29 travnja, je rođen Pitagora. "Kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbiru kvadrata nad katetama", učio nas je učitelj u osnovnoj školi. I insistirao da taj zakon dobro zapamtimo. Nisam baš siguran da mi je taj matematički poučak često koristio u životu. Ali ga nisam zaboravio. Isto kao i broj Pi na deset decimala (3.1415926535).

Pitagora je veći dio svojih osam desetljeća života posvetio razvoju filozofskog sistema. "U središtu svemira je vatra", govorio je Pitagora. Slijedio ga je Aristarh sa heliocentričnom teorijom - "sunce je središte svemira".

(Naši školski filozofske knjige nažalost ostaju samo na površini njihovih postavki. I prije nego i pokušamo ući dublje u ono o čemu govore ove antičke škole, proglase ih pogrešnim, praznovjernim. Pretpostavljam da je Pitagora govoreći o "vatri" mislio na "unutrašnji plamen", dinamiku ideja koje su pokretač svega u mikro- i makro-svemiru; Aristarh je, vjerovatno, dobro znao da je sunce izvor života za našu planetu, a analogno i za sav živi svijet u svemiru.)

Za Pitagoru su brojevi najvažniji pojam u matematici i filozofiji. Proučavanjem svemira došao je do zaključka da u njemu vlada red brojeva. Oni su nepromjenljivi, stalni, osnova prirode. Pitagorejci su i u ljudskim osobinama vidjeli utjecaj brojeva. Na njoj baziraju mistiku i simboliku brojeva, u kojoj kao savršen, na počasno mjesto, stavljaju broj 10. Prigodom akustičnih eksperimenata, Pitagora otkriva iznenađujući sklad brojeva koji skriva svijet zvukova i harmonije.

Pitagora je bio začetnik teorijske matematike, eksperimentalne fizike i vlastitog filozofsko-znanstvenog sistema prije dvije i pol tisuće godina. Najpoznatiji američki prorok Edgar Cayce je prije sedamdeset godina najavio "dolazak" spiritualnog učitelja John Peniel-a kao predvodnika vala promjena u novom mileniju.

Danas će mo govoriti o Peniel-evom "sistemu" ili, jednostavno, poruci. Koju će mo prenijeti iz njegove knjige:"The Lost Teachings of Atlantis".

Riječ je o ne-religioznoj knjizi. Fokus je na stvarnim spiritualnim vrijednostima koje svaka ljudska individua, bez obzira na religiju, rasu ili spol, prihvaća: ljubaznost, briga za drugoga, nesebična ljubav, ne-škodljivost i jedinstvo sa Univerzalnim Duhom ("svemirskom sviješću", "Bogom", nazovimo to bilo kojim imenom). Zato je i prihvatljiva kako sljedbenicima svih velikih religija, zatim agnosticima i ateistima.

Knjiga govori i o tome kako postati vlastiti izvor informacija od Univerzalne svijesti. I kako antička znanja primjeniti na današnji svijet i unaprijediti ga.

Mada se u naslovu knjige pominje Atlantida, o njoj se vrlo malo govori. Postavlja se hipoteza da su grupe preživjelih Atlantiđana osnovali nekoliko zajednica po svijetu. Prati se ona koja je završila u Egiptu; spominje se doba izgradnje Sfinge i Velike Piramide. Dio znanja, filozofskih i spiritualnih aktivnosti, se danas čuva na Tibetu. Upravo tu se i odvija veći dio knjige kroz razgovor Peniel-a, mladog Amerikanca i tibetanskih svećenika.

Peniel provodi tri godine u samostanu i dijeli svoja osobna iskustva i promjene sa čitaocima. Jedna od poruka je i svakako sličnost posljednjih dana Atlantide sa današnjom civilizacijom. "Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su da je ponavljaju", može prigodno da odjekne kao eho i u slučaju ove usporedbe.


UVODNA POGLAVLJA

Peniel je nadaren mladić, sa kvocijentom inteligencije jednakim geniju. Kroz mladost prolazi faze ateista, zatim gnostika (niti vjeruje u Boga, niti ga odbacuje, ali vjeruje u "znanje"). Jednu večer mu se ukazuje lik svećenika u bijeloj odori. Za sebe tvrdi da je pripadnik antičkog spiritualnog reda na Tibetu (Shargung-la, taj naziv podsjeća na film "Lost Horizon" i samostan Shangri-la), da je njihovo porijeklo iz Egipta, a još prije toga, sa Atlantide. Oni nisu bili vezani ni za jednu religiju, dogmu ili obožavanje bilo kojih lidera iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.

Direktno su se obraćali Univerzalnoj svijesti ("Bogu") kroz razvoj i upotrebu nesebične ljubavi. Oni su učili kako razviti stvarnu slobodu misli i slobodu izbora kao sveto pravo svakog pojedinca. Posvećivali su čitav svoj život davanju, ljubaznosti, osjećaju za drugoga.

Peniel je prepoznao sve one vrijednosti za kojim je dotada tragao. I ne samo to. Od lika je dobio precizne upute kako iz sjeverne Indije stići do tibetantskog samostana.

Time je njegova životna putanja bila određena.


NA TIBETU

Uz mnoge poteškoće i peripetije, Peniel stiže na Tibet. Usput uči da je važno nikad ne
posustati na putu prema cilju koji si sebi postavio. Bez obzira na zapreke koje te prate.

Kad je stigao u samostan tamo je čekao njegov vodič. Oni su znali da on dolazi. Vodič je bila Anastasia čiji su roditelji poticali iz Rusije. Ona je rođena na Tibetu i objasnila mu je da svi svećenici govore veći broj modernih i antičkih jezika.

Upoznala ga je sa "hijerarhijom". Od "učenika" do "stvarnih učitelja". Do faze u kojoj se zbog "nedostatka sebičnosti" sve stvari mogu vidjeti čisto, objektivno i jasno.

Ubrzo je Peniel učestvovao u zajedničkoj energetskoj tehnici zvanoj "Star exercise". Stotinu ljudi formira krug, drži se za ruke, zatvorenih očiju...

Njegovo tijelo i misli su bili obuzeti energetskim tokovima. "Vidio" je bijelu svijetlost, osjetio milione misli i slika u jednom momentu... A kada je otvorio oči, energija je vibrirala u svim stvarima i ljudima oko njega.

Slijedećih dana pokazana mu je knjižnica u kojoj su čuvani drevni rukopisi, među kojima i originalni (!) tekstovi iz većine religijskih učenja, u rukopisima.


U susretima sa "prosvijetljenim učiteljima" Peniel je bio totalno impresioniran njihovom mudrošću, ljubaznošću i osjećajnošću. Kroz tečajeve je naučio o drevnim učenjima, svjetskim religijama, meditaciji i energetskim tehnikama, jogu... U razgovoru sa učiteljima osjetio je moć njihovih psiho mogućnosti. Znali su za svaku njegovu misao, odgovarali na ne-postavljena pitanja, pronalazili mu skrivene tajne - diskutirali o njima i oslobađali ga naslaga prošlosti. Kao da je dobijao indirektnu terapiju.

Nekoliko godina kasnije, Peniel je "diplomirao". Slijedi još nekoliko odlomaka iz "diplomskog rada".

LJUBAV

Riječ "ljubav" ima dva posve suprotna značenja.Većina nas o tome i ne misli, ali i dalje ih upotrebljava u oba slučaja.

Prva vrst ljubavi se može nazvati "čistom ljubavi". Nježno i nesebično davanje. Ljubav prilikom koje naše sebično ja ne dobiva ništa; ali zato ona dobra strana dobija osjećanje toplote i dragosti. Primjeri: pomoć drugima u nevolji, briga za prijatelje, rodbinu, poznanike, ili "ljubi bližnjeg svoga".

Slijedeća vrst ljubavi je osjećaj zadovoljstva koji dolazi kada dobijemo nešto što želimo. "Sebična ljubav". Ona u kojoj "volimo" sladoled, nogomet, poklone, čokoladu, mercedes, pivo... I koja nam se miješa u intimni život. Jer kada volimo curu ili momka, to prečesto znači da volimo pažnju, energiju i zadovoljstvo koje primamo.

Doduše, ljubavne veze su često mješavina čiste i sebične ljubavi. Ali, mnoge počinju i završavaju sa sebičnom. Veza sa partnerom rezultira u posesivna osjećanja, ljubomoru, odbijanje...

Za razliku od toga, čista ljubav ne rezultira zavisnošću od partnera. Ona liječi umjesto da ranjava.


ZLATNO PRAVILO

Centar Peniel-ove poruke je "golden rule" - zlatno pravilo u kome se daje nesebično. Fokusira na davanje čiste ljubavi. Ne beskrajno i bezuslovno, već razumno. Briga za drugoga, dijeljenje, poštivanje slobodne volje i izbora drugih, sve to rezultira u nesebičnoj ljubavi.


BENJAMIN

Benjamin Franklin je svojevremeno započeo pisanje vrlo slične knjige. Razvio je specifične tehnike u kojoj bi se individua koncentrirala prema vlastitom pozitivnom razvoju. Nažalost, ta knjiga nikada nije završena. Isto kao ni njegova ideja da osnuje organizaciju koja bi se bazirala na istoj ideji. On je čvrsto vjerovao da razvojem "dobre" osobe, a zatim pridobijanjem obitelji i prijatelja za istu ideju, može vremenom dovesti do kreiranja novog i boljeg društva. Njegov plan je imao univerzalan program - ne bi bio limitiran ni na jednu religiju.


ZNAČAJ ZLATNOG PRAVILA

Primjer: Čovjek umire i odlazi na nebo. Anđeli mu kažu:"Odvest će mo te u raj, ali prvo da ti pokažemo pakao." Odvode ga na mjesto sa velikom središnjom posudom punom kašaste hrane. Oko posude su jadne i gladne osobe. Svaka od njih ima žlicu dugačku po tri metra. Hranu mogu dobaviti, ali je, zbog dužine, ne mogu prinijeti ustima. I tako, ove patetične osobe gladuju pored izobilja hrane.

Zatim ga anđeli odvode u raj. Na njegovo iznenađenje, ugleda istu scenu. Ponovo divovska posuda sa hranom, ponovo ljudi sa žlicama od tri metra. Samo ovi su zadovoljni, sretni, nasmijani i zdravi.

"Zašto? U čemu je razlika da su ovi ljudi sretni i siti?", upitao je anđele.

"Pa zar ne vidiš?", upitali su ga.

Kada je pažljivo pogledao primjetio je da svaka osoba hrani žlicom susjednu. "Ovdje ljudi hrane jedni druge. Oni su naučili put ljubavi."

UNIVERZALNOST KONCEPTA

Kao što smo mogli primijetiti u gornjoj priči, pitanje religije i vjere je totalno irelevantno. Razliku u situaciji je proizvela ljubav i nesebičnost. Razlika nije uzrokovana što su na "sretnom" mjestu bili kršćani, budisti ili agnostici sa žlicama od tri metra. Nije čak bitno ni da li je netko imao žlicu ili nije. Razlika je u tome da li je netko naučio kako da živi, da daje, da dijeli.

I, čini mi se, život se i svodi na to pitanje. Da li smo naučili tu životnu lekciju.

I kako bi naš prijatelj Albert Einstein rekao: "Osoba duhovno prosvijetljena meni izgleda kao netko tko se oslobodio perja svojih sebičnih želja i sada je preokupiran mislima, osjećanjima i aspiracijama koje nadilaze individualne ..."



Uraditi nešto za drugoga. Malu stvar. Bez plaće. Za privilegiju da možemo to uraditi od srca.