Sedamdesetih godina smo iščekivali dolazak 1984. da je uporedimo sa "1984". Sa istoimenim filmom i napokon samim dolaskom te godine, činilo se da je autor "Životinjske farme" pretjerao.

Da li je?

Šesnaest godina kasnije. Eksplozija informacija, Internet. Svijet bez granica. I kontrole. (Hm. Prvi pogled vara.)

Ono što se (barem iz američke perspektive) čini najslobodnije i svakom pristupačno, odlazak na Internet i komuniciranje e mail ovima, i nije tako slobodno.

"Big brother is reading your e mail". Što je točno. FBI je objelodanio prije nekoliko godina da koriste specijalni kompjuterski sitem nazvan "Carnivore" da čitaju e mail ove potencijalnih kriminalaca. Ovaj software može skenirati milione e mail ova u sekundi. FBI ga instalira kod internet provajdera (AOL, MSN, itd.) i onda doslovno pregleda kompletnu komunikaciju miliona korisnika. Da bi pronašli nekoliko terorista, hakera ili dilera droge.

Za ili protiv?

S jedne strane borba protiv terorizma. S druge neograničene mogućnosti "prisluškivanja i kontrole" svih korisnika Interneta. Za telefonska prisluškivanja su potrebna sudska odobrenja. Ali se ta odredba masovno kršila u svim državama. Ovo mi se čini adekvatnom analogijom.

Michael Eisner, predsjednik Buena Vista Disney kompanije, se pojavio u promocionalnom video spotu za 1996. Iza sebe je imao kompletno redizajniran "Tomorrowland" u kome su se nalazili vanzemaljci sa scenarijima ljudskih otmica i eksperimenata nad njima (hm, nama). U tom spotu je Eisner direktno optužio američku vladu da je svjesno lagala američkoj javnosti o postojanju ovih bića i njihovoj prisutnosti. Spot završava pozivom svima da prihvate "neizbježnu istinu i nauče kako da žive s njom, budući da niti pomoć niti vodstvo neće doći od strane vladinih dužnosnika."

Natrag na Montauk projekat, odnosno Philadelphia Experiment, odnosno Project Rainbow ili Phoenix Project. Postoji li veza ove serije projekata od 1940 ih na ovamo, u podzemnim Montauk laboratorijima, sa pojedinim grupicama vanzemaljaca? (Njima dodajmo bića iz drugih dimenzija, ljudska bića iz budućnosti i ona iz sadašnjosti koji posjeduju visoko napredne tehnologije kao što su kretanje kroz budućnost ili kontrola manipulacija ljudskog uma.)

Značajna količina dokumentarnog materijala objavljena je na temu uključenosti ET a u pojedine aspekte Phoenix projekta. Izabirem jednu od priča. Autor je Michelle Guerin, koja je živjela u blizini Montauka, a vojnu bazu je posjetila u dva navrata: 1970. i 1994.


"... Tekst koji slijedi je rekolekcija pod hipnozom. Sesija od 11.09.1995.:

Vozimo se u autu prema Montauku. Na prednjem sam sjedištu sa majkom... Po dolasku odlazim sa prijateljem prema pješčanoj uzvisini... Džip sa četiri vojna policajca... Odvoze nas prema brdu... čiji se dio otvara ispred nas... Unutra su uniformirana lica sa crnim beretkama, naoružani...Idemo prema jednom liftu... Prolazimo kroz mrežu hodnika... Što se spuštamo niže, postaje sve hladnije... U mračnoj sobi sam... Na krevetu. Preko mog ramena nešto se kreće. Približava se. Sada vidim bolje. O, bože! Pa to je monstrum!

(U tom trenutku sam skoro skočila sa kauća u doktorovoj kancelariji. Nisam se mogla prestati tresti. Doktor me je smirio tako da sam mogla nastaviti.)

Ono što vidim je biće visoko oko dva metra. Uši su mu velike i uspravljene prema vrhu. Oči su mu sjajne, zlatno žute i čini mi se da svijetle u mraku. Zašiljeni zubi... i, i rep! Prilazi mi. Nisam nikad tako bila prestrašena u svom životu. Na 30 cm je od stola. Skida mi šorc i kupaći kostim. Njegovo lice je toliko blizu mojem. Želim da vičem, ali to mogu samo u sebi. On pušta piskav zvuk... Kao da uživa u mom strahu... Osjećam nešto u sebi...boli... Ne znam koliko dugo je ovo trajalo... Kad je završio, odlazi prema vratima. Ponovo uniformirana lica dolaze... Odnose me u drugu sobu, svijetliju. Mnoštvo opreme koju ne prepoznajem,sa svijetlima i gumbima.

Postavljaju me na stol... pet šest ljudi, sa maskama, bijelim odorama I kapama. Glava mi je okrenuta na stranu. Osjećam da mi briju mali dio iza uha... iako ne mogu govoriti, svega sam svjesna. Nekoliko minuta kasnije gubim svijest...

To je bilo sve što sam se sjetila pod hipnozom. Pet godina poslije ovih dogadjaja, 1985, imala sam upalu iza desnog uha. Doktor je trebao da malo rasjece iza uha da bi očistio gnoj... Samo što je rasjekao kožu skalpelom, nešto je iskočilo. On je to pregledao i rekao da nije nikad tako nešto vidio. Imalo je oblik i veličinu metka...

Sredinom rujna 1994. ponovo sam u posjeti Montauku. Provela sam četiri dana spavajući u obližnjem hotelu. Posljednju noć su me probudile vibracije kreveta. Kao da sam pogođena potresom. Otvorivši oči, znala sam da nisam sama u sobi. Tijelo mi je povučeno sa kreveta. Htjela sam da zavičem, ali ništa više od šaputanja nije izlazilo iz mene. Okrenula sam se pokušavši da se uhvatim za okvir kreveta... I to je bilo zadnje čega se sjećam prije no što ću izgubiti svijest.

Sljedećeg jutra ničeg se nisam sjećala. Dok sam se presvlačila vidjela sam kao dva uboda na lijevom bedru. Oko 5 cm razdvojeni. Na pregledu kod interniste bili su iznenađeni simetričnošću ovih "točaka" i iznenađeni kako se ne sjećam odakle mi. Nisu mi dali nikakvu jasnu dijagnozu..."

Rezultati sesija gospođe Guerin potvrdili su se u nekoliko navrata. Prvi put kada je prisustvovala NLO konferenciji u Mobil, Alabama. Slike reptilijanaca na konferenciji podsjetili su je na njeno iskustvo iz 1970. kada je prepoznala biće iz one mračne sobe. Drugi put u istupima znanstvenika koji su učestvovali u projektima ispod Montauka, npr. Preston Nichols a. Na kraju su i "X Files" u svojim epizodama prikazivali sliku velikih vanzemaljaca sa uspravljenim ušima.

Svoju priču Guerin završava citatom iz jedne od hipno sesija:

"... Vrijeme nije što mislimo. Svaki momenat se odigrava sada... na beskonačnom krugu. Možemo ući u krug na bilo kojoj točki... ali krug ne smijemo ometati. Prošlost, sadašnjost i budućnost se odvijaju simultano..."

Ovaj citat se nastavlja na retke koje sam sinoc procitao u "Cosmic Journeys" (Rosalind McKnight). Rosalind McKnight u jednoj od sesija u Monro ovom Institutu, ona je komunicirala sa višim energijama na temu izlaska iz organizma:

"Na vašem zemaljskom nivou, vi o smrti mislite u okvirima vremena. U stvari, u vanvremenskoj dimenziji, smrt je samo promjena nivoa vibracije i kretanje prema novoj egzistenciji....

Promjena u vibraciji daje duši osjećaj kretanja. Ipak, u vanvremenskoj dimenziji, nema prostora ili vremena. Stoga, nema ni stvarnog kretanja, kao u vremenskoj dimenziji. Kada individualna duša iskusi kretanje izvan tijela, čini se da se kreće kroz prostor. A zapravo, riječ je o promjeni vibracije iz gušćeg fizičkog tijela prema visoko vibratornim nivoima eteričnog tijela...

(I, zaključuje:)

Velika je radost u višoj dimenziji kada dođe nova duša i napusti svoju fizičku formu."

Ova digresija sa mjestom duše u vanvremenskoj dimenziji uvijek je dobrodošla za održanje našeg samopouzdanja. Bez obzira na vrstu i količinu eksperimenata i manipulacija (a ovdje je riječ o manipulacijama na planetarnom nivou), uvijek postoji izlaz: unutar nas samih krije se Izvor i Istina.

Tri jedina poznata preživjela sudionika Philadelphia Experiment a, Rainbow Project a, Phoenix Project a, Project GOD, Project Invisibility i niza drugih pod kapom Montauk Project a su: Al Bielek, Preston Nicholas i Duncan Cameron. Sva trojica su se "odmetnula" ispod kape vojnih i vladinih agencija i javno progovorila o kretanju kroz prostor, vrijeme i različite dimenzije, o bazama vanzemaljaca, teleportaciji, Atlantidi, Marsu, psihotronici, eksperimentima nad desetinama tisuća ljudi, manipulaciji nad milionima...

Jasno, oni nemaju pristup vodećim medijima; naprotiv, nekoliko puta je pokušana likvidacija nad njima, da bi konačno nad Duncan om bila uspostavljena kontrola 1997. i otada je korigirao svoje istupe. Ipak, nešto prije toga, je snimljena serija video materijala sa svom trojicom u privatnoj režiji.

Na osam video kazeta, u obliku ("underground") intervjua poduprtim obiljem dokumenata, mašina, slika, izjava... o tajnim projektima.