustvima u svojoj knjizi:"Ufo's and Alien Presence" (1991):

"...Pojačala su uvijek uključena na 100%. Na taj način proizvode maksimalne gravitacijske valove... U biti dolazi do privlačenja i odbijanja, i nulto podešavanje je negdje na sredini. Sistem je vrlo jasan. Više naliči na parnu mašinu, negu na sofisticiranu visokotehološku napravu..."

"The Lazar Tape" je četrdesetominutna kaseta u obliku znanstvenog predavanja. Vrlo informativna. Daje neke nove detalje:

"... Dva su specifična tipa gravitacije: gravitacija A i gravitacija B. A radi na mikro skali, a B na makro. Primjer gravitacije B je gravitacijski pojas koji drži našu Planetu, ostale planete i mjesece u kretanju oko sunca, ili satelite u kretanju oko Zemlje... Gravitacija A nam je nedovoljno poznata. Riječ je o mikro gravitaciji koja je glavna sila koja održava masu protona i neutrona. Moderna fizika je naziva "Jakom nuklearnom silom". Ono što je nepoznato je činjenica da ova gravitacija može dovesti do distorzije vremena i prostora i omogućiti među-zvjezdano putovanje...

...Energetski izvor za ovo putovanje je element 115. Samo 223 grama ovog elementa može se koristiti 20-30 godina... Točka topljenja je na 1740 stupnjeva Celzijusovih. Proces raspadanja je jako spor..."

Vozeći se zaobilaznicom prema kući, na radiju je Oliver ponovo pjevao: "Još jedna evo pada noć, radosti moja, zbogom moram poć', visoko među zvijezdama...".

Bob Lazar, atomski fizičar, dokumentirano tvrdi da je radio u super-tajnoj američkoj bazi S4 u blizini Area 51 te detaljno opisuje susrete sa tehnologijom posjetioca iz svemira i pokušaje da se imitira stvaranje sličnih letjelica sa sasvim novom vrstom pogona.

Započnimo drugu temu.

Ima razloga da to bude sa pričom iz "radionice" Robert Monroe a.

Kada je prije tridesetak godina Robert Monroe započinjao sa eksperimentima "izvan tjelesnih putovanja" u laboratoriju Instituta, uspio je nagovoriti svoj prijatelja znanstvenika da i on uzme učešće. Prijatelj mu je pristao zbog tehničkog i znanstvenog pristupa koji je Monroe razvio. Elektrode su priključene po čitavom tijelu, aparati su oživjeli, različite elektro frekvencije su zaplovile prema mozgu...

Iako je prijatelj bio vrlo sumnjičav i odbojan prema samoj ideji "izvan tjelesnog iskustva", savršeno se počeo uklapati u eksperiment. E sad. Imamo čovjeka koji ne vjeruje u ništa osim fizičkog realma. Ali tokom seanse on opisuje kako je bio "vođen" u dimenziju bitno različitu od one koju poznaje. Susreće bića drugačije prirode. Kada je, na kraju, shvatio da se nalazi na nepoznatom letećem objektu, očigledno iz druge dimenzije, prestrašen se vratio u svoje tijelo.

Znanstvenikov instantan povratak u fizičku dimenziju bio je uslovljen strahom. (Koji nekad može imati pozitivni, obrambeni karakter.) Najčešće je strah najveći neprijatelj ljudske vrste, jer stvara blokade i limite koji nas onemogućavaju da budemo u potpunosti humani, svjesni i otvoreni.

Što se znanstvenika tiče, on je, prema Monroe u, bio tako šokiran i zbunjen da se više nikada nije vratio u laboratorij. "On nije vjerovao u "vođenje", "izvan tjelesna putovanja", vanzemaljce... Kako da njegova realnost onda uopće tretira ta iskustva! Način koji je on odabrao je zanijekati da se to ikad desilo. Sramno je da njegov znanstveni um nije pokazao želju za samo istraživanjem."

Današnji post govori o mističnom trokutu u južnoj Engleskoj. Teritorija tri okruga, Stonehenge, Avebury i Glastonbury je poznata po živoj aktivnosti iz antičkih vremena. Posljednjih trideset godina, pak, oni su poprište spektakularnog proljetnog događanja poznatog kao "Crop Circles".

Žitna polja ovog dijela Engleske su glavni opskrbljivač zemlje . Ipak, mnogo važnije od te činjenice je hipoteza da je upravo u tom području središte energetske čakre Planete i glavni prolaz za svemirske planetarne energije. Energetske linije prolaze tuda, a veo između dimenzija je jako tanak.

Prvi put je anomalija "krugova u žitu" u Engleskoj zabilježena 1975. godine. Njihov broj se multiplicirao svake godine. Doduše, engleski poljoprivrednici se sjećaju pojavljivanja jednostavnih krugova u njihovim žitnim poljima tokom niza generacija. Ali tek ranih osamdesetih godina britanski mediji posvećuju pažnju ovom fenomenu. Početkom 1990 ih, jednostavni kružni oblici su promjenjeni u ogromne i kompleksne geometrijske formacije. "Krugovi u žitu" postaju svjetski raširenom pojavom: Sibir, Argentina, Saskacevan, Kvinslend...

Od travnja do kasnog kolovoza, "krugovi u žitu " pričaju složenim jezikom kroz:

- tajnu geometriju
- slike životinja i insekata
- božje simbole
- genetiku
- kodove putovanja kroz vrijeme
- antičke/svemirske arhetipove
- elektromagnetne krugove
- svemirske naprave
- astronomske/astrološke simbole (zvijezde, planete, asteroide, mjesece, sunca)
- simbole "zvjezdanih ljudi".

Osobito posljednjih desetak godina obilje kompleksnih informacija je predočeno kao poruka i komunikacijski ključ.

Zadovoljavajuće znanstvene teorije koja bi objasnila ovu pojavu, nema.

Neovisno snimljen video nastajanja jednog od ovih "žitnih simbola" pokazuje svjetlosne, energetske bijele lopte u i oko krugova u žitu. Mnoge od ovih svjetlosnih lopti su snimljene tokom dana.

Znanstvena analiza uzoraka (osobito kroz pionirski rad američkog biofizičara dr William Levengood a) sugerira neku vrst mikrovalnog energetskog efekta.

Istraživački rad Michael Hesemann a otišao je korak dalje. U svojoj knjizi "Cosmic Connenction" on otkriva rezultate laboratorijskih istraživanja koji su nedvojbeno pokazali prisustvo radioaktivnosti u uzorcima tla i definitivne promjene u žitnim stabljikama. Hesemann ova knjiga povezuje, po prvi puta, dva najmisterioznija fenomena današnjice: NLO i Crop Circles.

Za one koji nisu imali priliku vidjeti slike pokusat ću opisati ove " krugove u žitu ":

Najjednostavniji dizajn je jedan krug u žitnom polju. Naime, pri samom dnu, stabljike žita su savijene u spiralnom paternu, pod uglom od 90 stupnjeva. Nisu slomljene već savijene. Sila koja je ovo uzrokovala, očito je bila nevjerovatno precizna i brza.

Ove pojave nisu uzrokovane nijednom dosada (znanstveno) poznatom silom. Zato i ne čudi nastojanje vodećih vlada da ovaj fenomen prikriju.

Umjesto "masovnog otvaranja očiju" dovoljno je da do istine dođemo svako za sebe. Jer ona je u nama. U svakom našem atomu.

Tako i moj otac jednom reče. Svaki atom je slika svemira. I sve informacije ("istine") su u njemu pohranjene.

Riječ je o tome da se nađe put do njih.

Primjer “kruga u žitu” napravljenog u srpnju 1999. u engleskoj južnoj pokrajini Wiltshire. Stotine drugih, jos kompleksnijih oblika i formi, nastaje doslovno preko noći tokom proljetnih i ljetnih mjeseci. Znana nauka ih ignorira i odbacuje kao prevaru. Ali, istina se ne može zauvijek natjerati da šuti.

~ Nova tema ~