Dvadeset drugog lipnja 1943. godine, u devet sati ujutro, u filadelfijskom mornaričkom brodogradilištu, izdana je naredba da se uključe četiri elektromagnetna generatora koji će pokrenuti Vremenski Nulti Generator.
Magloviti, zelenkasti oblak počeo je da okružuje razarač USS Eldridge (DE 173). Kamere vojnih snimatelja i oči znanstvenika i vođa projekata nisu se odvajale od vojnog broda. Zaglušujuća buka generatora naglo se utišala. Razarač je nestao iz vidokruga.
Dvadeset minuta kasnije "Eldridge" se ponovo pojavljuje. Posada broda je u šoku. Govore da su mogli vidjeti jedni druge, ali ne i brod. Pojedinci govore da su padali sa palube i histerično se smijali. Nekolicina je izjavila da su na kratko vidjeli drugu luku, Norfolk bazu, da bi se sa vraćanjem oblaka, ponovo našli u Philadelphia i.
Tri mjeseca kasnije, eksperiment je ponovljen. Ovaj put sa novom posadom. Razarač ubrzo nestaje. I pojavljuje se. I nestaje, ovaj put bez vidljivog razloga i paljenja generatora. Kada se ponovo pojavio, pokazalo se da je posada pretrpjela strašne posljedice: neki su nestali da se više nikada ne vrate, neki su dobili teške opekotine, nekolicina je završila u ludnicama...
Ovako bi otprilike izgledala legenda o "Philadelphia Experiment" u.
Colorado Spring, ljeto 1899, Nikola Tesla (1856 1943) je čuo ritmično otkucavanje na (svom izumu) radioprijemniku za niske frekvencije. Zapisuje u svoj dnevnik:
"Bio sam stvarno prestrašen; bilo je u tom otkucavanju nečeg mističnog, da ne kažem nadnaravnog, a ja sam bio sam u laboratoriju te noći... Premda nisam mogao dešifrirati njihovo značenje, bio sam siguran da ti signali nisu slučajni. U meni raste osjećanje da sam prvi čovjek koji je čuo signale sa druge planete."
Američki Vrhovni sud je u ljeto 1943 donio presudu u korist Tesline tužbe protiv Markonija da je Nikola Tesla stvarni izumitelj radioaparata. Za Teslu je ona došla nekoliko mjeseci prekasno. Slična situacija je i sa tosterom, mikrovalnom pećnicom, računalom, uličnom rasvjetom: stvarni izumitelj je Tesla, a ne Edison. On je pronašao rendgenske zrake godinu dana prije Rendgena, ili radar i neonsko svjetlo desetljećima prije industrijskog "otkriča".
Nikola Tesla je tokom 1930 ih bio konzultant za američku mornaricu kroz NDRC (National Defense Research Committee). Slično kao i njegov rival Thomas Edison. Bio je angažiran na projektu broda koji bi bio elektronski nevidljiv neprijateljskim radarima. Inicijalna etapa je započeta u Čikagu 1931; dvije godine kasnije, 1933. projekat je prebačen na Princeton University (Institution for Advanced Studies). Nakon početnog uključivanja u Projekat 1931. Tesla je dvije godine bio odsutan. Na zahtjev prijatelja (i američkog predsjednika) FDR a ponovo se uključuje u Projekat sredinom 1930 ih koji dobija ime "Project Rainbow". Teslini specijalno dizajirani generatori i sistem radio frekvencije trebali su da izgrade moćno elektromagnetno i radio frekventno polje.
(Za gornjespomenuti Teslin angažman može se naći uporišta u vojnim arhivima. Sada slijedi priča iz pera Al Bielek a, kontroverzne osobe koji piše o ovom projektu vec desetljećima.)
"Tesla je postao vrlo zabrinut kada je saznao da će eksperimenti uključiti posadu brodova. Protestirao je govoreći da znanstvenici ne mogu ni pretpostaviti što se može desiti sa posadom tokom eksperimenta. Tražio je više vremena za istraživanja. Ali, rečeno mu je da zaboravi na to. Rat je počinjao. Dobio je nalog da započne sa testiranjem. I tako, jednog hladnog ožujskog dana 1942. godine, započeo je prvi pravi test. Generatori su uključeni na vojnom brodu. Pokušaj dostizanja nevidljivosti. I ništa se nije desilo. Test je predstavljao promašaj. To je dalo Tesli izgovor da napusti "Projekat Duga". Deset mjeseci kasnije, nađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u New York u."
(Priča zvuči uzbudljivo, ali mislim da nije istinita. Naime, nakon Teslinog početnog angažmana, malo je vjerovatno da je bio uključen u Projekat tokom ratnih godina. Prvo, zbog poodmakle životne dobi. Drugo, njegovo zdravlje je bilo vrlo narušeno nakon automobilske nesreće sredinom 1930 ih. Treće, nije podnosio društvo zbog bojazni od virusa i bakterija. Četvrto, inzistirao je da šalje novčanu pomoć Mark Twain u koji je godinama već bio mrtav... Teslu mogu lakše zamisliti kao Radu Šerbeđiju u zadnjoj epizodi istoimene serije u kojoj sjedi na klupi u njojorškom parku i hrani golubove. Ali, nije isključeno da je samo posjetio laboratorije 1942. o čemu postoji nekoliko nezavisnih svjedočanstava.)
Može li išta proći bez Alberta u dvadesetom stoljeću?
Albert Einstein (1879 1955) je bio učesnik u nizu projekata Instituta na Princeton u. Eksperiment "Duga" je djelomično bio zasnovan na njegovoj "Ujedinjenoj teoriji polja". U svojim diskusijama sa dr. Rudolph Landenberg om, ekspertom u području mina i torpeda, Einstein je predložio upotrebu elektromagnetnih polja kao moguću zaštitu od podvodnih projektila.
Povežimo bizarni "Philadelphia Experiment" sa principima Ajnstajnove teorije.
Ajnstajn u svojoj Teoriji premošćava jaz između mikro i makro svemira.
Gledajući osnovne prirodne grupe kao energiju, materiju, vrijeme, prostor i gravitaciju, uočeno je da sve imaju nešto zajedničko: njihovi efekti se mogu pronaći i u atomu i u prostoru (svemiru). Ove grupe su jedinstvene sile, ali se znanstveno mogu podijeliti na elektromagnetne i gravitacijske.
Ajnstajn ih je počeo analizirati i povezivati u jednu teoriju još (u svojim mladim danima, 1905) sa svojom čuvenom "Specijalnom teorijom relativnosti". Teorija (sumirana u čuvenom E=mc na kvadrat) pokazuje da svi sistemi/elementi/grupe koji se kreću na unificiran način, imaju iste vladajuće zakone. Na svemirskom nivou, gravitacijsko polje dolazi do sunca i uzrokuje kretanje planeta oko njega. Na atomskom nivou, nukleus stvara elektromagnetno polje koje opet uzrokuje kretanje atomskih čestica oko njega. Sunce također ima elektromagnetno polje i svoje polove... kao što i atom ima svoje gravitaciono polje.
Znači, riječ je o ekvivalentima. I konceptima koji se prožimaju i prelamaju.
Deset godina kasnije, 1915, Ajnstajn je objavio svoju "Generalnu teoriju relativiteta". Po njoj, kada svijetlo (koje je elektromagnetna sila), uđe u gravitaciono polje, ono se savija. Stupanj savijanja zavisi od mase i brzine gravitacionog tijela.
Pretočeno u projekat "Duga", htjelo se postići slijedeće: ujediniti ove sile i promijeniti stanje jednog tijela/objekta. Ako bi se uspjelo stvoriti gravitaciono polje koje oscilira na elektromagnetnoj frekvenciji, onda bi sadržaj unutar polja ostao isti, ali bi se moglo utjecati na pojedine objekte, brisati ih ili učiniti nevidljivim.
Oni unutar polja bi vibrirali velikom brzinom i postali nevidljivi onima izvan polja. Elektromagnetno polje vibrira frekvencijom bliskom brzini svjetlosti i stvara gravitaciono polje koje spriječava gubitak mase unutar polja i pretvaranje u čistu energiju. (Jednostavnije, onemogućava objekat ili bića unutar polja da se dematerijaliziraju.)
Teorija pretočena u znanstveni pokušaj doista zvuči kao znanstvena fantastika. Ali, pokušajmo znanstveno objasniti principe rada uređaja kojima smo okruženi: laser, svemirske stanice ili obični TV. Rezultat će biti isti. Na teoriju će nam um reagirati skeptično. Ali, prisustvo samih uređaja nam se čini normalno, jer smo se navikli na njih.
Ako je teoretsko objašnjenje i mogućnost za "nevidljivi brod" postojala u prvoj polovini ovog stoljeća, onda je realizacija završila samo od ulaganja. A svjetski rat, gubici Saveznika na moru i postojanje kritične mase znanstvenog kadra, opreme i financiranja, dovelo je do inzistiranja na uspjehu ovog projekta.
Naturalizirani Mađar John Von Neuman (1903 1957): pionir na računalnom dizajnu, kibernetici i razvoju atomske i hidrogenske bombe. On je, uz Teslu i Ajnstajna, treći teorijski i organizacijski stub Projekta.
Razarač USS Eldridge (DE 173) porinut je u more 27. kolovoza 1943. Prvu godinu službe je proveo na Atlantiku ploveći od Bermuda, preko Karipskog Otočja do marokanske obale. Nakon toga je uslijedio transfer na Pacifik u blizinu japanske obale. Nakon rata, 1951. prodan je Grcima gdje se nalazi i danas (u Pireju, i čeka da bude prodan u staro željezo.). Službeni brodski dnevnici su javno dostupni. Međutim, za prva tri mjeseca (27.08.43. 1.12.43.) stoji obavjest: "...the deck logs missing and therefore unavailable...".
Slučajnost? Zapisnici "...nedostaju, i stoga su nedostupni..."?
Prema grčkim podacima, brod datira iz lipnja 1943, a na kolovoz. I, napokon, vojni magazin "Jane", koji inače daje točne datume porinuća svih americkih vojnih brodova, za "Eldridge" daje samo godinu (1943). To je jedini takav slučaj.
Čemu konfuzija oko datuma?
Vjerovatno leži u činjenici da su prvi testovi izvršeni u lipnju 1943, a onaj u kome brod stvarno nestaje, u kolovozu 1943. Pa ako vojni podaci pokazuju da je brod pušten u pogon u kolovozu, onda se lako eliminiraju pitanja o njegovom navodnom učešću u eksperimentima dva mjeseca ranije. Poznato objašnjenje je da tada broda nije ni bilo.
Vojni komandni brod "S.S. Andrew Furuseth" bio je na promatračkoj misiji uz "Eldridge" a. Brodski dnevnici vezani za spomenuti period "...have been destroyed by executive order!"
Uništeni!? Prema čijem nalogu?
Frederick Tracy, ratni veteran na vojnom brodu "USS Antietam" nalazio se u filadelfijskom doku tokom eksperimenta. On izvještava o službenom memorandumu kojeg je posadi njegovog broda pročitao kapetan. Memorandum je došao iz Ureda Ministra obrane i u njemu stoji da "...svako spominjanje događaja od 28. listopada 1943, u kome je "Eldridge" nestao, da bi se nakratko pojavio u Norfolk u, a zatim nanovo u Filadelfiji, biti će smatrano činom izdaje". Naravno, posada "Antietam" a se dobro zabavljala dok je slušala ovaj Memorandum. Nešto kasnije, Tracy je čuo od kolega mornara i nadređenih da je kompletna posada "Eldridge" a zadržana u mornaričkoj bolnici Bethesda Naval Hospital bez mogućnosti komunikacije sa svijetom.
Elektroničar i zapovjednik osiguranja Patrick Macey govori o epizodi iz 1945. kada su pregledani filmski materijali koji su prikazivali tri bojna broda. "Dva manja broda kao da su energijom hranili onaj veći. Nakon nekog vremena, centralni brod, razarač, polako je počeo da nestaje u magličastom oblaku. Mogao se vidjeti samo otisak na moru. Kada se polje ugasilo, brod se pojavio..."
Carl M. Allen, mornar sa "S.S. Andrew Furuseth" govorio je o efektima eksperimenta na posadu broda, tokom i poslije rata. "Ponekad bi trebalo i šest mjeseci da se mornari "odmrznu" od šoka. Nije riječ o psihološkom šoku, vec efektu Hiper polja."
Autor knjige "The Case for the UFO", dr. M.K. Jessup ističe da je "...eksperiment vrlo interesantan, ali poguban za ljude. Upotreba magnetne rezonance izmiče van kontrole. Riječ je, zapravo, o transferu materije u drugi nivo ili dimenziju i to bi moglo predstavljati prekretnicu, ako bi se moglo kontrolirati..."
U noći 20.04.1959. dr. Jessup je pronađen mrtav u svom vozilu. Prema policijskom izvještaju, auspuh je bio zatvoren tako da je ugljični dioksid ulazio u kabinu automobila. Autopsija nije nikada izvršena, nikakva poruka nije nađena, a slučaj se vodi kao samoubojstvo...
Pokušajmo, još jednom, sažeti priču o eksperimentu:
Originalna ideja je bila da se američki vojni brodovi učine nevidljivim za protivničke radare ili/i potpuno optički nevidljivim. Način da se to postigne bio je u korištenju ogromnog magnetskog polja oko broda koji bi uzrokovao odbijanje ili savijanje radarskih i svjetlosnih valova oko broda. Eksperiment je dao uspješne rezultate s tim da su se desile nepredviđene pojave... Brod je i stvarno, nakratko, nestao i zatim se vratio. Došlo je do de materijalizacije i teleportacije... Što nije bila nakana autora Projekta.
U lipnju 1943. tone eksperimentalne elektronske opreme nalazile su se na "Eldridge" u: dva masivna generatora po 75 KWA, magnetni navoji, transformatori i ostali hardware koji je generirao elektromagnetna polja. Dvadeset drugog lipnja, u devet ujutro, generatori su uključeni, i brod je nestao na 15 ak minuta. Na povratku, posada je bila dez orijentirana i u šoku.
Tri mjeseca kasnije, 28. listopada 1943. u 17:15, izveden je finalni test sa novom posadom. Prvih nekoliko sekundi brod je, uz magličast oblak, bio jedva vidljiv. Onda potpuno nestaje. Pojavljuje se u Norfolk u, tamo nastaje uzbuna, lokalni vojni brodovi su u stanju pripravnosti. Nestaje iz Norfolk a, vraća se u Philadelphia u, dio posade je zauvijek nestao, neki su potpuno istopljeni sa željeznom ogradom na palubama, dio je nepovratno izgubio razum.
Zašto je bitna činjenica što je eksperiment elektronske kamuflaže prerastao u "slučajnu" teleportaciju? Odgovor u slijedećem postu.
A, da. Umalo zaboravih iznijeti poznato stajalište Mornaričkog ureda. Na učestala pitanja istraživača i novinara, odgovor je uvijek bio isti:"Nikakav Projekat Duga niti Philadelphia Experiment se nije izvodio tokom Drugog Svjetskog rata!"
Odgovor ne ostavlja nedoumice.
U filmu "Matrix" glavnom junaku se, u jednom momentu, nude dvije tablete: plava i crvena. Jedna predstavlja sliku svijeta koja se dnevno servira iz medija. Sve je krasno, pod kontrolom, sigurni smo pod političarima, problemčići su tu i tamo, ali imamo svoj posao, navike i takvu sliku ne treba remetiti. Druga tableta je poziv da se svijet sagleda ispitivački, zaviri iza poznate istine i nađu odgovori koje će mo sami moći potvrditi.