"Tajna društva su plod tradicije na elitnim američkim sveučilištima. Ova udruženja postoje već skoro 200 godina i predstavljala su izvor za buduće predsjednike, senatore i vlasnike korporacija. Svake godine, manje od 1% najbogatijih i najuspješnijih studenata postaje članovima ovih ekskluzivnih društava čime im se garantira uspjeh u budućnosti i pomoć ostalih članova. Jednom član, zauvijek član..."

Sat i pol filmske priče predstavlja triler sa temama o moći, ubojstvima i ljubavima...

Scenarij za film je napisao John Pogue koji je imao iskustvo iz prve ruke dok je studirao na Yale University.

Nakon odgledanog filma pregledao sam reakcije vodećih kritičara. Nepodijeljeno mišljenje petnaestak američkih novina je da je riječ o "kontradiktornom, apsurdnom filmu, ne-preporučljivom za gledanje, lošoj priči itd..."

Što to toliko žulja američki medijski establisment?

Mada to u filmu nigdje konkretno ne spominju, očito je da je elitistička organizacija "The Skulls" asocijacija na "The Skull and Bones Society" sa Yale University. Slične postoje i na: Princeton, Cornell, Penn, Brown, Harvard-u itd. Iz "The Skull and Bones Society" se regrutiraju kadrovi za tri daljnja elitistička udruženja: Bilderberg, CFR (Council on Foreign Relations) i Trilateral Commission (o njima ću govoriti u bližoj budućnosti i pritom istaknuti da su svi američki predsjednici u ovom stoljeću, osim jednoga, imali članstvo u ovim udruženjima). Nadalje, kadrovi sa Yale-a, su: Bush, Rockefeller, Luce ("Time"), Stanley ("Morgan Stanley), Davison ("Morgan Guaranty Trust"), Gates ("Union Pacific", "Boeing"), Davenport ("Fortune Magazine")... Svi su se oni zavjetovali na šutnju.

Prema tradiciji, posljednju godinu na Yale-u, selektira se petnaest (i svake godine, samo petnaest) novih članova. To daje broj od 2.500 članova u zadnjih 150 godina. Danas ih je oko 500 živih. Godišnji sastanci su u njihovom zamku na Deer Island na rijeci St. Lawrence River.

Govoreći o tradiciji, udruženje je osnovao general William Huntington 1833. sa Alphonso Taft-om (koji je, opet, 1876. postao ministar rata). Taft-ov sin William Howard Taft je bio jedini američki predsjednik koji je imao i funkciju vrhovnog suca.

I, korak unatrag, američki red "lobanje i kostiju" je proizašao iz njemačkog tajnog društva kao "Chapter 322". I tu dolazimo do Iluminata, istih onih koji su XVII i XVIII stoljećem vladali Europom i za koje se tvrdi da su iza današnjeg "Novog Svjetskog Poretka".

Kip Hathan Hale-a, (prije više od 200 godina) diplomca Yale-a i člana "The Skulls and Bones" nalazi se u okviru kampusa Yale-a. Kopija kipa se nalazi i ispred sjedišta CIA-e u Langley-u, Virginia. I, na koncu, druga kopija se nalazi ispred Philips Academy u Andover, Massachusetts. U tu je školu, koje li "slučajnosti", išao George Bush sr., prije svog studija.

U ovoj se zemlji ništa ne dešava slučajno. Barem kada su elite u pitanju.

A ako na površinu izroni neko nepredviđeno, kao recimo onaj katolički američki predsjednik, onda se nađe dovoljno moćna koalicija da tu "grešku ispravi". Rodney Stich u svojoj knjizi "Defrauding America" daje detalje tajnog snimanja telefona Edgar Hoover-a (četiri desetljeća šefa FBI-a). Na kazeti su glasovi Nelson Rockfeller-a, Allen Dulles-a (bivšeg ministra vanjskih poslova), Lyndon Johnson-a (budućeg predsjednika), mladog obavještajca CIA-a i biznismena George Bush-a i Hoover-a. Godina? 1963!

Tema? Atentat na Kenedija.

Druga kazeta, iz druge knjige (Niksonov šef osoblja H. Haldeman, "The Ends of Power", kazete iz afere Watergate) donosi novu potvrdu; Nikson traži da se zaustavi daljnje istraživanje FBI-a u aferi Watergate jer bi to moglo otkriti njihovu umiješanost u "onu stvar sa Zaljevom Svinja". Prema Haldemanu, Nikson je atentat na Kenedija uvijek nazivao "The Bay of Pigs Thing". Na toj kazeti Nikson diskutira ulogu Busovog partnera Robert Mosbacher-a spominjući "Kubance" i "Teksašane". "Teksašani" su mu Bush, Mosbacher i Baker.